1

Poslovni broj: 9 Gž R-979/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 9 Gž R-979/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Suzani Radaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja Š. V. iz S., OIB:…, II. tužitelja S. B. iz T., OIB:…, III. tužitelja M. E. iz K., OIB:…, IV. tužitelja Ž. K. iz V., OIB:…, V. tužitelja D. S. iz D. M., OIB:…, i VI. tužitelja T. Č. iz N. M., OIB:…, koje zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-14/2017-32 od 3. rujna 2020., dana 23. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-14/2017-32 od 3. rujna 2020. u stavku I./1., I./2., I./3., I./4., I./5. i I./6. izreke.

 

              II Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-14/2017-32 od 3. rujna 2020. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-VI. tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 3.399,70 kn sa zateznim kamatama od 3. rujna 2020. do isplate.

 

              III Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-14/2017-32 od 3. rujna 2020. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-VI. tužitelja za naknadom troškova postupka u daljnjem iznosu od 3.865,93 kn sa zateznom kamatom od 3. rujna 2020. kao i u stavku I. izreke u dijelu u kojemu je naložena isplata na račun punomoćnika tužitelja A. P. i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku da I. tužitelju Š. V., II. tužitelju S. B., III. tužitelju M. E., IV. tužitelju Ž. K., V. tužitelju D. S. i VI. tužitelju T. Č. naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 3.865,93 kn sa zateznom kamatom od 3. rujna 2020. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženica dosuđene iznose glavnice sa zateznim kamatama i troškove postupka isplati na žiro račun punomoćnika odvjetnika A. P.

 

              IV Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljima trošak nastao povodom pravnog lijeka u iznosu od 465,73 kn u roku 8 dana.

 

              V Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

              VI Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              „I.1.Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da I.-tužitelju Š. V., na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 917,98 kuna (slovima: devetsto sedamnaest kuna i devedeset osam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućom:

              - na iznos od 249,10 kuna od 15.03.2012. godine

              - na iznos od 20,42 kuna od 15.04.2012. godine

              - na iznos od 0,12 kuna od 15.08.2012. godine

              - na iznos od 62,51 kuna od 15.05.2013. godine

              - na iznos od 415,93 kuna od 15.06.2013. godine

              - na iznos od 169,90 kuna od 15.09.2013. godine, pa sve do isplate

 

              2.Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da II.-tužitelju S. B., na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 1.917,20 kuna (slovima: tisuću devetsto sedamnaest kuna i dvadeset lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućom:

              - na iznos od 394,11 kuna od 15.05.2012. godine

              - na iznos od 30,16 kuna od 15.06.2012. godine

              - na iznos od 384,26 kuna od 15.08.2012. godine

              - na iznos od 55,45 kuna od 15.09.2012. godine

              - na iznos od 298,27 kuna od 15.12.2012. godine

              - na iznos od 58,46 kuna od 15.06.2013. godine

              - na iznos od 30,77 kuna od 15.07.2013. godine

              - na iznos od 217,88 kuna od 15.08.2013. godine

              - na iznos od 148,22 kuna od 15.09.2013. godine

              - na iznos od 32,94 kuna od 15.11.2013. godine

              - na iznos od 266,68 kuna od 15.12.2013. godine, pa sve do isplate

 

              3.Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da III.-tužitelju M. E., na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 1.429,85 kuna (slovima: tisuću četiristo dvadeset devet kuna i osamdeset pet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućom:

              - na iznos od 34,38 kuna od 15.01.2012. godine

              - na iznos od 236,53 kuna od 15.02.2012. godine

              - na iznos od 23,81 kuna od 15.08.2012. godine

              - na iznos od 62,89 kuna od 15.09.2012. godine

              - na iznos od 323,34 kuna od 15.01.2013. godine

              - na iznos od 503,18 kuna od 15.09.2013. godine

              - na iznos od 245,72 kuna od 15.02.2014. godine, pa sve do isplate

 

              4.Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da IV.-Ž. K., na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 1.317,72 kuna (slovima: tisuću tristo sedamnaest kuna i sedamdeset dvije lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućom:

