Republika Hrvatska P-1348/2019 Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja J. J. iz S., P. O.; …, zastupan po
pun. H. A., odvj. u S., protiv tužene M. B. B., .S., O.: …, zastupana po pun. M. B., odvj. u
S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2021.
u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja R. P., odvj. u S. i
punomoćnice tužene M. B., odvj. u S. , objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Nalaže se tuženici da, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude,
isplati tužitelju iznos od 104.879,52 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj za
svako polugodište, a, u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj
stopi HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena koje teku na iznos od 1.933,61 kn od 15.
listopada 2010. godine, na iznos od 1.9JJ,61 kn od 15. studenog 2010. godine, na
iznos od 1.933,61 kn od 15. prosinca 2010. godine, na iznos od 1.933,61 kn od 15.
siječnja 2010. godine, na iznos od 1.933,61 kn od 15. veljače 2010.godine, na iznos
od 1.933,61 kn od 15. ožujka 2010. godine, na iznos od 1.933,61 kn od 15. travnja
2010. godine, na iznos od 1.965,43 kn od 15. svibnja 2010. godine, na iznos od
1.965.43 kn od 15. lipnja 2010. godine, na iznos od 1.965,43 kn od 15. lipnja 2010.
godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. srpnja 2010. godine, na iznos od 1.842,58 kn
od 15. kolovoza 2010. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. rujna 2010. godine, na
iznos od 1.842,58 kn od 15. listopada 2010. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15.
studenog 2010. godine, na iznos od 1.842.58 kn od 15. prosinca 2010. godine, na
iznos od 1.842,58 kn od 15. siječnja 2011. godine na iznos od 1.842,58 kn od 15.
veljače 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. ožujka 2011. godine, na iznos
od 1.842,58 kn od 15. travnja 2011. godine, na iznos od 1.842.58 kn od 15. svibnja
2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. lipnja 2011. godine, na iznos od
1.842,58 kn od 15. srpnja 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. kolovoza
2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. rujna 2011. godine, na iznos od
1.842,58 kn od 15. listopada 2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. studenog
2011. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. prosinca 2011. godine, na iznos od
1.842,58 kn od 15. siječnja 2012. godine, na iznos od 1.842,58 kn od 15. veljače
2012. godine, na iznos od 1.889,94 kn od 15. ožujka 2012. godine, na iznos od
1.858,37 kn od 15. travnja 2012. godine, na iznos od 1.858,37 kn od 15. svibnja
2012. godine, na iznos od 1.858,37 kn od 15. lipnja 2012. godine, na iznos od
1.858,37 kn od 15. srpnja 2012. godine, na iznos od 1.903,19 kn od 15. kolovoza
2012.godine, na iznos od 1.880,78 kn od 15. rujna 2012. godine, na iznos od
1.880,78 kn od 15. listopada 2012. godine, na iznos od 1.880,78 kn od 15. studenog
2012. godine, na iznos od 1.880,78 kn od 15. prosinca 2012. godine, na iznos od
1.880,78 kn od 15. siječnja 2013. godine, na iznos od 1.880,78 kn od 15. veljače
2013. godine, na iznos od 1.950,86 kn od 15. ožujka 2013. godine, na iznos od
1.904,14 kn od 15. travnja 2013. godine, na iznos od 1.904,14 kn od 15. svibnja
2013. godine, na iznos od 1.904,14 kn od 15. lipnja 2013. godine, na iznos od
1.904,14 kn od 15. srpnja 2013. godine, na iznos od 1.904,14 kn od 15. kolovoza
2013.godine, na iznos od 1.923,08 kn od 15. rujna 2013. godine, na iznos od
1.923,08 kn od 15. listopada 2013. godine, na iznos od 1.923,08 kn od 15. studenog
2013. godine, na iznos od 1.923,08 kn od 15. prosinca 2013. godine, na iznos od
1.730,08 kn od 15. siječnja 2014. godine, na iznos od 1.730,08 kn od 15. veljače
2014. godine, na iznos od 1.730,08 kn od 15. ožujka 2014. godine, na iznos od
1.730,95 kn od 15. travnja 2014. godine, pa do isplate.
2. Nalaže se tuženici da, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, naknadi
tužitelju parnične troškove sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako
polugodište, a, u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi
HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, koje na obistinjeni iznos troškova, teku
od dana donošenja presude, pa do isplate."
