Poslovni broj: 66 Pž-2791/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 66 Pž-2791/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. P. U. P., R. I. R. R., OIB …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženice M. J., vlasnice O. M. J. iz G., OIB …, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Č., D. Č. & J. B. Č. u R., radi isplate iznosa od 298.629,55 kn, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-315/2019-15 od 22. svibnja 2020., 21. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-315/2019-15 od 22. svibnja 2020. u točkama I. i II. njezine izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Rijeci ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. D. Š. sa sjedištem u R., poslovni broj Ovrv-331/2019 od 10. srpnja 2019. U točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 298.629,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 31. siječnja 2019. do isplate prema odgovarajućoj kamatnoj stopi, a u točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 19.225,13 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. svibnja 2020. (dana donošenja presude) do isplate prema odgovarajućoj kamatnoj stopi.

 

2. Iz obrazloženja proizlazi da se tužbeni zahtjev odnosi na povrat sredstava u iznosu od 298.629,55 kn na temelju Odluke o povratu sredstava od 8. siječnja 2019. (izvod otvorenih stavki str. 6. i 7. spisa) i Odluke o povratu (str. 8.-10. spisa). Tuženica osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

 

3. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave u spisu i iskaz stranke - tuženice M. J. (str. 199.-201. spisa) i svjedoka Vere Malnar (str. 201.-202. spisa) sud je prigovore tuženice ocijenio neosnovanim i prihvatio je tužbeni zahtjev. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

 

4. Protiv presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnijela tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnome navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje smatrajući da je tuženica s obzirom na očekivanu dobit, trebala započeti projekt sušenjem voća i gljiva iako nije mogla prikupiti dovoljne količine za ciklus prerade. Smatra kako sud pogrešno utvrđuje osnovanom tužiteljevu tvrdnju da činjenica da je tuženiku uništen voćnjak iz kojeg je trebao crpiti jedan dio sirovine nije razlog za stavljanje u uporabu objekta za sušenje ostalih sirovina – povrća, upravo suprotno zbog činjenice da nije imala dovoljno vlastitog voća i nije mogla prikupiti dovoljno povrća za samostalni proces prerade nije stavljen u uporabu objekt za sušenje. Nadalje, navodi kao je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na temelju iskaza saslušane svjedokinje V. M. u smislu da je tuženica mogla i trebala započeti projekt samo sušenjem gljiva i povrća. Osim toga činjenica da je tužitelj znao za višu silu i da je tuženici isplatio potporu za obnovu voćnjaka, suprotno zaključku prvostupanjskog suda znači da je priznao da tuženica trpi štetu u voćnjaku uslijed više sile, a po prirodi stvari nije moguće realizirati projekt koji se sastoji od prerade voća, ako je voćnjak u kojem je trebalo uzgajati voće za preradu uništen. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio i materijalno pravo iz čl. 368. st. 2. ZOO-a jer je trebao primijeniti odredbe čl. 208. st. 1. ZOO-a. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev i da obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.

 

5. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode tuženice.

 

6. Tuženičina žalba nije osnovana.

 

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat sredstava u iznosu od 298.629,55 kn na temelju Odluke o povratu sredstava od 8. siječnja 2019.

9. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tuženica podnijela prijavu na Javni natječaj za podnošenje prijava za dodjelu sredstava iz IPARD programa za Mjeru 302 „Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti“ unutar IPARD programa za projekt izgradnje sušare za voće, povrće i gljive te nabave opreme,

- da je za taj projekt tuženica s Agencijom za plaćanja sklopila Ugovor o dodjeli sredstava iz IPARD programa broj 3020812005., 30. kolovoza 2012. (str. 44.- 55. spisa) te dva aneksa tom Ugovoru prvi 14. lipnja 2013. (str. 79.-80. spisa) i drugi 27. studenog 2013. (str. 92.-94. spisa),

- da su sredstva u utuženom iznosu iz IPARD programa tuženici isplaćena na temelju Odluke o isplati 15. siječnja 2015. (str. 13. spisa),

- da je područje Primorsko-goranske županije zahvatila elementarna nepogoda u razdoblju od 31. siječnja 2014. do 4. veljače 2014. pri čemu je u potpunosti uništen voćnjak tuženice što proizlazi iz Odluke (str. 131.-132. spisa),

- da je tuženica podnijela zahtjev za potporu za Podmjeru 5.2. kojim je zahtijevala potporu za troškove krčenja uništenog višegodišnjeg nasada te uklanjanje krčevina, restrukturiranje postojećeg višegodišnjeg nasada (certificirani sadni materijal) te opremu za višegodišnje nasade (str. 126.-130. spisa),

- da je Odlukom o dodjeli sredstava (Klasa: 440-12/15-05-02/0006, Ur. broj: 343-0801/01-15-005) 23. studenog 2015. tuženici dodijeljena potpora u iznosu od 26.258,17 kn (str. 137.-141. spisa).