              - na iznos od 122,32 kuna od 15.02.2012. godine

              - na iznos od 465,50 kuna od 15.08.2012. godine

              - na iznos od 91,51 kuna od 15.12.2012. godine

              - na iznos od 100,43 kuna od 15.02.2013. godine

              - na iznos od 397,36 kuna od 15.08.2013. godine

              - na iznos od 75,22 kuna od 15.09.2013. godine

              - na iznos od 65,38 kuna od 15.06.2014. godine, pa sve do isplate

 

              5.Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da V.-tužitelju D. S., na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 458,06 kuna (slovima: četiristo pedeset osam kuna i šest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućom:

              - na iznos od 44,56 kuna od 15.12.2011. godine

              - na iznos od 40,77 kuna od 15.02.2012. godine

              - na iznos od 54,54 kuna od 15.09.2012. godine

              - na iznos od 41,67 kuna od 15.11.2012. godine

              - na iznos od 39,50 kuna od 15.08.2013. godine

              - na iznos od 161,32 kuna od 15.09.2013. godine

              - na iznos od 75,70 kuna od 15.01.2014. godine, pa sve do isplate

 

              6.Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da VI.-tužitelju T. Č., na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 6.120,52 kuna (slovima: šest tisuća sto dvadeset kuna i pedeset dvije lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućom:

              - na iznos od 974,28 kuna od 15.01.2012. godine

              - na iznos od 252,46 kuna od 15.02.2012. godine

              - na iznos od 753,62 kuna od 15.08.2012. godine

              - na iznos od 922,90 kuna od 15.09.2012. godine

              - na iznos od 736,89 kuna od 15.01.2013. godine

              - na iznos od 173,72 kuna od 15.02.2013. godine

              - na iznos od 768,56 kuna od 15.08.2013. godine

              - na iznos od 657,61 kuna od 15.09.2013. godine

              - na iznos od 880,48 kuna od 15.01.2014. godine, pa sve do isplate

kao i da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 9.928,13 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 3.9.2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Zagrebu, IBAN: HR..., sve u roku 8 dana.

 

              II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće.“

 

2.Protiv dijela presude, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 7.265,63 kn žale se tužitelji iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH i 70/2019– dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavljaju zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

 

3.Protiv dijela presude, u stavku I. izreke kao u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka žali se tuženica iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. Predlaže se da pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

 

4.U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju žalbene navode tuženice i predlažu žalbu odbiti i stavljaju zahtjev za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

5.Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

6.Žalba tuženice je djelomično osnovana.

 

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatnih vojnih osoba za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 18. listopada 2011. do 7. svibnja 2014. sa zateznim kamatama uz zahtjev za naknadom troškova postupka time da se isplata izvršni na žiro račun punomoćnika.

 

8.U žalbenom postupku, sporan je osnov i odluka o troškovima postupka.

 

9.Prvenstveno, valja reći da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

 

10.Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

Prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka paušalno ukazuje tuženica kao i tužitelji u odluci o troškovima postupka.

 

11.Pošavši od utvrđenja, da su tužitelji djelatne vojne osobe te da im je sukladno nalazu i mišljenju vještaka utvrđena razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, prvostupanjski sud je na temelju čl. 60. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009, 61/2011, 82/2012 i 73/2013) u vezi čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj: 33/2002, 58/2002, 175/2003, 136/2004, 76/2007) i Pravilnika o uvjetima i načinima korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj: 140/2002) odlučio na navedeni način.

 

12.Prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je obvezao tuženicu na isplatu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora sukladno nalazu i mišljenju vještaka D.&S. d.o.o. za reviziju, računovodstvo i usluge Karlovac, svakom pojedinom tužitelju kako je to pobliže navedeno u izreci presude, a žalbenim navodima utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u sumnju.

 

Suprotno tvrdnji tuženice, prvostupanjski sud je u navedenom djelu pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao.

 

13.Međutim, neosnovano je prvostupanjski sud naložio tuženici da dosuđene iznose i trošak parničnog postupka tužiteljima isplati na žiro račun punomoćnika tužitelja, odvjetnika A. P. Iz spisa proizlazi da su tužitelji odvjetniku A. P. izdali punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti i novac. Naime, navedenu odredbu valja tumačiti na način da punomoćnik kako je to navedeno u punomoći može primiti novac i da o tome izdaje potvrde, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. tuženici da tužitelju plati dosuđene iznose i trošak postupka isplatom na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. U smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene iznose i troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017.)