II.Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj
parnični trošak u iznosu od 33.812,50 kn.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako je tužena kao punomoćnica zastupala
ovrhovoditeljicu I. D. u postupku ovog suda O.-1483/03 protiv tužitelja kao
ovršenika, i to pljenidbom na njegovoj imovini. Isplata da se trebala vršiti na njen
račun. Ovrhovoditeljica da je preminula 20. listopada 2009., čime je prestala
punomoć tužene, no ona da je nastavila voditi ovršni postupak pljenidbom imovine
tužitelja, do 4. 4. 2014. kada je na tužiteljev prijedlog doneseno rješenje o prekidu
postupka. Predloženo je da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da u roku
8 dana isplati tužitelju iznos od 108.874,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama od
dospijeća svakog pojedinog iznosa (kako je navedeno u izreci ove presude) na ime
stečenog bez osnove.
2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je
zastupala ovrhovoditeljicu pok. I. D. do njene smrti, no istu da su naslijedili
brat M. B. iz S. i sestra D. D. iz B., pa je u trenutku smrti
ovrhovoditeljice sva njena imovina uključujući i tražbinu u navedenom ovršnom
postupku utemeljenu na pravomoćnoj presudi ovog suda I.-91/01 prešla na
nasljednike, čime su oni postali procesna stranka u ovršnom postupku sa svim
pravima i obvezama. Stoga se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s
obzirom da tužitelj nema prema tuženoj novčanih potraživanja, već su novčana
sredstva s osnova pljenidbe tužiteljeve mirovine isplaćivana na poslovni račun tužene
kao punomoćnice pok. ovrhovoditeljice, sukladno nalogu iz pravomoćnog rješenja o
ovrsi. Nadalje, sva novčana sredstva tužena da je do prekida ovrhe u travnju 2014.
dostavljala nasljednicima, radi čega je predloženo odbaciti tužbu zbog promašene
pasivne legitimacije.
3.Tijekom postupka stranke su podnescima i usmenim izlaganjima n
aročištima obrazlagale svoja pravna stanovišta glede predmeta spora što se u
bitnome svodi na navode tužbe i odgovora na tužbu, radi čega se isti zbog
nepotrebnog opterećivanja presude u obrazloženju izostavljaju.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa O.-1483/04, O.-117/99,
ovršnog prijedloga od 2. 6. 2004. ovrhovoditeljice I. D. broj O.-1483/04,
rješenja o ovrsi O.-1483/04, rješenja o prekidu postupka O.-1483/04 od 4. travnja
2014., ispisa izvršenih isplata s računa tužitelja u utuženom razdoblju, rješenja
H., P. služba u S. od 29. 4. 1998., rješenja o nasljeđivanju javnog
bilježnika M. R. iz S. O.-3192/09 od 15. 3. 2010., izjave M. B. od 25.
svibnja 2016. ovjerene kod J. I. B. broj O.-2694/16 od 25. 5. 2016.,
medicinske dokumentacije M. B., saslušanjem svjedoka M. B.,
isplatnica, rješenja o nasljeđivanju J. I. Š. iz S., O-268/2019. od 4. 6,
2019., pismena H. od 23. 2. 21. i grafološkim vještačenjem po vještacima C.
za forenzična ispitivanja, istraživanja I. V. zahtjev tužitelja nije osnovan.
6.U postupku je trebalo raspraviti je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim
traži da mu tužena isplati iznos od 104.879,52 kn temeljem isplata izvršenih u
ostavinskom postupku ovog suda O.-1483/04, u kojemu je tužena kao
punomoćnica ovrhovoditeljice I. D. zatražila ovrhu pljenidbom novčanih
sredstava tužitelja kao ovršenika temeljem pravomoćne presude ovog suda I.-91/01.
Iako ne navodi pravni osnov potraživanja, razumjeti je da tvrdi kako se isplatom
traženog iznosa tužena neosnovano obogatila.
7.U postupku je utvrđeno sljedeće:
- kako je kod ovog suda 2. 6. 2004. zaprimljen ovršni prijedlog
ovrhovoditeljice I. D. zastupane po tuženoj, protiv ovršenika J.
