Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 477/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari
tužiteljice-protutužene I. T., P., O.:
…, zastupane po pun. N. B., odvjetnici u V., protiv tužene-protutužiteljice ad. 1. A. I. iz S., O.:
…, tužene ad. 2 V. I. iz S., O.:
…, tuženika ad. 3 D. I. iz S., O.:…, tuženika ad. 4 T. I. iz S., O.:… i tužene ad. 5 G. P. iz S., O.: …, svi zastupani po punomoćnicima P. J. i J.
P., odvjetnicima u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 6. svibnja 2021. godine u nazočnosti pun. tužiteljice-protutužene i
pun. tužene-protutužiteljice ad. 1 i pun. tuženika ad. 2-5, dana 18. lipnja 2021.
godine,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je tužiteljica I. T., P., O.
… zakonski nasljednik prvog nasljednog reda iza pok. I. I. iz
S., O. …, umrlog … u 1/6 dijela
ostavine koju čini
- suvlasnički dio koji iznosi ½ nekretnina upisanih u zk. ul. br. 12944 K. S.
koje se sastoje od kč. br. 1254/2
- izvanknjižno vlasništvo-suvlasnički dio koji iznosi ¼ nekretnina kč. br. 3730 K.
R., oranica M.p. temeljem posjedovnog lista 2745 U. za
katastar O. I. Z.
- izvanknjižno vlasništvo-suvlasnički dio koji iznosi ½ nekretnina kč. br. 15095
K. M., oranica D., temeljem posjedovnog lista 1163 U. za
katastar, O. I. Z.
- osobni automobil marke O. C., reg. oznake i broja …, broj
šasije …
- moped marke K., broj šasije … reg. oznake i broja
… temeljem U. o kupoprodaji motornog vozila između N.
P. i I. I. ovjerenog kod JB Z. P. pod brojem:
OV-3161/06
- neisplaćeni zaostaci mirovine kod H., P. službe u S.
- oročeni devizni depozit P.., račun broj 734023-0 20-
174-60190-3 temeljem U. o nenamjenskom oročenom deviznom
depozitu
- iznosi koji se nađu na deviznom računu P. temeljem U. o deviznom
računu broj: …
- vlasnički osnivački udio u trgovačkom društvu C.M. d. o. o. S. J..
O. … upisan u sudski registar Trgovačkog suda u
Splitu M. ….
II.Nalaže se tuženicima A. I., S., O. …, V.
I., S., O. …, D. I., S., … O.
…, T. I., S., O. … i P.
G., S., O. …, da u roku
od 15 dana izdaju tužiteljici T. I. tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava
vlasništva za korist tužiteljice T. I. na nekretninama upisanim u zk. ul. br.
12944 K. S., koje se sastoje od kč. br. 1254/2 zgrada, dvor, površine 642 m2 i to
- na dijelu suvlasničkog dijela I. I. i to u 1/6 istog, a što u odnosu na
cijelu nekretninu iznosi 1/12 dijela, nekretnina koje čini suvlasnički dio koji
iznosi 91/316 Etažno vlasništvo (E-1) neodvojivo povezano sa posebnim
dijelom zgrade, u naravi stanom u prizemlju, oznake B, pristupa i ulaza sa
sjevera unutarnjim zajedničkim stubištem, koji se sastoji od radne sobe,
kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka i kupaonice, ukupne površine 87,66
m2, te pripatka balkona, površine od 3,00 m2, a što čini sveukupno 90,66 m2
neto korisne površine,
- na dijelu nekretnina I. I.-zk. tijelo II-2. suvlasnički dio 69/2016 u 1/6
dijela,
- na dijelu 3. suvlasničkog dijela koji čini 88/316 etažno vlasništvo (E-2) koji čini
suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja
stan na 01. prvom katu, oznake C, pristupa i ulaza sa sjevera unutarnjim
zajedničim stubištem koji se sastoji od pet soba, predsoblja i kupaonice,
ukupne površine 84,79 m2, te pripatka balkona površine 3,00 m2, a što čini
sveukupno 87,79 m2 i to svaki od tuženika na dijelu svog suvlasničkog dijela
koji iznosi
- 1/60 dijela od ukupnog suvlasničkog dijela A. I. koji sada iznosi 6/10,
odnosno sada 36/60 dijela, tako da ista nakon postupka uknjižbe bude suvlasnik u
35/60 dijela
- 1/60 dijela od ukupnog suvlasničko dijela I. V. koji sada iznosi 1/10,
odnosno 6/60, tako da ista nakon postupka uknjižbe bude suvlasnik u 5/60 dijela
- 1/60 dijela od ukupnog suvlasničkog dijela I. D. koji sada iznosi 1/10,
odnosno 6/60, tako da siti nakon postupka uknjižbe bude suvlasnik u 5/60 dijela
- 1/60 dijela od ukupnog suvlasničkog dijela I. T. koji sada iznosi 1/10,
odnosno 6/60, tako da isti nakon postupka uknjižbe bude suvlasnik u 5/60 dijela
- 1/60 dijela od ukupnog suvlasničkog dijela P. G. koji sada iznosi
1/10, odnosno 6/60, tako da ista nakon postupka uknjižbe bude suvlasnik u 5/60
dijela
-na suvlasničkom dijelu I. A. 4. suvlasničkom dijelu koji iznosi 68/316 u 1/12
dijela jer će u protivnom takvu tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda, pa se nalaže
Zk odjelu Općinskog suda u Splitu da izvrši uknjižbu prava
vlasništva za korist tužiteljice sukladno naprijed navedenim suvlasničkim omjerima.
III.Nalaže se tuženicima A. I., S., , O. …, V.
I., S., , O. …, D. I., S., , O.
…, T. I., S., O. … i P.
G., S., O. …, da u roku
od 15 dana solidarno isplate tužiteljici T. I. iz P., O. …, kako slijedi:
- iznos od 11.686,36 EURA u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB
na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 14. veljače 2011. g. do
31. 07. 2015. g. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 %, a od 01.
08. 2015. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %.
- iznos od 288,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. 12. 2011. g. do
31. 07. 2015. g. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 %, a od 01.
08. 2015. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %.
r i j e š i o j e
I. Određuje se prekid postupka po protutužbi tužene ad. 1 spram tužiteljice
do pravomoćnog okončanja postupka po tužbi tužiteljice I. T..
II. Nalaže se tuženicima ad. 1, ad. 2, ad. 3, ad. 4 i ad. 5 u roku od 15 dana i
solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 154.687,50 kn sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Tužiteljica je dana 08.11.2017.g. preporučenom pošiljkom ovom sudu
dostavila tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nasljednika. U tužbi se navodi da je
tužiteljica kći pok. M. M. rođ. …. i pok. I. I. rođ.
…., a umrlog …. P.. I. I. osim tužiteljice da je imao još
četvero djece i to tuženike od ad 2) do ad 5) i suprugu, tuženu ad 1) u ovom
postupku. Nakon smrti pok. I. I. da je proveden ostavinski postupak koji da
je pravomoćno okončan rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O 315/11, a kojim
rješenjem su nasljednicima iza pok. I. I. utvrđeni tuženici, dok tužiteljica da
nije navedena kao nasljednica, iako je kao dijete sukladno odredbi čl. 9 Zakona o
nasljeđivanju (N. N. R. br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje
ZON-nju), nasljednik prvog nasljednog reda, te zajedno sa tuženicima nasljeđuje
ostavitelja na jednake dijelove, dakle u 1/6 cjelokupne ostavine. U rješenju o
nasljeđivanju iza pok. I. I. da je utvrđena ostavinska imovine, a tužiteljica u
skladu sa odredbom čl. 236 ZON-nju kao novi nasljednike u ovoj parnici da želi
ostvariti svoje pravo nasljeđivanja. Tužiteljica da ne raspolaže podatkom o točnom
iznosu novčanih sredstava na dan otvaranja nasljedstva pa u skladu sa odredbom čl.
186 b Zakona o parničnom postupku (NN RH br.53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14-odluka Ustavnog
suda RH, dalje ZPP-a) tužiteljica ističe tzv. stupnjevitu tužbu te predlaže da sud
rješenjem naloži tuženicima da dostave podatke o novčanim sredstvima na dan smrti
pok. I. I., te predlaže da nakon toga što se utvrde podaci o novčanim
sredstvima sud donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica zakonska
nasljednica prvog nasljednog reda iza pok. I. I. u 1/6 dijela ostavine koja je
utvrđena u rješenju o nasljeđivanju iza smrti I. I. i da se tuženicima naloži da
tužiteljici izdaju tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva nekretnina koje su
predmet nasljeđivanja, da im se naloži isplata 1/6 novčanih sredstava koja su
postojala u trenutku smrti pok. I. I. i da im se naloži da izvrše uknjižbu
poslovnog udjela trgovačkog društva C. M. d.o.o. na ime tužiteljice u visini
njenog nasljednog dijela i da se tuženike obveže da snose troškove ovog parničnog
postupka.
