5P-1020/19-

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. B., (OIB: …) zastupanog po punomoćniku I. Č. iz S. protiv tuženika ad/1 F. R., M., (OIB: …) i ad/2 Z. V., O., M. (OIB: …), radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. svibnja 2021. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika ad/1 osobno, dana 18. lipnja 2021. godine

 

p r e s u d i o   j e:

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se ništetnim nagodba sklopljena između F. R. i Z. V. s jedne strane i V. B. s druge strane od dana 16. travnja 2007. godine ovjerena kod javnog bilježnika I. B. iz S. pod brojem ovjere OV_3783/07.

2. Utvrđuje se ništetnim Aneks na nagodbu od dana 16. travnja 2007. godine sklopljen između F. R. i Z. V. s jedne strane i V. B. s druge strane od dana 16. travnja 2007. godine ovjerena kod javnog bilježnika I. B. iz S. pod brojem ovjere OV-3785/07.

3. Nalaže se tuženicima F. R. OIB: … i Z. V. OIB: …, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tužitelju V. B. OIB.: … troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena a koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude.“

 

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad/1 trošak parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn (slovim dvanaesttisuća petsto kuna), a sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj V. B. podnio je tužbu protiv tuženika ad/1 F. R. i ad/2 Z. V. dana 20. srpnja 2017. godine  radi utvrđenja ništetnosti u kojoj navodi da su tužitelj i tuženici dana 16. travnja 2007. godine sklopili nagodbu ovjerenu kod javnog bilježnika I. B. iz S. pod brojem ovjere OV-3783/07, te istog dana Anex nagodbe  ovjeren pod brojem ovjere Ov-3785/07, a predmet koje nagodbe je bilo reguliranje međusobnih prava i obveza stranaka glede nekretnine označene kao čest. zem. 1669/46 (kat. čest. 2764/1) k.o. Makarska-Makar sudskog predmeta radi utvrđenja prava vlasništva koji se vodio kod Općinskog sud u Makarskoj pod brojem P-876/05. nadalje, ističe da je čl. 2. st. 2. navedene nagodbe tužitelj priznao tužbeni zahtjev poradi utvrđenja prava vlasništva u postupku koji s vodio kod općinskog suda u Makarskoj pod brojem P-876//05, a tuženici da su temeljem navedene nagodbe odnosno presude ovlašteni zatražiti i ishoditi uknjižbu isključivog prava suvlasništva nekretnine označene kao čet. zme. 1669/46 k.o. Makarska-Makar na svoje ime.  Ističe da je čl. 4. st. 2 utvrđeni ništavim Sporazum o formiranju nove parcele radi zajedničke izgradnje od dana 18. kolovoza 2000. godine, dok je tužitelj kao kupac preuzeo obveze tuženika ad/1 kao prodavatelja iz Ugovora o darovanju od dana 25. studenog  2003. godine sklopljenog s M. V.. dok je Anexom ugovoreno da tužitelju pripada pravo prvokupa nekretnine označene kao čest. zem. 1669/46 (kat. čest. 2764/1) k.o. Makarska-Makar po cijeni od 40.000 eura u kunskoj protuvrijednosti

U trenutku sklapanja nagodbe i anexa iz toč. 1 i 2 činjeničnih navoda tužbe ističe da je tužitelj u zemljišnoj knjizi bio upisan kao suvlasnik nekretnine koja je predmet istih za 104/672 dijela, a u odnosu na koji suvlasnički dio je temeljem istih akata izvršen prijenos prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi u naznačenom suvlasničkom dijelu na ime tuženika.  Ističe da je na opisani način temeljem nagodbe i anexa prenio na tuženike pravo suvlasništva navedene nekretnine u naznačenom suvlasničkom dijelu , a vrijednost kojeg suvlasničkog dijela iznosi preko 300.000 kn dok istodobno tužitelj nije dobio nikakvu naknadu niti protučinidbu za izvršeni prijenos suvlasništva a niti da je tužitelju omogućeno ostvarenje prava prvokupa ugovorenog anexom budući su tuženici iako su čl. 2 st. 1 predmetne nagodbe izrijekom ugovorili da su isključivi i jedni vlasnici predmetne nekretnine omogućili da se na istoj nekretnini kao suvlasnici upišu i J. P. za 83/201 dijela i Z. R. za 33/201 dijela. Tužitelj ističe da su tuženici prilikom sklapanje predmetne nagodbe postupali protivno dobroj vjeri budući da nisu imali namjeru ispuniti preuzete obveze, te da  se nagodba i anex ukazuju ništetnim.

