-   -              Poslovni broj: 14 UsI-1704/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A  

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: J. B., …, kojeg zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik u V., …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenik Ž. M., diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 17. lipnja 2021. u nazočnosti opunomoćenika tuženika, dana 18. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/20-03/03546721318, URBROJ: 341-99-06/2-20-6924 od dana 15. veljače 2021. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/20-03/03546721318, URBROJ: 341-99-06/2-20-6924 od dana ..., tužitelj je, u bitnom, naveo da je isto u suprotnosti s pozitivnim zakonskim propisima, posebno sadržaju međunarodnog ugovora koji da egzistira između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Pobijana upravna rješenja da inzistiraju na zaključku kako ozljede koje postoje kod tužitelja nisu predmetom ocjene Ugovora, konkretnije čl. 1. st. 1 toč. 7. Ugovora RH i BiH (Ugovor HVO). Ovlašteni vještaci u ovom upravnom spisu kroz njihovu „ocjenu invalidnosti“, da uopće nisu cijenili osnov koji ima utjecaj na žaliteljevu invalidnost i ranjavanje u B. i H. pa da se postavlja pitanje u kojem postotku po Ugovoru žalitelju pada na ranjavanje, a koliko u postotku pada na bolest izvan okolnosti Ugovora. Nalaz vještaka da se uopće ne može ispitati pa da se radi toga ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog tijela prema kojem žalitelj ne bi bio osoba iz čl. 1 .st. 1. toč. 1. Ugovora HVO. Osporeno rješenje da nigdje ne obrazlaže kako je vršena ocjena zdravlja žalitelja putem ovlaštenih vještaka, kakav je medicinski karton istog, dijagnoza, niti se uzima u obzir njegovo zdravlje. U postupku da je dostavio medicinsku dokumentaciju povodom ranjavanja iz koje da proizlazi karakter oboljenja pa da uistinu ostaje upitno uslijed kojih razloga se odbija zahtjev podnijeti u upravnom postupku. Tužitelj da od Domovinskog rata nije u radnom odnosu, niti može biti, te da po nikakvom pravnom osnovu nema prihod. Obrazloženje osporavanog rješenja da je manjkavo, nepotpuno pa samim tim i nerazumljivo. Citirajući odredbu čl. 34. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/1998, 71/1999, 127/00, 59/01, 109/01, 147/2002, 1117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/2007, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10 i 61/11 - u nastavku ZOMO) naveo je da su ovlasti ovlaštenih vještaka za utvrđivanje invalidnosti uređene odredbama čl. 113. i čl. 120. st. 3. ZOMO-a. U odnosu na tužiteljeve nalaze koji su u spisu, da vještaci ne daju razloge zbog čega iste ne prihvaćaju, već da ih samo paušalno navode, odnosno konstatiraju da je za njih žalitelj očito radno sposoban. Znači, da nema ocjene radne sposobnosti iz koje bi se moglo utvrditi na jasan, potpun i nesumnjiv način kako tužitelj nije radno sposoban. Rješenje u iznesenom smislu treba biti valjano i potpuno obrazloženo shodno čl. 98. st. 5. u vezi čl. 120. ZUP-a. S obzirom na iznijeto, da predlaže da sud nakon provedene rasprave, donese presudu kojom se tužba usvaja, poništava osporeno rješenja tuženika i nalaže tuženiku platež troška upravnog spora.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu, prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17-u daljnjem tekstu: ZOHBDR), a ne odredbi Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 2/2006) da je pokrenut u povodu zahtjeva podnesenog dana ... Rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, broj … od dana ... da je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30 % vojnog invaliditeta trajno po osnovu stradavanja zadobivenog u obnašanju vojne dužnosti u postrojbama HVO-a, počevši od dana ... Uvjerenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze G., Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze L., broj: … od dana ... da je utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik HVO-a od ... do ... te da je na vojnoj dužnosti ranjen dana .... Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj: … od dana ... da je odbijen tužiteljev zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S., evidencijski broj vještačenja: … od dana .... kojim je utvrđeno da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. U povodu žalbe, a u skladu s čl. 133. st. 3. ZOMO, pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: … od dana ... u obrazloženju kojeg da je zaključno navedeno da je postupajući po žalbi vijeće viših vještaka ponovno razmotrilo medicinsku dokumentaciju priloženu spisu kao i funkcionalni status opisan u njoj te da utvrđuje da radna sposobnost žalitelja nije trajno smanjenja za preko polovice u odnosu na zdravog osiguranika te da stoga u njega još ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo stručnog vještačenja, u skladu sa odredbama čl. 14. st. 10. i čl. 69. st. 1.-3. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/2017) da su prihvatili dostavljenu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je žalitelju u Bosni i Hercegovini utvrđen status RVI i priznato pravo na invalidninu, ali kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja da se mora utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima. Ističe se da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja da je samo zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost prema čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. Stručna tijela medicinskog vještačenja oba stupnja da su utvrdila da kod tužitelja ne postoji invalidnost prema hrvatskim propisima. Smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti (invalidnost) da su posebni pojmovi u odnosu na pojam ratni vojni invalid (oštećenje organizma) te da iz zakonske definicije invalidnosti proizlazi da time što je u konkretnom slučaju u Bosni i Hercegovini priznato oštećenje organizma - RVI da to ne mora značiti da su ispunjeni medicinski uvjeti za priznanje invalidnosti prema čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju što da je obrazloženo u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja prema hrvatskim propisima ne postoji invalidnost čiji je uzrok ranjavanje ili zatočeništvo u ratu u Bosni i Hercegovini i da nema priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 142. ZOHBDR-a te da nije bilo pravne osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