U odgovoru na tužbu podneskom od 19.12.2017.g. tuženici se protive tužbi i
tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlažu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti i osuditi
tužiteljicu na naknadu troškova tuženicima. Tuženici osporavaju tvrdnju tužiteljice da
bi bila zakonska nasljednica sad pok. I. I., supruga i oca tuženika. Tuženici
ističu da nisu imali nikakvog saznanja o postojanju tužiteljice, a samim time niti
spoznaje da bi ona bila kći pok. I. I.. Dokazi koje je tužiteljica priložila uz
tužbu da ne dokazuju da bi tužiteljica bila kći pok. I. I.. Tijekom ostavinske
rasprave iza smrti I. I. kao nasljednici da su se pojavili supruga i djeca,
tuženici u ovom postupku, a za tužiteljicu da nisu znali, pa da je i nisu mogli prijaviti
kao nasljednicu. Tuženici ističu da tužiteljica nije dokazala da je tužbu podnijela u
zakonskom roku iz čl. 138 ZON-nju, pa u tom smislu ističu i prigovor zastare prava
zahtijevati ostavinu. U odnosu na ostavinsku imovinu tuženici ističu da ukoliko bi
tužiteljica u postupku dokazala da je zakonska nasljednica iza smrti I. I.,
tužena ad 1) da nije vezana Rješenjem o nasljeđivanju pod br. O 315/11 od 14.
veljače 2011.g. iza smrti I. I., pa u tom smislu tužena ad 1) ističe da I.
I. nije bio suvlasnik zgrade sagrađene na čest.zgr. 1254/2 Z.U. 12944 K.O. S.,
te da suvlasnički dio od ½ ne bi ulazio u ostavinu, jer je pok. I. I. ugovorom o
darovanju iz 1987.g. svoj suvlasnički dio od ½ darovao svojoj supruzi tuženoj ad 1) u
ovom postupku sa kojom je bio u braku od 1959.g. pa do svoje smrti 2010.g. U
odnosu na nekretnine u K.O. R. i K.O. M. tuženici ističu da bi se radilo
o posebnoj imovini pok. I. I.. U odnosu na automobil O. C. i moped
tuženici ističu da bi navedene pokretnine predstavljale bračnu stečevinu pok. I.
I. i tužene ad 1) pa da i ove pokretnine u ½ dijela ne bi bile predmet ostavine.
T.D. C.M. d.o.o da se nalazi u stečaju, a isto tako da bi
predstavljalo bračnu stečevinu tužene ad 1 za ½ dijela, kao i novčana sredstava koja
su zatečena na računima pok. I. I. u trenutku njegove smrti. Tuženici se
protive i zahtjevu za izdavanje tabularne isprave, a u koliko bi sud prihvatio da je
tužiteljica zakonski nasljednik sada pok. I. I. i da u ostavinu ulazi ½ čest.
zem. 1254/2 Z.U.12944 K.O. S. to da tužiteljica ne bi imala nikakva prava u
odnosu na dio koji je upisan na ime tužene ad 1).
Tužiteljica je nakon pribave svih potrebnih podataka o novčanim sredstvima i
poslovnim udjelima ostavine pok. I. I. podneskom od 17.07.2018.g.
postavila tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.
Stranke su u više podnesaka tijekom ovog postupka ustrajali u svojoj tvrdnji i
to tužiteljica da je zakonska nasljednica iza smrti pok. I. I., da je ostavinska
imovina utvrđena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u ostavinskom postupku
iza smrti I. I. u kojem je sudjelovala i tužena ad. 1 i da se u ovom postupku
ne može utvrđivati sastav ostavinske imovine, kojem tužiteljica i ne prigovara.
Sa druge strane tužena ad. 1 je tvrdila da je ne veže pravomoćno rješenje o
nasljeđivanju iza smrti supruga pok. I. I. u pogledu sastava ostavinske
imovine, jer da nije znala za postojanje tužiteljice, pa da sada u ovom postupku ističe
prigovore u pogledu sastava ostavinske mase, kako je to navela u odgovoru na
tužbu.
U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvatka iz matice rođenih
pod MP S. za 1980. g., rješenja Općinskog suda u Splitu od 19. travnja
2010. g. pod posl. br. O-315/11, izvatka iz z.k. knjige br. ZK UL 12944 od 20.
10. 2017. g. i 14. 12. 2017. g., izvatka iz Registra Trgovačkog suda u Splitu na dan
21. 10. 2017. g., 18. 12. 2017. g. i 17. 7. 2018. g., za tvrtku C.M. d. o. o.,
I. iz matične knjige vjenčanih općine S. br. 3606 od 20. veljače 1974. g.,
O. za upotrebu od 20. 4. 1972. g. U. za urg. građ. i kom. poslove O.
za urbanizam i građevinar. B. 358/U.-I-34/72, Zapisnika od 19. 4. 1972. g.,
Zaključka OS, U. za urbanizam, građ. i kom. poslove, O. za
urbanizam i građevinarstvo, br. 388/U.-I-34/72 od 17. 4. 1972, kupoprodajnog
ugovora od 3. svibnja 1973. g., preslike povijesnog zk izvatka, U. o darovanju
od 19. 2. 1987. g., Odluke VSRH br. Rev 2276/1992-2 od 11. ožujka 1993. g., Rev
1833/1990-2 od 6. prosinca 1990. g., Rev 254/08-2 od 20. travnja 2011. g., Rev
1213/10-2 od 3. studenog 2010. g., Rev-727/1990-2 od 8. kolovoza 1990. g., Rev-
2021/1990-2 od 27. prosinca 1990. g., Rev 1396/93-2 od 16. lipnja 1994. g., Rev
2445/10-2 od 17. siječnja 2012. g., rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu
br. Gž-1821/16-2 od 27. veljače 2017. g., dopisa PBZ od 18. 5. 2018. g. i 8. 6. 2018.
g. dopisa HZMO od 27. lipnja 2018. g. s prilogom, spisa ovog suda O-315/11 i III P-
491/80, saslušanjem parničnih stranaka, te je sud ocjenom svih izvedenih dokaza
kako svakog zasebno tako i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata
cjelokupnog postupka temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, donio odluku kao u izreci. Sud
je odustao od izvođenja daljnjih predloženih dokaza kao suvišnih u ovom postupku.
Između parničnih stranaka nije sporno:
- da je sad pok. I. I. bio suprug tužene ad 1), a otac tuženika od ad 2) do
ad 5),
- da je preminuo dana ….,
- da je nakon njegove smrti proveden ostavinski postupak pred ovim sudom pod
br. O 315/11,
- da su na nasljeđivanje bili pozvani tuženici kao zakonski nasljednici,
- da su se tuženici usuglasili u ostavinskom postupku u pogledu sastava
ostavinske mase,
- da je sud dana 14. veljače 2011.g. donio rješenje pod br. O 315/11 iza smrti
I. I. kojim je utvrdio ostavinsku imovinu, pa kako je ostavitelj umro
bez oporuke to je njegova imovina temeljem čl. 4 i 9 ZON-nju pripala
tuženicima za po 1/5 idealnog dijela,
- da tužiteljica nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza smrti pok. I.
I..
Kao sporno u ovom postupku trebalo je utvrditi je li tužiteljica zakonska
nasljednica iza smrti I. I., pa ukoliko jeste, je li tužba podnesena u
zakonskom roku iz čl. 138 Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71, 47/78, 53/91, 56/00,
478/03, 81/03, 163/03, 35/05, dalje: ZN), te jesu li tuženici vezani za pravomoćno
rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. I. I. u pogledu sastava ostavinske
imovine, pa je u svezi sa navedenim trebalo utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva
tužiteljice.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica da je se utvrdi zakonskom
nasljednicom iza smrti pok. I. I. i da joj se rasporedi 1/6 imovine koja je
utvrđena u ostavinskom postupku kao jednoj od zakonskih nasljednika.
Odredbom čl. 9. st. 1 ZN-nju je određeno da ostavitelja nasljeđuju prije svih
njegova djeca i njegov bračni drug, dok je st. 2 istog članka određeno da osobe iz
st.1 ovog članka nasljeđuju na jednake dijelove.
Čl. 236. ZN-nju je određeno da osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o
nasljeđivanju ili zapisu, a koja smatra da ima pravo kao nasljednik ili zapisovnik,
može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici.
Prema čl. 138. st. 1 ZN-a pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja
prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik
zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za
posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog
nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja
oporuke.
Čl. 232. st. 1 ZN-a je određeno da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o
nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki
mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te
postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto da vrijedi i za djelomično rješenje o
nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno. St. 2. istog članka je određeno da
što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji
po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On
to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju
istinitost osporava. St. 3 čl. 232 ZN-a je određeno da pravomoćnim rješenjem o
nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za
što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u
ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. St. 4. čl. 232 ZN-a je
određeno da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde
da im je zbog ostaviteljeve smrti pripadalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili
zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u
ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvan. St. 5 istog članka je
određeno da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao
stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi li su na nju bile uredno osobno pozvane,
no ipak nisu vezane: u pogledu prava koja bi za njih proizlazila iz naknado
pronađene oporuke; u pogledu prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko
sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud
uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti
rješenja o nasljeđivanju; ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom
postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.
Pregledom Izvatka iz matice rođenih UDU u VSŽ, MU I. od 30.10.2017.g. pod br.
K.:226/02/17-03/192 i U.: 2196-0105-0602/3-17-1 sud je utvrdio da je u matici
rođenih MP S. za godinu 1980 pod rednim brojem 02030 dana
09.07.1980.g. izvršen upis činjenice rođenja I. M., ženski spol, dana ... u S. od majke M. M. rođ. …. u
P. i oca I. I.. U primjedbama je napisano da su podaci upisani na
temelju prijave O.B. S., broj 2374 od 22.06.1980.g., a prema naknadnim
upisima i bilješkama proizlazi da je majka djeteta zaključila brak dana …u P. i pri tome promijenila prezime u B., da je odobrena promjena
prezimena djetetu u B. rješenjem O. V. od 18.09.1986.g. i da je sklopila
brak u građanskom obliku dana 09.11.2007.g. u P. s B. T.. Prezime
nakon sklapanja braka glasi: T. i upisano u MV MP P., MU V. u godini
2007. pod rednim brojem 31.