U odgovoru na tužbu tuženica ad/1 navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženici dana 16. travnja 2007. godine sklopili nagodbu i anex nagodbe koje su ovjerili kod javnog bilježnika I. B., da su predmetnom nagodbom regulirana međusobna prava i obveze stranaka vezanih za nekretninu označenu kao čest. zem. 1669/46, k.o. Makarska-Makar, kao i za nekretninu označenu kao čest. zem. 1669/44, k.o. Makarska-Makar, te da je stavljen izvan snage Sporazum o formiranju nove parcele od 18. kolovoza 2000. ističe da je zaključenjem nagodbe i anexa bilo u interesu i tužitelja i tuženika budući da su potpisom istih okončani sporovi koji su se vodili među strankama n Općinskom sudu u Makarskoj kao i postupci koji sus e vodili pred upravnim tijelima. Ističe da je na taj način omogućen tuženicima upis prava vlasništva na čest. zem. 1449/46 i ishođenje građevinske dozvole, dok je u korist čest. zem. 1669/44, kao povlasne čestice u vlasništvu tužitelja ustanovljeno pravo stvarne služnosti prolaza i provoza, a na teret čest. zem. 166)746 čime je omogućeno tužitelju ishođenje uporabne dozvole za objekte sagrađene na povlasnoj čestici zemlje također bez naknade. Nadalje, ističe da nije točna tvrdnja tužitelja da je bez naknade odnosno druge protučinidbe prenio na tuženike vlasništvo čest. zem. 12669/46. Ističe da je navedena čestica nastala ugovorom o zamjeni zemljišta i osnivanju prava stvarne služnosti zaključenog između M. V. i drugih s jedne strane te tuženika, a s druge strane dana 25. studenog 2003. godine.  Predmetnom nagodbom da je bilo uređeno i pravo prvokupa navedene čest. 1669/46 u korist tužitelja s tim da je anexom to pravo ograničeno  na rok od 18 mjeseci od dana izdavanja građevinske dozvole, a da će troškove izdavanja građevinske dozvole i komunalni doprinos podmiriti tužitelj.  Ističe da su tuženici sukladno navedenim odredbama dopisom putem svog odvjetnika izvijestili tužitelja o donošenju rješenja o komunalnom doprinosu. Nadalje, tuženik ad/1 ističe da je nagodbu i anex sklopio u dobroj vjeri i da je u svemu ispoštovao preuzete obveze, a da je zemljišnoknjižno stanje promijenjeno na toj nekretnini način da je kao suvlasnik upisana supruga tuženika ad/1 koja je u vrijeme zaključenja nagodbe bila izvanknjižni vlasnik budući da je osim nasljeđivanjem dio nekretnine tuženik ad/1 stekao i temeljem kupoprodajnog ugovora sa J. B., a što da je bilo poznato tužitelju, te J. P. kojem je tužena ad/2 prodala svoj dio i to nakon što je protekao rok od 18 mjeseci kojim je bilo ograničeno pravo prvokupa.

