Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar
kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista
Dubravke Romac, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz Z., OIB: …., kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik iz Z., protiv tuženika H.-O. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. svibnja 2021. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, dana 18. lipnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45.792,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose:

- na iznos od 25.605,68 kuna od 15. listopada 2015. godine do isplate, - na iznos od 17.626,38 kuna od 10. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 2.560,00 kuna od 18. lipnja 2021. godine do isplate, kao i
naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.395,72 kuna sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2021. godine do isplate, sve
po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu, za 5%-tnih poena za period do 31. srpnja 2015. godine, a od 01.
kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri
postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29.
st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od
tuženika platež iznosa od 13.367,31 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom
tekućom na slijedeće iznose:

- na iznos od 8.960,71 kuna od 15. listopada 2015. godine do isplate,
- na iznos od 4.406,60 kuna od 01. veljače 2015. godine do isplate, zahtjev
tužitelja za platež zatezne kamate na iznos od 17.626,38 kuna za period od

01.02.2015.g. do 10.02.2015.g., zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate na iznos
od 2.560,00 kuna za period od 15.10.2015.g. do 18.06.2021.g., te zahtjevi stranaka
za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 29. prosinca 2015. godine podnio tužbu protiv tuženika pred
ovim sudom radi naknade troškova neimovinske i imovinske štete. Iz navoda u tužbi
proizlazi da se dana 15.07.2014.g. dogodila prometna nezgoda u Z. u kojoj je
stradao tužitelj u svojstvu vozača motocikla, a koju je nezgodu prouzročio osiguranik

2 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

tuženika, iz čega proizlazi pasivna legitimacija za tuženika. Kako je imenovani u
predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, to tužitelj smatra da ostvaruje pravo na
naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje s
osnova fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i
naruženja, te imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, uništene odjeće i
izgubljene zarade. Kako mu je tuženik u mirnom postupku dana 17.11.2015.g.
isplatio s naslova neimovinske štete iznos od 28.000,00 kn, te iznos od 20.800,00 kn
s naslova imovinske štete s naslova uništenog motocikla,a za koje je iznose umanjio
tužbeni zahtjev, no koji iznosi ne predstavljaju niti pravičnu niti potpunu naknadu za
pretrpljenu štetu, to tužitelj potražuje ovom tužbom iznos od 39.700,00 kn s naslova
neimovinske štete zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje, iznos od

7.000,00 kn s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu, iznos od 22.032,98 kn s
naslova izgubljene zarade, iznos od 5.200,00 kn s naslova imovinske štete na
motociklu, sa pripadajućom kamatom tekućom kako to proizlazi iz tužbe do isplate,
uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana
presuđenja.

2. Tužitelj nadalje podneskom od 13.07.2016.g. prije zaključenja prethodnog
postupka dopunjuje tužbeni zahtjev za iznos imovinske štete s naslova uništene
odjeće i opreme koju je omaškom propustio naznačiti u točci IV petita tužbe. Iako je
iz navode tužbe razvidno da je bilo riječ o previdu tužitelja budući je tužbom tužitelj
potraživao i naknadu imovinske štete i po tom kriteriju, sud nalazi da navedena
dopuna, odnosno povisivanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog
zahtjeva u smislu tada važeće odredbe čl. 190 st. 2 ZPP-a (NN broj 125/13).
Obzirom se je tuženik usprotivio takvom preciziranju tužbenog zahtjeva, odnosno
preinaci istog, sud je istu dopustio raspravnim rješenjem od 13.07.2016.g., smatrajući
isto svrsishodnim za razrješenje merituma spora, a imajući u vidu da je preinaka
izvršena prije zaključenja prethodnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog
događaja dana 15.07.2014. godine, no ističe prigovor suodgovornosti tužitelja kako
za nastanak štetnog događaja tako i za sve posljedice proizašle iz istog budući se isti
kretao motociklom po traci namijenjenoj gradskom prijevozu suprotno odredbama čl.

46. ZOSPC-a, a obzirom je do nezgode došlo na način da je osiguranik tuženika
upravljao teretnim vozilom kolnikom M. c. prometnom trakom za ravno
u smjeru zapada, te započeo radnju skretanja desno kada je na njega naletio tužitelj
nepropisno vozeći motocikl po traci namijenjenoj gradskom prijevozu. Ujedno ističe
kako se sukladno čl. 1072. radi o šteti prouzročenoj pogonom dvaju vozila, i na
navedeno se primjenjuju pravila subjektivne odgovornosti pa je tužitelj dužan
dokazati da je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika, dakle tuženik
odgovara po principu krivnje, te je tužitelj dužan dokazati sve pretpostavke
odgovornosti za štetu (štetnu radnju, štetu, štetnika, uzročno posljedičnu vezu) kao i
da za prometnu nezgodu postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika (princip
subjektivne odgovornosti). Ističe da je tuženik isplatio na žiro račun punomoćnika
tužitelja iznos od ukupno 50.400,00 kuna na ime naknade štete koja je tužitelju
nastala i to: 28.000,00 kn s naslova neimovinske i imovinske štete zbog povrede
prava osobnosti, 20.800,00 kn s naslova imovinske štete na vozilu (totalna šteta), te

1.600,00 kn s naslova imovinske štete za uništenu opremu, slijedom čega tuženik
ističe prigovor namirenja budući je isplatom navedenog iznosa tužitelju u cijelosti
naknadio štetu koja je tužitelju nastala povodom ovog štetnog događaja uvažavajući
pritom doprinos tužitelja.Slijedom navedenog, tuženik osporava visinu neimovinske i

3 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda preko isplaćenog iznosa od 28.000,00
kuna, koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom
praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene
dokumentacije u privitku tužbe me proizlaze povrede koje bi opravdale dosudu
iznosa od 74.700,00 kuna. Osporava se visina imovinske štete nastale na vozilu
preko isplaćenog iznosa od 20.800,00 kuna jer iznos koji tužitelj potražuje ne
odgovara visini totalne štete koja je nastala na vozilu imajući u vidu nastala
oštećenja. Osporava se visina štete za uništenu odjeću i opremu kako to tužitelj
paušalno potražuje budući mu je isplatom iznosa od 1.600,00 kn u cijelosti
naknađena šteta s navedenog osnova. Osporava se tijek zatezne kamate kako je isti
postavljen na tužbi za imovinsku štetu budući da nereparirana šteta nastaje trenom
presuđenja kada novčana imovinska šteta biva pretočena u određen broj novčanih
jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od presuđenja jer se tek tada
nenovčana imovinska šteta pretvara u novčanu ( kada je izrečena određenim brojem
novčanih jedinica), pa s toga ovom tužbom tužitelj ne može potraživati zakonske
zatezne kamate od prijave štete. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška
tuženiku.

4. Tužitelj podneskom od 11.11.2019.g. obavještava sud kako priznaje
sudoprinos tužitelja nastanka štetnom događaju od 10% sukladno utvrđenjima iz
nalaza prometnog vještaka te precizira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju
vještaka medicinske struke na način da potražuje od tuženika platež iznosa od

57.636,07 kn sa pripadajućom kamatom. Naime, tužitelj smatra da mu sa naslova
neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos
od 60.000,00 kn, a koji iznos umanjuje za 10% doprinosa što iznosi 54.000,00 kn,
koji umanjuje za nesporno isplaćen iznos od 28.000,00 kn, slijedom čega po toj
osnovi potražuje iznos od 26.000,00 kn. Nadalje, s naslova imovinske štete zbog
naknade za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 5.340,00 kn, a koji iznos umanjuje
za 10% doprinosa što iznosi 4.806,00 kn. Također smatra da mu s naslova uništene
odjeće i opreme pripada iznos od 5.000,00 kn, koji umanjen za 10% doprinosa iznosi

4.500,00 kn, i koji umanjuje za nesporno isplaćen iznos od 1.600,00 kn, slijedom
čega po toj osnovi potražuje iznos od 2.900,00 kn. Smatra da mu s naslova
imovinske štete na motociklu pripada iznos od 27.667,11 kn, koji umanjen za 10%
doprinosa iznosi 24.900,39 kn, i koji umanjuje za nesporno isplaćen iznos od