Opunomoćenik tuženika na ročištu održanom kod ovog Suda dana ... naveo je da ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i odgovora na tužbu te da predlaže da se tužbeni zahtjev odbije i zaključi raspravljanje.

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/20-03/03546721318, URBROJ: 341-99-06/2-20-6924 od dana ... odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I 141-02/19-03/03546721318, URBROJ: 341-18-06/2-19-5802 od dana ... kojim je pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane B. J., ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo (KLASA: …), u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

              U sporu je dana ... održana rasprava na kojoj je strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), dana mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.                                                                                                               

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Člankom 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, dalje: ZHBDR) propisano je da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i  Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

Uvidom u spis upravnog tijela KLASA: … utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut temeljem tužiteljevog zahtjeva podnesenog dana ...; da je tužitelj rođen dana ...; da je tužitelj hrvatski državljanin; da je prema Uvjerenju Federalnog Ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupa za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze L., B., Broj: … od dana ..., L., bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) u razdoblju od ...; da je pripadnik borbenog sektora HVO-a; da iz Nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured S., evidencijski broj vještačenja: … od dana ..., sačinjenog po Vijeću vještaka: H. P.-N., dr. med. i S. P. S., dipl. soc. radniku (dalje u tekstu: Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti), proizlazi da je tužitelj, pripadnik HVO-a ponovno podnio zahtjev za vještačenjem radne sposobnosti te da je dostavio Izjavu od dana ..., ovjerenu u L., prema kojoj nikada nije bio u radnom odnosu u B. Prema Uvjerenju Odjela za obranu L. pri Upravi za obranu G., izdanoj u L., dana ..., pod brojem …, da se potvrđuje da je branitelj u vrijeme Domovinskog rata u … bio pripadnik Oružanih snaga (HVO-a BIH) u razdoblju od ... do ... Spisu da je priložena i Potvrda o okolnostima stradavanja koju da je izdala 51. domobranska pukovnija u L., dana ... u kojoj da se navodi da je branitelj kao pripadnik 51.D.P. VP … dana ... u M. kod staklene banke ranjen u but desne noge, od puščanog metka kalibra 7,62 mm, na prvoj crti bojišnice, pri obavljanju vojnih dužnosti. Nalazom i mišljenjem Liječničke komisije za revizijski postupak medicinskog vještačenja u M. za pregled osoba obuhvaćenih Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji pri Institutu za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja S., broj: … od dana ..., M., da je utvrđen vojni invaliditet IX grupe u visini …%, stalno. Istim nalazom i mišljenjem da je naveden klinički status na dan pregleda ... na desnoj natkoljenici sa stražnje i lateralne strane punktiformni ožiljci od ulazno izlazne rane, muskulatura natkoljenice tanja za 1 cm u odnosu na lijevu. AF natkoljenice izvodi do 70 st, i ne može održavati. Desni patelarni refleks jako oslabljen. Priloženim Izvještajem sa nalazom i mišljenjem izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite, Dom zdravlja L., Služba obiteljske medicine, od ... godine, da se navodi kirurška obrada rane dana ... na Odjelu kirurgije u RMC Dr. S. M. M., pregled neurologa i EMNG u KBC S. dana ... te ambulantno liječenje po psihijatru-od ... godine do ... Dinamika i kontinuitet liječenja nakon ranjavanja da nisu u skladu sa naprijed opisanim funkcionalnim statusom. Isto tako da po ortopedu preporučeno fizikalno liječenje nije provedeno, odnosno, da nema priložene medicinske dokumentacije o fizikalnom liječenju. Zaostale posljedice ranjavanja da su objektivizirane EMNG pretragom i opisane nalazima neurologa kada se utvrdi indirektna lezija desnog nervusa femoralisa (nervus kutaneus). Ozljede nastale padom sa skele ... godine da nisu predmet ovog vještačenja kao ni liječenje po ortopedu tijekom ... godine u svezi s istima. Temeljem priložene medicinske dokumentacije i opisanog funkcionalnog statusa Vijeće vještaka da je mišljenja da kod osiguranika ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti. Temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje.