U odgovoru na tužbu tuženica ad/2  ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu iz svih razloga kao i tuženik ad/1 te se priklanja svim navodima tuženika ad/1 iz odgovora na tužbu. Ističe da je tužitelj paušalno i uopćeno istaknuo nedostatka dobe vjere na strani tuženika pri zaključenju spornog anexa i nagodbe, te stoga smatra  da u konkretnom slučaju nisu ispunjen pretpostavke za utvrđenje ništetnosti istih.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u presliku nagodbe od 16. 04. 2007. godine (list 4-5), presliku anexa nagodbe od 16. 04. 2007. godine (list 6), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (list 8-17), izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz (list 18-20), presliku ugovora o zamjeni zemljišta i osnivanju prava stvarne služnosti od 25. 11. 2003. godine (list 31-35), presliku građevinske dozvole SDŽ, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstva i imovinsko-pravne poslove  Ispostava Makarska, klasa: UP/I-361-03/04-01/49, ur. broj 2181-05/04-07-23-zf (list 36-39), dopis tuženika od 10. 10.2007. godine (list 40), potvrdu Grada Makarske, Odjela za stambeno-komunalne poslove  UP-I-363-05/07-01/25, ur. br. 2147-05/07-02-SD od 11. 12. 2007. godine (list 41), presliku presude Općinskog suda u Makarskoj broj P-898/11 (list 42-44), presliku presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-237/15 (list 45-46), presliku presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj P-1513/2015 (list 47-49, presliku presude Općinskog suda u Makarskoj broj P-876/05 (list 50), izveo dokaz saslušanjem svjedoka V. D. (list 78-79, svjedoka I. G. (list 84-85), dokaz saslušanjem tuženika ad/1 u svojstvu parnične stranke (list 85-86), svjedoka T. V. (list 89-90), svjedoka N. Č. i M. K. (list 92-94), te izvršio uvid u spise Općinskog suda u Makarskoj broj PuP-666/19 , P-876/05 i PuP-3631/15.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/2003. i 88/2005.), ovaj sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz iskaza svjedoka V. D. utvrđeno je  da je isti prijatelj tužitelja, te da mu je stoga poznato da je tužitelj izgradio hotel Lav, dok je T. V. izgradio hotel do njega, a da je u to vrijeme ostao sporan jedan dio čestice ispred hotela T. V., a vezano za koju su se vodili pregovori  između tužitelja i F. R.. Utvrđeno je da su bili zbog navedenog kod odvjetnika Grge u Splitu kada je postignut dogovor da F. R. dozvoli tužitelju da digne kredit i da navedenu česticu priključi depadansu hotela Lav koji je bio izgrađen ali da mu isplati iznos od 450.000 eura. U trenutku kada je postignut dogovor da je već bila ishođena građevinska dozvola a ona da je bila preduvjet da bis e mogao podići kredit.  Utvrđeno je da je tužitelju banka odobrila kredit, a nakon toga da je sreo F. R., te mu rekao da je sve vezano za kredit gotovo ali da mu je F. R. tada rekao da od toga neće biti ništa, ali  da mu nije pojasnio zbog čega. Nakon  nekog vremena da je F. R. na toj parceli počeo s gradnjom objekta, ali da su njih dvojica prethodno imali dogovor da treći kat treba prripasti tužitelju, ali kada je F. R. izgradio svoj dio da je stao s daljnjom gradnjom, ali i kada je došlo do spora.  Na parceli koja je bila predmet tih pregovora  da je bila upisana još jedna gospođa makedonskog prezimena, ali da je F. R. preuzeo na sebe obvezu da kada dobije novac da će srediti taj dio i ona da je dala pisani pristanak za to.

Iz iskaza svjedoka I. G. utvrđeno je  da poznaje tužitelja i tuženike dulje vrijeme jer im je pružao odvjetničke usluge, a ujedno da je svjedok sudjelovao i u sastavljanju teksta nagodbe  iz 2007. godine između tužitelja i tuženika. Ta nagodba da je sklopljena u svezi više nekretnina s tim da su istom regulirani njihovi sveukupni međusobni odnosi u pogledu prava vlasništva tih nekretnina, odricanja od suvlasništva, uspostave prava prolaza i prava prvokupa, a tom nagodbom da su riješeni njihovi sporovi. Anex te nagodbe da se odnosio na preciziranje prava prvokupa kojeg su stranke već regulirale samom nagodbom, ali na način da se ovo pravo prvokupa može realizirati u roku od 18 mjeseci od dana ishođenja građevinske dozvole na predmetnoj nekretnini, dok bi kupac snosio troškove ishođenja te dozvole. Utvrđeno je da je svjedok i nakon sklapanja te nagodbe ostao u komunikaciji sa strankama. Nakon što je došlo do izdavanja građevinske dozvole svjedok da je kontaktirao s tužiteljem te ga izvijestio u svezi njegovog prava prvokupa odnosno podsjetio na pravo prvokupa koje je bilo ugovoreno tako da je tužitelj bio obaviješten o činjenici  izdavanja građevinske dozvole, te da ga je svjedok ujedno podsjetio na rok  u kojem može ostvarivati to pravo prvokupa. Iz iskaza je utvrđeno da je pred ovim sudom vođen i postupak za spomenuto pravo prvokupa po tužbi ovdašnjeg tužitelja, a koji zahtjev je po saznanjima svjedoka pravomoćno odbijen i to u predmetu broj P-1513/15. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok smatra da u listopada 2007 godine još uvijek nije bila izdana  građevinska dozvola. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok u više navrata komunicirao s tužiteljem u svezi prava prvokupa i to u razdoblju od dana 10. 10. 2007. godine, pa do kraja te godine, da je osim toga kontaktirao s tužiteljem pri samom isteku roka od 18 mjeseci u svezi prava prvokupa, te da se sva komunikacija svjedoka s tužiteljem odvijala telefonskim putem, a tužitelj da je jedan ili dva puta došao do ureda svjedoka.