20.800,00 kn, slijedom čega po toj osnovi potražuje iznos od 4.100,39 kn. Istim
potražuje i iznos izgubljene zarade od 22.032,98 kn, što umanjeno za 10% doprinosa
iznosi 19.829,68 kn, sve sa pripadajućom kamatom tekućom od 15.10.2015.g. do
isplate (osim s naslova izgubljene zarade za koju potražuje platež kamate počev od

01.02.2015.g. do isplate), uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom
tekućom od dana presuđenja do isplate.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je saslušao tužitelja i svjedoke
M. S. i M. B. te je izvršio uvid u presliku zapisnika o očevidu
sa skicom mjesta štetnog događaja (list 5-11 spisa), medicinsku dokumentaciju za
tužitelja (list 12-28 spisa), presliku podataka o plaći poslodavca tužitelja (list 29, 183
spisa), presliku prijave i izvida štete (list 42-47 spisa), potvrde o izvršenom nalozima
s naslova isplaćenih iznosa nespornog dijela štete (list 38-41 spisa), skicu mjesta
događaja i CD medij s fotografijama (list 62-63 spisa), izvješća o privremenoj
nespobnosti za rad tužitelja (list 161-167spisa), dopis HZZO-a od 23.12.2019.g. uz
podatke o utvrđenoj naknadi plaće za tužitelja (list 168-169 spisa), potvrda banke
tužitelja o prometu po računu od 01.07.2020.g. (list 193-194 spisa), podneske

4 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također prometno
vještačenje po stalnom sudskom vještaku N. E. koji je dana 22.05.2017.g.
dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, kao i dana 12.01.2018.g. pisano očitovanje na
prijedlog tuženika, te je proveden očevid dana 29.11.2016.g. za potrebe prometnog
vještačenja (list 73-74 spisa). Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom
sudskom vještaku M. M. koji je dana 10.05.2019.g. dostavio sudu pisani
nalaz i mišljenje. Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku
K. T. koji je dana 04.01.2021.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, a
provedeno i saslušanje imenovanog vještaka radi otklanjanja prigovora koje je
istaknuo tuženik. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza
nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako
provedenog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve
dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka,
sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni
zahtjev u pretežitom dijelu osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke
presude, dok je s neosnovanim dijelom tužbenog zahtjeva valjalo odlučiti kako to
proizlazi iz točke II izreke presude.

6. Među strankama nije sporno nastanak štetnog događaja, kao i pasivna
legitimacija te činjenica da je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku iznos od
ukupno 50.400,00 kuna na ime nespornog dijela naknade štete (28.000,00 kn s
naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, 20.800,00 kn s naslova
imovinske štete na vozilu (totalna šteta), te 1.600,00 kn s naslova imovinske štete za
uništenu opremu). Među strankama je sporan sudoprinos tužitelja nastanku štetnog
događaja (s time da je tuženik po provedenom prometnom vještačenju istaknuo
prigovor isključive odgovornosti tužitelja smatrajući da mu je neopravdano isplatio
nesporni dio naknade štete u mirnom postupku), sporna je visina tužbenog zahtjeva
povodom zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, visina troška uništene odjeće i
opreme te osnov i visina izgubljene zarade budući tuženik smatra da je tužitelju u
cijelosti naknađena izgubljena zarada od strane HZZO-a za vrijeme bolovanja,
pozivajući se na dopis HZZO-a od 23.12.2019.g. (list 168-169 spisa).

7. Kako je među parničnim strankama sporan sudoprinos tužitelja načinu
nastanka štetnog događaja, sud je saslušao tužitelja i svjedoke M. S. i
M. B. te je proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom
vještaku N. E. na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine
štete na vozilu tužitelja.

8. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je on dana 15.07.2014. vozio motor
M. u. izi smjera D. prema K. i išao je na posao. Na
semaforu kod R., tvornice K. on je vidio da se na slijedećem semaforu, misli
kod H. stvara kolona pa je odlučio u jednom momentu skrenuti na tramvajske
tračnice kako bi izbjegao kolonu i kako bi skrenuo na F. d. gdje je
trebao otići do prijatelja. Misli da je sigurno vozio otprilike 50 metara po tramvajskim
tračnicama nego je došlo do sudara, ne može reći točno no to bi otprilike odgovaralo.
On je motorom došao do kućnog broja …, odnosno do restorana c. K.,
kada je uočio kamion kako vrši skretanje i ulazak u dvorište, napravio je manevar
izbjegavanja i popeo se na nogostup, a da se kamion zaustavio samo na kratko na
nogostupu, on bi uspio izbjeći i proći između betonskog stupa i kamiona krećući se
po nogostupu no kako se kamion nije zaustavio, nije uspio izbjeći udarac. Napominje
da je u momentu udarca odnosno sudara ušao u zonu u kojoj sva vozila mogu voziti

5 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

po tramvajskoj pruzi. Točno je da nije smio voziti po tramvajskoj pruzi no nije mu
jasno kako ga vozač kamiona nije vidio kao niti njegov suvozač budući je vozio
otprilike kojih 50-ak km/h i to 50m po tramvajskoj pruzi, trebali su ga vidjeti.
Napominje da je ulaz u c. K. omeđen sa dva betonska stupa te je žuta
linija postavljena u kosu a ne pod pravim kutem pa je tako vozač kamiona dobio
dodatna tri metra za ulaz u dvorište te sigurno nije trebao uzimati luk radi skretanja u
desno i na taj način ugrožavati druge sudionike, dodajući da se bijela linija koja
označava slobodan prolaz svim vozilima po tramvajskoj pruzi nastavlja barem 50-ak
metara u smjeru K. On je u toj nezgodi zadobio tjelesne ozljede te su mu
dijagnosticirali vanjski višestruki prijelom obje potkoljenične kosti te je također u
momentu udarca u kamion udario glavom i ramenom u prednji desni dio kamiona,
također mu je stradao lijevi kuk zbog rotacije u sudaru, nabijanje na spremnik
motora. Na bolovanju je bio otprilike 5 mjeseci odnosno od 15.07. pa skoro sve do
Božića. Bio je hospitaliziran zbog toga u dva navrata i nosio je vanjske fiksatore dva
puta po 10 dana. Nije provodio fizikalnu terapiju iako mu je bila preporučena jer je bio
potrebniji doma budući su mu se u travnju te godine rodile kćerke blizanke, a istog
dana kada se dogodila nezgoda, imali su preseljenje u novu kuću.Nakon nezgode je
bio hospitaliziran 10 dana pa su ga otpustili doma, gdje je dobio infekciju zbog čega
je ponovno morao biti hospitaliziran a nakon te hospitalizacije pomoć mu je pružala
supruga kao i njegova sestra koja mu je došla u posjet. U sudaru su mu u potpunosti
uništeni kaciga za motor koja je bila stara kojih pola godine i koja je koštala otprilike

2.000,00 kn, kožna jakna koja je iznosila oko 600,00 kn i koja je bila stara godinu
dana, kožne rukavice su ostale čitave, hlače od gorteksa koje su mu uništene za koje
se ne može sjetiti koliko su koštale, no bile su skuplje od jakne, kožne čizme su mu
ostale čitave. On je prvo udario prednjim kotačem u desnu stranu kamiona a onda ga
kamion odbacio na betonski stup, nije vidio da je kamion imao upaljen desni
pokazivač smjera. U trenutku sudara je imao na glavi motornu kacigu. Šteta na
motoru je bila totalna a osiguravajuće društvo mu je isplatilo za to 20.800,00 kn
sveukupno u dva navrata, no misli da time nije u cijelosti namirio štetu za motor,
napomenuvši da je M. S. nakon sudara bio korektan i suradljiv s time da je
vidio na njemu da je bio traumatiziran i preplašen.

