Poslovni broj: 15 UsI-1046/21-11

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. O. iz L., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe C. d.o.o., sa sjedištem u O., zastupane po opunomoćeniku M. J., odvjetniku u S., radi izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 16. lipnja 2021. godine u prisutnosti opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice i tuženika, objavljene 18. lipnja 2021. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/20-02/437, URBROJ: 531-09-2-20-3 od 7. prosinca 2020. godine i građevinske dozvole D.-n. ž., Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave M., KLASA: UP/I-361-03/20-01/…, URBROJ: 2117/1-23/4-3-20-… od 12. kolovoza 2020. godine, te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o   j e

 

Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 7.500,00 (sedam tisuća petsto) kuna na ime naknade troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 20. siječnja 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/20-02/437, URBROJ: 531-09-2-20-3 od 7. prosinca 2020. godine, te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 12. svibnja 2021. tužiteljica u bitnom ističe kako je ona protiv prvostupanjske građevinske dozvole u zakonskom roku podnijela žalbu, koja da je na temelju članka 99. stavka 1. Zakona o gradnji izdana zainteresiranoj osobi iz ovog spora za građenje građevine mješovite namjene (poslovno-stambene) 2. b skupine na k.č. … k.o. S. (B.), te da je ona sukladno članku  123. stavak 1. podstavak 1. i 5. Zakona o općem upravnom postupku zahtijevala obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole, no da je tuženik osporenim rješenjem odbio njezinu žalbu ignorirajući njezine navode kao nositelja stvarnog prava na nekretnini koja da neposredno graniči s predmetnom, unatoč tvrdnji kako nije pravodobno zaprimila poziv za uvid u spis predmeta, dakle u situaciji kada joj nije pružena mogućnost uvida u spis predmeta u smislu odredbe članka 115. stavak 1. i 2. Zakona o gradnji i članku 123. stavak 1. podstavak 5. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, voditelj postupka da tvrdi kako je građenje planirane građevine u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake Z.O.P.: …, glavnog projektanta H. B., dipl. ing. arh., broj ovlaštenja A …, te da su nabrojene sve mape koje sačinjavaju projektnu dokumentaciju, dok izreka građevinske dozvole da završava navodima kako ista prestaje važiti ako se ne pristupi građenju u roku od tri godine od dana pravomoćnosti dozvole, kao i da je investitor dužan nadležnom tijelu prijaviti početak građenja najkasnije osam dana prije početka građenja, potom u obrazloženju dozvole da se nabraja sve što je Zakon o gradnji propisao u člancima 106., 107., 108., 109., 110. i 111., da se citiraju određene odredbe prostorno planske dokumentacije i uvjeti građenja za takvu građevinu sa svim parametrima, a konačno da se navodi kako je strankama u postupku omogućeno javnim i osobnim pozivom od 26. svibnja 2020. godine da izvrše uvid u spis predmeta na koji da su pozvane stranke koje se taksativno nabrajaju, a na uredno dostavljene pozive da se nije odazvala niti jedna stranka što da je utvrđeno zapisnikom od 9. lipnja 2020., pa s obzirom na činjenicu da se stranke nisu odazvale na uredno dostavljeni poziv, da je ispunjena obveza davanja mogućnosti strankama uvida u spis predmeta, čime da su ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja. Međutim, tužiteljica da je zahtjev za obnovu postupka podnijela u zakonskom roku, iz razloga što ona kao stranka u postupku - etažni vlasnik nekretnine, nositelj stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju je izdana građevinska dozvola, nije dobila status stranke u postupku, čime da su joj grubo povrijeđena ustavna prava i uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku sukladno članku 115. Zakona o gradnji. Pored toga, ona da je radi svih problema oko ugroze stabilnosti nekretnine, uporno pratila i kontaktirala nadležne institucije, te da je saznala kako dozvola nije izdana, ali da će se izdati, pa da je upozoravala kako ona mora i želi znati te imati mogućnost uvida u dokumentaciju, no u konačnici da nije dobila mogućnost uvida u dokumentaciju čime da joj nije omogućeno da kao stranka sudjeluje u postupku. Naime, u poštanskom sandučiću da je pronašla 21. lipnja 2020. pošiljku, bez ikakve obavijesti, koju da nitko nije preuzeo u kući ili poštanskom uredu, a za koju da prvostupanjsko tijelo ima podatak kako je uručeno 13. lipnja 2020., no da je neobično da ju se poziva na uvid u spis predmeta u postupku izdavanja građevinske dozvole te da se uvid u spis predmeta može izvršiti dana 9. lipnja 2020. u 10 sati, na lokaciji prvostupanjskog tijela, koje da ima podatak kako je pismeno uručeno 13. lipnja 2020., dakle 4 dana nakon datuma određenog za uvid u spis, pa kako se tužiteljica u navedeno vrijeme nije pojavila na naznačenoj lokaciji, da se citira kako se dozvola može izdati i ako se stranka ne odazove pozivu. Uslijed izloženog, tužiteljica postavlja pitanje zbog čega poziv nije poslan barem 15 dana ranije, kako bi bilo moguće da zainteresirane stranke mogu organizirati dolazak osobno ili angažirati osobu od povjerenja, s tim da upravo njezina nekretnina izravno graniči sa gradilištem namjeravane gradnje, gdje da je izveden bespravni iskop, bez pravomoćne i izvršne građevinske dozvole, na terenu u kamenom materijalu teškom mehanizacijom, čime da joj je već narušena statika objekta, da su vidljiva oštećenja na dvorišnoj površini, ogradnom zidu i zapadnom zidu zgrade, ujedno da se ušlo u njezin posjed, ignorirajući i crvene oznake ruba njezine čestice, koje da su postavljene od strane ovlaštenog geodeta, pa da se brine što se će se dogoditi u nastavku izvođenja takvih radova. Također, tužiteljica napominje kako se u građevinskoj dozvoli navodi da se nitko nije odazvao pozivu, dok tuženik u obrazloženju osporenog rješenja ističe drugačije, odnosno da je poziv za uvid u spis tužiteljici doista dostavljen 13. lipnja 2020., dakle nakon 9. lipnja 2020., ali da je strankama dana mogućnost uvida u spis, iako tužiteljica da nije nikako mogla pristupiti u vrijeme koje je prošlo, zbog čega da je došlo do daljnje komunikacije, no tužiteljica da nikada nije dobila projekt pa da je sve ostalo na pokušajima i manjkavoj prepisci putem elektroničke pošte. Ujedno, da je zanimljiv navod tuženika iz osporenog akta kako prema podacima spisa predmeta i zabilješci u spisu od 14. rujna 2020. (mjesec dana nakon izdavanja građevinske dozvole) kojoj prileže prepiska sa službene elektroničke pošte da je 29. lipnja 2020. dostavljen arhitektonski projekt, odnosno druga dokumentacija spisa predmeta, uslijed čega prema ocjeni tuženika da je tužiteljici pružena mogućnost uvida u spis predmeta prije izdavanja građevinske dozvole. Stoga da tužiteljica podnošenjem predmetne tužbe želi doći u poziciju pravovremene obaviještenosti o svim elementima važnim za već postojeću, legalnu gradnju, čija stabilnost da je već znatno ugrožena, a također životi ljudi i okolno zemljište da su dovedeni u opasnost, s tim da bi pred zakonom trebali biti svi isti, dok opisanim postupanjem upravnih tijela da se stječe dojam kako su neki investitori u privilegiranom položaju. Uslijed navedenog, da se u konkretnom slučaju nisu poštovale mjerodavne odredbe Zakona o gradnji, pri čemu se tužiteljica poziva i na odredbe članaka 123. st. 1 podst. 5, 124., 125., 126. te 127. Zakona o općem upravnom postupku, posebice vezano za postupanje u odnosu na stranku u postupku izdavanja građevinske dozvole, pa je tužiteljica tužbenim zahtjevom predložila donijeti presudu kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika i građevinska dozvola, te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem bi tužiteljica imati priliku zaštiti svoja prava.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporenog rješenja, te je predložio da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.

Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu, te na raspravama održanim pred ovim sudom 12. svibnja 2021. i 16. lipnja 2021. godine, u bitnom je navela kako se protivi tužbi u cijelosti i da predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz obvezivanje tužiteljice na plaćanje troškova postupka. Naime, tužiteljica da u tužbi uglavnom navodi kako joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku, odnosno da joj nije omogućeno pravo na uvid u predmetni spis radi izdavanja građevinske dozvole zainteresiranoj osobi, no iz spisa tuženika da je razvidno kako je poziv za uvid u spis predmeta tuženika doista dostavljen tužiteljici 13. lipnja 2020. godine, što da je jasno vidljivo iz potvrde H. p. koja prileže spisu, a isto tako da je nesporno kako je voditelj postupka s tužiteljicom vodio opsežnu korespondenciju putem elektroničke pošte i da joj je dostavljena cjelokupna dokumentacija izrađena za potrebe izdavanja građevinske dozvole, zbog čega da je netočna tvrdnja tužiteljice kako u postupku nije poštovana odredba čl. 115. st. 2. Zakona o gradnji. Također, u samom pozivu za uvid u spis predmeta da je jasno navedena adresa tužiteljice na kojoj prebiva, odnosno da je ista kao i adresa koju je tužiteljica navela u tužbi kao svoju adresu, što da je potvrđeno i fotografijom poštanske omotnice koja se nalazi u predmetu spisa, zbog čega da su neosnovani i nejasni navodi iz tužbe koji govore o tome da bi tužiteljica poziv pronašla u poštanskom sandučiću. Osim toga, sama tužiteljica da potvrđuje navode tuženika kako joj je dokumentacija dostavljena i putem elektroničke pošte, a koja dokumentacija da je relevantna za izdavanje građevinske dozvole slijedom čega da se ona doista o istoj i očitovala, ali prigovori da nisu bili ničim argumentirani, pa kada se uzme u obzir cjelokupan spis tuženoga tijela i drugi navodi tužbe da nisu osnovani, slijedom čega da se predlaže kao uvodno.