Iz iskaza tuženika ad/1 utvrđeno je  da je spomenuta nagodba regulirala sveukupne odnose između tužitelja i tuženika, kojom nagodbom je regulirano i pravo prvokupa kojeg je tužitelj prema samoj nagodbi i anexu trebao ostvariti u roku do 18 mjeseci od izdavanja građevinske dozvole. Utvrđeno je iz iskaza da je tuženik sa zadovoljstvom potpisao tu nagodbu jer je smatrao da su time riješili sve njihove sporne odnose. Međutim , kada je trebalo postupati po nagodbi da je tuženik shvatio da na strani tužitelja na postoji stvarna želja da kupi nekretninu koja je navedena u samoj nagodbi već da se sve to odugovlači da se ista ne kupi.  Kao primjer za ovo da može navesti da su troškovi za izdavanje građevinske dozvole iznosili 30.000 eura koje troškove je trebao platiti tužitelj., ali da on to nije učinio već je da je to umjesto njega učinio tuženik ad/1 kada je vidio da tužitelj neće isto napraviti. Kada je već počeo teći rok za ostvarenje prava prvokupa da tužitelj nije upisao to svoje pravo što da je tuženiku ad/1 bilo čudno, ali da je smatrao da taj rok još traje pa da će tužitelj to učiniti u preostalom roku o 18 mjeseci, da tužitelj to nije učinio ni tada, jer da isti nije stvarno želio kupiti tu nekretninu za ugovoreni iznos koji je naveden u samoj nagodbi. Iz iskaza je utvrđeno da tuženik ad/1 nije izvještavao tužitelja od izdavanju građevinske dozvoli obzirom je sam tužitelj istu dobio na uvid.  Iz iskaza je utvrđeno da tuženik ad/1 nije znao da će se tuženiku odobriti kredit nakon izdavanja građevinske dozvole, ali da je znao da je tužitelj prodao  prije toga svoju kuću za 3 mil. eura. . Iz iskaza je utvrđeno da tuženik ad/1 spomenutom nagodbom nije dobio ništa već da su istom regulirali njihove odnose na način da su povukli tužbe u odnosima jednih prema drugima , a tužitelj da nije ispoštivao ništa što je dogovoreno nagodbom.

Iz iskaza svjedoka T. V. utvrđeno je  da je isti susjed tuženika ad/1, a V. B. da je njegov bivši susjed s tim da su njih dvojica podijelili zemljišta te da su svaki na svom dijelu sagradili hotele. Svjedoku da je poznato da je V. B. prodao svoj hotel i od tada da ga nije više vidio u M.. Što se tuče odnosa između tužitelja i tuženika da je svjedoku poznato da su oni u korelacijama od prije 2000. godine kao što je bio i sam svjedok vezano za zemljište.  Iz iskaza je utvrđeno da svjedoku nisu poznati detalji što se tiče međusobnih donosa tužitelja i tuženika niti mu je poznato jesu li oni iste uspjeli izregulirati nagodbom.  Svjedok da je za tu nagodbu čuo od susjeda, ali detalje o samoj nagodbi da ne zna.  Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok u više navrata  sklapao ugovorne odnose vezano za uređivanje zemljišta i diobu, a s V. B. da je uređivao među.  Iz iskaza je utvrđeno da je on sa F. R. i V. B., sklopio sporazumno plana, da su tada s V. B. svjedok i njegova obitelj uredili među i vlasničkopravne odnose, i to da je ispoštivano. Nakon što je regulirao svoje odnose svjedok da više nije imao uvida u međusobne odnose stranaka.

