REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split

P 3127/19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari
tužitelja H. G., OIB: …iz S., zastupanog po pun. M. R. Š., odvj. u S. protiv tuženika P.
B. Z. d.d. Z., OIB:…,zastupanog po pun. M. Č., odvj. u Z., radi isplate, nakon provedene
glavne i javne rasprave zaključene dana 28. travnja 2021. g. u prisutnosti zamjenika
pun. tužitelja i zamjenice pun. tuženika, dana 21. lipnja 2021. g.,

p r e s u d i o j e

I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 412,19
CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika koji je vrijedio na dan

26. svibnja 2010. g. sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 26.
svibnja 2010. g. do isplate po stopi:

-od 14% godišnje u periodu od 26. svibnja 2010. g. do 30. lipnja 2011. g.,
-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za
svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet
postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. pa nadalje određuje prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, za isplatu glavnice u visini od 1.982,37 CHF u
kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama i za isplatu preostale zatražene
zatezne kamata na dosuđeni iznos glavnice, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Svaka stranka snosi svoje troškove.

2

P 3127/19

Obrazloženje

Tužitelj je dana 10. lipnja 2019. g. ustao tužbom pred ovim sudom u kojoj je
naveo da su stranke dana 23. siječnja 2006. g. sklopile Ugovor o kreditu broj
… koji je solemniziran pred javnim bilježnikom S. Z. u
S. dana 30. siječnja 2006. g. Temeljem tog Ugovora da je tuženik odobrio kredit u
iznosu od 23.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na
dan plaćanja te je ugovorena kamatna stope od 5,50% godišnje. Bez posebnog
ugovaranja i pregovora tuženik da je jednostrano za sebe pridržao pravo za vrijeme
trajanja Ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u
skladu s internim odlukama banke. Protivno Ugovoru i otplatnom planu temeljem
jednostranih odluka tužitelju da su povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja
kamate te je tuženik naplatio veći iznos od onog kojeg je bio ovlašten naplatiti
temljem pravnog posla sklopljenog među strankama. Odredbe o promjenjivoj
kamatnoj stopi da su ništetne, a iznosi naplaćeni temelje tih odredbi da su naplaćeni
temeljem djelomično ništetnog pravnog posla. Tužitelj je ukazao na presudu Visokog
trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. kojom je djelomično
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i to,
između ostalog, u dijelu kojim se utvrđuje da je tuženik, i u tom postupku jedan od
tuženika, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je
u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze
mijenjana u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo, a koja je ništetna. Stoga da je povećanje kamatne stope na temelju
ništetne odredbe uzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika. Nadalje,
ugovorna kamata je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje odobrenih
novčanih sredstava tijekom ugovorenog vremena te mora biti određena ili barem
odrediva (odredba čl. 269. st. 2. ZOO-a, odredba čl. 87. Zakona o pravima potrošača
i čl. 3. Direktive 93/16 EEZ). Tužitelj se pozvao i na presudu Europskog suda u
predmetu C-186/16 te je naveo što je sud utvrdio u toj presudi. Korisnici kredita
odnosno potrošači u pojedinačnim sporovima da su ovlašteni radi ostvarivanja svojih
individualnih interesa temeljem mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača
zatražiti sudsku zaštitu i pozvati se na odluku donesnu u postupku radi zaštite
kolektivnih interesa i prava potrošača jer ta odluka obvezuje i ostale sudove u
postupku koji potrošač osobno pokrene radi zaštite individualnih prava. Tužitelj je
naveo da predmetni kredit nije konvertiran i da je u cijelosti isplaćen. Nadalje se
navodi koje su posljedice djelomične ništetnosti pravnog posla. Ako se radi o
novčanoj obvezi i ako je jedna ugovorna strana nesavjesna da, osim obveze
vraćanja primljenog, nesavjesna strana ima i obvezu naknade štete. U svim
spomenutim postupcima da je utvrđeno da su banke nesavjesne stranke pa korisnici
kredita imaju i pravo na naknadu štete kao i na kamatu koja teče od dana stjecanja
do isplate. Prema Ugovoru o kreditu i prvom otplatnom planu stranke su ugovorile
isplatu mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika
na dan plaćanja. Prema izračunu razlike kamata iz Ugovora o kreditu i plaćenih
iznosa tuženik da je dužan vratiti tužitelju kunsku protuvrijednost prema srednjem
tečaju tuženika koji vrijedi zadnji dan mjeseca u kojem dospijeva anuitet sa
zakonskom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate
kao i razliku uvećanja glavnice. Predloženo je donošenje presude kojom će se