 

10. Sporno je, je li tuženica dužna tužitelju vratiti potporu na temelju Odluke o povratu sredstava od 8. siječnja 2019., s obzirom na tuženičine navode da je ispunila svoje obveze iz Ugovora o dodjeli sredstava iz IPARD programa u odnosu na dovršenje objekta za sušenje, ali da zbog više sile-elementarne nepogode, nije mogla započeti obavljati odobrenu proizvodnu aktivnost (sušenje voća, povrća i gljiva). Tuženica se poziva na višu silu i odredbe čl. 208. st. 1. i čl. 343. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

 

11. Odredbom čl. 208. st. 1. ZOO-a propisano je da obveza prestaje kada njezino ispunjenje postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih tuženik ne odgovara dok odredba čl. 343. ZOO-a propisuje da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

 

12. Dakle, nije sporno da je tuženica s tužiteljem sklopila Ugovor o dodjeli sredstava iz IPARD programa 17. lipnja 2013., te da su tuženici predmetna sredstva u utuženom iznosu isplaćena 15. siječnja 2015. i da je nakon sklapanja predmetnog Ugovora 4. veljače 2014. donijeta odluka o proglašenju elementarne nepogode za sve jedinice lokalne samouprave za područje Gorskog kotara, u što je uključeno i područje Gerova zbog nevremena praćenog niskim temperaturama, snijegom i ledenom kišom u razdoblju od 31. siječnja do 4. veljače 2014., kojom prilikom je u potpunosti uništen voćnjak tuženice. Također nije sporno da je tužitelj kod tuženice proveo kontrolu 10. prosinca 2018. kada je utvrđeno da se u sufinanciranom objektu ne obavlja odobrena aktivnost (sušenje voća, povrća i gljiva) te da se ta aktivnost nikada nije ni obavljala što proizlazi iz Izvještaja o utvrđenoj nepravilnosti (str. 15.-17. spisa). U Izvještaju je također utvrđeno da je tuženica upoznata s utvrđenim činjenicama te da je radi utvrđene nepravilnosti predložena izjava o raskidu ugovora te odluka o povratu sredstava.

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da činjenica što je tuženici uništen voćnjak (elementarna nepogoda) iz kojeg je trebalo crpiti jedan dio sirovine – voće nije razlog nestavljanja u uporabu objekta za sušenje ostalih sirovina povrća i gljiva pet godina nakon isplate potpore i da je tuženica mogla staviti projekt u primjenu odnosno pokrenuti sušaru sušenjem povrća i gljiva što je predvidjela svojim poslovnim planom prilikom javljanja na javni natječaj za dodjelu predmetnih sredstava, koja su mu upravo za tu namjenu i dodijeljena. Stoga su neosnovani žalbeni navodi u ovom dijelu.

 

14. Naime, iako je voće trebalo biti osnovna sirovina za sušaru, tuženik je u svom poslovnom planu naveo da će sušiti i druge sirovine-povrće i gljive. U investicijskoj studiji za mjeru 302 navedeno je da je projektom, odnosno poslovnim planom predviđeno da će osposobiti objekt osim za sušenje voća, i za sušenje povrća i gljiva i da će povrće i gljive otkupljivati od stanovnika iz bliže i dalje okolice G. (str. 145 spisa). U Tehnološkoj i tehničkoj analizi (str. 151.-152. spisa) tuženica je navela s obzirom na to da je proizvodnja voća, povrća i gljiva sezonskog karaktera, da će stroj za sušenje u punom kapacitetu raditi ukupno osam mjeseci, ovisno o vremenu dozrijevanja voća, povrća i gljiva te da se u tom razdoblju planira osušiti 17.150 kg voća (jabuke, kruške i šljive) te 3500 kg gljiva i 4500 kg povrća, a ujedno je u planu navela da će očekivana dobit od gljiva i povrća biti 56% od cijeloga projekta.