Iz iskaza svjedoka N. Č. utvrđeno je da su svjedok i tužitelj bili poznanici obzirom su oba živjela u S., a nakon što je svjedok došao živjeti u M. da mu se obratio upravo tužitelj vezano za pronalazak parcele u svrhu izgradnje turističkog objekta. Svjedok da je u to vrijeme poznavao vlasnike zemljišta N. A. i N. A. da je povezao njih dvoje s V. B.. Svjedoku da je poznato da je V. B. od njih svoje kupio parcelu koja se nalazi ispod njihove kuće uz samu šetnicu, a kasnije da je na toj parceli izgrađen hotel Lav. Ta parcela da je bila duga, nepovoljne konfiguracije za gradnju, te za formiranje građevinske čestice zbog čega da ej V. B. izvršio kompenzaciju s vlasnikom susjedne parcele koja je bila sličnog oblika, a sve kako bi obojica ishodili građevinsku dozvolu Svjedok da je u razgovoru s V. B. saznao da tužitelj spominje nekog R. koji je bio vlasnik međašnik a koji po tužiteljevim navodima nije ispunio neku svoju obvezu zbog čega se smatrao oštećenim, a drugi detalji svjedoku da nisu poznati. Iz iska je utvrđeno i da svjedok nije bio prisutan kod pregovora između V. B. i F. R..

Iz iskaza svjedokinje  M. K. utvrđeno je da tužitelja V. B. poznaje od djetinjstva jer da su on i njen otac poslovali zajedno te da je i svjedokinja u dobrim odnosima s tužiteljem,  Iz iskaza je utvrđeno da nakon  što je V. B. izgradio hotel da je postojala zemlja iznad hotela, da je tužitelj  sa R. dogovorio pravo prvokupa nakon što se dobije građevinska dozvola, a nakon što je dobivena građevinska dozvola da je R. izbjegavao V. B. te je stalno govorio da se ne nalazi u M., da mu se nije javljao na pozive i slično. Iz iskaza ej utvrđeno da je svjedokinja, jer je bila u dobrim odnosima s tužiteljem da je ona tražila spomenutog R. kako bi stupila u kontakt s njime i to na njegovoj adresi u S. gdje ga nije našla već ga je slučajno srela u O.. V. B. da je  na spomenutoj građevinskoj parceli, a nakon ishođenja građevinske dozvole imao namjeru otkupiti to zemljište od R. i tu izgraditi kuću, te da je svjedokinji tužitelj u razgovoru spomenuo da ima pravo prvokupa.  Detalje o poslovnim odnosima između V. B. i R. da ne zna, ali da zna da je R. izbjegavao V. B. nakon što je ishođena građevinske dozvola. Svjedokinja ističe da  je ona dala V. B. svoj mobitel kako bi ovaj nazvao R., pošto mu se nije javljao na njegov broj, te da se taj put R. javio na mobitel te je rekao da se nalazi u K.. Iz iskaza je utvrđeno da je V. B. htio stupiti u kontakt s R. kako bi kupio zemljište za koje je ishođena  građevinska dozvola i za koje zemljište da je trebao platiti iznos od 400.000 eura, a za koje zemljište je već odranije imao dogovoreno pravo prvokupa s R.. Ovaj telefonski razgovor da je obavljen par dana nakon što je svjedokinja srela R. u O., a tada da je u društvu s njom bio V. D. jer su njih dvoje trebali ići kod B. Ć. koji je radio elaborat koji je V. B. bio potreban kako bi dobio kredit.

Iskazu svjedoka I. G. ovaj sud je poklonio vjeru obzirom se radi o stručnoj osobi, odvjetniku, koji je sudjelovao u sastavljanju teksta sporne nagodbe među strankama,  a čiji iskaz je u ujedno u suglasnosti sa ostalim izvedenim dokazima u spisu, a posebice u skladu s priloženom dokumentacijom koja upravo potvrđuje istinitost iskazivanja navedenog svjedoka. U svezi s tim, a kroz prizmu ocjene iskaza svjedoka I. G. ovaj sud je cijenio i iskaz tuženika ad/1, kao i ostalih saslušanih svjedoka.  Sud je imajući u vidu iskaz svjedoka I. G. cijenio iskaz samog tuženika ad/1, te je stoga i poklonio vjeru iskazu tuženika ad/1, kao životnom i logičnom, a koji iskaz je u suglasju s priloženom dokumentacijom u spisu.