3

P 3127/19

tuženiku naložiti isplatiti tužitelju na ime razlike u iznosima kamata iznos od 658,35
CHF s pripadajućim kamatama te na ime razlike smanjenja otplate glavnog duga
uslijed povećanja kamatnih stopa odnosno povećanja anuiteta iznos od 218,5 CHF s
pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći
da tužitelju nisu povrijeđena prava kao potrošača jer tuženik nije koristio
nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na navodno jednostrano
mijenjanje kamatne stope niti je prilikom potpisivanja Ugovora postojala zavaravajuća
poslovna praksa od strane tuženika. Tužitelj je u ovoj parnici zatražio isplatu, a ne
naknadu štete tako da se na njega ne odnose pravna utvrđenja iz presude donesene
u postupku zaštite kolektivnoih interesa u slučaju ''Potrošač''. Ugovor o kreditu,
nadalje, sklopljen je 23. siječnja 2006. g., u cijelosti je konzumiran i isplaćen te je
prestao otplatom kredita 7. lipnja 2010. g., a odluke sudova donesene povodom
kolektivne tužbe da se odnose na ugovorne odnose koji su na snazi. Prilikom
sklapanja Ugovora tužitelj da je bio potpuno informiran o svim elementima Ugovora i
njegovim posljedicama te se svjesno odlučio za konkretni Ugovor o kreditu. Nadalje,
da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu, a ne fiksnu kamatnu stopu, a
tužitelj je izričito i svojevoljno pristao na klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi.
Kamatna stopa se mijenjala isključivo u zakonskim okvirima i sukladno tržišnim
kriterijima. Opreza radi tuženik je prigovorio da je tužitelj bio potrošač što dalje znači
da je prigovoreno aktivnoj legitimaciji tužitelja, opreza radi istaknut je prigovor
prijeboja, a napomenuto je da odnove za isplatu nema, te prigovor zastare.

Tužitelj je u podnesku od 3. veljače 2021. g. konačno uredio tužbeni zahtjev i
zatražio na ime razlike u iznosima kamata isplatu iznosa od 2.394,56 CHF u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika koji vrijedi na dane anuitetnih otplata s
pripadajućim kamatama. Ukoliko sud ne prihvati tako postavljeni tužbeni zahtjev
tužitelj je postavio i podredni tužbeni zahtjev kojim je na ime razlike u iznosima
kamata zatražio isplatu ukupnog iznosa od 16.364,06 kn s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj …
od 23. siječnja 2006. g. i Otplatne tablice s prikazom promjena kamatnih stopa. Sud
je proveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku M. Z.
koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 9. studenog 2020. g.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.394,56 CHF
u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika koji vrijedi na dane anuitetnih
otplata s pripadajućim kamatama, koji predstavlja razliku između obračunatih i
plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima koje je tuženik zaračunavao uslijed
protupravnih i ništetnih promjena kamatnih stopa i početno ugovorene nominalne
kamatne stope iz Ugovora o kreditu od 5,50% godišnje.

Među strankama, naime, nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora,
i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 23. siječnja 2006. g. sklopljen Ugovor kreditu s
valutnom klauzulom na iznos od 23.000 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca te da je
ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu u kunskoj

4

P 3127/19

protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na
dan plaćanja. Nije sporno ni da su stranke odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu
ugovorile početnu ugovornu kamatnu stopu od 5,50% te da je tom odredbom
određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju
građana. Nadalje, nije sporno ni da je tužitelj dana 26. svibnja 2010. g. u cijelosti
otplatio kredit.

Prema mišljenju tužitelja odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi je
nepoštena ugovorna odredba, a što bi ju činilo ništetnom, radi čega da tužitelju
pripada zahtjev za isplatu pretplate kredita koja se očituje u razlici između početno
ugovorene kamatne stope i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog perioda
(zaključno s danom otplate cjelokupnog kredita).

Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P
1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je tuženik pod 2) P. b.
Z. d.d. Z.-u ovoj parnici tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31.
prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita,
tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu
odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda
je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja

2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9.
travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi
Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a
među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi
čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,
89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom
sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama
sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u
kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti
potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje
ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji,
stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za
zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja
povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u
postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika.

Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g., u
odnosu na tuženika pod 2)-ovdje tuženika utvrđeno je, između ostalog, da je u
razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. tuženik pod 2) povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o
kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna
kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima
banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici

5

P 3127/19

kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili
egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika
o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju
kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno
odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u
ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.

Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g.

U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g., između
ostalog, navedeno je da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su
sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao
potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu
bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o
promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke
sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je
visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli
ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja
kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije
bila određena, a niti odrediva.

Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a
koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom
Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između
ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama
ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije
pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna
tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana.

Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz
postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim
sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili
valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku
radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih
banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak
formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim
parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da
ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time
niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku
solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i
sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti
se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni
bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu,
korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i
značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali

6

P 3127/19

razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

Stoga je sud zaključio da se s tužiteljem, kao ni s ostalim klijentima tuženika,
prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj
kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom
postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju
dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije
nepoštena pa time i ništetna.

To, nadalje, znači da je odredba sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu
sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je određeno da je korisnik kredita obvezan
plaćati kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o
kreditiranju građana ništava jer se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi te da ne
proizvodi pravne učinke, što, nadalje, znači da tužitelj ima pravo potraživati
neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a. Drugim
riječima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju
kamate iznad 5,50%, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika
naplaćena na temelju odredbe Ugovora o kreditu koja je ništetna.

Pri tome je neosnovana tvrdnja tuženika kao tužitelj temeljem odredbi ZZP-a
ima pravo na naknadu štete, a ne na povrat stečenog bez osnove.

Naime, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na
način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat
isplaćenog temeljem odredbe koja je ništetna po bilo kojem pravnom institutu, a ne
samo radi naknade štete koja mu je nastupila.

Tužitelju pripada pravo na isplatu iako nije tražio utvrđenje ništetnosti dijela
ugovorne odredbe čl. 4. Ugovora, a budući da je dio ove ugovorne odredbe ništav po
samom Zakonu pa je utvrđenje ništavosti samo deklaratornog karaktera i predstavlja
prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, koje je pitanje sud
raspravio.

Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-
knjigovodstveno vještačenje po vještaku za knjigovodstvo i financije M. Z. na
okolnost razlike između početno ugovorene kamatne stope i svake promijenjene
kamatne stope, pojedinačno po anuitetima.

U pisanom nalazu i mišljenju od 9. studenog 2020. g., izrađenom temeljem
dokumentacije priložene spisu (Ugovora o kreditu od 23. siječnja 2006. g., plana
otplate sa sadržanom karticom realno obračunatih anuiteta od 28. veljače 2006. g. do
konačne otplate kredita 26. svibnja 2010. g.), vještak je:

-izračunao visinu glavnice i kamata prema Ugovoru do 26. svibnja 2010. g. s
godišnjom kamatnom stopom od 5,50%, za 84 anuiteta na direktan način te naveo
da je do 26. svibnja 2010. g. obračunati dio kamate u CHF jednak 4.010,34 CHF, a
udio glavnice 23.199,44 CHF, dakle, 199,44 CHF više nego je ugovoreno zbog
konačne uplate korisnika na dan 26. svibnja 2010. g.,

7

P 3127/19

-prikazao anuitete s pripadajućim udjelom kamate i glavnice prema novom
planu otplate dostavljenog korisniku, a koji sadrži stvarno obračunate anuitete uz
primjenu slijedećih stvarno obračunatih kamatnih stopa: od 28. veljače 2006. g.
5,50%, od 39. rujna 2006. g. 5,25%, od 31. kolovoza 2007. g. 6,25%, od 29. veljače