9. Dopunski saslušan, tužitelj je iskazao da sportskim rječnikom može reći da
je kod štetnog događaja u odnosu na desnu nogu izgubio 30 % na snazi i 20 % na
brzini te se više u nju ne može pouzdati kao prije štetnog događaja, on to također
vidi prilikom trčanja, jer je nagazna površina na desnoj nozi skroz promijenjena.
Ponekad mu zna navečer nateknuti skočni zglob i koljeno, što mu se nikad prije
štetnog događaja nije dešavalo, pa on vjeruje da je nezgoda uzrok tome.Napominje
da i dalje radi u policiji i kod dugotrajnog pješačenja i odlaska na teren svaku
neravninu osjeti točno na području noge gdje je nosio fiksator gdje se dogodio
prijelom, dodajući da je on instruktor za opću i specijalnu tjelesnu pripremu u
Antiterorističkoj jedinici Lučko te smatra da je ta ozljeda u svakom slučaju utjecala na
obavljanje svakodnevnog posla. Posljedice nezgode osjeća i danas, pa tako i u
privatnom životu, jer kad dođe sa posla doma, a napominje da imam blizanke stare
pet i pol godina, on se osjeća potrošeno, jer ga boli noga, ne cijela noga, već od
koljena do stopala i misli da je to posljedica nezgode.

10. Iz iskaza svjedoka M. S. u bitnome proizlazi da je on toga dana
upravljao službenim vozilom tadašnjeg poslodavca odnosno kamionom u vlasništvu
tvrtke R. D. te se obavljao dostavu alkoholnih pića za c. K. koji se
nalazi blizu mjesta nezgode. Vozio se je M. u. iz smjera D.

6 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

prema K. t., a on je bio prvi u koloni i trebao je skrenuti u desno u
dvorište u kojem se nalazi c. K. kako bi izvršio dostavu, napomenuvši da
kako je taj ulaz u to dvorište usko, on je morao uzeti luk kako bi uspio ući u dvorište
kada je na njega odjedanput naletjelo vozilo tužitelja koji se vozio po tramvajskim
tračnicama. Tužitelj je vozio motor a svjedok napominje da ga nije vidio prije sudara.
On je prilikom skretanja u desno pogledao u retrovizor kako bi vidio da li ide tramvaj
jer skretanjem sjeće tramvajsku prugu i u tom trenutku nije nikoga vidio, niti motor
niti tramvaj na pruzi. C. K. se nalazi kojih 50 m prije fakultetskog dobra.
Poslije je na mjesto događaja došla policija, napravila uviđaj, također su izvršili
alkotestiranje a i u bolnici su mu vadili krv i uzeli su mu uzorak mokraće. Ne znam što
bi rekao tko je odgovoran za tu prometnu nezgodu, on zna samo da kada je
pogledao u reztrovizor radi skretanja te kada je uzeo "luk" da uđe u dvorište, nije
vidio motor tužitelja pa ne zna kako se odjednom stvorio, možda je bio izašao iz
kolone. Prije toga nije vidio motor tužitelja a on se prije sudara kretao također u
njegovom smjeru iz D. prema K. On se nije u potpunosti zaustavio
prilikom skretanja u desno već je vozio jako polagano radi skretanje u to dvorište, a
njegova je procjena da mu je za to skretanje trebalo otprilike 5-10 sekundi. Točno se
kod ulaza u dvorište nalazi žuta linija koja zabranjuje prolaz vozilima po tramvajskoj
pruzi osim tramvajima. Navodi da je točno da je morao svojim kamionom malo ući u
traku za suprotni smjer radi uzimanja luka i skretanja u desno, to nije mogao učiniti
posve u svojoj traci. Na mjestu sudara se nisu nalazili stupići koji razdvajaju trake za
suprotni smjer, oni su se nalazili kod semafora i fakultetskog dobra. Tužitelj ga je
udario na mjestu gdje se nalazila žuta traka, na tramvajskoj pruzi, a on ne može
procijeniti da li je širina ulaza dvorišta 5 metara, nije siguran. Misli da je žuta traka
bila postavljena pod kosim kutem, a on je svakako upalio pokazivač smjera prilikom
skretanja u desno. S njim je u kamionu bio M. B. na suvozačkom mjestu.

11. Iz iskaza svjedoka M. B. u bitnome proizlazi da se nezgoda
dogodila kada su on i njegov kolega M. vršili dostavu za c. K. s time
da je M. vozio kamion a on je bio na suvozačkom mjestu. Sjeća se da je M.
rekao kako se ne može sjetiti točno gdje se nalazi točno c. K. jer dugo nije
bio u tom dijelu grada pa je zbog toga vozio sporo a i morao je voziti sporo jer su
imali pun kamion paleta. On je M. kod semafora koji se nalazi kod tvornice K.
rekao da samo vozi ravno i da će brzo doći, M. je počeo skretati u desno kod
ulaza u dvorište c. K. kada je odjedanput na njegovu suvozačku stranu
naletio tužitelj sa motorom. On je također išao iz istog smjera kao i oni iz smjera
D. prema K., s time da on nije vidio motor tužitelja prije sudara. Sjeća se
da je njegov kolega upalio žmigavac prilikom skretanja u desno. Točno je da je
njegov kolega trebao uzeti malo veći luk radi skretanja u dvorište budući se u tom
dvorištu u to vrijeme nalazilo veliko drvo pa je zbog toga ulaz bio kompliciraniji.
Koliko svjedok zna, M. je uspio skrenuti bez da je trebao ući u traku za suprotan
smjer, misli da je to mogao učiniti u svojoj traci, dodajući da su na cijelom tom dijelu
žute oznake koje označavaju da je zabranjeno voziti po tramvajskim tračnicama osim
tramvaju, autobusu i taksiju. On decidirano tvrdi da je M. dao žmigavac za
skretanje u desno prije nego što je započeo manevar u lijevo, a to iz razloga što su
oni na semaforu kod K. bili prvi u koloni, iza njih su bili auti pa je htio biti siguran
da će drugi auti vidjeti da daje žmigavac. Njegovo je mišljenje da se sudar dogodio
na sredini tramvajskih tračnica a motor ih je udario u prednji desni dio kamiona. On i
kolega su se uoči sudara kretali po prometnoj traci neposredno uz tramvajsku prugu.
On je u kamionu vozio na suvozačkom mjestu do vrata, budući da taj kamion i ima
samo dva mjesta za vozača i suvozača, a sudar se nije dogodio na nogostupu već su

7 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

uslijed sudara stali prije nogostupa. On ne može procijeniti koliko je otprilike proteklo
od početka započinjanja manevriranja i davanja žmigavca do samog sudara jer je od
tog sudara prošlo dvije godine. On je također pratio prometnu situaciju uoči
skretanja, to mu je instinktivno i sjeća se da je pogledao i nije vidio tužitelja u
retrovizoru. Pogledao je u desni retrovizor sa suvozačke strane za mrtvi kut.

12. Iz nalaza i mišljenja ing. N. E. proizlazi utvrđenje da je motocikl
tužitelja svojim prednjim lijevim, više bočnim dijelom naletio na prednji dio desne
bočne strane vozila osiguranika tuženika pri čemu je kut među vozilima u trenutku
sudara iznosio oko 20-30 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja
motocikla tužitelja, nalazio se na nogostupu izvan desnog ruba kolnika oko 3 m
nakon početka prvog traga struganja motocikla tužitelja i udaljeno od desnog ruba
kolnika oko 0,5 m. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tuženika neposredno
prije sudara nema elemenata dok je brzina motocikla tužitelja neposredno prije
sudara iznosila oko 47,7 km/h. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika
tuženika radnjom skretanja udesno iz lijeve prometne trake presjeklo put kretanja
motociklu tužitelja koji se kretao desnom prometnom trakom pa je s toga radnja
skretanja udesno vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog
štetnog događaja. Osiguranik tuženika je prije započinjanja radnje skretanja udesno
u svom desnom bočnom ogledalu mogao uočiti motocikl tužitelja koji se kretao
desnom prometnom trakom udaljen od mjesta sudara oko 14,5 m pa da je odustao
od radnje skretanja udesno i propustio motocikl tužitelja, do sudara ne bi došlo. Na
raspoloživom putu od oko 14,5 m tužitelj bi pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti
svoj motocikl prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo, da se kretao brzinom
manjom od 34 km/h. Neposredno prije sudara motocikl tužitelja se kretao desnom
prometnom trakom koja je namijenjena vozilima javnog prijevoza putnika i kao takva
označena žutom isprekidanom crtom dok je brzina kretanja vozila na mjestu štetnog
događaja ograničena općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h. Visina
potpune ili totalne štete na predmetnom motociklu tužitelja iznosi 27.667,11 kn.