Povodom izjavljene žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., evidencijski broj vještačenja: … od dana ..., sačinjen po Vijeću viših vještaka: prim. dr. sc. N. T., dr. med. i D. G., prof. logoped (dalje u tekstu: Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka) u  kojem je navedeno da je žalitelj bio pripadnik HVO-a, da je dostavio izjavu od dana ... godine, ovjerenu u L., prema kojoj da nikada nije bio u radnom odnosu u BIH. Prema Uvjerenju Odjela za obranu L. pri Upravi za obranu G., izdanoj u L., dana ... godine, pod brojem …, da se potvrđuje da je branitelj u vrijeme Domovinskog rata u … bio pripadnik Oružanih snaga (HVO-a …) u razdoblju od ... Spisu da je priložena i Potvrda o okolnostima stradavanja koju da je izdala 51. domobranska pukovnija u L., dana ... U potvrdi da se navodi da je branitelj kao pripadnik 51 .D.P. VP … dana ... u M. kod staklene banke ranjen u but desne noge, od puščanog metka kalibra 7,62 mm, na prvoj crti bojišnice, pri obavljanju vojnih dužnosti. Nalazom i mišljenjem Liječničke komisije za reviziju, broj … od ... da je utvrđen vojni invaliditet IX grupe u visini 30%, stalno. Istim nalazom i mišljenjem da je naveden klinički status na dan pregleda ... - na desnoj natkoljenici sa stražnje i lateralne strane punktiformni ožiljci od ulazno izlazne rane, muskulatura natkoljenice tanja za 1 cm u odnosu na lijevu. AF natkoljenice izvodi do 70 st, i ne može održavati. Desni patelarni refleks jako oslabljen. Priloženim Izvještajem sa nalazom i mišljenjem izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite, Dom zdravlja L., Služba obiteljske medicine, od ... da se navodi kirurška obrada rane dana ... na Odjelu kirurgije u RMC Dr. S. M. M., pregled neurologa i EMNG u KBC S. dana ... te ambulantno liječenje po psihijatru-od ... godine do ... Dinamika i kontinuitet liječenja nakon ranjavanja da nisu u skladu sa naprijed opisanim funkcionalnim statusom. Isto tako po ortopedu preporučeno fizikalno liječenje da nije provedeno, odnosno da nema priložene medicinske dokumentacije o fizikalnom i liječenju. Zaostale posljedice ranjavanja da su objektivizirane EMNG pretragom i opisane nalazima neurologa kada se utvrdi indirektna lezija desnog nervusa femoralisa (nervus kutaneus). Ozljede nastale padom sa skele ... godine da nisu predmet ovog vještačenja kao ni liječenje po ortopedu tijekom 2016. u svezi s istima. Temeljem priložene medicinske dokumentacije i opisanog funkcionalnog statusa da je Vijeće vještaka mišljenja da kod osiguranika ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti. Postupajući po žalbi vijeće viših vještaka da je ponovno razmotrilo medicinsku dokumentaciju priloženu spisu kao i funkcionalni status opisan u njoj te da utvrđuje da radna sposobnost žalitelja nije trajno smanjena za preko polovice u odnosu na zdravog osiguranika te da stoga kod njega još ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti. Temeljem navedenog doneseno je osporeno rješenje tuženika.