Pregledom spisa III. P-491/80 sud je utvrdio da je tada mldb. tužiteljica
zastupana po majci M. M. ustala tužbom protiv I. I. dana
18.07.1980. g. radi utvrđivanja vanbračnog očinstva i plaćanja alimentacije. Sada
pok. I. I. protivio se tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te su u postupku
pribavljeni podaci bolnice u S. o porodu M. M. kći B. iz kojeg
proizlazi da je navedena 22.06.1980. g. u 4,50 h rodila žensko dijete. U postupku je
saslušan tada tuženik I. I. te njegova supruga A. I. (tužena ad 1) u ovom
postupku, te kao svjedoci radnici u restoranu, radne kolege sada pok. M.
M., sestra A. I.. U postupku je provedeno vještačenje radi utvrđivanja
očinstva po Z. za transfuziologiju u S. te je provedeno vještačenje po
C. za tipizaciju tkiva u Z. u kojem je utvrđeno da od 100 nasumice
odabranih i nesrodnih osoba iz naše populacije 96,75 % ih se može isključiti iz
očinstva djetetu M. I., a da je očinstvo I. I. vrlo vjerojatno u
postotku od 97,17 %, odnosno da je u tom postotku I. I. biološki otac I.
M.. Sud je dana 18. lipnja 1984. g. donio presudu kojom je utvrdio I. I.
ocem tužiteljice I. M. te ga obvezao na plaćanje uzdržavanja. Protiv
navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu radi visine uzdržavanja, a koja je
odbijena presudom Okružnog suda u Splitu od 19.10.1984. g.
Tužiteljica u svom prvom iskazu pred ovim sudom navodi da je imala
sedamnaest godina kada joj je majka umrla - 1997. g. Više puta da je postavljala
pitanje o ocu, ali da je to za njenu majku bila "tabu tema", ali jednom da joj je ipak
priznala da joj je otac I. I. i da je u tom smislu vidjela i presudu. Za života
majke da nikada nije stupila u kontakt sa ocem, a iz njenog kazivanja da je saznala
da se ona došla školovati u S., da je završila za kuharicu, da je poznavala tuženu
A. i pok. I., da je radila kao pomoćna kuharica kod njih u restoranu. Njena pok.
majka da je bila u vezi sa pok. I. i u kojoj vezi da je ona začeta. To da joj je
kazala majka. 1997. g. kad je majka umrla da više nije imala nikoga i da je željela
uspostaviti kontakt sa osvojim ocem, da je zvala na telefon i da se javila tužena ad. 1,
da se predstavila i čim je rekla da je I. da je ona odmah znala tko je iz čega da je
zaključila da je tužena ad 1) za njeno postojanje znala. Tužiteljica dalje navodi da se
sjeća da je pok. I. plaćao alimentaciju za nju, da je tu bilo problema, da je majka
vodila nekoliko postupaka, da je dolazilo i do ovrha, ali nakon što je počeo rat pok.
majka da više nije imala snage voditi te postupke, da se teško razboljela i umrla.
1997. g. da je bila uporna u zvanju, da je željela da joj se javi baš otac i jedno jutro
da joj se on i javio na telefon, da je sa njim razgovarala, da joj je izrazio saučešće
zbog smrti majke, da je pitao kako živi, gdje se školuju, da su malo popričali, da mu
je rekla da ide na ekskurziju u Š. i da joj je on i platio tu ekskurziju. Nakon
malo vremena poslije, kad ga je čula da je osjetila drhtavi glas koji joj je kazao da je
moli da ga više ne zove, da on zbog toga ima velikih problema u obitelji i da on više
nije htjela biti kamen spoticanja i da više nikada nije zvala. Dana 30. kolovoza 2017.
godine da je došla u S. na sahranu svom očuhu. Njena majka da je bila u braku sa
drugom osobom koja je bila teško bolesna i u tom drugom braku da je rodila sina,
njenog polubrata, da se majka razvela i kad je ona umrla od strane C. da je
određena kao skrbnica svom bratu upravo zato jer je njegov otac bio teško bolestan.
Kada je došla u S., nakon sprovoda da su je obuzele emocije i da je svojim
prijateljima rekla da ide potražiti oca, da mu želi nešto kazati i da ima mnogo stvari
koje treba razjasniti, da su "proguglali" adresu, da su došli tamo, da je vidjela da se
radi o kući, da je nekoga tu upitala je li to kuća od I. I. što joj je bilo i
potvrđeno, a da je tada iz kuće izišao sin T. i po njegovoj reakciji, kada se
predstavila da je zaključila da je on bio jako iznenađen i da nije znao da ona postoji i
da ju je on tada obavijestio da je otac umro 2010. g. Tada da su razmijenili
telefonske brojeve, da mu je rekla da će do sutradan biti u S., da su se trebali
vidjeti, ali navečer da joj je stigla poruka od T. da je on iznenađen, da je u
šoku, da mu treba vremena da se smire emocije, da se treba dogovoriti sa obitelji i
da će se javiti. Tužiteljica da je očekivala da joj se nakon toga netko javi, a kako se
nitko nije javljao, ona da se obratila odvjetnici koja je dalje vodila postupak. Nakon
što je od T. saznala da je pok. otac umro 2010. g., da se obratila nadležnim
tijelima u S., da su pronašli ostavinski spis i ovaj sud da joj je dostavio rješenje o
nasljeđivanju na kućnu adresu. Posebno upitana tužiteljica je pojasnila da je pok.
majka kada je došla iz S. živjela kod svoje sestre L. D. rođ. M. u
S.. 1983. g. pok. majka da se udala za T. B. i tada da su se svi preselili u
P. u S. kod majčinih roditelja. 1988. g. majka da se razvela od T.
B., on da se vratio u D., a u tom braku da je rođen brat koji je također
dijete s posebnim potrebama i ona da mu je skrbnica. Kada je T. B. umro da ju
je službeno policija obavijestila o njegovoj smrti, s obzirom da je ona zz njegovom
sinu i zato da je došla na sprovod …., a prethodno da je imala
tešku saobraćajnu nezgodu, gdje je jedva ostala živa. Kada je došla u S. da su je
preplavile emocije, da je jednostavno osjećala potrebu, da je bila toliko jaka i da je
željela razgovarati sa svojim ocem i mnogo toga sa njim razjasniti. Kada je došla
pred kuću pok. I. I. sa njom da je bio suprug, njena rodica A. i rođak
G. L., suprug da je bio jako iznenađen sa njenom odlukom da traži oca, da je
smatrao to neugodnom situacijom i da nije htio biti tu nazočan. On i G. L. da su
otišli popiti piće, a sa njoj da je ostala rodica A., koja da može potvrditi razgovor
između nje i tuženika T.. Tužiteljica odgovarajući na poseban upit pun.
tuženika je dalje u svom iskazu navela da nema nekih materijalnih dokaza da je pok.
I. I. plaćao alimentaciju, da je razgovor o temi njenog oca bio bolna točka za
njenu majku, jer je bila osuđivana u svojoj okolini iz razloga jer je pok. otac bio u
braku i to da nisu odobravali ni njeni djed i baka. Ona da se sjeća, jer da je tu odluku
pročitala da je pok. otac trebao plaćati alimentaciju i da je on nešto i plaćao, pa je
prestao, da je pročitala presudu o utvrđivanju očinstva i zna da je pok. I. I. bio
njen otac, ali da se postupka utvrđivanja očinstva ne sjeća, da je bila premalena.
Tužena ad. 1 A. I. u svom iskazu je navela da je poznavala pok. majku
tužiteljice jer je ona radila u njihovom restoranu. Ona i suprug da su počeli graditi
kuću sa još jednom osobom na Š. u S. i kako je taj odustao, ona i suprug
da su sve to preuzeli i obrt da se uvijek vodio na njeno ime, a papiri za kuću da su
glasili na njih oboje. 1976. g. da su otvorili restoran i da su tražili radnicu za rad.
Nakon određenog vremena, da je u restoran došla raditi pok. majka tužiteljice, da je
bila dobra radnica, ali da je na neki način bila nemoralna, da su je poslije posla
"dočikali momci". Svi iz kuhinje da su je upozoravali da to ne radi, ali da nije slušala.
Jedne prigode kada su preuređivali kuhinju, da je pok. majka tužiteljice došla i da je
rekla da je trudna sa njenim suprugom. To da je bio ogromni šok i za nju i za pok.
supruga koji da je to poricao, da su tu bili drugi radnici koji su ga umirivali i pok.
majka tužiteljice da je tada otišla i da je više nikada u životu nije vidjela. Sa svojim
pok. suprugom da nikada više o tome nije razgovarala jer da je smatrala da će ga to
povrijediti, da je on bio uzoran otac i suprug i vrijedan i da mu nikada to više nije
spominjala. Nikada nikome alimentaciju da nije plaćao, da ona nije imala nikakvih
saznanja i da ni dan danas ne vjeruje da je tužiteljica njegova kći. Kad je pok. suprug
umro vrlo lako da su proveli ostavinski postupak, da je prijavila imovinu onako kako je
napisano u rješenju o nasljeđivanju, a kada joj je predočen ugovor o darovanju kuće
tužena ad 1) je iskazala da je točno da je njoj pok. suprug darovao i drugu polovicu
nekretnine, ugovor da su ovjerili na sudu i da ne zna zbog čega nije proveden u
zemljišne knjige jer da je znala da postoji tužiteljica u ostavinskom postupku da bi
zasigurno postupila drugačije. Ona i suprug da su radili, da se obrt uvijek vodio na
njeno ime, da joj je suprug pomagao, a da je imao i svoj vlastiti limarski obrt. Za pok.
supruga da se udala 1959. g., da su živjeli u braku sve do 2010. g. i u tom braku da
je rodila četvero djece. Ovu kuću da su počeli graditi krajem 60-tih g., a da su se
uselili 1971. g. Pok. suprug da je bio autolimar, da je imao svoj obrt, ona da je
odgajala djecu, radila kao domaćica, a 1976. g. da je otvorila restoran C. M. i
da je bila voditeljica obrta. Restoran da je radio do 1997. g., a u međuvremenu da je
otišla u mirovinu i obrt da je zatvoren. Tužena ad. 1 u svom iskazu je porekla iskaz
tužiteljice da bi ona sa njom razgovarala na telefon, te je ustrajala u svojoj tvrdnji da
nije znala za postojanje tužiteljice.