13. Vještak je nadalje dostavio pisano očitovanje sukladno prijedlogu tuženika
u kojem je iskazao da je on u mišljenju svog pisanog nalaza jasno naveo da se
neposredno prije sudara motocikl tužitelja kretao desnom prometnom trakom koja je
namijenjena vozilima javnog prijevoza putnika i kao takva označena žutom
isprekidanom crtom te da se motocikl tužitelja umjesto desnom prometnom trakom
kretao prometnom trakom kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika prije sudara,
tada do sudara ne bi došlo. Slijedom navedenog u cijelosti ostaje kod svog nalaza i
mišljenja kojega je dao u ovom predmetu.

14. Nalaz i mišljenje vještaka N. E., kao i njegovo pisano očitovanje,
sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u cjelokupnu dokumentaciju kojom je
sud raspolagao u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja od strane
stručnjaka koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu
potvrđuju i stranke koje nisu imale daljnje primjedbe na vještački nalaz i mišljenje
nakon pisanog očitovanja vještaka.

15. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz iskaza tužitelja i
nalaza i mišljenja prometnog vještaka, sud nalazi da je tužitelj dokazao odgovornost
osiguranika za nastanak štetnog događaja. Naime, povezujući utvrđenje vještaka da
da je vozilo osiguranika tuženika radnjom skretanja udesno iz lijeve prometne trake
presjeklo put kretanja motociklu tužitelja koji se kretao desnom prometnom trakom pa

8 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

je s toga radnja skretanja udesno vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka
predmetnog štetnog događaja, kao i utvrđenje da je osiguranik tuženika prije
započinjanja radnje skretanja udesno u svom desnom bočnom ogledalu mogao uočiti
motocikl tužitelja koji se kretao desnom prometnom trakom udaljen od mjesta sudara
oko 14,5 m pa da je odustao od radnje skretanja udesno i propustio motocikl tužitelja,
do prometne nezgode ne bi došlo, to sud nalazi da je osiguranik tuženika takvim
postupanjem postupio protivno odredbi čl. 43 st.1 i 2 Zakona o sigurnosti prometa na
cestama (NN broj 67/08; dalje u tekstu: ZSPC) i skrivio štetni događaj.

16. U odnosu na prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog
događaja, sud nalazi kako je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja obzirom na
utvrđenje vještaka da se motocikl tužitelja umjesto desnom prometnom trakom koja
je bila namijenjena vozilima javnog prijevoza putnika i kao takva označena žutom
isprekidanom crtom kretao prometnom trakom kojom se kretalo vozilo osiguranika
tuženika prije sudara, tada do sudara ne bi došlo, slijedom čega sud nalazi da je
takvim postupanjem prekršio odredbu čl. 46 st. 1 ZSPC-a budući da za kretanje nije
koristio traku koju je morao koristiti. To stoga što je sud otklonio prigovor tuženika da
je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, a koji prigovor temelji
na činjenici da je tužitelj vršio radnju pretjecanja vozila osiguranika tuženika s desne
strane i to po tramvajskoj pruzi koja nije namijenjena kretanju njegovog vozila čime je
prekršio odredbu čl. 46 ZSPC-a, kao i odredbu čl. 58 st. 1 i 2 istog zakona koja
navodi da vozač koji se približava raskrižju mora voziti sa povećanim oprezom i na
dovoljnoj udaljenosti pred raskrižjem zauzeti položaj na onoj traci kojom namjerava
proći kroz raskrižje, pozivajući se pritom na presudu VTS RH broj Pž-1675/17 od

06.11.2018.g. Naime, rezultati provedenog prometnog vještačenja, kao i iskazi
saslušanog tužitelja i samih svjedoka ne potvrđuju tvrdnju tuženika da se štetni
događaj zbio uslijed tužiteljevog obilaženja, odnosno pretjecanja vozila osiguranika
tuženika, već iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se tužitelj prestrojio oko 60
metara prije mjesta sudara. Nadalje, rezultati provedenog vještačenja ne upućuju na
zaključak se sudar zbio neposredno prije raskrižja kako to tvrdi tuženik, slijedom
čega sud ne može prihvatiti tvrdnju tuženika da je tužitelj svojim postupanjem
prekršio odredbu čl. 58 ZSPC-a. Prigovor tuženika da se vozilo tužitelja kretalo na
dijelu ceste koje nije bilo namijenjeno njemu, već vozilima javnog prijevoza putnika,
uslijed čega osiguranik tuženik nije trebao očekivati nailazak tužiteljevog vozila na
tom dijelu ceste (uslijed čega tuženik smatra da proizlazi isključiva odgovornost
tužitelja za nastanak štetnog događaja), sud je otklonio obzirom je osiguranik
tuženika, neovisno o tome što nije trebao očekivati prolazak tužiteljeva motora na
tramvajskim tračnicama uslijed zabrane kretanja na tom dijelu ceste za tužiteljevo
vozilo, trebao, morao i mogao očekivati nailazak vozila javnog prijevoza putnika,
odnosno tramvaja. Da je poduzeo sve radnje potrebne za sigurno skretanje u smislu
čl. 43 ZSPC-a, tada bi uočio bilo koje motorno vozilo koje mu nailazi, pa tako i
motocikl tužitelja.

17. Temeljem svega ranije navedenog, sud je utvrdio odgovornost tuženika za
nastanak štetnog događaja, te doprinos tužitelja njegovom nastavku u omjeru od
20%. Sud je pritom uvažio okolnost da je tužitelj uoči sudara upravljao motociklom
brzinom niže od dopuštene (oko 47,7 km/h dok je ograničenje brzine na mjestu
sudara iznosilo 50 km/h), slijedom čega brzina kretanja tužitelja nije u uzročnoj vezi
sa nezgodom.

9 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

18. Obzirom da je među strankama sporna visina tužbenog zahtjeva,
provedeno je također medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr.
M. M., kirurgu.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka M. M. da je tužitelj u štetnom
događaju od 15.07.2014. zadobio otvoreni prijelom desne potkoljenice i postoji
uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanoj u tužbi,
zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužitelj je adekvatno liječen te je redovito
pohađao zakazane preglede liječnika i terapeutske postupke. Iz dostupne
medicinske dokumentacije ne proizlazi da je kod tužitelja bilo prisutno stanje
narušenog zdravlja prije štetnog događaja a koje bi bilo od utjecaja na ocjenu u ovom
predmetu. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne
posljedice u vidu ograničenog opsega pokreta desnog koljena u lakom stupnju, u
vidu ograničenja opsega pokreta desnog gležnja u srednjem stupnju te u vidu
nepravilno konsolidiranog prijeloma desne potkoljenice s valgusom u području
prijeloma te sa skraćenjem desnog donjeg ekstremiteta.U štetnom događaju tužitelj
je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku
postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno (ozljeda,
dva operativna zahvata te komplikacija u vidu infekcije u području prijeloma),
srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od
daljnjih 60 dana. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 7 dana ukupno, bolove
srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u
trajanju od daljnjih 90 dana ukupno. Bolovi koje je tužitelj povrh navedenih trpio i koje
i sada trpi ulaze u ocjenu trajnih posljedica. Tuđa pomoć bila je potrebna u tužitelju u
sljedećim periodima: od 23-31/07/14 u opsegu od 3 sata dnevno; od 08/08-29/09/14
u opsegu od 2 sata dnevno; od 29/09-27/11/14 u opsegu od 1 sata dnevno; od
27/11-01/12/14 u opsegu od 2 sata dnevno; od 01/12/14 do 12/01/15 u opsegu od 1
sata dnevno; od 12/01/15 pa do narednih 6 tjedana u opsegu od 2x3 sata tjedno za
obavljanje težih poslova. Štetni događaj rezultirao je umanjenjem opće životne i
radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 15%, te je i rezultirao naruženjem u srednjem
stupnju koje se očituje u vidu ožiljaka i u vidu deformiteta desne potkoljenice.

20. Nalaz i mišljenje vještaka M. M., sud je ocijenio stručno
danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je
obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje
nisu imale primjedbe na vještački nalaz i mišljenje.