2008. g. 7,20% i od 28. veljače 2009. g. 7,45% te je naveo da je tuženik prema
novom planu otplate obračunao ukupno 4.621,97 CHF kamate do dana 26. svibnja

2010. g. odnosno 23.000 CHF glavnice,

-izračunao da je razlika između stvarno obračunate kamate u planu otplate od
strane tuženika i nominalne kamatne stope iz Ugovora od 5,50% u promatranim
razdobljima 611,63 CHF te da je razlika između stvarno obračunate glavnice i one
prema početnom otplatnom planu 199,44 CHF jer je za toliko više obračunata
glavnica što da je rezultat uplate razlike glavnice od strane tužitelja prema podacima
tuženika.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno
važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji
se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po
ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih
ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne
stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao Vrhovni
sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno
mišljenje:

-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača
dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih
restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske
odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).

Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje
znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog
toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet
godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-
a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid
zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći
računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na
kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140.
ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa
potrošača ne spriječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak
radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak
da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241.
ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima
ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o
proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi
fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na
pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu
kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.

Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi
zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u

8

P 3127/19

Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari,
utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi
zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. trebalo je u
cijelosti prihvatiti i ocijeniti da je u ovoj parnici tužba od 10. lipnja 2019. g. podnesena
unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pa da je prigovor
zastare tuženika neosnovan.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje M. Z. kao stručan, temeljit i
objektivan. Temeljem nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj:

-anuitet kredita za kolovoz 2007. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 244,41 CHF na ime glavnice i 86,10 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 336,75 CHF od čega na ime glavnice 239 CHF
i na ime kamata 97,75 CHF, što znači da je platio na ime kamata 11,65 CHF više, ali
je platio umanjenu glavnicu za 5,41 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj anuitet platio
u višem iznosu od 6,24 CHF,

-anuitet kredita za rujan 2007. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti u
visini od 330,51 CHF od čega 245,53 CHF na ime glavnice i 84,98 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 336,75 CHF od čega na ime glavnice 240,25
CHF i na ime kamata 96,50 CHF, što znači da je platio na ime kamata 11,52 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 5,28 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 6,24 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj anuitet platio
u višem iznosu od 6,24 CHF,

-anuitet kredita za listopad 2007. g. trebao prema prvom otplatnom planu
platiti u visini od 330,51 CHF od čega 246,65 CHF na ime glavnice i 83,86 CHF na
ime kamata, a da je stvarno platio ukupno 336,75 CHF od čega na ime glavnice
241,50 CHF i na ime kamata 95,25 CHF, što znači da je platio na ime kamata 11,39
CHF više, ali je platio umanjenu glavnicu za 5,15 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 6,24 CHF,

-anuitet kredita za studeni 2007. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 247,78 CHF na ime glavnice i 82,73 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 336,75 CHF od čega na ime glavnice 242,76
CHF i na ime kamata 93,99 CHF, što znači da je platio na ime kamata 11,26 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 5,02 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 6,24 CHF,

-anuitet kredita za prosinac 2007. g. trebao prema prvom otplatnom planu
platiti u visini od 330,51 CHF od čega 248,92 CHF na ime glavnice i 81,59 CHF na
ime kamata, a da je stvarno platio ukupno 336,75 CHF od čega na ime glavnice
244,02 CHF i na ime kamata 92,73 CHF, što znači da je platio na ime kamata 11,14
CHF više, ali je platio umanjenu glavnicu za 4,90 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 6,24 CHF,

-anuitet kredita za siječanj 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 250,06 CHF na ime glavnice i 80,45 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 336,75 CHF od čega na ime glavnice 245,29
CHF i na ime kamata 91,46 CHF, što znači da je platio na ime kamata 11,01 CHF

9

P 3127/19

više, ali je platio umanjenu glavnicu za 4,77 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj anuitet platio u višem iznosu od 6,24 CHF,