Tužena ad. 2 V. I. u svom iskazu je navela da nikada u životu nije
čula da postoji tužiteljica. 30. 8. 2017. g. kad je došla doma s posla brat T. da
joj je rekao da je trebaju dvije žene koje su bile ispred kuće, a kako je njemu u tijeku
bila P. inspekcija da je ona mislila da je nešto zbog toga, međutim ta žena tada
da joj je rekla da je ona njena polusestra, da je prema njoj bila na neki način i gruba,
jer da joj se to nije dalo niti slušat, a posebno poznavajući svog pok. oca koji da je
živio i radio za obitelj i strogo djecu odgajao. O ovom događaju da nije govorila ni
sestri ni drugom bratu, da su to znali samo ona i brat T.. Kako se ta I. u
njihovim životima pojavila, tako da je i nestala, da je razmišljala o tome da li da kaže
to majci, ali znajući kako je prošla svašta u životu i očevu bolest i sama da je bolesna
da nije smatrala potrebnim da joj išta govori. Tužiteljica tom prigodom da je njima
rekla da je ona kći od M. M., a tužena ad. 2 ističe da je znala tu ženu koja
da je radila u njihovom restoranu otprilike godinu do godinu i pol dana, da su bile
sličnih godina i da je M. M. bila osoba slobodnijeg ponašanja, da su je
uvijek čekali neki muški, da je koketirala sa gostima u restoranu i više nego što je bilo
potrebno i uobičajeno. Kako su se ona i brat zabavili oko papira u svezi inspekcije,
da su polako zaboravili na tužiteljicu, jednostavno kako je došla da je tako i otišla i da
su ostali u šoku kada su dobili tužbu i da se tada "sve počelo odmotavati." Što se tiče
iznosa na računima koje su naslijedili da su to oni kao nasljednici podijelili i potrošili.
Za vrijeme života pok. oca da su oni vršili ulaganja u kuću, da su se dogovorili da
kuću podijele na način da svakome pripadne po jedna etaža, a roditelji da su se
trebali preseliti u prizemlje. Tužena ad. 2 navodi da je za srediti svoju etažu podigla
kredit na 20. g., da su ulagali i drugi i sestra i braća, svatko na svom dijelu. Na papiru
da ništa nije podijeljeno.
Tuženik ad. 3 D. I. također je potvrdio iskaz svoje majke i sestre
V., time da je iskazao da je upravo on puno vremena provodio sa ocem, da je
radio sa njim u njegovoj autolimarskoj radionici, i da nikada nije mogao zaključiti da bi
postojala tužiteljica, jer da je imao takvo saznanje da bi ostavinski postupak sasvim
drugačije proveli, jer ovako da između njih nije bilo spora. Ne može se sjetiti novčanih
iznosa koje su naslijedili. Nadalje ističe da je mnogo uložio u tu kuću da je jer je dobio
nadgrađe koje je nadozidao i pretvorio u kat zbog čega da mu je brat od supruge
pozajmio iznos od 40.000,00 Eur-a, a jedan prijatelj još 30.000 Eur-a i tu da sada
stanuje.
Tuženik ad. 4 T. I. je u cijelosti potvrdio iskaz svoje sestre V.
u pogledu susreta sa tužiteljicom, te i on tvrdi da je bio u šoku tim saznanjem, da je
bio puno povezan sa ocem i da otac nikada to nije spominjao i da je i sada još uvijek
u šoku i da ne može vjerovati. On također navodi da je vršio ulaganja u dio kuće koji
ga je u diobi pripadao nakon smrti oca, da je u tu svrhu podignuo kredit od
465.000,00 kuna kojeg i danas otplaćuje.
U bitnom je iskaze svoje majke i sestre i braće potvrdila u svom iskazu i tužena ad. 5 G. P., te je istaknula da su kuću podijelili, u prizemlju da
je bio restoran, ali da ga je ona i njen suprug u dogovoru sa braćom, sestrom i
majkom preuredila u stan, da je utrošila sigurno 50.000,00 Eur-a, da sada u tom
stanu u prizemlju živi majka i da je njihov dogovor nakon majčine smrti da će to
prizemlje pripasti upravo nju.
Pregledom spisa ovog suda pod posl. br. O-315/11 sud je utvrdio da istom
prileži smrtovnica I. I. rođ. …. i da su kao njegovi nasljednici
navedeni tuženici. Kao imovina je navedena mirovina, kuća u S., automobil i firma
i to sve prema kazivanju kćeri G. P.. Na ročištu kod JB
13. 9. 2010. g. nasljednici su izjavili da ostavitelj nije sačinio oporuku i da nema
drugih nasljednika osim onih navedenih u smrtovnici. Nasljednik D. I. je
osporio visinu i sastav imovine navodeći da je pok. otac za života obećao njemu
polovicu kuće. Predložio je da se spis dostavi nadležnom sudu te je sud dana 23. 11.
2010. g. donio rješenje kojim prekida ostavinski postupak i upućuje D. I. da
pokrene parnicu radi utvrđenja sastava ostavinske imovine. Kako postupak nije
pokrenut to je sud dana 14. veljače 2011. g. donio rješenje kojim je utvrdio imovinu
ostavitelja i rasporedio je na zakonske nasljednike svakom po 1/5 dijela.
Nakon izvedenih dokaza sud je dana 10.listopada 2018.godine donio
prvostupanjsku odluku kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice kao osnovan u cijelosti,
obvezani su tuženici na ime naknade parničnog troška isplatiti solidarno tužiteljici
iznos od ukupno 110.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do
isplate. Prvostupanjski sud kod donošenja te presude zauzeo je stav da je tužiteljica
kći sada pokojnog I. I. i njegova zakonska nasljednica u smislu odredbe čl.
9. ZN-a, kako nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza njegove smrti to da je
svoja prava mogla ostvariti jedino u parnici, vezano za odredbu čl. 236 ZN-a. Sud je
zauzeo stav da je tužiteljica za smrti svog oca Ivana saznala u ljeto 2017. godine, a
tužbu je predala 8. studenog 2017. godine, dakle, u roku od godinu dana od
saznanja za svoje pravo i posjednika ostavine, odnosno u objektivnom roku od 10
godina od smrti ostavitelja koji je preminuo …, dakle , da
prigovor zastare prava tužiteljice potraživati imovinu kao nasljednica svog oca nije
osnovan.
U odnosu na prigovore tužene ad. 1 u pogledu sastava ostavinske imovine,
ovaj sud je kod donošenja ranije presude zauzeo stav da tuženu ad. 1 kao osobu
koja je sudjelovala u ostavinskom postupku iza smrti svog supruga, veže
pravomoćno rješenje o nasljeđivanju u smislu odredbe čl. 232. ZN-a kojom odredbom
je, između ostalih propisano, da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o
nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine i da ono što je utvrđeno
pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama
ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. U smislu citirane
odredbe čl. 232. ZON-nju pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok.
Ivana Igreca ne bi bila vezana tužiteljica koja kao zakonska nasljednica nije
sudjelovala u ostavinskom postupku, ali tužiteljica ne prigovara u ovom postupku niti
sastavu ostavinske mase, niti utvrđenim nasljednicima.
Tuženici su protiv ove presude podnijeli žalbu, rješenjem Županijskog suda u
Rijeci broj Gž-2196/18 od 16. siječnja 2019. godine ukinuta je prvostupanjska
presuda i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju
drugostupanjskog rješenja navodi se da je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaz
saslušanjem predloženih svjedoka, što bi bilo nužno radi utvrđenja je li nastupila
zastara prava zahtijevati ostavinu iz čl. 138 ZN-a. Pod pretpostavkom da sud utvrdi
da nije nastupila zastara da treba voditi računa o prigovorima tužene ad. 1 koje ista
navodi predstavljaju zajednički stečenu imovinu i da ½ tih nekretnina ne uzlazi u
ostavinsku imovinu, odnosno da je dio nekretnina stečen temeljem kupoprodaja i
ugovora o zajedničkoj gradnji, a sve s obzirom na navedena pravna shvaćanja
VS RH i ES u S..
Nakon donošenja ukidnog rješenja tužena ad.1 spram tužiteljice podnijela je
protutužbu i postavila zahtjev kao u izreci ove presude. Ponavlja da je Ugovorom o
darovanju od 19. veljače 1987 .godine Ivan Igrec darovao njoj kao svojoj supruzi svoj
dio obiteljske kuće od ½ dijela sagrađene na čest.zem.1254/2 ZU 12944 k.o. S., te
da u ostavinsku imovinu pok. I. I. u odnosu prema tužiteljici ne spada ½
nekretnine ove oznake, u naravi zgrada 132 m2 i dvor 510 m2. Iz tog Ugovora o
darovanju da proizlazi da darovatelj odmah ustupa daroprimateljici posjed i vlasništvo
darovane joj nekretnine. Prema pravnoj praksi važećoj u vrijeme sklapanja
predmetnog Ugovora o darovanju kad su stranke živjele u obiteljskoj zajednici i
zajednički koristile darovanu nekretninu da je ispunjen uvjet "prave predaje". Tužena
ad.1 već da je i prije toga bila uknjižena kao vlasnik predmetne nekretnine za ½
dijela, dakle, temeljem Ugovora o darovanju i dosjelošću da je stekla pravo
suvlasništva i za ½ dijela nekretnine, na taj način da je kao zemljišnoknjižni suvlasnik
za ½ dijela stekla vlasnost nekretnine za cijelo. Dakle, da ovih ½ ne ulazi u ostavinu
iza smrti pok. I. jer je preostao darovanjem biti vlasnik tog dijela. Što se tiče
osobnog automobila O. C., mopeda K., neisplaćenih zaostataka
mirovine, oročenog deviznog depozita i iznosa na deviznom računu kao i vlasničkog
osnivačkog udjela u trgovačkom društvu C.M. d.o.o. S. tužena ad.1 navodi
da ova imovina predstavlja bračnu stečevinu te da ½ iste ne ulazi u ostavinsku masu
iza smrti pok. I. I.. Predmet po protutužbi spojen je sa ovim predmetom radi
zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.