21. Imajući u vidu utvrđenja koja proizlaze iz rezultata provedenog
medicinskog vještačenja, te obzirom da iz samog nalaza vještaka proizlazi utvrđenje
da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanoj u
tužbi, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica, sud je utvrdio da je tužitelju
povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala
neimovinska šteta u smislu čl. l9.st.2. u vezi s čl. 1100 i 1046. ZOO-a. Utvrđena
težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade
za neimovinsku štetu (čl. 1100 st.l.ZOO-a). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao
činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i to fizičke bolove, strah, duševne boli zbog
smanjenja životne aktivnosti te potrebu pružanja tuđe pomoći i njege budući da
tužitelju temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada i pravo na naknadu štete za tuđu
pomoć i njegu s naslova imovinske štete, kao i izgubljenu zaradu te uništenu opremu.

10 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

22. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih fizičkih
bolova tužitelja, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje bolova te vrstu i
lokalitet ozljeda kako su opisani u mišljenju vještaka te neugodnosti koje je tužitelj
pretrpio tijekom liječenja, dvije hospitalizacije u KB Dubrava, stavljanja
osteosintetskog materijala operativnim putem dana 07.08.2014.g., višekratnih
antibiotskih terapija uslijed infekcija, upala i temperature, nošenja imobilizacije,
skidanja osteosintetskog materijala, nošenja vanjskih fiksatora, višekratnih rtg
obrada, potrebe mirovanja, uzimanja analgetika, upotrebe lakatnih štaka, odlaska na
kontrole, izvršenih pregleda, kao i činjenice da je samo liječenje trajalo duže od
godine dana (do 24.09.2015.g. kada je prema zadnjem pregledu fizijatra utvrđeno da
se stanje može smatrati definitivnim) sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st.

1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju pripada pravična novčana
naknada u iznosu od 20.000,00 kuna uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih
sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od

05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za
utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29.
studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96.,
112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim
jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija
primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku,
odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

23. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno
uzevši u obzir da je tužitelj pretrpio primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve
okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti
predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 10.000,00
kn po kriteriju pretrpljenog straha uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske
kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

24. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i
radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 15% trajno, u kojem će omjeru tužitelj
morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima (a koje se
tegobe očituju u vidu ograničenog opsega pokreta desnog koljena u lakom stupnju, u
vidu ograničenja opsega pokreta desnog gležnja u srednjem stupnju te u vidu
nepravilno konsolidiranog prijeloma desne potkoljenice s valgusom u području
prijeloma te sa skraćenjem desnog donjeg ekstremiteta, kako to proizlazi iz nalaza i
mišljenja vještaka) te obzirom na njegovu životnu dob (rođen 1967.g.) i zanimanje
(instruktor za opću i specijalnu pripremu u Antiterorističkoj jedini Lučko), na osnovi
odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda da bi tužitelju po ovom kriteriju bila
primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 25.000,00 kn uzevši pritom u
obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

25. Imajući u vidu da se naruženje tužitelja odnosi na više ožiljaka, na način
da je to na gornjem kapku lijevog oka vidljiv kosi ožiljak duljine 3,5x 0,1 cm, na
donjem kapku i ispod oka vidljiv ožiljak 6 x 0,1-0,3 cm, dok se na gornjoj usnici
diskretan ožiljak sa lijeve strane duljine 2 cm, širine 0,1 cm (a koja je okolnost
utvrđena od strane vještaka M. M. i od strane ovog suda prilikom
njegovog saslušanja kada je sud utvrdio ožiljak na desnoj nozi na mjestu gdje je kost
probila kožu, ožiljke od fiksatora koje je morao nositi, te uništenu pigmentaciju na
mjestu gdje je imao infekciju), a odgovara naruženju srednjeg stupnja, mišljenje je

11 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

suda da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u
iznosu od 15.000,00 kn, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od

05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

26. Slijedom iznijetoga, sud temeljem odredbe članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-
a zbog povrede prava osobnosti nalazi kako tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete
u iznosu od 70.000,00 kuna, međutim kako je sud vezanim tužbenim zahtjevom u
smislu čl. 2 ZPP-a, sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od

60.000,00 kn sukladno podnesku tužitelja od 11.11.2019.g. Nadalje, kako je sud
utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, to je sud
ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 48.000,00 kuna, a koji je
iznos trebalo umanjiti za nesporno uplaćeni iznos naknade štete od 28.000,00 kn,
slijedom čega sud nalazi i utvrđuje kako tužitelj ostvaruje pravo na platež iznosa od

20.000,00 kuna s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, dok ga
je valjalo odbiti s preostalim dijelom za iznos od 6.000,00 kn.

27. Kako je tužitelju zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć i njega
druge osobe u ukupnom trajanju od 267 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja
vještaka), sud je u smislu odredbe članka 1089. ZOO-a utvrdio da tužitelju pripada
naknada štete u iznosu od 5.340,00 kuna. Naime, uobičajeno je u sudskoj praksi da
cijena pomoći i njege druge osobe po satu iznosi 20,00 kuna pa i više, pa budući da
se i inače cijena jednog sata s naslova pomoći druge osobe određuje prema neto
zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužitelj (grad Zagreb) mogla pružiti takvu
uslugu, to je sud utvrdio da imenovanom pripada naknada u iznosu od 5.340,00
kuna, odnosno 20,00 kuna po satu, koliko je imenovani i tražio. Nadalje, kako je sud
utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, to je sud
ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 4.272,00 kuna dok ga je
valjalo odbiti s preostalim dijelom za iznos od 534,00 kn.

28. Sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo i na imovinsku štetu s naslova
oštećenja na motociklu u smislu čl. 1089 ZOO-a, za koju je prometnim vještačenjem
utvrđeno da iznosi 27.667,11 kn. Nadalje, kako je sud utvrdio da je tužitelj doprinio
nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, što iznosi 22.133,68 kn, a koji je iznos
trebalo umanjiti za nesporno uplaćeni iznos naknade štete od 20.800,00 kn, slijedom
čega sud nalazi i utvrđuje kako tužitelj ostvaruje pravo na platež imovinske štete po
toj osnovi u iznosu od 1.333,68 kuna, dok ga je valjalo odbiti s preostalim dijelom za
iznos od 2.766,71 kn.

29. Sud je također dosudio tužitelju iznos od 3.200,00 kn s naslova imovinske
štete po osnovi uništene odjeće i opreme u smislu čl. 1089 ZOO-a obzirom je
analizom iskaza utvrđeno da mu je u sudaru uništena kaciga za motor koja je bila
stara kojih pola godine i koja je koštala otprilike 2.000,00 kn, kožna jakna koja je
iznosila oko 600,00 kn i koja je bila stara godinu dana, te hlače od gorteksa koje su
mu uništene za koje se ne može sjetiti koliko su koštale, no koje su bile skuplje od
jakne (naime, iako je tužitelj iskazao kako su hlače bile skuplje od jakne, kako tužitelj
nije podastro sudu materijalne dokaze poput računa u prilog svojih tvrdnji u odnosu
na navedeno, sud je utvrdio visinu istog usporedbom sa jaknom), slijedom čega je
sud utvrdio da visina uništene opreme iznosi 3.200,00 kn (2.000,00 kn s naslova
kacige, iznos od 600,00 kn s naslova kožne jakne i 600,00 kn za hlače). Nadalje,
kako je sud utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od

12 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

20%, to je sud ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u tom dijelu u iznosu od 2.560,00 kuna, dok ga je valjalo odbiti s preostalim dijelom za iznos od 340,00 kn.

30. Kako je između stranaka ujedno bila sporna i visina izgubljene zarade, sud
je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku oec.
K. T.