J., ovdje tužitelja, radi prisilne novčane naplate temeljem presude
ovog suda I.-91/01 od 14. 5. 2001. i 15. 4. 2002.,
- kako je ovrhovoditeljica I. D. zatražila ovrhu pljenidbom trećine
mjesečne mirovine tužitelja na račun svog punomoćnika, ovdje tužene
- kako je sud odlučujući o prijedlogu ovrhovoditeljice donio rješenje o ovrsi
broj O.-1483/04 2. 9. 2004. kojim je odredio predloženu ovrhu,
- kako je pravomoćnom sudskom presudom I.-91/01 od 14. svibnja 2001.
naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) J. J. da u roku isplati tužiteljici
I. D., zastupanoj po M. B. B., odvj. u S. iznos od
5.426,65 USD s ugovorenom kamatom od 15% od 25. 6. 93. do isplate,
- kako je J. M. R. dopisom od 17. 2. 2010. izvijestila sud o smrti
ovrhovoditeljice I. D., te zatražila isprave o postojanju tražbine
(presudu I.-99/01 i rješenje O.-1483/04,
- kako je podneskom od 20. 2. 2013. ovršenik (ovdje tužitelj) izvijestio sud o
smrti ovrhovoditeljice, te je izvijestio sud kako se od donošenja rješenja o
ovrsi svaki mjesec plijeni iznos od 1/3 njegove mirovine, čime smatra da je
obveza iz ovršnog prijedloga u cijelosti namirena, pa predlaže donošenje
rješenja o obustavi ovrhe,
- kako se tuženik obraćao s zahtjevom za obustavom ovrhe sudu 17. 9.
2013., te je priložio rješenje o nasljeđivanju J. M. R. O.-3192/09 od
15. 3. 2010.,
- kako je 21. 11. 2013. u ovršnom postupku M. B., legitimiran kao
zakonski nasljednik I. D. i ovrhovoditelj po punomoćniku M.
B. B. dostavio sudu podnesak kojim se očituje na podnesak
ovršenika od 17. 9. 2013., ističući kako nema elemenata za obustavu
ovrhe, jer ista nije postala nemoguća, budući postoji pravomoćno rješenje
o nasljeđivanju prema kojemu su nasljednici pok. I. D. i u pogledu
tražbine koja je predmet ovrhe M. B. i D. D. na jednake
dijelove,
- kako je rješenjem od 4. travnja 2014. utvrđen prekid ovršnog postupka,
- kako su protiv naprijed navedenog rješenja 15. 4. 2014. žalbu izjavili M.
B. i D. D.,
- kako su rješenjem od 15. veljače 2017. nasljednici pok. I. D. M.
B. i D. D. pozvani na preuzimanje ovršnog postupka,
- kako je ovršni sud zaključkom od 2. 5. 2017. od H.-a kao ovršenikovog
dužnika tražio podatke o iznosu koji je zaplijenio u korist prethodno
označenog dužnika pok. I. D., te da dostavi specifikaciju isplate,
- kako su podneskom od 4. 5. 2017. M. B. i D. D. ovršnom
sudu dostavili izjavu o preuzimanju postupka O.-1483/04, te ispustili
punomoć odvjetnici B.-B.,
- kako je 24. 5. 2017. u ovršnom postupku zaprimljeno izvješće o isplati s
računa tuženika, iz kojeg proizlazi da je ovrha vršena od 1. 7. 2007. do 10.
4. 2014. na račun punomoćnice ovrhovoditeljice u ukupnom iznosu od
154.626,46 kn
- kako su dopisom od 23. 6. 2017. ovrhovoditelji M. B. i D.
D. izvijestili ovršni sud da se ne mogu izjasniti o tome je li isplatom
naprijed navedenog iznosa od 154.626,46 kn namirena tražbina, s obzirom
na redoslijed namirivanja,
- kako je dopisom od 20. 9. 2017. H. izvijestio sud da je u razdoblju od
1. 10. 2017. vršio naplatu preostalog dugovanja u iznosu od 67.040,13 kn
na račun punomoćnika ovrhovoditelja, a dopisom od 14. 1. 2019. da je do
tog datuma naplaćen daljnji iznos od 24.891,22 kn,
- kako je podneskom od 28. 2. 2019. ovršni sud obaviješten o činjenici smrti
ovrhovoditelja ad 1, M. B., te da su njegovi zakonski nasljednici sin
B. B. i kćerka L. S., s time da ostavinski postupak
još nije okončan,
- kako je rješenjem O..1483/04 od 7. 3. 2019. utvrđen prekid postupka iza
smrti M. B.,
- kako je dopisom od 15. 9. ovršnom sudu dostavljeno rješenje o
nasljeđivanju iza smrti pok. M. B., te je sud rješenjem od 25. 10.
