1

Poslovni broj: 38 Gž R-346/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž R-346/2021-3

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Danieli Ukić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz P¹., OIB…, koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Č., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-95/2020-10 od 14. siječnja 2021., 18. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-95/2020-10 od 14. siječnja 2021., izuzev pod točkom 2. izreke, za iznos od 312,50 kuna.

 

              II. Preinačuje se navedena presuda pod točkom 2. izreke za iznos od 312,50 kuna te se za taj iznos zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbija.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka u povodu žalbe, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom nalaženo je tuženici da isplati tužiteljici K. K. (dalje: tužitelj) iznos od 10.200,00 kuna, sa troškovima postupka u visini od 8.437,50 kuna, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Protiv te presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženice, tužitelj navodi da su navodi žalbe neosnovani.

 

4. Žalba nije osnovana, osim djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.

 

5. Donoseći pobijanu presudu i u postupku koji joj je prethodio prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako ni povredu iz točke 11. citirane odredbe, jer presuda sadrži potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama i njezinu je pravilnost moguće ispitati.

 

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka za rad na terenu tijekom obavljanja poslova na graničnom prijelazu P². (R. S.) - M. S. (Republika Hrvatska), na koje je on bio raspoređen posebnim dnevnim i mjesečnim rasporedom, kao zajedničkom komunikacijskom mjestu za R. S. i Republiku Hrvatsku, sukladno Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između Republike Hrvatske i R. S. o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 2/2004.).

 

8. Prvostupanjski sud zaključuje, na temelju utvrđenja da je tužiteljevo stalno mjesto boravak u Republici Hrvatskoj, zatim da mu dnevnica nije isplaćivana, utvrđenja da je on djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova raspoređen na radno mjesto u PU M.., PP M. S., u sporno vrijeme, i to kao službenik za graničnu kontrolu, da tužitelju pripadaju utuženi iznosi terenskog dodatka u 2017.

 

9. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kada je primijenio materijalno pravo. To jer s obzirom na sadržaj odredbe članka 56. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 89/2012. i 104/2013. - dalje: KU/12), te dodataka I. i II. KU/12, tužitelju pripada pravo na terenski dodatak, jer je tom odredbom ugovoreno da službenik odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati, bez obzira na to koliko je dana radio.

 

10. Pod pojmom stalno mjesto rada (članak 56. stavak 2. KU-a) podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik - namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

 

11. Prema odredbi čl. 192. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017. i 98/2019. - dalje: ZR), pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obavezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama toga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor.

To znači da u slučaju da je kolektivnim ugovorom ugovoreno materijalno pravo za radnika, neposrednom primjenom odredbe Kolektivnog ugovora naložit će se isplata. Kolektivnim ugovorom stranke uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosima te se njegova pravna pravila primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje.
Odredbe kolektivnog ugovora, kao i svakog drugog ugovora, primjenjuju se onako kako glase, a u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, ugovorne strane mogu predvidjet da će netko treći tumačiti ugovor u smislu odredbe članka 321. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. -dalje: ZOO). U tom slučaju, ako ugovorom nije drugačije predviđeno, stranke mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora na temelju odredbe članka 321. stavka 2. ZOO-a.

 

12. Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora dala je tumačenje broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i 22/56 od 11. studenog 2016., koje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao mjerodavna i primijenio tumačenje s obzirom na to da se radi o području graničnog prijelaza M. S. - P². na području državnog teritorija u R. S..

 

13. Neosnovani su ponovljeni žalbeni prigovori tuženice vezani za udaljenost od policijske postaje M. S. do graničnog prijelaza P², jer iz citiranog tumačenja 22/56 pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada. Na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni žalbeni navod da se tužitelj pri obavljanju poslova nalazio u "zoni", te se neutemeljeno poziva Zakon o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj: 83/13.i 27/16.), jer je suprotno navodima žalbe, utvrđeno da je tužitelj kao policijski službenik upućen na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, pa s obzirom na vrijeme provedeno na terenu ima pravo na dodatak za rad na terenu, sukladno citiranoj odredbi KU/12., a s obzirom na utuženo razdoblje. Pozivanje na međusobno reguliranje odnosa dviju država nije od utjecaja jer se radi o zajedničkom reguliranju međunarodnopravnog statusa pojedinih područja i reguliranju pitanja ovlasti službenih osoba ugovornih strana koje obavljaju granične kontrole i značenju obavljenih službenih radnji granične kontrole u zoni domaće države. Ovdje je relevantno radnopravno materijalno pravo. Isto tako, tumačenje terenskog dodatka izvan citiranih tumačenja Zajedničke komisije nije od utjecaja na primjenu materijalnog prava.

 

14. Isto tako, Tumačenje 1/50 od 4. veljače 2019. odnosi se na članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, br. 112/17) koji se primjenjuje od 1. studenog 2017., pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se ono odnosi na razdoblje nakon razdoblja obuhvaćenog tužbenim zahtjevom, s obzirom na to da se odnosi na Kolektivni ugovor iz 2017., pa da obvezuje potpisnike kolektivnog ugovora od dana njegove primjene, pri čemu da ono mijenja ranije dano tumačenje istih odredaba kolektivnog ugovora, pa da obvezuje potpisnike od dana kada je tumačenje dano. Tako i Revr-1037/10 od 19. rujna 2012.

 

15. Odluka o troškovima donesena je djelomično pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a. Pogrešno žaliteljica tvrdi da je ročište za glavnu raspravu trebalo priznati kao ročište na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima. To je ročište na kojem je zaključena glavna rasprava i na kojem su prije zaključenja izvedeni dokazi čitanjem dokumentacije u spisu. Međutim, pravilno žaliteljica ističe da nije bilo mjesta priznavanju podneska od 9. siječnja 2020. sa 50 bodova već sa 25, prema Tbr. 8. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), jer je 25 % od 100, 25, a ne 50 (maksimalno se može ostvariti 50 bodova po toj odredbi), a što iznosi 312,50 kuna uz primjenu Tbr. 42. i 50. Tarife. Dakle, neosnovano je priznat daljnji iznos od 312,50 kuna.

 

16. Zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je iz razloga što joj isti ne pripadaju jer nije uspjela sa žalbom u pogledu glavne stvari, već samo manjim dijelom sporednog traženja.

 

17. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, osim za iznos nepripadajućeg troška, te je u tom dijelu odluka preinačena na temelju odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a.

 

18. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, u smislu odredbe članka 155. stavak 5. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 18. lipnja 2021.

 

                                                                                                                                                          Sudac:

Daniela Ukić, v.r.