31. Iz nalaza i mišljenja vještaka K. T. proizlazi utvrđenje da iznos
propuštene zarade tužitelja za vrijeme bolovanja tužitelja u periodu od 15.07.2014.g.
do 31.05.2015.g.iznosi 22.032,98 kuna. Tako je tužitelju po mjesecima utvrđena
izgubljena zarada kako slijedi: 657,09 kuna za razdoblje od 15.07.2014. do

31.07.2014. godine, 1.613,41 kune za razdoblje kolovoza 2014. godine, 3.933,05
kuna za razdoblje rujna 2014. godine, 3.933,05 kuna za razdoblje listopada 2014.
godine, 3.965,46 kn za razdoblje studenog 2014. godine, 3.965,46 kn za razdoblje
prosinca 2014. godine, 3.965,46 kn za razdoblje siječnja 2015. godine

32. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, sud
je saslušao vještaka K. T. koji je iskazao da ostaje kod svog nalaza i
mišljenja u potpunosti, dodajući da tužitelju nije isplaćen iznos od 52.611,84 kn već
iznos od 31.835,68 kn. Napominje da na početku otvaranja bolovanja uvijek
bolovanje dobiva oznaku B0 gdje je naknada 70% osnovice od plaće, a nakon što se
dostavi medicinska dokumentacija a to uvijek traje neko vrijeme, tada se prava
oznaka bolovanja pretvara u onu koja je A0 gdje je 100% osnovice pokriveno od
HZZO-a, primjerice u slučaju ozljede na radu kao što je i slučaj u ovom predmetu.
Napominje da je iz dokumentacije koju je dostavio HZZO jasno vidljivo da je za isto
razdoblje postoji uplata po dvije osnove što je nemoguće u praksi, na njihovoj
dokumentaciji je vidljiva oznaka B0 i A0 za isto razdoblje. U slučaju ozljede na radu
osiguranik ima pravo na 100% osnovice od plaće.Na poseban upit punomoćnika
tuženika koja je doznaka HZZO-a bila naznačena na šifru A0, vještak je iskazao da je
u podnesku od 14.11.2019. tužitelj dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti
spriječenosti za rad sa oznakom B0. Na predočenje iskaza vještaku kojem je iskazao
da oznaka B0 znači naknadu 70% osnovice od plaće, a oznaka A0 označava
pokrivenost 100% osnovice od plaće, vještak je iskazao da se mora ispraviti jer je
zamijenio oznake te sada ispravlja iskaz i navodi B0 je oznaka za 100% pokrivenosti,
a A0 je 70% pokrivenosti. Na upit suda kojim ponavlja pitanje punomoćnika tuženika
koja je doznaka HZZO-a bila naznačena na šifru A0, vještak je iskazao da nema
takve doznake HZZO-a u podnesku od 14.11.2019. i da su sve doznake za tužitelja
za vrijeme privremene nesposobnosti za rad imale šifru B0. Na poseban upit
tuženika kome je onda HZZO isplatio iznos od 52.611,84 kn, vještak je iskazao da po
njemu taj iznos nije isplaćen već je samo obračunat. Na poseban upit tuženika zašto
vještak misli da nije iznos isplaćen već da je samo obračunat, vještak je odgovorio da
je to zaključio iz činjenice da se ne može isplatiti bolovanje po dvije osnovice za isto
razdoblje. Na poseban upit tuženika da ako je tužitelju od početka bolovanja priznata
ozljeda na radu po doznakama koje prileže u spisu i po kojima naknada iznosi 100%
od osnovice na koje je vještak utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu u vidu izgubljene
zarade u iznosu od 22.032,98 kn, vještak je odgovorio da je ta navedena razlika
izračunata na osnovi redovne plaće koju bi tužitelj dobio da je u predmetnom
razdoblju radio i naknade koju je dobio za bolovanje., što se vidi iz njegove tablice 2
nalaza i mišljenja. Na poseban upit suda kako HZZO vrši izračun 100% osnovice od
plaće kod primjerice bolovanja radi ozljede na radu, vještak je iskazao kako HZZO
isplaćuje 100% osnovice na maksimalan limit koji je propisan zakonom što znači ako

13 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

netko ima neto 50.000,00 plaće neće dobiti 50.000,00 kn plaće. Ne zna na pamet koji
je to limit po zakonu, morao bi pogledati. Na poseban upit tuženika na koji način je
vještak utvrdio plaću koju bi tužitelj primio da nije bio na bolovanju, vještak je iskazao
da je to utvrdio iz potvrde poslodavca Ministarstva unutarnjih poslova gdje ne vidi
razloga sumnjati u isti. On ne zna kakvu je plaću tužitelj ostvarivao prije štetnog
događaja. Sud je nadalje zabranio postavljanje pitanja tuženiku da financijski vještaci
utvrđuju prosjek plaće koju je tužitelj ostvario tri mjeseca ili šest mjeseci prije štetnog
događaja i potom obračunavaju zaradu koju je bi tužitelj zaradio da je radio,
smatrajući da predmetno pitanje predstavlja navođenje vještaka i učenja istog kako bi
trebao raditi svoj posao. Vještak je nadalje povodom pitanja tuženika iskazao kako
njemu nije bilo dano u zadatak da utvrdi visinu plaće koju je ostvarivao tužitelj prije
štetnog događaja, napomenuvši da se visina plaće vidi iz isprava koje je dostavio
poslodavac tužitelja. Vještaj ne bi znao koliko iznosi neto satnica tužitelja bez uvida
u spis. Ističe da je izvršio uvid u izvod iz prometa po računu tužitelja koji prileži uz
podnesak 28.07.2020.g. te i sad vrši uvid te po njemu nije dvojbeno da je tužitelju
isplaćen iznos od 31.835,68 kn. Na poseban upit suda vještak je iskazao da su iz
ispisa prometa po računu tužitelja vidljive sve uplatne transakcije za period od

06.08.2014. do datuma 23.02.2015. za vrijeme dok je tužitelj bio na bolovanju. On ne
zna napamet koliko je iznosila 100% osnovica od plaće za tužitelja za vrijeme
bolovanja, on može provjeriti i pismeno odgovoriti.

33. Nalaz i mišljenje vještaka K. T. sud je ocijenio stručno danim na
temelju uvida u dokumentaciju od strane stručnjaka koji je obrazložio i potkrijepio sve
svoje zaključke, a i na prigovore tuženika je odgovoreno na način koji prihvaća sud,
slijedom čega je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog
financijskog vještačenja po drugoj osobi vještaka, smatrajući da bi provođenje istog
samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke,
smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za utvrđivanje
osnovanosti i visine izgubljene zarade tužitelja.

34. Naime, tuženik je prigovarao nalazu vještaka navodeći da je tužitelju u
cijelosti naknađena izgubljena zarada od strane HZZO-a za vrijeme bolovanja,
pozivajući se na dopis HZZO-a od 23.12.2019.g., no koju je činjenicu vještak otklonio
potvrdivši u usmenom obrazlaganju kako je neovisno o činjenici da su doznake
HZZO-a u odnosu na tužitelja priležeće uz podnesak od 14.11.2019.g. imale šifru B0,
što bi označavalo 100% pokrivenosti naknade plaće, (za razliku od šifre A0 koja
označava 70% pokrivenosti), imenovani utvrdio da je tužitelju isplaćen sveukupan
iznos od 31.835,68 kn, a ne 52.611,84 kn kako to pogrešno tvrdi tuženik, a koja je
činjenica nedvojbeno utvrđena i uvidom u potvrdu banke tužitelja o prometu po
računu od 01.07.2020.g. (list 193-194 spisa) iz koje je razvidno da je tužitelju
isplaćen sveukupan iznos naknade plaće u iznosu od 31.835,68 kn za vrijeme
bolovanja u periodu od 01.08.2014.g. do dana 09.02,2015.g., kada mu je isplaćena
posljednja naknada plaće za vrijeme bolovanja za mjesec siječanj 2015.g.
Predmetnu činjenicu potvrđuju i podaci o plaći poslodavca tužitelja (list 29, 183 spisa)
iz koje je razvidno da je tužitelju nedvojbeno isplaćena naknada plaća u sveukupnom
iznosu od 31.835,68 kn za vrijeme bolovanja, dok bi mu plaća u navedenom periodu
iznosila 53.868,66 kn, slijedom čega razlika u izgubljenoj zaradi za predmetno
razdoblje iznosi sveukupno 22.032,98 kn, s time da je iz potvrde poslodavca razvidno
da je izračun napravljen do iznosa osnovne plaće jer se ne zna koje bi dodatke
tužitelj ostvario da je uistinu radio. Predmetnu okolnost je podredno potvrdio i tužitelj
dopunski saslušan na ročištu održanom dana 17.05.2021.g. na kojem je iskazao da

14 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

je za vrijeme bolovanja dobivao naknadu znatno umanjenu nego koju bi dobio da je
radio, napomenuvši da koliko se sjeća prije štetnog događaja, neto plaća mu je bila
oko 7.000-8.000,00 kuna za 168 radnih sati u mjesecu, dok je za vrijeme bolovanja
dobivao otprilike 4.200,00 do 4.500,00 kuna mjesečno te je istaknuo da je satnica od
168 sati mjesečno promjenjiva jer je on mogao i ostvarivati i prekovremene sate te bi
tada dobivao veću plaću.