U svom odgovoru na protutužbu tužiteljica/protutužena (dalje: tužiteljica) ističe
prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice kao i prigovor presuđene
stvari. U ostavinskom postupku da su sudjelovali svi tuženici kao zakonski nasljednici
pok. I. i u tom postupku da je utvrđen sastav ostavine i nasljednici, obzirom da
tužiteljica nije utvrđena nasljednicom, to da je tužbom tražila utvrđenje da je i ona
nasljednik, sastav ostavinske imovine da ne osporava, već samo traži utvrđenje svog
statusa nasljednika, dakle, sastav ostavine kako je utvrđen pravomoćnim rješenjem o
nasljeđivanju da nije sporan, tužena ad.1/protutužiteljica (dalje: tužena ad. 1) da
nema pravo osporavati sastav ostavine jer nju veže pravomoćno rješenje o
nasljeđivanju pa da radi toga nije ni legitimirana na postavljanje protutužbenog
zahtjeva. Dakle, da se smatra sastavom ostavine ono što je utvrđeno pravomoćnim
rješenjem o nasljeđivanju, te u tom smislu rješenje o nasljeđivanju predstavlja
presuđenu stvar, posebno u odnosu na tuženu ad. 1.
U ovom slučaju prvenstveno je opet trebalo odgovoriti na pitanje zastare prava tužiteljice na podnošenje ove tužbe.
Sud je vezano za prvo pitanje (zastara) izveo dokaz ponovnim saslušanjem
tužiteljice, tužene ad. 2 i tuženika ad. 4; kao i saslušanjem svjedoka A. P.,
B. T. i G. L..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužiteljice je osnovan, po protutužbi tužene ad. 1 valjalo je prekinuti
postupak jer je odlučivanje o zahtjevu tužiteljice prethodno pitanje za odlučivanje po
protutužbi tužene ad. 1.
U svom dopunskom iskazu tužiteljica navodi da osobno nije poznavala svog
pok. oca I., nakon smrti majke 1997. godine, kako je ostala potpuno sama, da je
odlučila kontaktirati odnosno nazvati oca, te da je preko telefonskog imenika
odnosno informacija, a znajući da je bio vlasnik restorana C.M. u S., što je
znala preko majke, dobila njegov broj telefona, kućni, nazvala ga, da se javio baš on,
da je to bio njihov prvi kontakt i nakon što se predstavila i kazala mu da je njegova
kćer, da ga je obavijestila o tome da joj je majka umrla i da je potpuno sama, da su
razgovarali, da je bio iznimno korektan, da se raspitivao o svemu, o detaljima vezano
za majčinu smrt i o njoj, da mu je kazala da ide na školsku ekskurziju u Š. i
da joj je baš on savjetovao da mora ići na ekskurziju, da ju je pitao koliko košta
ekskurzija i da će on to platiti, da ju je pitao kućnu adresu i da joj je stigao novac
upućen s njegove strane, za koji dan, više nego što je ekskurzija koštala. Kako je
imala ponovno potrebu javiti mu se i zahvaliti, to da je otprilike tri dana nakon što je
primila novac ponovno nazvala njega, međutim, da se javila njegova supruga A.
kojoj se uredno predstavila, ona da je inzistirala na tome da I. nema kući, na neki
način da ju je upućivala na to da nema što s njim ni pričati, da joj je rekla da joj je
umrla majka, ona da se loše izrazila po pitanju njene majke, uglavnom, taj razgovor
ni na kakav način da nije bio dobar, a kako je taj razgovor završio na loš način, to da
je sačekala par dana i ponovno nazvala i to u večernjim satima da bi dobila oca, on
da joj se javio i da se sjeća da mu se zahvalila za novac, a on da joj je drhtavim
glasom, da ne može kazati da je plakao iako joj se tako činilo, kazao da ga više ne
zove, da zbog ovoga ima jako velikih problema kući i po pitanju njihovih kontakata
neka na tome i ostane. Dakle, da je shvatila da ne može više sa njom kontaktirati, da
joj je to i priopćio te da ona jednostavno nakon toga više nije pokušala uspostaviti s
njim nikakav kontakt. Ne samo da nije pokušavala zvati, nego da nije ni imala
nikakvih informacija što se s ocem događa, niti o njegovoj obitelji, i …, kako je preminuo njen očuh kojemu je sahrana bila u S., a ona da
je bila skrbnica polubrata, to da je sa suprugom B., prijateljima A. P. i
G. L. došla u S., da je jednostavno, u jednom jedinom trenutku odlučila poći
do oca i kazala A., a da bili smo na putu prema njihovom stanu, da joj proguglala
adresu C.M. , da je to našla preko interneta na mobitelu, da su utvrdili gdje
se to nalazi i pošli tamo, A. P. da je bila čitavo vrijeme pored nje, ona da je
nazočila razgovoru sa tuženikom ad. 4. Suprug tužiteljice i G. da su otišli u neki
kafić tako da nisu bili neposredni svjedoci razgovora. Pored te kuće da je vidjela
nekog čovjeka, sličnih godina kao tuženik ad. 4 koji je radio oko nekog motora i pitala
ga je li to kuća I. I., on da je kazao da jest, da ga je pitala može li dobiti
I. I., kontaktirati s njim, a on da je pozvao tuženika ad. 4 kojeg do tada nije
poznavala i kazao: T. možeš li doći?". Isti da se nalazio u nekakvom prostoru
prizemlja, te je pristupio, da mu je kazala da je ona I. i da joj treba I. I., on
da je kazao da je I. I. njegov otac i da je preminuo. Navodi da se predstavila i
kazala da je njegova polusestra odnosno kćerka I., pitala ga kada je I.
preminuo, a on da joj je tada to naveo i kazao detalje u pogledu I. smrti i
bolesti. Taj kontakt da je završio na tome, tvrdim da je u tom trenutku saznala za
okolnost smrti oca, sa prijateljicom A. da se udaljila s lica mjesta, suprug i
prijatelj da su došli po njih te da su autom došli u stan. Tek naknadno, povratkom
kući, na inzistiranje prijatelja i njihove navode da jednostavno mora napraviti nešto po
pitanju svojih prava, a nije znala ništa o ostavinskom postupku, da je angažirala
punomoćnicu koja je po prilici mjesec dana nakon angažiranja ustala ovom tužbom.
Navodi da nije imala nikakvih saznanja o imovnom stanju pok. I., da joj je majka
kazala da je ona radila kod njega u restoranu, da nije znala je li on vlasnik tog
restorana ili je isti vodio, dakle, da nije imala uvida u njegove materijalne prilike. Istog
dana kada je upoznala T. i saznala da joj je otac mrtav, da je sa njim
razmijenila telefonske brojeve, da joj je tada kazao da se oženio, da mu je supruga iz
K., da bi mogao doći predvečer s motorom, kako bi njih dvoje popili piće, da je
ona radi toga bila sretna, međutim, da je istog dana navečer iza 21.00 sat od
T. dobila S. poruku u kojoj navodi da je on u šoku, da ima neku obvezu,
da će se vidjeti drugom prigodom, kada sredi misli i da joj želi svaku sreću u životu.
Navodi da je na tu poruku odgovorila na isti način, a zaželjela je i ona njemu sreću, a
da se T. nakon toga nije javio, niti ona njemu, niti je kontaktirala s bilo kojim
drugim članom očeve obitelji. Navedene prigode kada je razgovarala sa T.,
da je vidjela (tada nepoznatu) tuženu ad. 2 kako dolazi s autom i parkira se, T.
da joj je, misleći na tuženu ad. 2 kazao da im dolazi i sestra, ista da je izašla iz
automobila, T. da je kazao da sam je ona njihova sestra i htio ih upoznati, a
tužena ad. 2 je samo produžila u kuću i kazala da ona nema nikakvu sestru. Navodi
da je ona navedene prigode kada je kontaktirala sa T., iz fascikle koju je
imala u ruci izvadila rodni list i pokazala ga T., to da je napravila nakon što je
pitala za I., nakon što je T. kazao da je isti preminuo, a T. da je
zanimalo zašto ona to pita. Tada da je T. kazala da je I. i njen otac, na što
se T. iznenadio, a ona je iz fascikle izvadila svoj rodni list gdje je pisalo ime
oca i to je T. vidio. Nakon toga da je to spremila u fasciklu, a u fasciklu da je
pored svog rodnog lista imala domovnicu, potvrdu o skrbništvu svog brata, svoj
vjenčani list i svu dokumentaciju koja joj je trebala u pogledu sahrane očuha T.
B.. Rodni list da nije unaprijed pripremila nego da se toga tada sjetila.