Najprije valja napomenuti da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut temeljem odredaba ZHBDR), a ne odredbi Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, br. 2/2006) kako to pogrešno smatra tužitelj koji se pogrešno poziva i na odredbe ranije važećeg čl. 34. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/1998, 71/1999, 127/00, 59/01, 109/01, 147/2002, 1117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/2007, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10 i 61/11-u nastavku ZOMO), a sve iz razloga jer se na zahtjev koji je tužitelj nesporno podnio dana 22. siječnja 2019. primjenjuju gore citirane odredbe ZHBDR i ZOMO važeće u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva.

Dakle, tužitelj ispunjava uvjete propisane odredbom čl. 142. st. 1. ZHBDR iz razloga jer se radi o pripadniku borbenog sektora HVO-a i državljaninu Republike Hrvatske, kojem je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja, a što ne spori niti tuženik. Time su bili ostvareni uvjeti da se pristupi vještačenju tužiteljeve radne sposobnosti sukladno gore citiranoj odredbi čl. 39. ZOMO.

Ocjena je ovog Suda da je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u potpunosti obrazložen i da sadrži jasne razloge ocjene (ne)postojanja potpunog gubitka radne sposobnosti, djelomičnog gubitka radne sposobnosti i smanjena radne sposobnosti uz preostalu sposobnost za rad u smislu gore citirane odredbe članka 39. ZOMO, a ujedno i da je u dostatnoj mjeri u suglasju (podudaran) sa Nalazom i mišljenjem o radnoj sposobnosti, pribavljenim u prvostupanjskom upravnom postupku te da je u gore citiranom Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka dana jasna analiza medicinske dokumentacije tužitelja iz koje proizlazi stanje uslijed tužiteljevog ranjavanja u but desne noge, od puščanog metka kalibra 7,62 mm, na prvoj crti bojišnice, pri obavljanju vojnih dužnosti te utjecaj navedenog na tužiteljevu radnu sposobnost, a posebno se ističe da su tijela vještačenja suglasno navela da radna sposobnost tužitelja nije trajno smanjena za preko polovice u odnosu na zdravog osiguranika te da stoga kod njega još ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti.

Stoga, a budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 125. do 132. ZOMO i Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ br. 67/17 i 56/18, dalje: Uredbe), uzimajući u obzir pregledanu medicinsku dokumentaciju te da su utvrdili da kod tužitelja radna sposobnost nije trajno smanjena za preko polovice u odnosu na zdravog osiguranika te da stoga kod njega još ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, ovaj Sud pribavljenom vještačenju vjeruje kao vjerodostojnom i sačinjenom po pravilima medicinske struke te drži da je na istom tuženik mogao utemeljiti osporavano rješenje.

U tom smislu, a posebno cijeneći okolnost da tužitelj nije dokazao suprotno, odnosno predložio izvođenje kakvih određenih dokaza na okolnost utvrđenja suprotnog (vještačenje po sudskom vještaku odgovarajuće specijalizacije), ovaj Sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja nije nastupio potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti niti smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, u smislu gore citirane odredbe čl. 39. ZOMO, a posebice jer ovaj Sud ne raspolaže dostatnim znanjem iz područja medicine da bi mogao samo na temelju navoda iz tužbe donijeti odluku suprotnu onoj koja je donesena u upravnom postupku temeljem gore citiranih Nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, navodi tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja, a osporeno rješenje tuženika sastavljeno je u skladu s odredbama čl. 98. st. 5. u vezi s čl. 120. st. 2. ZUP-a.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.             

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je istaknut u tuži, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom 2.

U Splitu, 18. lipnja 2021.

                                                                                                         S U D A C

                                                                                                Sandra Ćoraš Gega, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).