Poslovni broj: 27 Gž R-1105/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

    Poslovni broj: 27 Gž R-1105/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja S. B. (OIB:…) iz O.., zastupanog po punomoćnici S. J. M., odvjetnici u O.., protiv tuženika O. ž. b. N.. (OIB:…), N.., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i p. iz O.., uz sudjelovanje umješača Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalnoj službi u Đakovu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-20/2019-36 od 1. ožujka 2021., dana 21. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-20/2019-36 od 1. ožujka 2021. u dijelu stavaka I. i II. izreke kojima je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznose od 73.589,73 kn i 23.441,74 kn s pripadajućom zateznom kamatom izuzev zatezne kamate tekuće na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u iznosima razlike u bruto plaći te u stavku III. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-20/2019-36 od 1. ožujka 2021. u dijelu stavaka I. i II. izreke kojima je tužitelju dosuđena zatezna kamata i na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 73.589,73 kn na ime razlike manje isplaćenih plaća sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose te razlike od njihovog dospijeća do isplate (stavak I. izreke); iznos od 23.441,74 kn na ime manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose te razlike od njihovog dospijeća do isplate (stavak II. izreke); naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2021. do isplate sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci (stavak III. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog (stavak IV. izreke) i zahtjev umješača za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.000,00 kn (stavak V. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude u stavcima I., II. i III. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a) predlažući njezino ukidanje u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužitelj imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a posljedično tome zahtjev za isplatom razlike naknada plaće, koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, sve to za razdoblje od veljače 2014. do zaključno sa veljačom 2019.

 

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

 

8. Odredbom čl. 83. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 91. st. 3. („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

 

9. Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

 

10. Odredbom čl. 60. st. 1. ZR/09 i čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu naravi koja predstavlja naknadu za rad).

 

11. Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13, dalje KU/13) odnosno čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18 u daljnjem tekstu – KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

             

12. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. 

             

13. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, dok prema popisu radnih mjesta koja imaju pravo na navedeni dodatak, tužitelj, kao liječnik specijalist, po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25 %.

 

14. Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, s time da je čl. 59. Dodatka I KU („Narodne novine“ br. 96/15), a koji je stupio na snagu 1. listopada 2015., navedeni dodatak propisan u iznosu od 12%, kao i u čl. 57. KU/18, s tim da se osnovna plaća zaposlenika uvećava za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti (čl. 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama /“Narodne novine“ br. 142/12, dalje: TKU-a/12/). 

 

15. Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 odnosno čl. 34. st. 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

 

16. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85 % njegove plaće ostvarene prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

 

17. Odredbom čl. 51. TKU/12, a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13.

 

18. Nadalje, mjesečni fond radnih sati je za sve (ne)zdravstvene radnike jedinstven, a sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18 dobije se na način da se broj radnih dana pomnoži s osam sati.

 

19. U odnosu na odlučne činjenice iz stanja spisa proizlazi:

 

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijalista-internista te da je radio prekovremeno;

- da je tuženik tužitelju naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunao kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, koje su bile umanjene zbog neisplaćenih dodataka na sve sate rada, odnosno na sate rada koji su odrađeni kao prekovremeni rad;

- da iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku D. c. d.o.o. od 24. kolovoza 2020. proizlazi da je bruto razlika plaće tužitelja na ime manje obračunatih dodataka koji se odnose na dodatak za odgovornost te na posebne uvjete rada 73.589,73 kn;

- da iz dopune nalaza i mišljenja od 4. studenoga 2020. proizlazi da je bruto razlika naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora 23.441,74 kn;

- da iz isplatnih lista plaće proizlazi da su dodaci obračunati samo na sate koji su evidentirani u redovnu satnicu, dok ni u jednom mjesecu nisu obračunati na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati.

 

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 73.589,73 kn i 23.441,74 kn, budući da tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radio u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate, kao i uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatak za znanstveni stupanj za efektivno odrađene sate, s time da niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, kao i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata i znanstveni stupanj, međusobno isključuju, radi čega su žalbeni navodi tuženika o suprotnome bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, kao što nemaju pravno uporište niti žalbeni navodi koji se odnose na propust suda prvog stupnja da prilikom donošenja odluke uzme u obzir Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, budući da iz istih ne proizlazi da tužitelji ne bi imao pravo na dodatke za sve efektivno odrađene sate rada.

 

21. Još valja dodati da je tuženik, kao poslodavac, dužan tužitelju, kao radniku, isplatiti plaću u visini koja istome pripada, tako da je isti pasivno legitimiran u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu plaće i naknade plaće (čl. 5. st. 1. ZR-a/09 i čl. 7 st. 1. ZR-a/14), a činjenica pogrešnog obračuna plaće ne može biti opravdana time da se ista obračunava informacijskih sustavom Centraliziranog obračuna plaća, jer je utvrđeno da obračun, iz naprijed navedenih razloga, nije bio pravilan.

 

22. Sam tuženik u žalbi čini nespornim da je tužitelju isplatio dodatak za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatak za znanstveni stupanj u odnosu na sate redovnog rada, a utvrđeno je da istome pripada pravo na njihovu isplatu i u odnosu na prekovremeno odrađene sate, na koju okolnost nije od utjecaja činjenica da je tužitelj ostvaruje pravo na veći koeficijent složenosti poslova time što isti kao uži specijalista u bolnici ima i znanstveni stupanj dr. sc., a čl. 56. KU-a/18 (čl. 58. KU-a/13) se odnosi na položajni dodatak, a ne na dodatak za znanstveni stupanj pa je neosnovano pozivanje tuženika na njegovu primjenu.

 

23. Međutim pazeći po službenoj dužnosti na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj viši sud je utvrdio da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosude zateznih kamata na cjelokupni iznos razlike u bruto plaći.

 

24. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15. dalje: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

 

25. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15., dalje: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).

 

26. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).

 

27. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata nije osnovan.

 

28. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15/).

 

29. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe, jer je s istom uspio jedino u dijelu oduke o zateznoj kamati, koja predstavlja sporedno potraživanje (čl. 154. st. 1. i čl. 35. ZPP-a).

 

30. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

 

U Zagrebu 21. lipnja 2021.

 

 

Sudac:

                                                                                              Nika Grospić Ivasović, v.r.