U sporu su održane rasprave 12. svibnja 2021. i 16. lipnja 2021. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na raspravu održanu 16. lipnja 2021. godine pristupio je opunomoćenik zainteresirane osobe, dok nisu pristupili uredno pozvani tužiteljica i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti, na kojoj je opunomoćenik zainteresirane osobe naveo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu te pri iznijetom na raspravi održanoj 12. svibnja 2021., pa kako zainteresirana osoba u ovom sporu nije imala nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, te je konačno popisao trošak spora u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn uz prijedlog da sud naloži tužiteljici naknaditi zainteresiranoj osobi trošak u naznačenom iznosu.

Za istaknuti je kako je na naznačenu raspravu pristupila i A. D., čiji identitet je utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu broj ., izdanu od P. p. P., za koju je prema vlastitom iskazu utvrđeno kako ona nije bliska srodnica s tužiteljicom, uslijed čega nije ovlaštena za njezino zastupanje u predmetnom sporu, pa ju je sud u ovom sporu tretirao isključivo kao tužiteljičinu opunomoćenicu za primanje pismena, a ne kao opunomoćenicu za zastupanje u ovom sporu.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, podnesak zainteresirane osobe od 10. veljače 2021. zajedno s prilogom, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe, podnesak tužiteljice od 12. svibnja 2021. zajedno sa svim prilozima, podnesak opunomoćenice za primanje pismena tužiteljice od 12. svibnja 2021., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

                            Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je izdavanje građevinske dozvole kojom se dozvoljava investitoru C. d.o.o., sa sjedištem u O., zainteresiranoj osobi u ovom sporu građenje građevine mješovite namjene (poslovno-stambene), 2.b skupine na k.č. … k.o. S. (B.) u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake Z.O.P.: … (glavnog projektanta H. B., dipl. ing. arh., br. ovl. A …) koji je sastavni dio građevinske dozvole i koji sadržava sedam mapa pobliže preciziranih točkom 1. izreke građevinske dozvole.

Naime, građevinskom dozvolom D.-n. ž., Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave M., KLASA: UP/I-361-03/20-01/… URBROJ: 2117/1-23/4-3-20-… od 12. kolovoza 2020. godine dozvoljava se investitoru C. d.o.o., sa sjedištem u O., zainteresiranoj osobi u ovom sporu građenje građevine mješovite namjene (poslovno-stambene), 2.b skupine na k.č. … k.o. S. (B.) u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake Z.O.P.: … (glavnog projektanta H. B., dipl. ing. arh., br. ovl. A …) koji je sastavni dio građevinske dozvole i koji sadržava sedam mapa pobliže preciziranih točkom 1. izreke građevinske dozvole, u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo smatralo kako su u konkretnom slučaju za izdavanje građevinske dozvole ispunjeni svi uvjeti propisani mjerodavnim odredbama Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 99. st. 1. citiranog Zakona.

Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/20-02/…, URBROJ: 531-09-2-20-… od 7. prosinca 2020. godine, postupajući po žalbi tužiteljice iz ovog spora njezina žalba je odbijena, te je time potvrđena naprijed citirana građevinska dozvola, a u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko upravno tijelo u istoj, odnosno iz razloga što je i tuženik smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke propisane mjerodavnim odredbama Zakona o gradnji za izdavanje građevinske dozvole koju je tuženik stoga ocijenio pravilnom i zakonitom.

Među strankama ovog spora spornim se ukazuje je li u provedenom postupku tužiteljici omogućeno zakonito sudjelovanje u istom, odnosno je li u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe čl. 115. Zakona o gradnji na njezinu štetu što bi rezultiralo donošenjem nezakonite građevinske dozvole, kao i osporenog rješenja tuženika, te nadalje jesu li od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja tužbeni prigovori tužiteljice koje ističe i to da je zainteresirana osoba kao investitor već započela gradnju predmetne građevine radi čega da je narušena statika njezinog objekta te da je investitor ušao u posjed njezine nekretnine, ujedno i je li tuženik pravilno otklonio identične prigovore koje je tužiteljica u tom pogledu iznijela u žalbi izjavljenoj protiv građevinske dozvole, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika i prvostupanjske građevinske dozvole u cijelosti.

Odredba članka 108. Zakona o gradnji („Narodne novine“ 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisuje:

„(1) Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor.

(2) Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola investitor prilaže: 1. glavni projekt u elektroničkom obliku, 2. ispis glavnog projekta ovjeren od projektanata i glavnog projektanta ako je u njegovoj izradi sudjelovalo više projektanata, 3. Iskaznicu energetskih svojstava zgrade u elektroničkom obliku, potpisanu elektroničkim potpisom, 4. ispis Iskaznice energetskih svojstava zgrade ovjerene od projektanata i glavnog projektanta ako je u njezinoj izradi sudjelovalo više projektanata, 5. pisano izvješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana, 6. potvrdu o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema stranim propisima, 7. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole, 8. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor i 9. dokaz da je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost prijenosa dijela zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno dužnosti sklapanja ugovora o osnivanju služnosti provoza i/ili prolaza, propisane posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje, ako takva dužnost postoji.

(3) Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za građevinu za koju se prema posebnom zakonu izdaje lokacijska dozvola investitor uz dokumente iz stavka 2. ovoga članka prilaže: 1. lokacijsku dozvolu i 2. parcelacijski elaborat koji je ovjerilo tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina i potvrdilo Ministarstvo, odnosno upravno tijelo koje je izdalo lokacijsku dozvolu za građevinu za koju je lokacijskom dozvolom određeno formiranje građevne čestice ili je lokacijskom dozvolom određen obuhvat zahvata u prostoru unutar kojeg se formira građevna čestica u skladu s lokacijskom dozvolom, izrađen u elektroničkom obliku ovjeren elektroničkim potpisom.

(4) Dokumentacija iz stavka 2. podstavaka 1., 3., 5., 6., 7., 8. i 9. ovoga članka može se podnijeti u elektroničkom obliku i elektroničkim putem.“

Odredba članka 109. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisuje:

„(1) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra se: 1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi, 2. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom, na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja, 3. odluka nadležne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja, 4. ugovor o ortaštvu sklopljen s vlasnikom nekretnine čiji je cilj zajedničko građenje, 5. pisana suglasnost vlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine te suglasnost Republike Hrvatske, tijela nadležnog za upravljanje državnom imovinom, za nekretnine kojima Ministarstvo državne imovine upravlja temeljem članka 71. Zakona o upravljanju državnom imovinom (»Narodne novine«, br. 52/18.), 6. pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor.

(2) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu obuhvata zahvata u prostoru smatra se: 1. izvadak, ugovor, odluka ili suglasnost iz stavka 1. ovoga članka, 2. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor nositelj prava služnosti, 3. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo služnosti, zakupa ili korištenja, 4. odluka nadležne državne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo služnosti.

(3) Potpis vlasnika nekretnine, odnosno nositelja prava građenja na predugovoru, ugovoru, odnosno suglasnost iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mora biti ovjeren od javnog bilježnika.

(4) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu nekretnine na kojoj stjecanje stvarnih prava nije moguće ili se prema posebnom zakonu pravo građenja stječe koncesijom smatra se ugovor o koncesiji kojim se stječe pravo građenja, ili drugi akt određen posebnim zakonom, a jedinica lokalne samouprave svoj pravni interes za građenje infrastrukture i jednostavnih građevina na pomorskom dobru dokazuje planom upravljanja pomorskim dobrom za tekuću godinu ili drugim aktom određenim posebnim zakonom.

