Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-4082/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja pod 1 I. G., iz S., OIB … i pod 2
M. G. iz S., .., OIB…, koje
zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u S., protiv tužene Z.
b. d.d. Z., OIB …. koju zastupaju
punomoćnici iz OD P. & P. u Z., radi utvrđenja, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene 4. svibnja 2021. u nazočnosti punomoćnika
tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene I. T., odvjetnika u Z.,
na ročištu radi objave, dana 18. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba članka 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj ….1 od 6. rujna 2005.
solemniziranog kod javnog bilježnika iz S. S.. Z. pod brojem OU-
580/2005, u dijelu kojim je ugovoreno kako se kredit odobrava i stavlja na
raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti od 125.000,00 CHF obračunato prema
srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je
ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti
uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim
ugovorom.
II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 6. rujna 2005.
solemniziranog kod javnog bilježnika iz S. S. Z. pod brojem OU-
580/2005, u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s
promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z.
b. d.d. te članka 7. stavka 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj
izmjene redovite kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora,
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se kako je tužbeni zahtjev povučen u dijelu kojim se određuje
brisanje prava zaloga uknjiženog na teret posebnog dijela nekretnine upisane kod
Općinskog suda u Splitu u z.k. ul. br. 14379, zemljišno tijelo 1, k.o. S., sagrađenoj
na č. zem. 6500/29, dvor površine 431 m2, č. zem. 6500/31 stambena zgrada
površine 205 m2, što u naravi predstavlja stan u nadgrađu, označen brojem 13, na
desnoj strani od ulaza u površini od 80.01 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s
nišom, kupaonice, a radi osiguranja tražbine tuženika-trgovačkog društva
Z. b. d.d. u iznosu od 125.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz
kamate i nuzgredice.
II Utvrđuje se kako je tužbeni zahtjev povučen u više zatraženom dijelu koji se
odnosi na utvrđenje ništetnih i bez pravne valjanosti ostalih odredbi i članaka
Ugovora o stambenom kreditu broj …. od 6. rujna 2005. solemniziranog
kod javnog bilježnika iz S. S. Z. pod brojem OU-580/2005,
zaključenog između tužitelja pod 1 I. G. kao korisnika kredita, pok. I.
G. kao založnog dužnika te tužene Z. b. d.d. kao kreditora.
III Utvrđuje se kako je tužbeni zahtjev povučen u dijelu kojim se zahtjeva
utvrđenje ništetnim i bez pravne valjanosti Aneksa Ugovora o stambenom kreditu od
22. siječnja 2016. solemniziranog kod javnog bilježnika iz S. J. M.-
Š. pod brojem OV-933/16.
IV Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. Dana 22. siječnja 2016. zaprimljena je pod poslovnim brojem P-313/2016
tužba kojom su tužitelji ustali protiv tužene radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o
stambenom kreditu broj …od 6. rujna 2005. solemniziranog kod javnog
bilježnika iz S. S. Z. pod brojem OU-580/2005, zaključenog između
tužitelja pod 1 I. G. kao korisnika kredita, pok. I. G. kao
založnog dužnika te tužene Z. b. d.d. kao kreditora, na iznos od
125.000,00 CHF, s rokom otplate od 360 mjeseci te radi brisanja prava zaloga
uknjiženog na teret posebnog dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Splitu
u z.k. ul. br. 14379, zemljišno tijelo 1, k.o. S., sagrađenoj na č. zem. 6500/29, dvor
površine 431 m2, č. zem. 6500/31 stambena zgrada površine 205 m2, što u naravi
predstavlja stan u nadgrađu, označen brojem 13, na desnoj strani od ulaza u površini
od 80.01 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nišom, kupaonice, poseban wc,
hodnika i lođe, anagrafske oznake S., a radi