 

15. Nadalje, pravilno je sud ocijenio i iskaz svjedoka V. M. stalnog sudskog vještaka gospodarsko poljoprivredne struke koja je iskazala da elementarna nepogoda koja je pogodila voćnjak nije bila od utjecaja za povrće jer je povrće jednogodišnja kultura niti je utjecala na rast gljiva. Stoga pravilno zaključuje sud da je tuženica mogla staviti projekt u primjenu odnosno pokrenuti sušaru sušenjem povrća i gljiva, što je predvidjela svojim poslovnim planom.

 

16. Pogrešno žaliteljica smatra da je podnošenjem zahtjeva za potporu Podmjeru 5.2. obavijestila tužitelja o predmetnoj elementarnoj nepogodi na način kako je to propisano odredbom čl. 9. st. 1. Ugovora s obzirom na to da se radi o dvije različite potpore s različitim ciljevima odnosno svrhom dodijele sredstava. Naime, tuženica je o višoj sili-elementarnoj nepogodi za koju tvrdi da je ugrozila provedbu predmetnog projekta bila dužna tužitelja obavijestiti putem obrasca I-OPP-16 (Zahtjev za odobrenje promjena) te uz obrazloženje dostaviti potrebnu dokumentaciju sukladno čl. 9. st. 1. Ugovora, što nije učinila.

 

17. Odredbom čl. 39. st. 1. Pravilnika o provedbi Mjere 302 „Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti“ unutar IPARD programa („Narodne novine“ broj: 72/12, 93/12, 59/15 i 69/15; dalje: Pravilnika) propisano je da će korisnik osigurati izvođenje projekta u skladu s opisom navedenim u prijavi, a u st. 6. propisano da je korisnik dužan projekt održavati prihvatljivim u istoj svrsi i namjeni tijekom razdoblja od pet godina od datuma konačne isplate. Kako je tuženici konačna isplata izvršena 22. siječnja 2015., trebala je objekt održavati prihvatljivim u istoj svrsi i namjeni sve do 22. siječnja 2020., međutim, izvršenom kontrolom 10. prosinca 2018. utvrđeno je da se u sufinanciranom objektu ne obavlja odobrena aktivnost (sušenje voća, povrća i gljiva), odnosno da se odobrena aktivnost nije nikada obavljala.

 

18. Odredbom čl. 40. st. 4. Pravilnika je propisano da u slučaju da su sredstva potpore isplaćena korisniku, a utvrđena je nepravilnost (korisnik ne poštuje odredbe ovoga Pravilnika ili nije ispunio obveze iz IPARD Ugovora) koju nije moguće popraviti, Agencija za plaćanja će raskinuti IPARD Ugovor i korisniku izdati Odluku o povratu sredstava radi povrata cjelokupno isplaćenih sredstava potpore. Isto propisuje i odredba čl. 13. st. 1. Ugovora u kojem je navedeno da ako je korisnik djelovao protivno odredbama Pravilnika ili odredbama Ugovora ili je prekršio pravila o korištenju sredstava IPARD programa na bilo koji drugi način, a postoji financijski učinak, odnosno sredstva potpore su već plaćena korisniku, Agencija će zatražiti od korisnika povrat sredstava.

 

19. Stoga je sud pravilno na temelju odredbi čl. 40. st. 4. Pravilnika i čl. 13. st. 1. Ugovora, donio odluku o povratu sredstava jer tuženica uopće nije započela obavljati aktivnost za koju su joj dodijeljena sredstva potpore te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 368. st. 2. ZOO-a, prihvatio tužbeni zahtjev.

 

20. Tuženica osim uopćenog navoda da presudu pobija i u točki II. izreke nije obrazlagala zašto pobija trošak, slijedom čega je odluka o trošku ispitana po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrđeno kako je sud pravilno na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, uz primjenu Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), dosudio tužitelju koji je uspio u sporu troškove parničnog postupka. Pravilno je sud parnične troškove uvećao za nastale troškove postupka ovrhe koje je javni bilježnik odredio u iznosu od 9.225,13 kuna, sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12; dalje: Pravilnik) uvećano za trošak sastava prijedloga za ovrhu sukladno Tbr. 11/1 Tarife.

 

21. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

 

Zagreb, 21. lipnja 2021.

 

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak