Poslovni broj: 14 K-215/2019-14

 

    Poslovni broj: 14 K-215/2019-14

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Stanislavi Sanjković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Hrgović, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. I., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj K-DO-17/2019-23 od 19. ožujka 2019., nakon javne rasprave dovršene 18. lipnja 2021. u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Čakovcu Ivane Krnjak i optuženika osobno, istoga dana donio je, javno objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

Optuženi K. I., OIB: …, sin Ž. O. i N. I., rođene I., rođen … u Č., s prebivalištem u D. V., državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom i tečajem za zavarivača, kvalificirani zavarivač, nezaposlen, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, bez imovine, nije služio vojni rok, bez čina i odlikovanja, osuđivan pravomoćnim presudama Općinskog suda u Čakovcu broj K-444/12 od 10. prosinca 2012., zbog kaznenog djela iz čl. 322. st. 2. KZ/97, na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uvjetno na 1 (jednu) godinu, Općinskog suda u Čakovcu broj K-323/13 od 18. rujna 2013., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 3. KZ/97, na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine, Županijskog suda u Varaždinu broj Ov Kov-30/13 od 18. rujna 2013., zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. KZ/11, na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, Županijskog suda u Varaždinu broj Kov-6/14 od 14. veljače 2014., zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-126/14 od 15. svibnja 2014., zbog kaznenih djela iz čl. 166. st. 1. KZ/11, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a istom su mu objedinjene kazne zatvora ne koje je osuđen pravomoćnim presudama Županijskog suda u Varaždinu broj Ov Kov-30/13 od 18. rujna 2013. i broj Kov-6/14 od 14. veljače 2014., Općinskog suda u Čakovcu broj Kmp-23/14 od 2. ožujka 2015., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-7/15 od 22. srpnja 2015., zbog kaznenih djela iz čl. 166. st. 1. i čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 9 (devet) mjeseci, a istom su mu objedinjene kazne zatvora na koje je osuđen pravomoćnim presudama Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-126/14 od 15. svibnja 2014. i Općinskog suda u Čakovcu broj Kmp-23/14 od 2. ožujka 2015., Općinskog suda u Varaždinu broj Kmp-30/15 od 2. studenog 2015., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-16/16 od 15. lipnja 2016., zbog kaznenih djela iz čl. 166. st. 1. i čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci, a istom su mu objedinjene kazne zatvora na koje je osuđen pravomoćnim presudama Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-7/15 od 22. srpnja 2015. i Općinskog suda u Varaždinu broj Kmp-30/15 od 2. studenog 2015., Općinskog suda u Čakovcu broj K-107/13 od 6. ožujka 2018., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 228. st. 1. i čl. 271. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-35/18 od 17. svibnja 2018., zbog kaznenih djela iz čl. 166. st. 1., čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 228. st. 1. i čl. 271. st. 1. KZ/11, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 8 (osam) mjeseci, a istom su mu objedinjene kazne zatvora na koje je osuđen pravomoćnim presudama Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-16/16 od 15. lipnja 2016. i Općinskog suda u Čakovcu broj K-107/13 od 6. ožujka 2018., protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak,

 

kriv je

 

I)              što je, 28. prosinca 2018., oko 11,45 sati, u D. V., u namjeri da se domogne novca i drugih vrijednih stvari koje pronađe, iskoristivši kraću odsutnost vlasnice D. Ž., ključem koji se nalazio u bravi ulaznih vrata otključao ista i ušao u unutrašnjost njezine kuće, za sobom zatvorio vrata i osigurao ih sigurnosnim lancem, nakon čega je iz novčanika, koji se nalazio u regalu u dnevnoj sobi, uzeo i za sebe zadržao sav novac u iznosu od 300,00 kuna te dvije kutije ručno rađenih cigareta, vlasništvo D. Ž., ukupne vrijednosti oko 350,00 kuna, a kako je potom D. Ž. pokušala otvoriti ulazna vrata i ući u kuću, na ulazna vrata prevrnuo ormarić s hladnjakom te se popeo na tavan kuće, gdje je odmaknuo crjepove, skočio s krova na susjedno dvorište te se udaljio s otuđenim predmetima,

 

II)              dakle, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome sa ciljem da je protupravno prisvoji,

 

              čime je počinio kazneno djelo protiv imovine, krađom, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11.

 

III)              Temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11 optuženik se za počinjeno kazneno djelo

 

osuđuje

na kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.             

 

IV)              Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje ZKP/08) optuženik se oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. istog Zakona, pa navedeni troškovi u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava.

V)              Temeljem čl. 77. st. 6. KZ/11 od optuženika se neće oduzeti imovinska korist ostvarena predmetnim kaznenim djelom.

 

Obrazloženje

 

1.              Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu pred ovim je sudom podiglo optužnicu broj K-DO-17/2019-23 od 19. ožujka 2019., protiv optuženog K. I., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog pod toč. I) i II) izreke ove presude.

 

2.              Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

             

3.              U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke N. I. i Ž. O., potom je uz suglasnost stranaka pročitao svjedočki iskaz D. Ž. (stranice 45-46), zapisnik o očevidu Policijske uprave međimurske od 28. prosinca 2018. (stranice 16-17), zapisnik o prepoznavanju Policijske uprave međimurske od 17. siječnja 2019. (stranice 27-29), potvrdu koju je zastupnica optužbe predala u spis, rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj K-DO-221/2019-9 od 20. prosinca 2019., podatke iz Jedinstvenog registra osoba za oštećenu D. Ž., potvrdu trgovačkog društva N. F. d.o.o. od 26. svibnja 2021. (stranica 77), podatke o imovinskim prilikama optuženika (stranica 21), razgledao je fotodokumentaciju prepoznavanja (stranice 30-32), pročitao je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika od 11. siječnja 2019. i 4. svibnja 2021. (stranice 22-23 i 72-74), a naposljetku je ispitao optuženika.

 

4.              Stranke nisu predlagale druge dokaze, a sud ih nije izvodio jer drži da je u konkretnom slučaju činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.    

 

5.              Optuženik je u svom iskazu naveo da nije počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Rekao je da je zbog tog kaznenog djela policija jednog dana došla po njega, da ga je odvela u policijsku postaju, da je tada bio u sobi sa svojom sestrom i njenom prijateljicom i da se ne sjeća koji je to dan bilo. Nije siguran u koliko sati su djelatnici policije došli po njega, no sigurno nije bilo više od 08,00. Tog dana s roditeljima nije popio kavu, a sestrina prijateljica uvijek tako rano dolazi k njoj na druženje. U to vrijeme radio je u N. F., a bio je na uvjetnom otpustu. Pet godina proveo je u zatvoru i držao se svih obveza vezanih uz uvjetni otpust. Sjeća se da su ga djelatnici policije s posla odveli u policijsku postaju na prepoznavanje, međutim ne zna koliko dugo je tada bio zaposlen. To sigurno nije bio prvi dan njegovog zaposlenja. Radio je već jedno duže vrijeme.

 

              Kad mu je predočen iskaz koji je dao prilikom prvog ispitivanja, a iz kojeg proizlazi da se tog dana kada je policija došla po njega probudio oko 08,00 sati, da je potom popio kavu i najeo se u sobi svojih roditelja, da se vratio u svoju sobu, da su im u posjetu došli tetak i tetka iz P., da su pola sata prije dolaska policije k njima došla djeca od prijatelja i da se igrao s njima, tada je naveo da nije siguran, da samo misli da nije popio kavu sa svojim roditeljima, da se igrao s djecom od susjede K. Z., da mu je ona nekakva rodbina i živi malo dalje od njih i da se ne sjeća koji tetak i tetka su došli k njima, jer je to bilo davno. Nikad nije bio u društvu s D. Ž., a jedan drugog su poznavali iz viđenja.

 

6.              Dakle, slijedom optuženikova iskaza u konkretnom slučaju nije sporno da su se optuženik i oštećena D. Ž. poznavali, no sporno je jeli optuženik počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

 

7.              Iz svjedočkog iskaza oštećene D. Ž. proistječe da je 28. prosinca 2018., oko 11,45 sati, otišla do drvarnice i šupe koja se nalazi u stražnjem dijelu njena dvorišta, da je prethodno zaključala ulazna vrata kuće i da je ključ ostavila u bravi. Kad se vraćala u kuću, primijetila je širom otvorena dvorišna vrata, što nije uobičajeno, a kad se popela na verandu, pritvorena ulazna vrata. Vrata su iznutra bila zatvorena sigurnosnim lancem, pa ih je otvorila kojih desetak centimetara, koliko je dozvoljavao taj lanac. Počela je vikati neka joj se javi onaj tko je unutra i neka joj otvori vrata, a par trenutaka nakon toga optuženik je izašao iz sobe koja se nalazi desno od vrata. Osobno ga poznaje i zna da živi u kući koja joj se nalazi "pod vrtom", pa mu je viknula da zna tko je i da ne može pobjeći iz kuće jer su svi prozori zabijeni čavlima. Desetak sekundi gurala je vrata, a optuženik ih je gurao iznutra. Optuženik je nakon toga na vrata prevrnuo ormarić s hladnjakom, pa se pritom razbilo staklo na vratima i porezalo je po ruci. Otišla je na ulicu, a tada je vidjela da optuženik odmiče crjepove na krovu kuće i da se provlači van. Po krovu kuće je otišao do krova pomoćne prostorije koja je spojena s kućom, skočio je na susjedno, napušteno dvorište i kroz otvorena vrata štaglja otrčao prema stražnjem dijelu dvorišta. Pretpostavlja da je potom otišao kući. Odmah nakon toga nazvala je policiju, a po dolasku policijskih službenika utvrdila je da joj iz novčanika, koji se nalazio u regalu, nedostaje sav novac u iznosu od 300,00 kuna i dvije kutije ručno rađenih cigareta. Sredinom siječnja 2019., na policiji je u liniji za prepoznavanje sa sigurnošću prepoznala optuženika kao počinitelja.

 

8.              Svjedokinja N. I. navela je da je optuženik taj dan bio doma u krevetu i susjedovoj djeci čitao Bibliju, da nije popio kavu, da je došla policija i odvela ga, da ne zna kad je bio taj dan i da je policija radi optuženika više puta u njenom životu dolazila u njihovu kuću i odvodila ga u policijsku postaju.

 

9.              Iz svjedočkog iskaza Ž. O. proistječe da je optuženik taj dan s djecom bio u svojoj sobi, da ne zna što su radili i da još uvijek nije uspio popiti kavu kad su policajci došli po njega i odveli ga. Policija je zbog njegovog ponašanja često dolazila u njihovu kuću i odvodila ga. Mjesec dana kasnije, pozvala ga je gospođa D. Ž. koja mu je, kad je došao k njoj, rekla da joj se "pomešalo", "pošemerilo", pa je stoga vidjela optuženika da krade i da je doma našla sav novac i cigarete. Nije mu rekla da su joj vrata bila razbijena, a vrata joj uopće nisu bila razbijena. D. Ž. im je susjedi više od 15 godina, poznaje njega i njegovu obitelj, možda ne poznaje optuženika jer je bio u zatvoru. Optuženik je iz zatvora došao 2018., ali ne zna u koje doba godine.

 

10.              Nadalje, iz potvrde koju je zastupnica optužbe predala u spis i svjedočkih iskaza D. Ž. i Ž. O. slijedi da je D. Ž. potpisala izjavu u kojoj se navodi da joj se "pošemerilo" da je vidjela nekoga, a u biti nije pošto je jako bolesna, da moli da ga oslobode sumnje jer on nije kriv, da ne traži nikakvu odštetu jer joj ne fali ništa i da je tu izjavu napisao i potpisao optuženikov otac Ž. O.

              D. Ž. u svom je iskazu navela da je optuženikov otac u više navrata dolazio k njoj i molio je da povuče svoj iskaz kako optuženik ponovno ne bi završio u zatvoru, da joj je govorio da će si optuženik u zatvoru oduzeti život, da joj je nudio novac, koliko god treba, da je tu izjavu potpisala samo zato da ga se riješi, da joj više ne dolazi u kuću i da ostaje kod toga da je optuženik 28. prosinca 2018. bio u njenoj kući, dok iz svjedočkog iskaza Ž. O. proizlazi da je navedenu izjavu napisao na zahtjev D. Ž., koja mu je rekla da će se objesiti ako optuženik završi u zatvoru jer je našla novce i cigarete, da nije istina da ju je potpisala samo zato što joj je bio dosadan i što ju je molio da povuče svoj iskaz zato da optuženik ne bi ponovno išao u zatvor, da ima svjedoka, da se svjedok zove Z. B., ali mu žena ne da svjedočiti, ne zna zašto, valjda zato da ne bude nešto kriv, da Z. nije bio prisutan kad ga je D. Ž. molila da napiše izjavu i rekla mu da će je potpisati, ali mu je poznato da ga je pozvala k sebi, jer mu je taj poziv uputila preko njega.

 

Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj K-DO-221/2019-9 od 20. prosinca 2019. i Jedinstvenog registra osoba za oštećenu D. Ž. proistječe da je oštećenica preminula 5. kolovoza 2019., da prije smrti nije ispitana u svojstvu svjedoka povodom kaznene prijave podnesene protiv optuženikova oca Ž. O., zbog kaznenog djela sprječavanje dokazivanja iz čl. 306. st. 1. KZ/11 i da je kaznena prijava stoga odbačena radi nedostatka dokaza.

 

11.              Na temelju zapisnika o očevidu Policijske uprave međimurske od 28. prosinca 2018. (stranice 16-17) utvrđeno je da je nakon kritičnog događaja na desnom krilu ulaznih vrata obiteljske kuće u vlasništvu D. Ž. zatečeno razbijeno staklo, u hodniku drveni ormar koji je gornjim dijelom bio naslonjen na desno krilo ulaznih vrata, da su zatečena otvorena vrata na ulazu u prostoriju kroz koju se ide u potkrovlje kuće, da su u toj prostoriji zatečene ljestve, koje su vodile u potkrovlje kuće, da je u potkrovlju uočen otvor u krovištu, a pored njega odloženi crjepovi, dok je na kažiprstu desne ruke D. Ž. uočena porezotina duga 1,5 centimetar s tragovima crvene boje nalik na krv.

 

12.              Iz zapisnika o prepoznavanju Policijske uprave međimurske od 17. siječnja 2019. (stranice 27-29) i fotodokumentacije prepoznavanja (stranice 30-32) proizlazi da je D. Ž. s potpunom sigurnošću optuženika prepoznala kao osobu koja se kritične zgode nalazila u njenoj kući.

 

13.              Prema potvrdi trgovačkog društva N. F. d.o.o. od 26. svibnja 2021. (stranica 77) optuženik je u tom Društvu radio od 17. siječnja do 22. veljače 2019.

 

14.              Osim potvrde koju je zastupnica optužbe predala u spis, sud je u cijelosti  prihvatio materijalne dokaze zato što nije našao ni jednu okolnost koja bi dovela u sumnju njihovu izvornost i pouzdanost.

 

Isto tako, sud je prihvatio i svjedočki iskaz D. Ž. jer je jasan, nedvosmislen, uvjerljiv i potkrijepljen zapisnikom o očevidu Policijske uprave međimurske od 28. prosinca 2018. (stranice 16-17), zapisnikom o prepoznavanju Policijske uprave međimurske od 17. siječnja 2019. (stranice 27-29) i fotodokumentacijom prepoznavanja (stranice 30-32), a u dijelu u kojem govori o razlozima zbog kojih je potpisala potvrdu koju je zastupnica optužbe predala u spis životni i logičan, posebice kad se ima u vidu da iz njenog iskaza proizlazi da je primala kemoterapiju, dakle da se liječila od maligne bolesti, da joj je zbog ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja neprijeporno trebao mir i da joj je stoga sasvim sigurno bilo u interesu da joj optuženikov otac prestane dolaziti u kuću. Slijedom navedenog sud nije prihvatio potvrdu koju je zastupnica optužbe predala u spis, a ni svjedočki iskaz Ž. O. u dijelu u kojem navodi što mu je D. Ž. rekla kad je došao k njoj i opisuje kako je došlo do toga da napiše, a oštećenica potpiše spomenutu potvrdu, jer ih ne smatra istinitim i vjerodostojnim.

 

Iz optuženikova iskaza i svjedočkih iskaza Ž. O. i N. I. proizlazi da je optuženik bio kod kuće taj dan kada je u jutarnjim satima policija došla po njega i odvela ga u policijsku postaju. N. I. je navela da ne zna kada je bio taj dan, a optuženik da se ne sjeća. Međutim, optuženik je naveo da je tada radio u N. F., a iz potvrde trgovačkog društva N. F. d.o.o. od 26. svibnja 2021. (stranica 77) proistječe da je u tom Društvu radio od 17. siječnja do 22. veljače 2019.

 

Dakle, slijedom optuženikova iskaza i navedene potvrde trgovačkog društva N. F. u konkretnom se slučaju nedvojbeno može zaključiti da optuženik i njegovi roditelji Ž. O. i N. I. u svojim iskazima nisu kazivali o tome gdje se optuženik nalazio i što je radio u inkriminirano vrijeme, odnosno 28. prosinca 2018. oko 11,45 sati, pa sud stoga njihove iskaze u tom dijelu ne smatra relevantnim za utvrđivanje odlučnih činjenica, a osim toga drži da su ih zajednički iskonstruirali s nakanom da se optuženiku osigura alibi radi potkrjepljivanja njegove tvrdnje da nije počinio terećeno kazneno djelu, koju svojom uzajamnošću demantiraju svjedočki iskaz oštećene D. Ž., zapisnik o očevidu Policijske uprave međimurske od 28. prosinca 2018. (stranice 16-17), zapisnik o prepoznavanju Policijske uprave međimurske od 17. siječnja 2019. (stranice 27-29) i fotodokumentacija prepoznavanja (stranice 30-32).

 

15.              Dakle, na temelju izložene analize i ocjene izvedenih dokaza sud smatra da je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je optuženik kritične zgode, u namjeri da se domogne novca i drugih vrijednih stvari koje pronađe, iskoristivši kraću odsutnost vlasnice D. Ž., ključem koji se nalazio u bravi otključao ulazna vrata njene kuće i ušao u unutrašnjost, potom za sobom zatvorio vrata i osigurao ih sigurnosnim lancem, nakon toga joj iz novčanika, koji se nalazio u regalu u dnevnoj sobi, uzeo i za sebe zadržao sav novac u iznosu od 300,00 kuna, te dvije kutije ručno rađenih cigareta, ukupne vrijednosti oko 350,00 kuna, a kad je D. Ž. pokušala otvoriti ulazna vrata i ući u kuću, na vrata prevrnuo ormarić s hladnjakom te se popeo na tavan kuće, gdje je odmaknuo crjepove, skočio s krova na susjedno dvorište te se udaljio s otuđenim predmetima.

 

Budući da je pritom jamačno imao predodžbu o tome što radi, da je svoje ponašanje mogao usmjeriti u željenom pravcu, da je uz dvije kutije ručno rađenih cigareta oštećenici otuđio i sav novac, što upućuje na zaključak da bi joj otuđio i iznos veći od 1.000,00 kuna da se nalazio u novčaniku i da je na temelju svojih osobnih svojstava (kronološke dobi, obrazovanja, životnog iskustva) sasvim sigurno znao da je to što čini protivno zakonu, nema dvojbe da je svjesno i htijući tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome sa ciljem da je protupravno prisvoji, dakle da je ostvario sve konstitutivne elementne kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

 

16.    Slijedom izloženog sud je optuženika proglasio krivima i osudio za terećeno kazneno djelo.

 

17.              Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije, sud je optuženiku kao olakotnu okolnost vrednovao očinstvo jednog maloljetnog djeteta, a kao otegotne okolnosti njegovu raniju višestruku osuđivanost za istovrsne, ali i druge delikte, jer upućuje na zaključak da se radi o osobi koja je sklona kršenju zakona i činjenju kaznenih djela i na koju do sada izricane kazne nisu utjecale tako da svoje ponašanje uskladi s društveno prihvaćenim standardima i zakonom, te značajnu kriminalnu količinu manifestiranu kroz način počinjenja predmetnog kaznenog djela.

 

Imajući u vidu sve izloženo, vrstu i težinu kaznenog djela, stupanj krivnje, posljedice i načelo individualizacije u kažnjavanju, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, jer drži da se samo bezuvjetnom kaznom zatvora u izrečenom trajanju može utjecati na njegov daljnji život i ponašanje tako da ubuduće ne čini ista ili druga kaznena djela, a izrečenu kaznu smatra prikladnom i za ostvarenje svih ostalih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

18.              Optuženik je u skladu s odredbom čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. istog Zakona, jer sud drži da bi plaćanje tih troškova ugrozilo ne samo njegovo već i uzdržavanje njegovog maloljetnog djeteta o kojem je dužan skrbiti, pa je slijedom toga odlučio da navedeni troškovi u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

19.              Budući da iz utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi da je optuženik počinjenim kaznenim djelom ostvario imovinsku korist u ukupnom iznosu od oko 350,00 kuna, sud je temeljem čl. 77. st. 6. KZ/11 odlučio da mu je neće oduzeti jer drži da se radi o neznatnoj imovinskoj koristi.

 

U Čakovcu 18. lipnja 2021.

 

                                                                                                                           Sutkinja:

 

    Stanislava Sanjković

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, putem ovog suda županijskom sudu, pismeno, preporučenom poštom, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

 

                Dostaviti:

 

1)     Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu na broj K-DO-17/2019

2)     optuženom K. I.