2019. pozvao da preuzmu ovršni postupak njegove nasljednice F. B. i L. S.,
- kako su nasljednici pok. M. B. preuzeli ovršni postupak i
opunomoćili za zastupanje odvjetnicu B.-B.,
- kako je H. dopisom od 12. 5. 2020. izvijestio ovršni sud o zastoju
ustege s računa ovršenika zbog epidemije virusa C.-19, te da je do
potpune namire preostalo ustegnuti još 4.185,80 kn,
- kako je ovrhovoditeljica I. D. 25. 1. 1999. podnijela ovršni prijedlog
protiv ovršenika J. J. temeljem iste ovršne isprave kao i u
postupku O..1483/04 s time što je predložila da se ovrha obavi pljenidbom
pokretnina ovršenika, te je doneseno rješenje o ovrsi O.-117/99 22.
veljače 1999., no postupak je obustavljen 19. 5. 1999. iz razloga što nije
predujmila novčanu svotu za podmirenje troškova izlaska službene osobe.
8.Sva naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz spisa ovog suda O.-1483/04, O.-117/99 i O-3192/09 koje je sud na prijedlog stranaka pregledao u dokazne svrhe.
9.Tijekom trajanja predmetnog postupka, tužena je dostavila izjavu M.
B. u kojoj navodi da su sredstva naplaćena od tužitelja pljenidbom njegove
imovine temeljem rješenja o ovrsi O.-1483/04 isplaćivana od strane tužene njemu i
njegovoj sestri.
10.M. B. saslušan je u ovom postupku u svojstvu svjedoka, te je
potvrdio da je upoznat s potraživanjem svoje pok. sestre I. D. prema tužitelju,
kao i da je bio u kontaktu s tuženom za vrijeme trajanja ovršnog postupka. Ponavlja
da su njemu i sestri D. D. isplaćivana sredstva koja su u ovrsi zaplijenjena s
mirovine tužitelja.
11.Na prijedlog tužitelja sud je izveo dokaz grafološkim vještačenjem potpisa
M. B. na priležećim isplatnicama,a prema nalazu grafološkog vještaka Ž.
T. dipl. ing., autentičan je potpis M. B. na izjavi ovjerenoj kod javnog
bilježnika 25. 5. 2016., dok su priležeće isplatnice parafirane, te nisu dostatne za
provedbu sigurne identifikacije skriptora, budući ne sadrže osobito vrijedne rukopisne
značajke neophodne za provedbu kvalitetne usporedbe. Pri svom nalazu i mišljenju
vještakinja je ostala i nakon prigovora tužene da vještakinja nije dovoljno razmatrala
činjenicu kako je M. B. u vrijeme sastavljanja izjave i potpisivanja isplatnica
bio osoba starije životne dobi i dugogodišnji liječeni hiperkroničar s lošim vidom na
desnom oku. Vještakinja se opetovano pozvala na činjenicu da su utvrđene
rukopisne neujednačenosti potpisa te promjene u ritmu i dinamici pisanja moguća
posljedica starosti ili bolesti.
12.Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br.
35/05, 41/08 i 125/11) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična
šteta), sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska štete).
13.Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo
koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom
pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je
dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
14.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) ovaj sud smatra kako
tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Tužitelj tvrdi kako je tužena neosnovano stekla
utuženi iznos od 104.879,52 kn temeljem pljenidbe njegove mirovine u ovršnom
postupku O.-1483/2004 jer je ovrha tekla i provodila se nakon smrti ovrhovoditeljice
I. D. na njen račun. Sud je pregledao spis ovog suda O.-1483/04 i u
obrazloženju ove presude naveo sve činjenice koje je utvrdio pregledom tog spisa, a
koje činjenice nisu sporne među strankama. Prvenstveno treba navesti da je
pravomoćnim rješenjem o ovrsi O.-1483/04 određeno da se pljenidba novčanih
sredstava u vidu 1/3 mirovine tužitelja vrši na račun punomoćnika ovrhovoditelja, te
da je ovršni sud provodio ovrhu sukladno donesenom rješenju. Način naplate
pravomoćnog potraživanja odabir je ovrhovoditelja, te ovršenik u tom pravcu može
isticati prigovore samo u ovršnom postupku. Također, ovršenika se ne tiče odnos
između ovrhovoditelja i njegovog punomoćnika, budući je riječ o njihovom ugovornom
odnosu s kojim ovršenik nema nikakve veze.
15.Tužitelj smatra kako je isplatom utuženog iznosa nakon smrti
ovrhovoditeljice I. D. tužena neosnovano stekla isti novčani iznos. Ovdje
valja navesti kako u trenutku ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na
njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe čime postaje njegovo nasljedstvo.
Dakle, ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika (bez intervencije
suda i čak neovisno o volji nasljednika) i u tom trenutku – ipso iure-nasljednik je
stekao nasljedno pravo i u tom je trenutku došao u pravni položaj ostaviteljevog
nasljedstva. Prelaženjem određenih dobara na nasljednika, ta dobra se nisu
promijenila, ona pripadaju nasljedniku, jednako kao što su pripadala ostavitelju, pa se
s nasljednikom nastavljaju oni pravni odnosi koji su postojali s ostaviteljem. Dakle, u
konkretnom slučaju , u slučaju smrti pok. I. D., njeni nasljednici M. B. i
D. D. su njeni univerzalni sukcesori, što u odnosu na njihovu stranačku
poziciju u ovršnom postupku znači da su sjeli, odnosno naslijedili stranačku poziciju
svog prednika I. D., kao što su kasnije nasljednici M. B., naslijedili
njegovu stranačku poziciju, te se sve ove promjene ne tiču ovršenika, niti zadiru u
njegova stranačka prava i obveze, jer se ovrha odvija sukladno donesenom rješenju
o ovrsi.
16.Ovršni zakon ne sadrži posebna pravila o pretpostavkama i razlozima za
prekid postupka, te se supsidijarno primjenjuju odredbe ZPP-a, pa u tom smislu, smrt
stranke predstavlja razlog za prekid postupka. Donošenje rješenja o prekidu
postupka zbog smrti stranke je deklaratornog karaktera, a kako je naprijed navedeno
nasljednici su smrću stranke postali njegovi univerzalni sukcesori. Nakon prekida
postupka nasljednici pok. I. D. M. B. i D. D. preuzeli su
postupak i opunomoćili tuženu za daljnje zastupanje u ovršnom postupku. Isto su
učinili i nasljednici pok. M. B.. Sve te procesne radnje poduzete su za
vrijeme trajanja postupka, te je tuženik sve prigovore u pogledu naplate potraživanja,
ukoliko smatra da su osnovani, trebao isticati u ovršnom postupku. U postupanju
tužene nema nikakve protupravnosti, budući je ista postupala sukladno nalogu svojih
stranaka. Također, ona s tuženikom nije u bilo kakvom obveznom odnosu, temeljem
kojeg bi tužitelj imao potraživanja prema njoj. Na račun tužene kao punomoćnika,
sukladno donesenom rješenju o ovrsi, vršena je naplata s računa tužitelja, pa stoga
tužitelj nema pravnog temelja tražiti od tužene da mu isplati utuženi iznos.
17.Da je tužena postupala sukladno nalogu stranaka koje su je opunomoćile
za zastupanje u ovršnom postupku potvrdio je i svjedok M. B. u svom iskazu.
Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu ovog svjedoka, jer je životan, logičan i sudu
neposredno uvjerljiv. Dakle, time što su I. D. kao ovrhovoditeljica, i njeni
nasljednici ovlastili tuženu da u njihovo ime primi ispunjenje tražbine, ne radi se o
prijenosu tražbine, niti je došlo do promjene osobe koja je kao vjerovnik označena u
ovršnoj ispravi. Smrću prethodnog ovrhovoditelja u odnosu na tuženika kao
ovršenika ništa se nije promijenilo, te se ovrha nastavlja na istom predmetu i istim
sredstvom ovrhe do konačnog namirenja, odnosno drukčije odluke ovršnog suda,
čega u konkretnom slučaju nije bilo.
