Poslovni broj: 7 Pž-492/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 7 Pž-492/2020-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., OIB ..., Z., protiv tuženika E. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G.&partneri d.o.o. u Z., radi isplate iznosa od 99.143,38 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1356/2012 od 31. listopada 2019., 18. lipnja 2021.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1356/2012 od

31. listopada 2019. u točkama I. i II. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1356/2012 od 31. listopada 2019.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 99.143,38 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.745,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2019. do isplate (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu koji iznosi 312,50 kn odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

 

2. Žalbu protiv prvostupanjske presude je podnio tužitelj kojom je pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Smatra da je sud zauzeo pogrešno stajalište da u ovom parničnom postupku nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnosti za rad. Na okolnost postojanja uzročno – posljedične veze tužitelj nije predlagao izvođenje dokaza jer su jedini mogući dokazi upravo nalazi i mišljenje ovlaštenog vještaka i mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju, a iz kojih proizlazi da je uzrok invalidnosti ozljeda od 2. listopada 1995. koja se nije dogodila u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da je sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, slijedom čega predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

5. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, premda je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Kako tužitelj nema pravni interes pobijati žalbom prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je uspio u sporu, to se u skladu s odredbom čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a, tužiteljeva žalba djelomično odbacuje kao nedopuštena.

 

6. Ispitavši pobijanu presudu u preostalom dijelu sukladno čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i

14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda nepravilna i nezakonita jer je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.

 

7. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu iznosa od 99.143,38 kn koji tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku N. J. u razdoblju od 1. travnja 2007. do 30. rujna 2013.

 

8. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, a naznačujući kao sporno pitanje postojanja uzročno – posljedične veze između prometne nezgode od 2. listopada 1995. u kojoj je stradao tužiteljev osiguranik i tjelesnih ozljeda koje je zadobio tužiteljev osiguranik i koje su dovele do umirovljenja, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je u suprotnosti s navodima stranaka naznačio sporno pitanje. Naime, iz sadržaja zapisnika s ročišta održanog 15. siječnja 2014. proizlazi da je tuženik osporio uzročno – posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja navodeći da zadobivene ozljede s obzirom na svoju narav i vrstu ne dovode do umirovljenja. Dakle, tuženik je osporio ocjenu upravnog tijela da bi ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi dovele do gubitka profesionalne sposobnosti za rad, a nije osporio, kako to pogrešno naznačuje prvostupanjski sud, uzročno – posljedičnu vezu između prometne nezgode i zadobivenih tjelesnih ozljeda koje su dovele do umirovljenja.

 

9. Međutim, pitanje invaliditeta tužiteljevog osiguranika je pravomoćno riješeno u upravnom postupku u kojem je doneseno rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu, tako što je utvrđeno da je uzrok invalidnosti povreda koja nije u svezi s čl.

2. st. 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata jer se ozljeda koju je osiguranik zadobio u prometnoj nezgodi od 2. listopada 1995. nije dogodila u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a radi se o tjelesnoj ozljedi prijeloma lijeve natkoljenice, lijeve podlaktice, nagnječenja prsnog koša s prijelomom IV. do VI. rebra lijevo te potres mozga, za koju je ocijenjeno da je uzrokovala gubitak profesionalne nesposobnosti za rad. Prema tome, a imajući u vidu da je u ovom parničnog postupku tuženik zapravo osporavao pravilnost ocjene upravnog tijela o invaliditetu tužiteljevog osiguranika koja se temelji na činjenicama utvrđenim u postupku priznanja prava na invalidsku mirovinu, ovaj sud ukazuje da je parnični sud vezan pravomoćnom i konačnom odlukom upravnog tijela, te nije ovlašten preispitivati u parničnom postupku pravilnosti i zakonitost te odluke sve dok ona postoji, odnosno dok ne bude izmijenjena u zakonom propisanom postupku (isto tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev x 425/2017 od 5. veljače 2019.). Dodatno se ukazuje da ovom spisu prileži spis zavoda za iz kojeg proizlazi da je 15. studenog 2011. doneseno novo rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu broj 4848 (bez istaknute klauzule pravomoćnosti) iz kojeg proizlazi da kod tužiteljevog osiguranika nastala profesionalna nesposobnost za rad dijelom uzrokovana 50% ozljedom i 10% bolešću (ukupno 60%) zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom od 40% je uzrokovana bolešću izvan tih okolnosti, a koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke, niti je na temelju priloženog spisa ocijenio je li novim rješenjem izmijenjeno rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu iz veljače 2002. godine.

 

10. S obzirom na to da prvostupanjski sud zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnog pravnog pristupa nije ispitao ostale prigovore stranaka (postojanje odgovornosti tuženikovog osiguranika za štetni događaj, učinjenu isplatu na ime invalidske mirovine i prigovor zastare utužene tražbine) niti ocijenio isprave iz priloženog spisa zavoda, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

11. Zbog toga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ocijeniti osnovanost prigovora o kojima je propustio odlučiti, a nakon čega će donijeti na zakonu osnovanu i pravilnu presudu.

 

Zagreb 18. lipnja 2021.

 

Sutkinja

Ružica Omazić, v.r.