35. Stoga, iako iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (list
166-167 spisa) proizlazi da je tužitelju u vezi predmetnog ozljeđivanja priznata
ozljeda na radu s naznakom B0 (naznaka pod točkom 1 izvješća) i po evidencijskom
broju OR 124881507146/2015 (oznaka pod točkom 6 izvješća), što povezujući sa
dopisom HZZO-a od 23.12.2019.g. uz podatke o utvrđenoj naknadi plaće za tužitelja
(list 168-169 spisa) iz kojih proizlazi da je HZZO obračunao i isplatio sveukupan
iznos od 52.611,84 kn na ime naknade za bolovanje tužitelja, dakle puni iznos
naknade plaće sukladno zakonskim propisima koji uređuju institut isplate naknade
plaća za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu, sud nalazi
da neovisno o navedenom tužitelj ostvaruje pravo na izgubljenu zaradu u smislu
odredbe čl. 1095 ZOO-a.

36. Naime, sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj
80/13, 137/13; dalje u tekstu: ZOZO), kao i pravilniku o pravima, uvjetima, načinu
ostvarivanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i
profesionalne bolesti (NN broj 75/14; u daljnjem tekstu. Pravilnik), ozljeda na radu se
priznaje temeljem prijave ozljede na radu koju može podnijeti ne samo sam
osiguranik, već i poslodavac osiguranik ili izabrani liječnik opće prakse te se u slučaju
odobravanja, odnosno priznavanja ozljede na radu priznaje puna naknada plaće za
vrijeme privremene nesposobnosti za rad u smislu čl. 55 st. 2 toč. 8 ZOVO-a, dakle
ne primjenjuje se zakonski limit u smislu čl. 55 st. 1 istog zakona. Dakle, čak i u
slučaju da je poslodavac tužitelja prijavio ozljedu na radu povodom predmetnog
ozljeđivanja i HZZO istu odobrio i sukladno tome isplatio poslodavcu tužitelja puni
iznos naknade plaće za vrijeme tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad
sukladno priznatoj ozljedi na radu (a koje okolnosti proizlaze iz doznaka za bolovanje
i dopisa HZZO-a), isto ne utječe na pravo tužitelja potraživati od tuženika iznos
izgubljene zarade obzirom je analizom provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da
tužitelj za vrijeme bolovanja nije primao puni iznos naknade plaće za priznatu ozljedu
na radu u sveukupnom iznosu od 52.611,84 kn, već mu je od strane poslodavca
isplaćen sveukupan iznos od 31.835,68 kn, imajući u vidu pritom da iz stanja spisa
proizlazi da tužitelj nije imao nikakvih saznanja o priznatoj ozljedi na radu. U tom
slučaju, tuženik obzirom na naprijed navedena saznanja ima pravo potraživati od
poslodavca tužitelja razliku u izgubljenoj zaradi i pokrenuti odgovarajući sudski spor
protiv poslodavca tužitelja radi regresa s naslova izgubljene zarade. Obzirom na
nedvojbeno utvrđenje da tužitelju nisu isplaćeni puni iznosi naknade plaće za vrijeme
bolovanja uslijed ozljede na radu u smislu čl. 55 st. 2 toč. 8 ZOZO-a, to za meritum
spora nije bilo relevantno utvrđivati da li je tužitelju uistinu priznata ozljeda na radu,
kako to proizlazi iz doznaka za bolovanje, niti je bilo relevantno utvrđivati da li je
HZZO isplatio poslodavcu tužitelja pune iznose naknade plaće za vrijeme bolovanja
uslijed ozljede na radu u smislu čl. 55 st. 2 toč. 8 ZOZO-a, kako to proizlazi iz dopisa
HZZO-a, obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na izgubljenu zaradu od strane tuženika
u smislu citirane zakonske odredbe.

15 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

37. Temeljem svega ranije navedenog, sud je otklonio prigovore tuženika da je
za provođenje financijskog vještačenja potrebno pribaviti platne liste za razdoblje od
6 mjeseci prije štetnog događaja, a obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je
tužitelju za vrijeme bolovanje obračunata naknada plaće temeljem prosječnog iznosa
plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem
je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu u smislu čl. 54 ZOVO-
a, obzirom da je tužitelju za vrijeme privremene nesposobnosti za rad isplaćena
naknada plaće kao da mu nije priznata ozljeda na radu iz predmetnog ozljeđivanja.
Sud također nalazi kako nije bilo potrebe za pribavom platnih lista za dva radnika
komparanta koje je predlagao tuženik, obzirom su takvi podaci veoma specifični, te
isti variraju obzirom na broj djece, godine staža i čitav niz drugih podataka, a
temeljem kojih podataka se niti ne izračunava naknada plaća za radnike za vrijeme
njihove nesposobnosti za rad u smislu čl. 54 i 55 ZOVO-a, uzevši pritom u obzir
potvrdu poslodavca iz koje je razvidno da je izračun naknade plaće za tužitelja
napravljen do iznosa osnovne plaće jer se ne zna koje bi dodatke tužitelj ostvario da
je uistinu radio.

38. Sud stoga nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi
na izgubljenu zaradu u iznosu od 22.032,98 kn. Nadalje, kako je sud utvrdio da je
tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, to je sud ocijenio kao
osnovano potraživanje tužitelja u tom dijelu u iznosu od 17.626,38 kuna, dok ga je
valjalo odbiti s preostalim dijelom za iznos od 4.406,60 kn.

39. Slijedom iznijetoga, sud temeljem odredbe članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-
a i temeljem odredbe čl. 1089 ZOO-a zbog povrede prava osobnosti i imovinske
štete nalazi kako tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u iznosu od 45.792,06
kuna, uzevši pritom u obzir i sudoprinos tužitelja od 20%, slijedom čega je odlučeno
kao u točci I izreke presude, dok je sa neosnovanim dijelom tužbenog zahtjeva za
iznos od 13.367,31 kn i pripadajuću kamatu valjalo imenovanog odbiti kao u točci II
izreke presude.

40. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične
novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako
je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano
da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i
zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da
moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa
kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika
stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema
mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost
daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

41. Tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete
počev od 15.10.2015.g., kao od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog
zahtjeva u smislu čl. 1103 ZOO-a, obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi
da se zdravstveno stanje tužitelja smatra definitivnim s nalazom fizijatra od

24.09.2015.g., dakle prije podnošenja odštetnog zahtjeva. Nadalje, na dosuđeni
iznos za tuđu pomoć i njegu koja se ima smatrati imovinskom štetom sukladno
odredbi čl. 1089 ZOO-a, kamata je dosuđena počev od dana podnošenja odštetnog
zahtjeva sukladno traženju tužitelja, budući je vještačenjem utvrđeno da je do dana
podnošenja istog imenovanom prestala potreba za tuđom pomoći i njegom, sve po

16 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO. Sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na platež
kamate s naslova oštećenja na motoru također od 15.10.2015.g., kao dana
podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu odredaba Zakona o obveznim osiguranjima
u prometu obzirom se isti zakon smatra lex specijalisom u odnosu na Zakon o
obveznim odnosima, neovisno što je u konkretnom slučaju riječ o nepariranoj šteti. U
odnosu na izgubljenu zaradu, sud je dosudio kamatu počev od 10.02.2015.g.,
obzirom je nakasnija obveza na platež naknade plaće za mjesec siječanj 2015.g.
dospjela 09.02.2015.g., kada je tužitelju navedenog dana isplaćena naknada plaće
za zadnji mjesec bolovanja (a koja je činjenica razvidna iz ispisa prometa po računu
tužitelja). U odnosu na trošak uništene opreme i odjeće u iznosu od 2.560,00 kuna,
sud je dosudio kamatu počev od dana presuđenja do isplate, obzirom da tužitelj nije
dokazao da bi do danas snosio navedeni trošak u smislu čl. 1089 ZOO-a te u
konkretnom slučaju nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada novčana
imovinska šteta biva pretočena u određen broj novčanih jedinica, pa kamata na istu
može početi teći tek od presuđenja jer se tek tada nenovčana imovinska šteta
pretvara u novčanu ( kada je izrečena određenim brojem novčanih jedinica), sve po
stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

42. Kako je sud utvrdio da je obveza na platež izgubljene zarade dospjela s
danom 09.02.2015.g., slijedom čega tužitelj ima pravo potraživati platež kamate od
slijedećeg dana, to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja na platež zatezne kamate na
iznos izgubljene zarade od 17.626,38 kn za period od 01.02.2015.g. do

10.02.2015.g. kako to proizlazi iz točke II izreke presude. Nadalje, kako je sud utvrdio
da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na iznos uništene opreme počev
od presuđenja, to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja na platež zatezne kamate na iznos
od 2.560,00 kn za period od 15.10.2015.g. do 18.06.2021.g. kako to proizlazi iz točke
II izreke presude.