Tuženik ad. 4 T. I. dodatno je iskazao kako je predmetnog dana
kada je upoznao tužiteljicu bio u poslu oko restorana CM., ja sam tada vodio
taj restoran, taj restoran da nije nikada ni bio na ocu nego ranije na majci, navodi da
je u to vrijeme, pa i danas taj obrt bio proveden na njega i preko interneta da se
mogao dobiti taj podatak. Dakle, da je bio zauzet poslom u restoranu, da mu je
došao dostavljač i kazao da ga trebaju dvije žene, da je izašao vani i tamo vidio
tužiteljicu koju do tada nije vidio i s njom neku žensku osobu, da ga je ona pitala je li
sin I. I., da je kazao da jest, a ona da mu je kazala da je ona njegova kćer
odnosno da je I. i njen otac. To da ga je iznenadilo, tužiteljica da je tada iz torbe,
nekakve aktovke ili tome slično, izvadila svoj rodni list, da je imala zaista puno
nekakvih papira, to da mu je pokazala i tu je zaista pisalo I. I. pod imenom
oca. O I. da nisu razgovarali, da je stekao dojam i danas da je takvog dojma da
je tužiteljica znala da je on pokojni, uostalom da nije tražila njega nego mene, a prije
da joj je dostavljač kazao da ove dvije gospođe traže vlasnika C.M., da je bio
šokiran, u tom trenutku da je tu došla njegova sestra V., da joj je kazao: "ova
gospođa govori da nam je sestra.", a V. da je kazala da ona osim G. nema
drugu sestru i da je prošla put unutra, da se nije tu zadržavala. Zaista da je bio
iznenađen, da mu je prije toga tužiteljica kazala da je ona tu nekih 10-ak dana, da bi
mu nakon što su razmijenili mobitele kazala da je u S. samo do navečer, da joj je
kazao da će pokušati doći da popiju piće, ukoliko stigne, da je bio zaista zauzet
poslom, poslije kontakta s njom da je ušao u kuću, navodi da majku zaista ništa nije
pitao, da je ona bolesna i stara i da je nije htio izlagati stresu, nakon ovog susreta sa
tužiteljicom da je sestru V. ponovno upitao da što je ovo bilo, a ona da mu je
kazala da osim G. nemaju drugu sestru i da nije tome pridavala značaj. Ni sa
G. ni sa D. da nije o ovome pričao, uglavnom, nakon što je primljena
ova tužba majka da se iznenadila, bila je jako začuđena, da je stekao dojam da je po
prvi put saznala za tužiteljicu na takav način. Kada je promislio taj dan o svemu, da je
poslao tužiteljici S. poruku, da je točno ovo što je ona navela o sadržaju te poruke.
Nikada da mu otac nije ništa slično kazao, prije njegove smrti da je bio angažiran po
pitanju njegovog liječenja,i odlazio s njim kroz 3 godine više puta u Z. radi
liječenja, da nikada nije bilo niti traga nečem sličnom u njihovim razgovorima, da bi
mu valjda on nešto kazao kroz to vrijeme, da je smatrao potrebnim po pitanju
tužiteljice iz svog života.
Tužena ad. 2 V. I. u dopunskom iskazu navodi da je sa tužiteljicom
imala jedan jedini kratki kontakt i to da je bilo navedenog dana o kojem su iskazivali,
između 15 i 45 i 16.00 sati, nakon posla, da je bilo jako vruće i da je bila umorna.
Navodi da je parkirala na cesti, vidjela brata sa dvije žene ispred kuće, da je bio
uznemiren i u licu nekako crvenkast, da joj je kazao: "trebaju te dvije gospođe…",
"ova gospođa tvrdi da nam je sestra.". Jedna od te dvije žene da je bila tužiteljica,
koju je tada prvi put vidjela, ona tada da nije plakala i da joj je kazala: "ja sam vaša
polusestra." Navodi da je bila iznenađena i šokirana, prije toga da je mislila da se radi
o kontroli poslovanja, da je u tom stanju kazala: "ja imam samo sestru G. i za te
priče nemam vremena.", dakle, da ih je napustila i ušla u kuću, to da je trajalo jako
kratko, da je bila u šoku, da su imali jako puno posla, brat da joj je, kada je ušao u
kuću rekao kako mu je tužiteljica kazala da je ovdje na ljetovanju tih 10-ak dana, da
sutra ide kući, pitao je što će napraviti i rekao joj da mu je tužiteljica pokazala rodni
list u kojem na mjesto oca stoji I. I.. Navodi da mu je kazala da možda postoji
još koji I. I. pored njihovog oca, da to može biti bilo koji I. I. i prepustila
mu odluku po tom pitanju što će sa tužiteljicom. U stanju šoka, u situaciji poslovnoj
kakva je tada bila, okolnosti da je njihova majka imala zaista težak život i da je ranije
preboljela karcinom, da je smatrala da joj ne treba ništa o tom susretu odnosno
događaju govoriti pa da i nije, brat i sestra, preostali tuženici da tada nisu bili u S.,
pa da ih nije ni o čemu obavještavala. T. da je kazala da on napravi što hoće
i prepustila mu odluku, da joj je na njeno kasnije pitanje kazao da mu se tužiteljica
nije više javljala i da nisu više imali kontakata. Ova informacija koju im je tada pružila
tužiteljica, i u kojoj je kasnije ustrajala i tvrdi i u tužbi i tijekom postupka, da joj je
zaista prouzročila veliki šok, upravo zbog okolnosti obiteljskog života sa ocem, zbog
njegovog inzistiranja na moralnosti prema njima i činjenici da dan danas tako nešto
po pitanju njegovog eventualnog postupanja još uvijek ne može prihvatiti. Čak da su
mislili tražiti preko punomoćnika ekshumaciju oca i DNK analizu da budu potpuno
sigurni je li tužiteljica njegova kći. Dakle, u ovoj situaciji da se ne radi o tome da a
priori odbijaju ono što je dokazano, nego da je i njima sve to skupa šokantno i jako bolno.
Svjedok A. P. u svom iskazu navodi da je su njena majka i tužiteljica
rodice, tužiteljicu da nikada nije ranije vidjela iako je znala za nju i srodstvo, prvi put
da ju je vidjela 30. kolovoza 2017. godine, majka da joj nikada nije ništa posebno o
njoj pričala tako da njenu obiteljsku i osobnu situaciju nije niti znala. Kako je ona
jedina bila na raspolaganju za pomoći tužiteljici odnosno voziti je automobilom, jer je
ista došla u S. na sahranu svog očuha, to da ju je majka zamolila da joj pomogne i
da je ona automobilom iz K. gdje živi otišla pred splitsku bolnicu, tamo upoznala
tužiteljicu i njenog supruga, sa mnom da je bio rođak G. L., da je ona vozila
automobil pa da su otišli na groblje na L. na sahranu i nakon toga da je trebala
tužiteljicu odvesti kod njene majke, međutim, kada su ušli u automobil tužiteljica da je
kazala odnosno zamolila je, da bi ona otišla do svog oca, da bi ga željela upoznati,
da zna o njemu da se zove I. I. i da je imao restoran C.M. u S.. G.
i ona da su preko interneta na mobitelu pogledati adresu C.M. , ovo da ju je
iznenadilo i da je bilo kao u nekom filmu, da je pristala i da su pošli do adrese tog
restorana, dolaskom tamo odnosno do te kuće da je automobil predala tužiteljičinom
suprugu, on da je zajedno s G. otišao na piće, a tužiteljica i ona da su zajedno
imale namjeru potražiti tog čovjeka. Tužiteljica da je prije toga imala neku prometnu
nezgodu, da je bila sva natučena i imala S. ovratnik. Na cesti da su pitale
nekog momka, tužiteljica da je pitala nekog momka gdje je I. I., da ga traži, da
mu nije rekla da je to njen otac, a taj momak da je kazao da će on pozvani T..
T. da je, kako je kasnije saznala T. I., navedene prigode da mu je
tužiteljica odmah kazala da traži I. I. koji je njen otac, on da joj je kazao da
je isti preminuo, naravno da se prije toga predstavio da je on sin I. I., to da
je sve bilo dosta čudno, uglavnom, tužiteljica da je pitala detalje oko I. smrti,
da su tada saznale da je bio teško bolestan i dugo umirao, odjednom da je došla
jedna gospođa, T. da joj je kazao da dođe i da je tu njihova sestra, da je
upozna, a ista da je kazala: "nemam ja nikakvu sestru.", te ušla u kuću. Tužiteljica i
T. da su tu razmijenili brojeve mobitela, dogovorili se naći, uglavnom, nakon
toga da joj je poslao nekakvu poruku da je spriječen. Tužiteljica da je čitavo vrijeme
plakala, da je plakala i nakon toga, da su otišli u K., prije toga odbacili G. koji
je tada živio na P., došli kod njene majke i tamo da je tužiteljica ispričala
čitavu priču, priču o svom životu, to da je po prvi put čula, majka da jest nešto znala,
ali ne puno. Tužiteljica i njen suprug da su sutra išli u S., kući, nakon toga da
su se vidjeli samo još nekoliko puta i čuli putem telefona, zaista rijetko, tužiteljica da
ju je pitala da svjedoči u pogledu ovoga o čemu je prisustvovala. Navodi nadalje da
je tužiteljica imala nekakvu fasciklu s dokumentacijom, tu fasciklu da je držala u nekoj
većoj torbi, da zna da je ona tu fasciklu vadila i da ju je vidjela, a je li to bilo u autu ili
kod nje kući, moguće ispred kuće tuženika, da se sada ne može precizno sjetiti.