18.Tužitelj je tijekom postupka htio dokazati da M. B. nije sastavio
izjavu od 25. 5. 2016., te da nije potpisnik isplatnica koje je tužena dostavila u sudski
spis, nakon zaključenja prethodnog postupka. U tom pravcu, tužitelj je predložio
grafološko vještačenje. Vještak grafološke struke analizirao je dostavljenu
dokumentaciju, te je u bitnome za potpis na izjavi zaključio da je potpis M.
B., dok su isplatnice parafirane i ne predstavljaju dovoljno kvalitetan materijal za
valjanu analizu i mišljenje. Ovo vještvo izvršeno je sukladno pravilima struke, te ga
sud u cijelosti prihvaća. Međutim, kako je naprijed navedeno, sud prihvaća uvjerljivim
iskaz M. B., prema kojem je tužena postupala sukladno izdanoj punomoći,
odnosno nalogu, lege artis, pa tužitelj nema niti pravnog interesa dokazivati u ovom
postupku da isplate nisu izvršene M. B. i D. D., odnosno njihovim
nasljednicima. Radi se o odnosu punomoćnika i stranke, te su na utvrđivanje
ispunjenja obveza pozvane samo ugovorne strane, a tužitelj je u odnosu na njih treća
osoba, i njihovi odnosi njega se ne tiču.
19.Glede prigovora vezanih uz predlaganje dokaza nakon zaključenja
prethodnog postupka, sud smatra kako je za razrješenje spora među strankama
valjalo izvoditi dokaze koje su stranke predložile nakon zaključenja prethodnog
postupka, kako bi se u cijelosti utvrdile sporne činjenice i donijela valjana odluka.
20.Sud je odbio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke
radi utvrđenja ukupne isplate s računa tužitelja u postupku O.-1483/04 iz razloga što
tužitelj kao stranka u ovršnom postupku može u svako doba tražiti podatke o
izvršenim uplatama, a tim se pravom nije služio u tom postupku, pa nije jasno zbog
čega bi parnični sud u predmetnom postupku trebao utvrđivati te činjenice. U svakom
slučaju, prema zadnjem izvješću H. od 12. 5. 2020. u ovršnom postupku, navodi
se da je do potpune namire ovrhovoditelja u tom predmetu preostalo za ustegnuti još
4.152,80 kn. Dakle, ovrha se provodi sukladno donesenom rješenju o ovrsi, a
činjenica što su nasljednici ovrhovoditeljice I. D. preuzeli postupak kao njeni
univerzalni sukcesori te opunomoćili tuženu za zastupanje u tom postupku ne mijenja
ništa u pogledu prava i obveza tužitelja kao ovršenika u tom postupku, te budući su
predmet i sredstvo ovrhe ostali isti.
21.U konkretnom slučaju isplatom tražbine ovrhovoditelja na račun tužene kao
njihovog punomoćnika temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi nije došlo do
neosnovanog bogaćenja na strani tužene za utuženi iznos, budući izvršene isplate
imaju pravni temelj u pravomoćnom rješenju o ovrsi.
22.Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
23.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, a tuženoj je obistinjen trošak kako slijedi:
za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, sastav podnesaka od 7. 6. 2016.,
14. 10. 2016., 15. 4. 2019., 27. 1. 21. po 250 bodova, zastupanje na ročištima od 7.
3. 2016., 8. 6. 2016., 12. 9. 2016., 14. 10. 2016., 20. 1. 2017., 21. 2. 2017., 29. 3.
2017., 2. 2. 2018., 5. 3. 2018., 10. 9. 2018., 19. 11. 2018., 2. 12. 2019., 15. 6. 2020.,
16. 3. 21., po 250 bodova, za pristup na ročište od 30. 1. 2019., 31. 8. 2020., i 1. 2.
21. po 125 bodova, što ukupno iznosi 2.625,00 bodova, odnosno 26.250,00 kn. Na
ovaj iznos tuženoj pripada PDV od 6.562,50 kn, tako da ukupni trošak tužene iznosi
33.812,50 kn.
U Splitu, 18. lipnja 2021.
S U D A C
Vica Roščić v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