 

14.U odnosu na žalbene navode kojima se osporava odluka o troškovima postupka, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava su osnovani.

 

15.Naime, prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora kao parametar za izradu parničnog troška treba voditi računa o odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a te imajući u vidu tu zakonsku odredbu, tužiteljima za parnične radnje za koje se određuje naknada sukladno Tbr. 7./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015- dalje u tekstu: Tarifa) pripada 75 bodova, a ne 50 bodova jer najveći tužbeni zahtjev iznosi 6.120,52 kn. Nadalje, na žalbene navode ukazuje se da tužiteljima pripada trošak parničnog postupka prema konačno postavljenom sniženom tužbenom zahtjevu koji je postavljen sukladno nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 3. ožujka 2020., a što obzirom na naprijed navedeno i iznosi 6.120,52 kn.

 

Stoga, trošak parničnog postupka tužitelja sastoji se od sastava: tužbe 24. siječnja 2017. (Tbr. 7./1.) 75 bodova, zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 28.) 75 bodova, podnesak 14. veljače 2017. (Tbr. 8./1.) 75 bodova, podnesaka 2. ožujka 2017. (Tbr. 8./3.) 18,75 bodova, pristupa na ročište 14. ožujka 2017. (Tbr. 9./1.) 75 bodova, ročište 9. svibnja 2017. (Tbr. 9./2.) 37,5 bodova, podnesaka 3. ožujka 2020. (Tbr. 8./1.) 75 bodova, ročište 24. lipnja 2020. (Tbr. 9./1.) 75 bodova i pristupa na ročište za objavu 3. rujna 2020. (Tbr. 9./3.) 37,5 bodova, a što ukupno iznosi 543,75 bodova odnosno prema vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kn temeljem Tbr. 50. Tarife iznosi 5.437,50 kn i uvećanja za 50% temeljem Tbr. 36. Tarife u iznosu od 2.717,75 kn, a što sveukupno iznosi 8.155,25 kn. Nadalje, tužiteljima je dosuđen i trošak PDV-a 25% prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 2.038,81 kn, pa trošak tužitelja ukupno iznosi 10.194,06 kn, a što uz trošak vještačenja u iznosu od 3.600,00 kn ukupno iznosi 13.794,06 kn.

 

Međutim, tužiteljima je dosuđen trošak postupka u iznosu od 9.928,13 kn time da prema žalbenim navodima tužitelji osporavaju odluku o troškovima u iznosu od 7.265,63 kn.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odluku o troškovima preinačiti i tužiteljima dosuditi daljnji trošak u iznosu od 3.865,93 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2020. sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016- Odluka Ustavnog suda RH, 73/2017 i 131/2020), a u vezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018), dok zahtjev tužitelja u preostalom osporenom dijelu u iznosu od 3.399,70 kn nije osnovan, pa je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u stavku II i III izreke ove drugostupanjske odluke

 

16.Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe jer je sa žalbom uspjela samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na modalitet isplate, pa je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku VI izreke ove drugostupanjske odluke.

 

17.Nadalje, tužitelji su sa žalbom uspjeli u iznosu od 53% pa im je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji se odnosi na sastav žalbe temeljem Tbr. 5. Tarife – 46,87 bodova, a što uz Tbr. 36. Tarife u iznosu od 23,43 bodova ukupno iznosi 70,30 bodova. Tužiteljima primjenom Tbr. 50. Tarife pripada trošak u iznosu od 703,00 kn i uvećanja za PDV prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 175,75 kn, pa navedeni trošak tužitelja ukupno iznosi 878,75 kn.

 

Kako su tužitelji uspjeli sa žalbom u omjeru od 53%, to im je valjalo dosuditi trošak sastava žalbe u iznosu od 465,73 kn te odlučiti kao u stavku IV izreke ove odluke.

 

18. Budući da trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a, to navedeni zahtjev nije osnovan, pa je odlučeno kao u stavku V izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 23. lipnja 2021.

 

 

                                                                                                                                      Sutkinja

                                                                                                                          Suzana Radaković, v.r.