-anuitet kredita za veljaču 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 251,20 CHF na ime glavnice i 79,31 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice 240,57
CHF i na ime kamata 103,92 CHF, što znači da je platio na ime kamata 24,61 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 10,63 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za ožujak 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 252,36 CHF na ime glavnice i 78,15 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice 242,06
CHF i na ime kamata 102,43 CHF, što znači da je platio na ime kamata 24,28 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 10,30 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za travanj 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 253,51 CHF na ime glavnice i 77 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice 243,50
CHF i na ime kamata 100,99 CHF, što znači da je platio na ime kamata 23,99 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 10,01 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za svibanj 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 254,67 CHF na ime glavnice i 75,84 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice 244,96
CHF i na ime kamata 99,53 CHF, što znači da je platio na ime kamata 23,69 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 9,71 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za lipanj 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti u
visini od 330,51 CHF od čega 255,84 CHF na ime glavnice i 74,67 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice 246,43
CHF i na ime kamata 98,06 CHF, što znači da je platio na ime kamata 23,39 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 9,41 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za srpanj 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 257,01 CHF na ime glavnice i 73,50 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice 247,91
CHF i na ime kamata 96,58 CHF, što znači da je platio na ime kamata 23,08 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 9,10 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za kolovoz 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 258,19 CHF na ime glavnice i 72,32 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice 249,40
CHF i na ime kamata 95,09 CHF, što znači da je platio na ime kamata 22,77 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 8,79 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

10

P 3127/19

-anuitet kredita za rujan 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti u
visini od 330,51 CHF od čega 259,38 CHF na ime glavnice i 71,13 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice 250,89
CHF i na ime kamata 93,60 CHF, što znači da je platio na ime kamata 22,47 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 8,49 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za listopad 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu
platiti u visini od 330,51 CHF od čega 260,56 CHF na ime glavnice i 69,95 CHF na
ime kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice
252,40 CHF i na ime kamata 92,09 CHF, što znači da je platio na ime kamata 22,14
CHF više, ali je platio umanjenu glavnicu za 8,16 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za studeni 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 261,76 CHF na ime glavnice i 68,75 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice 253,91
CHF i na ime kamata 90,58 CHF, što znači da je platio na ime kamata 21,83 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 7,85 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za prosinac 2008. g. trebao prema prvom otplatnom planu
platiti u visini od 330,51 CHF od čega 262,96 CHF na ime glavnice i 67,55 CHF na
ime kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice
255,43 CHF i na ime kamata 89,06 CHF, što znači da je platio na ime kamata 21,51
CHF više, ali je platio umanjenu glavnicu za 7,53 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za siječanj 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 264,16 CHF na ime glavnice i 66,35 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 344,49 CHF od čega na ime glavnice 256,97
CHF i na ime kamata 87,52 CHF, što znači da je platio na ime kamata 21,17 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 7,19 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 13,98 CHF,

-anuitet kredita za veljaču 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 265,37 CHF na ime glavnice i 65,14 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 257,18
CHF i na ime kamata 88,97 CHF, što znači da je platio na ime kamata 23,83 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 8,19 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za ožujak 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 266,59 CHF na ime glavnice i 63,92 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 259,78
CHF i na ime kamata 87,37 CHF, što znači da je platio na ime kamata 23,45 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 6,81 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 16,64 CHF,

11

P 3127/19

-anuitet kredita za travanj 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 267,81 CHF na ime glavnice i 62,70 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 260,39
CHF i na ime kamata 85,76 CHF, što znači da je platio na ime kamata 25,06 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 7,42 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 17,64 CHF,

-anuitet kredita za svibanj 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 269,04 CHF na ime glavnice i 61,47 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 262 CHF
i na ime kamata 84,15 CHF, što znači da je platio na ime kamata 22,68 CHF više, ali
je platio umanjenu glavnicu za 7,04 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj anuitet platio
u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za lipanj 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti u
visini od 330,51 CHF od čega 270,27 CHF na ime glavnice i 60,24 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 263,63
CHF i na ime kamata 82,52 CHF, što znači da je platio na ime kamata 22,28 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 6,64 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za srpanj 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 271,51 CHF na ime glavnice i 59 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 265,27
CHF i na ime kamata 80,88 CHF, što znači da je platio na ime kamata 21,88 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 6,24 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za kolovoz 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 272,76 CHF na ime glavnice i 57,75 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 266,91
CHF i na ime kamata 79,24 CHF, što znači da je platio na ime kamata 21,49 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 5,85 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za rujan 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti u
visini od 330,51 CHF od čega 274,01 CHF na ime glavnice i 56,50 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 268,57
CHF i na ime kamata 77,58 CHF, što znači da je platio na ime kamata 21,08 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 5,44 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za listopad 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu
platiti u visini od 330,51 CHF od čega 275,26 CHF na ime glavnice i 55,25 CHF na
ime kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice
270,24 CHF i na ime kamata 75,91 CHF, što znači da je platio na ime kamata 20,66
CHF više, ali je platio umanjenu glavnicu za 5,02 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za studeni 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti u visini od 330,51 CHF od čega 276,52 CHF na ime glavnice i 53,99 CHF na ime