Iskaze saslušanih svjedoka V. D., N. Č. i T. V. ovaj sud nije posebno cijenio obzirom navedeni svjedoci nisu imali konkretnih saznanja vezanih za detalje oko sklapanja sporne nagodbe i anexa, niti su  mogli detaljnije iskazivati o međusobnim odnosima stranka, dok je utvrđeno da je svjedokinja M. K. u dobrim, prijateljskim odnosima s tužiteljem, zbog čega se može smatrati da je ista i zainteresirana osobno za uspjeh tužitelja u ovom postupku.

Ovaj sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka B. Ć. obzirom isti  nakon što je više puta pozivan nije odzvao pozivu suda  radi saslušanja, a koji svjedok je ujedno bio i novčano kažnjavan. Osim toga ovaj sud smatra da su tijekom postupka izvedeni svi relevantni dokazi , te da spisu prileži i potrebna dokumentacije , pa stoga iskazivanje navedenog svjedoka nije presudno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Među strankama nije sporno da su stranke sklopile nagodbu od 16. travnja 2007. godine

Među strankama je sporno  je li na strani  tuženika prilikom sklapanja sporne nagodbe i anex a nagodbe postojala mana volje koja bi uzrokovala ništetnost sporne nagodbe i anex te iste nagodbe sukladno čl. 322 zoo-a.

Pregledom navedene Nagodbe (list 4-5 spisa)  je utvrđeno da su F. R. (tuženik ad/1) i Z. V. (tužena ad/2) zastupana po odvjetniku I. G. odvjetniku u S. i V. B. (tužitelj) navedenom Nagodbom sporazumno regulirali međusobna prava i obveze u svezi nekretnine označene kao čest. zem. 1669/46, kat. čest. 2764/1, k.o. Makarska-Makar površine 201 m2. Člankom 3. Nagodbe je utvrđeno da tužitelj V. B. ima pravo prvokupa nekretnine iz čl. 1. ove Nagodbe, kao i suvlasničkog dijela čest. zem. 1669/1 površine 88 m2, koji dio se nalazi u šetnici i dio ispod šetnice kat. čest. br. 5303, k.o. Makarska-Makar. Člankom 4. Nagodbe stranke su suglasno utvrdile da je ništavan Sporazum o financiranju nove parcele radi zajedničke izgradnje od 18. kolovoza 2000. godine. Odredbom čl. 5. stranke su utvrdile da je u tijeku postupak za izdavanje Građevinske dozvole na predmetnoj nekretnini iz čl.1 ove nagodbe na ime tuženika ad/1 i 2, te da će troškove izdavanja Građevinske dozvole koji se odnosi na komunalije i potrebne suglasnosti nadležnih tijela snositi kupac. Stranke su potpisale nagodbu i svoje potpise ovjerile kod Javnog bilježnika u Splitu I. B. pdo brojem ovjere OV-3783/07 dana 16. travnja 2007. godine.

Pregledom Anexa na nagodbu od 16. travnja 2007. godine (list 6 spisa) je utvrđeno , da su iste stranke člankom 1. utvrdile da tužitelj ima pravo prvokupa iz čl. 3. Nagodbe u roku od 18 mjeseci od izdavanja Građevinske dozvole za predmetnu nekretninu po cijeni od 400.000 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Tuženici ad/1 i ad/2 su ovlastili tužitelja da u zemljišniku Općinskog suda u Makarskoj zatraži i ishodi uknjižbu prava prvokupa na čest. zem. 1669/46, kat. čets. 2764/1, k.o. Makarska-Makar pod uvjetima iz stavka 1. ovog članka. Troškove izdavanja građevinske dozvole iz stavka 1. ovog članka koji se odnosi na komunalije i potrebne suglasnosti nadležnih tijela da će snositi kupac. Stanke su potpisale ovaj Anex Nagodbe kod javnog bilježnika u Splitu I. B. pdo brojem ovjere OV-3785/07 od dana 16. travnja 2007. godine.

Tuženik ad/1 je tijekom postupka isticao da je u cijelosti ispoštovao odredbe Nagodbe i Anexa nagodbe, a da upravo tužitelj nije postupio u skladu sa odredbama Nagodbe i Anexa nagodbe, kojima je regulirano pravo prvokupa.