Navodi da nije primijetila odnosno vidjela da je T. pokazivala nekakav papir ili
papire, moguće da i jest, ali da se toga ne sjeća. Sada u ovaj čas navodim da joj je
tužiteljica u K., nakon svih ovih događanja pokazala svoj rodni list sa imenom
svog oca. Navodi nadalje da je razgovor tužiteljice i T. bio korektan i da nije
bilo neugodnih trenutaka, da je razgovor čak bio i emotivan.
Suprug tužiteljice B. T. saslušan u svojstvu svjedoka iskazao je da se sa tužiteljicom vjenčao 2002. godine, da imaju dva sina, jedan da je star 17 godina, a
jedan 10, da su uredna obitelj i normalno funkcioniraju. Navodi da je od same
supruge, nakon vjenčanja saznao samo to da njen otac živi u S., da ona i mlađi
brat nemaju iste očeve i da nije voljela pričati o tome, da su živjeli u maloj sredini,
inače da se to nije niti spominjalo, da je vidio da joj to nije draga tema, da o tome ne
želi razgovarati. Navodi da je preminuo njen očuh T. B. i sahrana da je trebala
biti u S., da su navečer, dan prije sahrane tužiteljica i on krenuli autobusom iz
V. za S., vozili se čitavu noć i došli na splitski autobusni kolodvor oko 8 sati
ujutro. Po njih da je automobilom došla A. P. koju prije toga nisu poznavali,
rodica njegove supruge, da su se upoznali sa njom, ona da je bila sama u automobilu
i prevezla ih je kratko kod sebe u kuću u K., tamo da je bila njena majka koju su
te prigode upoznali, da su bili tamo kratko vrijeme, pola sata, tek toliko da se malo
osvježe za sahranu. Nakon toga da ih je A. prevezla do splitske bolnice, sa njima
da je u automobilu bio i G. L., kojeg su tada također upoznali, u bolnici da su
otišli srediti dokumentaciju i sve što treba, A. da je pošla srediti neku svoju obvezu
i vratila se za sahranu, tako da su pošli na neko splitsko groblje, tamo da je bila
sahrana i poslije sahrane da su trebali otići u K.. Najednom da je, kada su sjeli u
automobil njena supruga kazala da bi ona željela otići i sresti svog oca, to da ga je
jako zaprepastilo i da joj je kazao: "ti nisi normalna.". Dakle, da ga je začudilo zbog
čega sada želi ići kod oca o kojem inače ne želi govoriti i da nije čuo prije toga da je
ikada s njim imala bilo kakav kontakt s njim, jednostavno da nije pričala. Supruga da
je kazala da to mora napraviti, da je život prekratak i da to ne želi propustiti, G. i
A. da je zamolila da joj proguglaju gdje se nalazi neki restoran C.M., prvi
put da je čuo i za taj restoran C. M., oni da su to pronašli na internetu i da je
vidio da nema smisla ustrajati u tome da supruga to ne radi, uglavnom, da su otišli
tamo automobilom, G. i on da su automobilom nastavili dalje u neki kafić na kavu,
a njih dvije da su izašle tu na ulicu i da ne zna što se dalje događalo, samo po priči
svoje supruge i A.. Kada su ga zvale da dođu po njih, da su G. prebacili kući u
S., njih troje da su otišli u K., supruga da je čitavo vrijeme plakala i čim smo
došli po njih da je kazala da sada više nema ni oca, da je isti umro, sve skupa da je
zaista bilo iznenađujuće, dolaskom u K. da je čuo da su tamo srele odnosno
upoznale polubrata i polusestru njegove supruge, da je supruga saznala da je i otac
preminuo, dakle, ispričale su što je tamo bilo, a on dolaskom po njih na toj ulici da
nije vidio nikoga s njima. U. K., nakon što su se vratili da nije bila majka
svjedokinje A., ona da je otišla raditi, da su oni tamo ostali još tu noć i sutra ujutro
da su imali autobus za V.. Navodi da mu je supruga kazala da joj je polubrat
kazao da će se čuti, odnosno naći sutradan, da su razmijenili brojeve mobitela,
međutim, navečer da je kazala da joj se javio porukom i kazao kako je to za njega
previše i da se još ne mogu naći. Navodi da je njegova supruga imala dokumente u
nekakvoj koverti koju je držala u svojoj torbi, da on te dokumente nije gledao i da mu
ona iste nije pokazivala, ali da zna da su tu bili neki dokumenti vezani za sahranu
njenog očuha, njen rodni list i sl. Ni nakon sahrane, kod A., njegova supruga da
nije pokazivala te dokumente, a da nije kod A. kući nakon svega posebno pričala
o bilo čemu, osim o tome kako je protekao taj susret sa T. i polusestrom,
što je od T. saznala u pogledu smrti oca i da T. do tog trenutka nije
znao da ima polusestru i da je bio zatečen.
Svjedok G. L. u svom iskazu navodi da je on daljnji rođak tužiteljice, da
tužiteljicu prije navedenog dana nije poznavao, da nije za nju znao. Jedne prigode da
ga je zvala baka L. D. koja inače živi u sv. K., baka da je tada bila u
splitskoj bolnici na K. i zamolila ga, tada da je bio student, može li na
splitskom autobusnom kolodvoru skupiti rodicu te je kratko dovesti kod nje na K.
u posjetu. Baka da mu je kazala da treba tamo biti u 8 sati ujutro i da će tu rodici
prepoznati jer ima S. ovratnik, da je autobus kasnio i tamo da su bili ta
gospođa i njen suprug, da ih je prevezao automobilom na K., da su išli kod
bake, da je on išao kući, da je čuo da idu na sahranu, kroz popodne tog dana da ga
je zvala rodica A. P. na telefon i kazala da je sa tužiteljicom i njenim mužom i
pitala hoće li sa njima, da su došli do garaže na P. po njega, A. da je
tada vozila jer oni nisu u S. došli automobilom, da je tužiteljica nešto spominjala
svog oca, ali nikakvih detalja o tome posebnih da se ne može sjetiti, da ga je pitala
gdje je C.M. u S., da je pogledao na internetu preko mobila i vidio da je tu
bio neki restoran na B.. Dolaskom tamo, tužiteljica i A. da su izašle svojim
poslom, a suprug tužiteljice i on preko puta do kafića u kojem su se zadržali pola
sata do sat vremena i pričali isključivo o sportskim temama i o poslu. Nakon toga da
su do njih došle I. i A., I. da je bila uplakana i jako rastresena, da su pošli
dalje, da su ga prevezli kući, njih dvije da su između sebe nešto pričale, a da zaista
ne zna o čemu, to da je za njega bio dan kao i svaki drugi i da može kazati da nakon
toga nije kontaktirao ni sa tužiteljicom ni sa njenim suprugom.
Dakle, vezano za trenutak saznanja tužiteljice za smrt njenog oca, analizirajući
i uspoređujući sve izvedene dokaze, sud zaključuje da je tužiteljica za tu okolnost
saznala upravo onog dana kada je sa svjedokinjom P. stupila u kontakt sa
tuženikom ad. 4 – 30. kolovoza 2017. godine. Iskazi tužiteljice su logični, uvjerljivi,
tužiteljica je po ovom pitanju pred sudom ostavila zaista dojam vjerodostojne osobe,
njen iskaz potkrijepljen je u bitnom iskazima njenog supruga kao svjedoka te
iskazima A. P. i G. L.. Životno je da se svjedoci ne sjećaju u tančine
nekih okolnosti i događaja, u ovom slučaju prošlo je 5 godina od tada, svjedoci nisu
ni znali tada da će biti pozvani kao svjedoci pa inzistiranje na detaljima zaista ne bi
moglo dati nikakvog ploda i moglo bi samo isproblematizirati situaciju do krajnosti,
tako da se izgubi smisao svega bitnog, a u ovom slučaju to je saznanje tužiteljice
dolaskom do kuće tuženika za smrt njenog oca. Ono što je navela, što je bitno i u
čemu joj sud poklanja vjeru, a isto tako u tom dijelu i iskazima svjedoka, jest da
tužiteljica očito do tog trenutka nije znala da je njen otac I. pokojni, očito je bila
ponesena svojom teškom životnom pričom, smrću svog očuha, okolnosti što je došla
u S., pa je očito postupila emotivno i impulzivno, želeći otići do oca. Sud drži da
tužiteljica, da je postupala sa predumišljajem (što po ovom sudu nije slučaj) ne bi
uopće išla do kuće tuženika, već bi samo ustala tužbom i mogla bi svakako navesti
da je naknadno od nekog čula da joj je otac preminuo. Svakako nije logično da bi
tužiteljica čekala godinama nakon smrti svog oca i onda otišla kod njegove obitelji (da
je znala da je pokojni), a da ne bi njima već nakon I. smrti pokušala kontaktirati
sa njima i pokušati na miran način ishoditi svoja prava kao I. kćer i zakonska
nasljednica. Zaista se prilikom davanja drugog iskaza sud mogao uvjeriti u težinu
tužiteljičine životne situacije, kojoj je u ranim godinama života preminula majka,
okolnosti u pogledu dva kontakta sa I. i tuženom ad. 1 za sud su bile uvjerljivo
iskazane od strane tužiteljice, dakle, sud drži da je očito sam I. zbog težine
njegove obiteljske situacije, prekinuo tek otpočeti kontakt sa tužiteljicom i to je
tužiteljica, ma koliko joj bilo teško, poštovala. Postupak osobe koja nakon sahrane
očuha, u gradu u kojemu živi njen otac sa svojom obitelji, odluči potražiti tog oca, nije
nelogičan, tužiteljica to nije trebala napraviti, mogla se svakako osigurati po pitanju
očuvanja subjektivnog roka, tako da sud drži uvjerljivim iskaz tužiteljice koji je
potkrijepljen u bitnom iskazima svjedoka, da tužiteljica nije znala, dolaskom do kuće
tuženika – 30. kolovoza 2017. godine da joj je otac pokojni, ona ni sa kim u S. nije
imala kontakta prije toga, živi daleko od S. i zaista joj je taj podatak mogao ostati
nepoznat. Dakle, sud drži utvrđenim da do 30. kolovoza 2017. godine tužiteljica nije
znala, već je to tada od tuženika ad. 4 saznala, da je I. I. pokojni, da je
preminuo, rok u kojem je ova tužba podnesena je time očuvan, kako subjektivni rok,
tako i objektivni, dakle, prigovor zastare prava na podnošenje ove tužbe nije
osnovan.