12

P 3127/19

kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 271,92
CHF i na ime kamata 74,23 CHF, što znači da je platio na ime kamata 20,24 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 4,59 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za prosinac 2009. g. trebao prema prvom otplatnom planu
platiti u visini od 330,51 CHF od čega 277,79 CHF na ime glavnice i 52,72 CHF na
ime kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice
273,60 CHF i na ime kamata 72,55 CHF, što znači da je platio na ime kamata 19,83
CHF više, ali je platio umanjenu glavnicu za 4,19 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za siječanj 2010. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 279,06 CHF na ime glavnice i 51,45 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 275,30
CHF i na ime kamata 70,85 CHF, što znači da je platio na ime kamata 19,40 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 3,76 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za veljaču 2010. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 280,34 CHF na ime glavnice i 50,17 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 277,01
CHF i na ime kamata 69,14 CHF, što znači da je platio na ime kamata 18,97 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 3,33 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za ožujak 2010. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 281,63 CHF na ime glavnice i 48,88 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 278,73
CHF i na ime kamata 67,42 CHF, što znači da je platio na ime kamata 18,54 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 2,90 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-anuitet kredita za travanj 2010. g. trebao prema prvom otplatnom planu platiti
u visini od 330,51 CHF od čega 282,92 CHF na ime glavnice i 47,59 CHF na ime
kamata, a da je stvarno platio ukupno 346,15 CHF od čega na ime glavnice 280,46
CHF i na ime kamata 65,69 CHF, što znači da je platio na ime kamata 18,10 CHF
više, ali je platio umanjenu glavnicu za 2,46 CHF, pa proizlazi da je tužitelj ovaj
anuitet platio u višem iznosu od 15,64 CHF,

-preostale anuitete kredita tužitelj je podmirio jednokratnom uplatom koju je
izvršio 26. svibnja 2010. g. u visini od 10.353,77 CHF od čega na ime glavnice

10.300,13 CHF i na ime kamata 53,64 CHF.

Nadalje, u periodu plaćanja anuiteta od veljače do rujna 2006. g. nije bilo
nikakve razlike jer su iznosi glavnice i kamata iz početnog otplatnog plana bili isti kao
i stvarno plaćeni iznosi. U daljnjem periodu od rujna 2006. g. do kolovoza 2007. g.
tužitelj je plaćao manje iznose i na ime glavnice i na ime kamata.

13

P 3127/19

Prema rekapitulaciji koju je izvršio vještak proizlazi da postoji razlika između
stvarno obračunane kamate u planu otplate od strane tuženika i nominalne kamatne
stope iz Ugovora broj 9010966274 od 5,50% u visini od 611,63 CHF.

Nadalje, vještak je u rekapitulaciji naveo i da postoji razlika između stvarno
obračunate i naplaćene glavnice (23.000 CHF) i glavnice prema početnom otplatnom
planu (23.199,44 CHF) u visini od 199,44 CHF više obračunate glavnice prema
početnom otplatnom planu. Drugim riječima, tužitelj je prema početnom otplatnom
planu trebao platiti glavnicu u visini od 23.199,44 CHF i kamatu u visini od 4.010,34
CHF (sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan
plaćanja), a platio je stvarno glavnicu u visini od 23.000 CHF i kamatu u visini od

4.621,97 CHF, tako da je ukupno tuženik radi nedopuštene i ništetne odredbe o
promjenjivoj kamatnoj stopi u obvezi vratiti tužitelju iznos od 412,19 CHF u kunskoj
protuvrijednosti.