43. U odnosu na preciziranje tužbenog zahtjeva u odnosu na pojedine vidove
štete za pretrpljene fizičke boli i strah (uslijed čega je došlo do snižavanja tužbenog
zahtjeva u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi), sud isto nije cijenio u smislu
čl. 158 st. 1 ZPP-a budući je stav ovog suda kako tužitelj sve do provedenog
vještačenja i zaprimanja vještačkog nalaza nije niti mogao znati konkretne posljedice
svog ozljeđivanja, odnosno intenzitet i duljinu trajanja fizičkih boli, straha te
eventualno duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, slijedom čega sud nije
utvrđivao uspjeh stranaka u odnosu na visinu predmeta spora u pojedinoj fazi spora
u odnosu na navedeno. Naime, ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao
utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužitelju da bi mogao
urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja.

44. Sud je stoga priznao tužitelju parnični trošak u smislu čl. 154 st.2 ZPP-a
prema uspjehu u sporu od 80%. Temeljem svega ranijeg, odluka o trošku tužitelja
temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i 155 st. 1. ZPP-a prema uspjehu u sporu od
80% (obzirom na utvrđeni sudoprinos tužitelja, a odnosi se na trošak zastupanja
tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to
temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Tužitelju je priznat
trošak sastava odštetnog zahtjeva temeljem Tbr 28 u iznosu od 1.000,00 kn, trošak
sastava tužbe temeljem Tbr. 7. toč. 1. OT u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava
podnesaka od 14.04.2016.g., od 12.07.2016.g., od 06.06.2017.g. i od 11.11.2019.g.
svaki u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr 8 toč. 1, troška sastava podnesaka od

17 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

03.07.2016.g., od 31.08.2017.g., od 27.04.2018.g., od 19.09.2018.g., od

06.12.2018.g., od 10.06.2019.g., od 09.03.2020.g., od 17.03.2020.g., od

10.07.2020.g. i od 21.01.2021.g., svaki u iznosu od 250,00 kn temeljem Tbr 8 toč. 3,
na trošak pristupa na ročišta na dane 13.07.2016.g., 18.10.2016.g., 11.11.2019.g., i

11.05.2021.g. svaki u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr 9 toč. 1, trošak pristupa na
očevid dana 29.11.2016.g. temeljem Tbr 9 toč.1 u iznosu od 1.000,00 kn, što
uvećano za 25% PDV-a od 3.375,00 kn ukupno iznosi 16.875,00 kn, slijedom čega
mu je sud prema uspjehu u sporu od 80% priznao parnični trošak u iznosu od

13.500,00 kuna za navedene radnje. Tužitelju je ujedno priznat trošak prometnog i
medicinskog vještačenja, svaki u iznosu od 1.100,00 kuna, te trošak izlaska sudske
komisije na očevid u iznosu od 304,72 kn, a koji mu je trošak priznat u cijelosti
obzirom je isti bio neophodan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, a
obzirom na činjenicu da je tuženik za cijelo vrijeme trajanja postupka osporavao
visinu štete, a imenovanom je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu
sukladno uspjehu u sporu, svaku u iznosu od 808,00 kn, što sveukupno iznosi

17.620,72 kn. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na trošak parničnog postupka
temelji se na odredbi čl. 27 st. 3 OZ-a, dok je visina stope zatezne kamate određena
sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a.

45. Sud je stoga priznao tuženiku parnični trošak u smislu čl. 154 st.2 ZPP-a
prema uspjehu u sporu od 20%. Temeljem svega ranijeg, odluka o trošku tuženika
temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i 155 st. 1. ZPP-a prema uspjehu u sporu od
20%, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno važećoj
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u
vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9
toč. 1, Tbr. 42 i 50. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu temeljem
Tbr. 7. toč. 1. OT u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podnesaka od

30.06.2017.g., od 13.04.2018.g., od 23.11.2018.g. i od 20.02.2020.g. svaki u iznosu
od 1.000,00 kn temeljem Tbr 8 toč. 1, troška sastava podnesaka od 05.03.2019.g.,
od 15.03.2019.g., od 31.05.2019.g., od 28.02.2020.g., od 22.05.2020.g. i od

15.01.2021.g., svaki u iznosu od 250,00 kn temeljem Tbr 8 toč. 3, na trošak pristupa
na ročišta na dane 13.07.2016.g., 18.10.2016.g., 11.11.2019.g., i 11.05.2021.g. svaki
u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr 9 toč. 1, trošak pristupa na očevid dana

29.11.2016.g. temeljem Tbr 9 toč.1 u iznosu od 1.000,00 kn, što uvećano za 25%
PDV-a od 2.875,00 kn ukupno iznosi 14.375,00 kn, slijedom čega mu je sud prema
uspjehu u sporu od 20% priznao parnični trošak u iznosu od 2.875,00 kuna za
navedene radnje. Tuženiku je ujedno priznat trošak izrade dopunskog nalaza i
mišljenja vještaka N. E. u iznosu od 350,00 kn u cijelosti obzirom je isti bio
neophodan za utvrđenje dinamike nastanka štetnog događaja, što sveukupno iznosi

3.225,00 kn. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na trošak parničnog postupka
temelji se na odredbi čl. 27 st. 3 OZ-a, dok je visina stope zatezne kamate određena
sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a.

46. Obzirom na utvrđen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je prebiti dosuđeni
trošak, slijedom čega sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na trošak postupka u
iznosu od 14.395,72 kn sa pripadajućom kamatom te je stoga odlučeno kao u točci I
izreke presude.

18 Poslovni broj: 105-Pn-4447/15-76

47. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 80%, valjalo je odbiti njegov zahtjev
za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu. Tužitelju nije priznat niti trošak
sastava podnesaka od 04.02.2016.g. i od 06.02.2018.g. svaki u iznosu od 312,50 kn
budući da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155 st.1 ZPP-a. Nije
mu niti dosuđen trošak sastava podnesaka od 03.07.2016.g., od 31.08.2017.g., od

27.04.2018.g., od 19.09.2018.g., od 06.12.2018.g., od 10.06.2019.g., od

09.03.2020.g., od 17.03.2020.g., od 10.07.2020.g. i od 21.01.2021.g., svaki u iznosu
od 937,50 kn budući mu je priznat pojedinačni trošak od 312,50 kn temeljem Tbr 8
toč. 3, budući da ostvaruje pravo na trošak 4 obrazložena podnesaka tijekom
prvostupanjskog postupka te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

48. Obzirom na uspjeh tuženika u sporu od 20%, valjalo je odbiti zahtjev
tuženika za naknadu preostalog troška prema uspjehu u sporu od 20%. Tuženiku nije
priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 625,00 kn budući
da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155 st.1 ZPP-a zbog
funkcionalne ploče suda. Nije mu niti dosuđen trošak sastava podnesaka od od

31.05.2019.g., od 28.02.2020.g., od 22.05.2020.g. i od 15.01.2021.g., svaki u iznosu
od 937,50 kn budući mu je priznat pojedinačni trošak od 312,50 kn temeljem Tbr 8
toč. 3, budući da ostvaruje pravo na trošak 4 obrazložena podnesaka tijekom
prvostupanjskog postupka te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 18. lipnja 2021. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 926,00 kn 2. tuženiku putem punomoćnika

Rj.

1. presuda nepravomoćna 2. kal. 30 dana

U Zagrebu, 18. lipnja 2021. godine