Sa druge strane, pregledom predmeta ovog suda broj III. P. 491/80 utvrđeno
je da je još 18. srpnja 1980. godine (tužiteljica je rođena 22. lipnja 1980. godine)
podnesena tužba radi utvrđivanja izvanbračnog očinstva, u tom predmetu tužena ad.
1 A. I. saslušana je na ročištu održanom dana 3.ožujka 1981.godine u svojstvu
svjedoka. U tom predmetu dana 18. lipnja 1984. godine donesena je presuda kojom
je I. I. utvrđena ocem tužiteljice, te je obvezan doprinositi za njeno
uzdržavanje, ranije je proveden dokaz vještačenjem na okolnost vjerojatnosti
očinstva. Protiv ove presude I. I. nije podnio žalbu, dakle, presuda je postala
pravomoćna, tužena ad. 1 znala je i za ovaj postupak u kojem je saslušana kao
svjedok i znala je za pravomoćnu presudu kojom je njen suprug utvrđen ocem
tužiteljice, okolnost je li to rekla svim ostalim tuženicima, svojoj djeci, nije odlučna u
ovom postupku, okolnost što su to moguće I. i tužena ad. 1 krili od svoje djece,
ukazuje na vjerodostojnost iskaza tužiteljice u kojem ona govori o razgovoru putem
telefona sa tuženom ad. 1 i razgovoru sa ocem u kojem je on zamolio da više ne
kontaktiraju. Dakle, tužena ad. 1 znala je da je tužiteljica zakonska nasljednica
njenog supruga, a svog oca, nije to prijavila u ostavinskom postupku iza njegove
smrti i nije postupala u dobroj vjeri u pogledu navedenog, ni na kakav način. Očito je
držala da se tužiteljica neće više pojavljivati u njihovim životima, pogrešno, u
ostavinskom postupku o imovini svog supruga odlučivala je samo u kontaktu sa
svojom i I. djecom, isključivši tužiteljicu iz svega, a radi se o zakonskoj
nasljednici i kćeri svog oca.
Dakle, tužiteljica jest zakonska nasljednica svog oca, bez svoje krivnje nije
sudjelovala u ostavinskom postupku iza njegove smrti, tužena ad. 1 nju kao
zakonsku nasljednicu nije prijavila, tako da ona nasljeđuje kao i tuženici, Ivanovi
drugi zakonski nasljednici, za 1/6 I. ostavine. U ostavinskom postupku
ostavina je utvrđena i doneseno je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Pitanje je da
li je tužena ad. 1 ovlaštena sada i po ovoj tužbi tužiteljice (koja i ne osporava sastav
ostavinske mase i ostale nasljednike) postaviti protutužbeni zahtjev i tražiti da u
ostavinu pok. I. ne uđe određena imovina koja je kao ostavina već utvrđena u
tom ostavinskom postupku. Sudska praksa po ovom pitanju je različita, dvojaka, i
tužiteljica i tužena ad.1 dostavljaju i pozivaju se na odluke sudova koje ime po pitanju
pravnog stava odgovaraju, drugostupanjski sud u svom ukidnom rješenju poziva se i
ukazuje na pravno shvaćanje VS RH izraženo u odluci Rev. 254/08, s
obzirom na donesenu presudu ESLJP u S. broj
38355/05 od 8. studenog 2007. godine. Naime, u presudi ESLJP B. protiv RH,
da je sud zaključio da bi podnositeljici bilo zabranjeno pravo pristupa sudu iz čl.6.
K. za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori br.
17/97, 6/99, 8/99) ukoliko se ne bi raspravljalo o njenom zahtjevu da njen osobni dio
bračne stečevine bude izuzet iz ostavinske imovine njenoga pokojnog muža u mjeru
koju traži mjerodavno domaće pravo kako ga tumači Vrhovni sud u analognim
situacijama.
Tužena ad. 1 u protutužbi spram tužiteljice I. T. (samo spram nje)
postavlja protutužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se prema tužiteljici-protutuženoj I. T., da je tužena
ad.1/protutužiteljica A. I. vlasnica za cijelo nekretnine oznake č.zem.1254/2
Z. 12944 k.o. S., te da u sastav ostavine iza smrti pok.I. I. O.:
…, umrlog … ne ulazi nekretnina oznake
č.zem.1254/2 Z. 12944 k.o.S..
2.Utvrđuje se prema tužiteljici-protutuženoj I. T., da je tužena ad.1/protutužiteljica A. I. suvlasnica za ½ :
-osobnog automobila marke O. C., reg. oznake i broja …, broja šasije …
-mopeda marke K., broj šasije … reg. oznake i broja …
-neisplaćenih zaostataka mirovine pok. I. I. kod HZMO, PS u S.
-oročenog deviznog depozita kod PBZ, račun broj 734023-0
20-174-60190-3 temeljem Ugovora o nenamjenski oročenom deviznom depozitu
-iznosa na deviznom računu kod PBZ temeljem Ugovora o
deviznom računu broj: 71400-3 20-114-01563-2
-vlasničkog osnivačkog udjela u trgovačkom društvu CM d.o.o.S.,
O.: … upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u
Splitu MBS …."
Prema stavu ovog suda, pravo tužene ad. 1 da traži, nakon pravomoćnog
zaključenja ostavinskog postupka u kojemu je sama sudjelovala i u kojem je ostavina
pok. I. utvrđena, ovisi o tome odnosno uspjehu tužiteljice po ovoj njenoj tužbi je li
i ona zakonska nasljednica svog oca odnosno ima li ga pravo naslijediti. Tek ukoliko
tužiteljica u ovom postupku pravomoćno uspije, što još uvijek nije slučaj, tužena ad.1
eventualno, opet pod drugim uvjetom, može tražiti i o tome se može raspravljati, ali u
odnosu na sve zakonske nasljednike, a ne samo u odnosu na tužiteljicu, je li neka
imovina I. I. njihova bračna stečevina odnosno njena posebna imovina. Tek
i ako tužiteljica uspije u postupku vezano za njeno pravo kao zakonskog nasljednika
svog oca, tužena ad.1 može tražiti i o tome se može odlučivati, treba li ponovno
raspraviti sastav ostavinske mase I. I. i to bi u biti bilo, u parničnom
postupku, ponavljanje postupka vezano za ostavinu, ali tužbom mora obuhvatiti sve
zakonske nasljednike pok. I., dakle, i svoju djecu, preostale tuženike. Radi
navedenog je valjalo prekinuti postupak po protutužbi tužene ad. 1, temeljem
odredbe čl. 213. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku
(NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), pravomoćna odluka
po zahtjevu tužiteljice spram tuženika predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje po
protutužbi tužene ad. 1 i ne može se odlučivati po protutužbi tužene ad.1 dok se
pravomoćno ne utvrdi ima li tužiteljica pravo na svoj zakonski dio iza smrti oca.
Radi navedenog je odlučeno kao u tč. I. izreke rješenja.
S obzirom da tuženici nisu dostavili podatke o novčanim sredstvima koja su
naslijedili sud je takve podatke zatražio od banke i nakon pribave podataka tužiteljica
je zatražila svoj nasljednici dio od 1/6.
Imajući u vidu da je tužiteljica zatražila, kao jedna od zakonskih nasljednika,
od tuženika koji su naslijedili imovinu pok. I. I., svoj nasljedni dio od 1/6
naslijeđene imovine, to je zahtjev tužiteljice u cijelosti trebalo prihvatiti i presuditi kao
u izreci.
Što se tiče prigovora tuženika da pokretnine (automobil i motor više ne postoje
i da je društvo C.M. brisano iz registra Trgovačkog suda) treba kazati da
navedenu imovinu tužiteljica i ne potražuje u ovom postupku od tuženika. Tužiteljica
u toč. I izreke traži utvrđenje da je nasljednica pok. I. I. za 1/6 dijela u
pogledu cjelokupne imovine koja je bila predmet nasljeđivanja, ali od tuženika traži
predaju samo imovine koja je postojala i sada postoji.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Odluka o trošku postupka po zahtjevu tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154
st. 1 i čl. 155 ZPP-a, obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava tužbe u
iznosu od 11.000,00 kn; zastupanja na 9 ročišta u iznosu od po 11.000,00 kn (20.
veljače 2018. godine, 23. travnja 2018. godine, 11. lipnja 2018. godine, 3. rujna 2018.
godine, 13. ožujka 2019. godine, 6. lipnja 2019. godine, 28. siječnja 2020. godine,
24. veljače 2020. godine i 6. svibnja 2021. godine); pristupa na odgođeno ročište od
dana 19. listopada 2020. godine u iznosu od 2.750,00 kn (25%); sastava jednog
obrazloženog podneska od 20. srpnja 2018. godine u iznosu od 11.000,00 kn; 25%
PDV-a u iznosu od 30.937,50 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 154.687,50 kn,
koliko su tuženici obvezani na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljici.
U Splitu, 18. lipnja 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice-protutuženoj
2. Pun. tužene-protutužiteljice ad. 1 i pun. tuženika ad. 2-5
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.