Tako su tuženici dostavili dopis kojeg su dostavili tužitelju (list 40 spisa) iz kojeg je utvrđeno da su tužitelja izvijestili da je Odjel za stambeno-komunalno gospodarstvo Grada Makarske donio Rješenje o komunalnom doprinosu od 06. rujna 2007- godine, te da komunalni doprinos u iznosu od 214.036,20 kn dospijeva na naplatu po konačnosti rješenja. na temelju čl. 5 nagodbe i Anexa nagodbe od 16. travnja 2007. godine troškove izdavanje građevinske dozvole koji se odnose na komunalije da snosi kupac. Obzirom na tužiteljevo pravo prvokupa, tuženici su navedenim dopisom pozvali tužitelja da dostavi navedeni iznos u ured punomoćnika najkasnije do 18. listopada 2007. godine kako bi pravovremeno izvršili uplatu komunalnog doprinosa. U protivnom, da će smatrati da je tužitelj odustao od daljnjeg postupanja po Nagodbi. Navedeni dopis da ej poslan preporučenom pošiljkom dana 10. listopada 2007. godine.

Pregledom Građevinske dozvole,  Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava makarska od 19. prosinca 2007. godine (list 36-39) utvrđeno je  da je investitorima F. R. i Z. V. odobrena izgradnja zgrade za turizam na građevinskoj čestici koja nosi oznaku  čest. zem. 1669/46 k.o. Makarska-makar (po novom premjeru čest. zem. 2764/1k.o. Makarska- Makar).

Pregledom Potvrde Grada Makarska, Odjela za stambeno-komunalno gospodarstvo  klasa UP-I-363-05/07-01/25, ur. br. 2147-05/07-02-SD od 11. prosinca 2007. godine  utvrđeno je da se istom potvrđuje da  da je , po uvidu u potvrdu odjela za financije i proračun utvrđeno da je obveznik F. R. iz M. i Z. V. iz M. iz O. uplatio cjelokupan iznos  komunalnog doprinos  po rješenju o komunalnom doprinosu klasa UP-I-363-05/07-01/25 , ur. br. 2147-05/07-02-SD od 06. rujna 2007. godine.

Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. 1669/46, k.o. Makarska-Makar utvrđeno je , da su na istoj upisani F. R., J. P. i Z. R.. Ovaj sud je temeljem izvedenih dokaza utvrdio, da su stranke nagodbom od 16. travnja 2007. godine i Anexom nagodbe od 16. travnja 2007. godine, regulirali svoje međusobne odnose. Tvrdnja tužitelja da tuženici nisu izvršili svoju preuzetu obvezu po Nagodbi i zaključenom Anexu odnosno da tuženici nosu postupali u dobroj vjeri tj da na strani tuženika u njihovom postupanju postoje mane volje koje bi uzrokovale ništetnost nagodbe i anexa , po mišljenju ovog suda , ničim nije dokazana.

Uvidom u spis ovog suda Broj PuP-666/19 utvrđeno je da je postupak u istom pokrenut tužbom V. B. protiv tuženika F. R. i Z. V., a radi ispunjenja nagodbe odnosno radi utvrđenja da tužitelj može zatražiti i ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava prvokupa, a sve temeljem nagodbe od 16. travnja 2007. godine i anexa nagodbe od istog datuma . U navedenom postupku ovaj sud je presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je presudom Županijskog suda u u zagrebu broj Gž-7722/16 od 04. lipnja 2019. godine odbijena žalba V. B. te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Tužitelj ovim tužbenim zahtjevom traži  utvrđenje ništetnim nagodbe i anexa te nagodbe od 16. travnja 2007. godine .

Svjedok I. G. je u svom iskazu potvrdio da je u svojstvu punomoćnika, odvjetnika, stručne osobe, sudjelovao u sastavljanju Nagodbe između stranaka  i da upravo tužitelj nije postupio sukladno dogovorenom, jer u određenom roku od 18 mjeseci nakon izdavanja građevinske dozvole  nije iskoristio ugovoreno pravo prvokupa. .