osiguranja tražbine tuženika-trgovačkog društva Z. b. d.d. u iznosu od
125.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz kamate i nuzgredice. Navode kako su
zbog ugovaranja kredita u CHF za vrijeme njegovog vraćanja pretrpjeli znatnu štetu,
kako zbog valutne klauzule, tako i radi kamate stope, koje je tužena u tijeku otplate
promijenila na način i u skladu s mehanizmima koji nisu razumljivi prosječnim
osobama, već isključivo visoko stručnim koji se godinama bave specifičnim dijelom
bankarskog poslovanja. Dodaju kako je prilikom sklapanja ugovora došlo do
nerazmjera i nejednakosti u pravima i obvezama njezinih sudionika, jer je jedna
ugovorna strana mijenjala ugovorenu kamatu slobodno i bez prethodne suglasnosti
druge ugovorne strane čime je ista dovedena do egzistencijalnih problema i
narušavanja životnog standarda, tako da se radi o ugovoru koji je suprotan moralu
društva i nije bio prava volja tužitelja u trenutku njegovog sklapanja. Kako se radi o
jednostranim odlukama tužene koje su u suprotnosti odredbama Zakona o
potrošačkom kreditiranju, tužitelj pod 1, kao potrošač, doveden je u neravnopravan
položaj prema tuženoj, kao trgovcu, stoga je predmetni ugovor protivan propisima
RH, a time ništetan i bez pravne valjanosti. Na kraju navode kako je otac tužitelja pod
1 i suprug tužiteljice pod 2, a ovdje založni dužnik I. G., u međuvremenu
preminuo i naslijedili su ga tužiteljica pod 2 za 7/8 dijela te unuk mldb. M. G.
za 1/8 dijela koji je ugovorom o darovanju od 20. rujna 2010. darovao taj suvlasnički
dio tužiteljici pod 2 koja je isključiva vlasnica nekretnine koja je predmet zaloga pa
time i označena kao tužiteljica u ovoj pravnoj stvari.
2. U svom odgovoru od 7. travnja 2017. tužena je u cijelosti osporila
osnovanost tužbe ističući u bitnom kako je predmetni ugovor konvertiran nakon čega
je prestao postojati, stoga tužitelj nema pravnog interesa zahtijevati utvrđenje
njegove ništavosti, a posebno zahtijevati brisanje založnog prava na teret nekretnine,
jer mu je tužena u međuvremenu izdala brisovno očitovanje koje je provedeno u
zemljišnoj knjizi.
3. Podneskom od 2. lipnja 2017. tužitelji su povukli tužbu u dijelu kojim
zahtijevaju brisanje prava zaloga uknjiženog na teret nekretnine, a tužbeni zahtjev
postavili radi utvrđenja ništetnim Ugovora o stambenom kreditu od 6. rujna 2005. i
njegovog dodatka, odnosno Aneksa Ugovora o stambenom kreditu od 22. siječnja
2016.
4. U svom podnesku od 26. lipnja 2017. tužena je pristala na djelomično
povlačenje tužbe, a usprotivila se njezinoj preinaci te istaknula kako je predmetni
Dodatak ugovora o kreditu iz 2016. sklopljen i proveden u skladu s odredbama
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju po kojem je
tužena u obvezi omogućiti potrošaču s kreditom denominiranim u CHF ili kreditom
denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF, konverziju takvog kredita radi
promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je kredit denominiran, na način da
se položaj potrošača s kreditom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je
koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR.
5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom predmetnog Ugovora o
namjenskom kreditu od 6. rujna 2005., vlasničkih listova od 13. kolovoza 2005., 6.
prosinca 2015., 20. i 21. siječnja 2016. i 3. travnja 2017., rješenja o nasljeđivanju broj
O-1316/07 od 28. studenog 2007., Ugovora o darovanju nekretnina od 20. rujna
2010., e-komunikacije stranaka, prometa po kreditu, Dodatka ugovora o kreditu od
22. siječnja 2016., dopisa od 12. studenog 2015., izračuna konverzije na dan 30.
rujna 2015., prijedloga izmjene Ugovora o kreditu, obavijesti o prihvatu izračuna
konverzije od 18. prosinca 2015. te saslušanjem tužitelja pod 1 kao stranke.
6. Presudom broj P-313/2016 od 22. ožujka 2018. odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljima naloženo naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosi od 9.375,00 kn.
7. Postupajući po žalbi, Županijski sud u Zagrebu svojim je rješenjem broj 39
Gž-3229/2018 od 27. listopada 2020. ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu i
predmet vratio na ponovno suđenje nakon čega je zaveden pod novim poslovnim
brojem P- 4082/2020.
8. U daljnjem tijeku postupka stranke nisu priložile ili predložile dodatne dokaze, stoga je odluku valjalo donijeti na temelju raspoložive dokazne građe.
9. Podneskom od 8. ožujka 2021. tužitelju su konačno postavili tužbeni zahtjev
na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude, a tužena mu se u
svom odgovoru od 21. travnja 2021. usprotivila u cijelosti iz svih ranije iznesenih
razloga.
10. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
11. Tužbeni zahtjev je osnovan.
12. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe.
13. Uzimajući u obzir prigovor tužene radi preinake tužbe, istaknut u njezinom
podnesku od 26. lipnja 2017., prije svega valja navesti kako je odredbom iz čl. 190.
st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), propisano kako
tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a u ovom slučaju
ona je preinačena podneskom od 2. lipnja 2017., odnosno prije ročišta 6. rujna 2017.
kada je zaključen prethodni postupak, stoga se ovaj prigovor tužene drži
neutemeljenim, uz napomenu kako su tužitelji podneskom od 8. ožujka 2021. smanjili
tužbeni zahtjev u odnosu na ranije postavljeni, tako da se u ovom slučaju ne može ni
govoriti o preinaci tužbe.
14. U odnosu na djelomično povlačenje tužbe i to na zahtjev postavljen radi
određivanja brisanja prava zaloga uknjiženog na posebnom dijelu nekretnine,
odnosno radi utvrđenja ništetnim ugovora od 6. rujna 2005. u cijelosti (mimo spornih
članaka 1., 2. i 7.) te utvrđenja ništetnim njegovog dodatka od 22. siječnja 2016.,
ostvarile su se pretpostavke propisane odredbom iz čl. 193. st. 2. ZPP, stoga je
valjalo utvrditi to povlačenje svih označenih dijelova zahtjeva na način kako je i
odlučeno u točkama I-III izreke rješenja.
15. Slijedom iznijetog, ovom odlukom valjalo je meritorno odlučiti o zahtjevu
postavljenom radi ništetnosti dijela Ugovora o namjenskom kreditu od 6. rujna 2005. i
to odredbi sadržanih u njegovim člancima 1.,2. i 7. st. 2.
16. Pregledom ugovora o namjenskom kreditu broj ….1 od 6. rujna
2005. (kojeg tužitelji u tijeku parnice u više navrata pogrešno označavaju kao Ugovor
o stambenom kreditu od 6. rujna 2015.) i to članka 1., razvidno je kako je tužitelj pod
1, kao korisnik kredita, sklopio s tuženom, kao kreditorom, kredit u iznosu od
125.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, radi kupnje
stana, a člankom 2. obvezao se platiti kreditoru označeni iznos uz promjenjivu
kamatu u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tužene, koja na dan
sklapanja ugovora iznosila 4.50 % godišnje interkalarnu kamatu po stopi jednako
stopi redovite kamate, a sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato
po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Člankom 7. utvrđen je mjesečni anuitet od
626,67 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a
kreditor ovlašten mijenjati iznos anuiteta za slučaj izmjene redovite kamatne stope u
skladu sa svojom Odlukom o kamatnim stopama, koje je korisnik kredita dužan
plaćati. Ovaj pravni posao tužitelj pod 1 i tužena sklopili su uz sudjelovanje založnog
dužnika I. G., kao vlasnika posebnog dijela nekretnine upisane u Z.U.
14379, zemljišnoknjižno tijelo 1. K.O. S. položene na čest. zem. 6500/29, dvora
površine 431 m2 i čest. zem. 6500/31 stambene zgrade površine 205 m2, a u naravi
stana broj 13 zgrade u S., radi osiguranja
kreditorove tražbine.
17. Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-316/07 od 28. studenog 2007.,
Ugovora o darovanju nekretnina od 20. rujna 2010 i vlasničkog lista od 21. siječnja
2016., razvidno je kako je založnog dužnika I. G., umrlog….
, naslijedila supruga M. G., ovdje tužiteljica pod 2 za 7/8 dijela i unuk
mldb. M. G. za 1/8 dijela, koji je taj suvlasnički dio prenio na tužiteljicu pod
2, tako da je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica gore označene
nekretnine za cijelo, a time i aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.
18. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje
ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako
se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i
ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u
pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj
ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed
formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,
posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj
odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna
odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog
ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl.
87. ZZP/03.
19. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05,
41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne
obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz
čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti
ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba
nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan,
kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.
20. Uzimajući u obzir sporno pitanje je li predmetni ugovor od 6. rujna 2015.
ništetan i ne proizvodi pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog
istovjetnog postupanja protiv Z. b. d.d. i niza drugih banaka s područja
Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, pred
Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen kolektivni postupak zaštite potrošača poslovnog
broja P-1401/12, koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda
Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tom odlukom utvrđeno
je kako je tužena u vremenu od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time i prava ovdje tužitelja,
zaključujući potrošačke ugovore o kreditima s ništetnom i nepoštenom ugovornom
odredbom, na način da je CHF ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da
prije i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače, odnosno korisnike
kredita, u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima koji su od bitnog značaja
za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi
zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81.,
82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno
odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07,
125/07, 79/09, 89/09 i 133/09), te suprotno odredbama ZOO. Presudom i rješenjem
broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je
citiranu odluku iz označene presude, a istodobno odbio kao neosnovanu reviziju
tužene pod 8 u toj pravnoj stvari, odnosno S. d.d., izjavljenu protiv
drugostupanjske odluke u dijelu kojim je utvrđeno da je ta banka povrijedila
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštene i ništetne
odredbe ugovaranjem redovite kamatne stope koja je u tijeku postojanja obveze po
tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a bez da su u
vrijeme i prije sklapanja tih ugovora kreditor, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga,
kao potrošači, pojedinačno pregovarali o tome i utvrdili parametre koji utječu na
odluku o promjenjivoj stopi ugovorene kamate, radi čega je toj banci naloženo
prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.
21. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c ZPP po kojoj
se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na
pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela,
ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u
sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih
interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni
ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten
štititi. U tom slučaju, sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba
pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj
79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite
potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje
potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem
tuženika.
22. Slijedom iznijetog, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli
i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o
kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim
pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na
njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza
koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog
sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u
pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na
banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima
obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima,
načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.
23. U konkretnom slučaju, utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time
neravnopravan odnos ugovornih strana, budući iz stanja u spisu proizlazi kako je
predmetni ugovor sastavljen po već unaprijed utvrđenom obrascu i odlučnim
kriterijima za njegovo sklapanje, a iz iskaza tužitelja ne proizlazi drugačije, niti je
banka na tu okolnost dostavila kakve dokaze. Dakle, banka je tužitelju, kao
zainteresiranoj osobi i budućem korisniku kredita, po službenim osobama dala na
uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka
njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacija o
švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim
elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu
CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine
promjene. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih
parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom
potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o
kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti
odrediva. Nesporno je da su tužitelju dostavljeni podaci tužene vezano za mijenjanje
kamatne stope, ali isti nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene, niti
je na njih mogao utjecati.
24. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli i načinu otplate duga te
odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržane u člancima 1., 2. i 7. stavka 2.
predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu od 6. rujna 2005., imale su za posljedicu
značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja,
stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze
neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud
smatra ništetnim. U takvim okolnostima, tužba ima valjano činjenično i zakonsko
uporište, stoga je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnim i bez pravne
valjanosti odredbi iz gore označenih članaka 1., 2. i 7. stavka 2. predmetnog ugovora
valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke ove presude.
25. S obzirom na ishod parnice, odluka o parničnom trošku temelji se na
odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP, budući su stranke djelomično uspjele u parnici u
približno jednakim dijelovima, stoga svaka od njih snosi svoj trošak, kako je i
odlučeno u točki IV izreke rješenja.
Split, 18. lipnja 2021.
Sudac
Branko Malenica, v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tužene