Pri tome, ovaj sud smatra kako se ne radi o prihvaćanju ili neprihvaćanju
prigovora prijeboja koji je tuženik postavio u odgovoru na tužbu te ga ponovio u
podnesku od 5. ožujka 2020. g., koji je prigovor, treba navesti, postavljen na
neodređen način i nije uopće podoban za raspravljanje jer ne sadrži bilo kakav iznos
koji bi se stavio u prijeboj s potraživanjem tužitelja. Radi se o tome da je tužitelj,
temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uplatio tuženiku određeni
iznos koji nije trebao platiti i koji ne bi platio da te odredbe nije bilo u Ugovoru. Da te
odredbe nije bilo u Ugovoru, naime, tužitelj bi bio dužan jednokratnom uplatom 26.
svibnja 2010. g. podmiriti glavnicu u visini od 23.199,44 CHF i kamatu u visini od

4.010,34 CHF, a platio je glavnicu u visini od 23.000 CHF i kamatu u visini od

4.621,97 CHF (sve u kunskoj protuvrijednosti) pa je radi ništetnosti navedene
odredbe ukupno više platio 412,19 CHF u kunskoj protuvrijednosti, koji mu iznos u
kunskoj protuvrijednosti tuženik mora vratiti.

Tužitelj je, pak, uređenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu ukupnog iznosa
od 2.394,56 CHF, koji mu ne pripada i nije ni u kakvoj vezi s izračunom sudskog
vještaka Z. sa zateznim kamatama koje na pojedine nepripadajuće iznose teku
počevši od 31. kolovoza 2007. g. pa do 31. svibnja 2014. g., a kredit je vraćen i
zatvoren uplatom od 26. svibnja 2010. g. pa je očito da je riječ o podnesku koji se
odnosi na nekog drugog tužitelja, a ne na H. G..

Kako se od ukupnog iznosa glavnice od 412,19 CHF koja pripada tužitelju ne
može odrediti (jer to tužitelj nije odredio u uređenom tužbenom zahtjevu niti je
predložio dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Z. radi utvrđivanja točne
visine preplaćenih mjesečnih anuiteta u koji bi se ukomponirala manje plaćena
glavnica), koliko iznosi pojedinačna mjesečna razlika koja tužitelju pripada i na koje
iznose tužitelj ima pravo tražiti isplatu zatezne kamate počevši od dana kad je
tuženiku uplaćen veći mjesečni anuitet radi primjene ništetne odredbe o promjenjivoj
kamatnoj stopi, sud je odlučio tužitelju na ukupni iznos glavnice dosuditi zateznu
kamatu koja teče od konačne otplate kredita pa do isplate, je to tužitelju u svakom
slučaju pripada, a pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO-a, a u preostalom dijelu glavni
tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Slijedom toga, tužitelju je priznat iznos
glavnice u valuti CHF koju mu je tuženik u obvezi vratiti u kunskoj protuvrijednosti
prema srednjem tečaju koji je vrijedio na dan otplate kredita odnosno 26. svibnja

2010. g., a u preostalom dijelu glavni tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

14

P 3127/19

Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, naime, kad se vraća ono što je stečeno bez
osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj
nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Prema ocjeni ovog suda tuženik je potraživao od tužitelja povećane iznose
anuiteta Ugovora o kreditu radi uvećanja za kamatu koja je obračunavana primjenom
promjenjive kamatne stope znajući da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i stoga
ništetnoj pa bi, stoga, generalno govoreći tužitelju zatezna kamata na svaki pojedini
više naplaćeni iznos pripadala od dana uplate odnosno stjecanja od strane tuženika.
Međutim, već je navedeno da je tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom zatražio iznose
koji se ne odnose na ovaj predmet, te nije odvojio mjesečni iznos koji je preplatio
umanjen za manje plaćenu glavnicu niti je predložio da vještak odredi taj iznos, pa je
sud odlučio kao u izreci presude, pri čemu je kamata određena pozivom na odredbu
čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, a
budući da su, prema ocjeni ovog suda, stranke djelomično uspjele u parnici u
približno jednakim dijelovima, što opravdava odluku da svaka stranka snosi svoje
troškove.

U Splitu, 21. lipnja 2021. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka
može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se
podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).