Utvrđeno je da su stranke Anexom nagodbe dogovorile da tužitelj ima pravo prvokupa u roku do 18 mjeseci od izdavanja Građevinske dozvole za predmetnu nekretninu po cijeni od 400.000 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, te su tuženici ovlastili tužitelja da u zmeljišniku zatraži i ishodi uknjižbu prava prvokupa na čest. zem. 1669/46, kat. čest. 2764/1 k.o. Makarka-Makar pod uvjetima iz st. 1. ovog članka nagodbe.

Osim toga sud je u ovom postupku utvrdio i da tužitelj nije iskoristio svoje pravo prvokupa iz nagodbe i Anexa nagodbe od 16. travnja s obzirom da je utvrđeno da su upravo tuženici ishodili Građevinsku dozvolu, o tome obavijestili tužitelja koji je sukladno Anexu imao pravo prvokupa u roku od 18 mjeseci od dana izdavanja Građevinske dozvole.

Naime, građevinska dozvola je izdana 19. prosinca 2007. godine, tužitelj je obaviješten o potrebi uplate komunalnog doprinosa za troškove izdavanja građevinske dozvole, obzirom da je u Anexu nagodbe ugovoreno i da troškove izdavanja građevinske dozvole koji se odnose  na komunalije  i potrebne suglasnosti nadležnih tijela, snosi kupac, uz upozorenje da će tuženici smatrati u protivnom da je tužitelj odustao od daljnji h postupaka po nagodbi, a iz izvedenih dokaza je utvrđeno da tužitelj nije postupio po navedenom.

Dakle, u ovom postupku tužitelj nije dokazao da tuženici nisu izvršili svoju preuzetu obvezu po nagodbi,  te da zbog postupanja tuženika nije realizirao ugovoreno pravo prvokupa

Nadalje, odredbom čl. 322 Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ugovor ništetan ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako  cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno , a posebice priloženu dokumentaciju kao i iskaze svjedoka I. G. i samog tuženika ad/1 kojima je ovaj sud poklonio vjetru, ovaj sud je došao do uvjerenja da je u konkretnoj situaciji prilikom sklapanja sporne nagodbe i anexa nagodbe , kao i kod same realizacije odredbi utvrđenih u nagodbi i anexu može smatrati da je upravo tuženik postupao u dobroj vjeri. Naime, kako iz provedenih dokaza proizlazi da su upravo tuženici  ispoštovali svoj dio nagodbe, ukazuje na to da su isti postupali u dobroj vjeri, dok s druge strane  je tijekom postupka utvrđeno da upravo tužitelj nije ispoštovao svoj dio  nagodbe, odnosno nije iskoristio ugovoreno pravo prvokupa u roku od 18 mjeseci nakon donošenja građevinske dozvole usprkos okolnosti što je bio uredno obaviješten o donošenju spomenute građevinske dozvole.

Budući da se, po mišljenju ovog suda, tužitelj samo paušalno i uopćeno pozvao na nepostojanje u dobroj vjeri kod tuženika prilikom sklapanja predmetne nagodbe i anexa, kao razloga utvrđivanje njihove ništetnosti, a da pri tome sam tužitelj nije naveo konkretne okolnosti koje bi ukazivale na takav zaključak, odnosno tijekom postupka nije dostavio dokaze koji bi ukazivali na to da na strani tuženika postoje mane volje koje bi   upućivale na ništetnost predmetne nagodbe i anexa, to stoga ovaj sud  smatra da tužitelj nije niti dokazao da bi bile ispunjene zakonske pretpostavke  za utvrđenje  ništetnosti sporne nagodbe i anexa, slijedom čega je i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan , te je i odlučeno kao u izreci.

Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka obzirom su tuženici u cijelosti uspjeli u postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tuženiku ad/1/ je dosuđen zatraženi parnični trošak sukladno čl. 154. st. 1. imajući u vidu vrijednost predmeta spora kao i važeću odvjetničku tarifu i to za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 15. svibnja 2019. godine i dana 02. srpnja 2019. godine, svaka radnja po 5.000,00 kn prema Tbr. 9. toč.1.,koji troškovi su bili neophodni za vođenje ovog postupka i  koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a iznose  ukupno 12.500,00 kn,  koji trošak je i dosuđen tuženiku te je odlučeno kao u izreci pod toč. II.

 

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

             

 

                                              U Makarskoj, dana 18. lipnja 2021. godine                                                                                                                                         

 

                                                                                                                                              Sudac:

                                                                                                                              Angela Koštro,v.r.