(5) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka smatra se i odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske ili poziv na odredbu posebnog zakona kojom je utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje građevine za koju je zatražena građevinska dozvola, ako je investitor podnio zahtjev za izvlaštenje, odnosno ako je investitor podnio zahtjev za rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu, građevinama ili drugim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave.

(6) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine čije je građenje u interesu Republike Hrvatske na javnoj cesti, nerazvrstanoj cesti, željezničkoj infrastrukturi i javnom vodnom dobru smatra se suglasnost osobe, odnosno tijela koje upravlja tom cestom, infrastrukturom, odnosno javnim vodnim dobrom.“

Odredba članka 110. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisuje:

„ (1) Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, 2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, 3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, 4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, 5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, 6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

(2) Stavak 1. podstavak 7. ovoga članka ne odnosi se na izdavanje građevinske dozvole za: 1. rekonstrukciju postojeće građevine, 2. građenje nove građevine na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, kojom se bitno ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine.

(3) Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, 2. postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine, 3. postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i 4. postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.

(4) Stavak 3. podstavci 2., 3. i 4. ovoga članka ne odnosi se na rekonstrukciju postojeće zgrade.“

Odredba članka 115. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisuje:

„ (1) Stranka u postupku građevinske dozvole je investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.

(2) Tijelo graditeljstva dužno je stranki, prije izdavanja građevinske dozvole, pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja (u daljnjem tekstu: uvid u spis predmeta).“

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljice iz ovog spora istu odbio, te potvrdio građevinsku dozvolu izdanu od strane prvostupanjskog upravnog tijela kojom se dozvoljava investitoru C. d.o.o., sa sjedištem u O., zainteresiranoj osobi u ovom sporu građenje građevine mješovite namjene (poslovno-stambene), 2.b skupine na k.č. … k.o. S. (B.) u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake Z.O.P.: … (glavnog projektanta H. B., dipl. ing. arh., br. ovl. A …) koji je sastavni dio građevinske dozvole i koji sadržava sedam mapa pobliže preciziranih točkom 1. izreke građevinske dozvole, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke propisane prethodno citiranom odredbom čl. 110. Zakona o gradnji za izdavanje građevinske dozvole, zbog čega je trebalo zainteresiranoj osobi iz ovog spora istu izdati, slijedom čega je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv navedene građevinske dozvole, pa ovaj sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i samu građevinsku dozvolu u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužiteljica ističe kako njoj na zakonit način nije omogućeno da sudjeluje u upravnom postupku jer da je ona poziv za uvid u spis zaprimila 13. lipnja 2020., dok da je u pozivu naznačeno da se uvid u spis može izvršiti dana 9. lipnja 2020., dakle da je poziv zaprimila nakon što je već prošao navedeni termin, uslijed čega da je na njezinu štetu povrijeđena odredba čl. 115. Zakona o gradnji, kao i da je njoj onemogućeno da kao stranka sudjeluje u upravnom postupku, za kazati je kako sud nalazi ovakve prigovore u cijelosti neosnovanima.

Naime, prema podacima spisa doista proizlazi kako je tužiteljica poziv za uvid u spis zaprimila 13. lipnja 2020., odnosno nakon datuma koji je u pozivu bio naznačen kao datum kada se može izvršiti uvid u spis (9. lipnja 2020.), međutim i ovaj sud zaključuje kako time nije došlo do procesnih povreda na štetu tužiteljice koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja, ovo iz razloga što prema korespondenciji između tužiteljice i prvostupanjskog tijela putem elektroničke pošte, koja prileže spisu, a o čemu je u spisu sastavljena i službena zabilješka od 14. rujna 2020., kojoj je priložena predmetna korespondencija nedvojbeno proizlazi kako je tužiteljici upravo na njezino traženje putem elektroničke pošte 29. lipnja 2020. dostavljen arhitektonski projekt, kao i druga tražena dokumentacija iz spisa predmeta, što niti sama tužiteljica ne spori u tužbi, pa imajući u vidu da je prethodno citiranom odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o gradnji propisano da je tijelo graditeljstva dužno stranki, prije izdavanja građevinske dozvole, pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja, kod stanja stvari da je tužiteljici tražena projektna dokumentacija dostavljena putem elektroničke pošte 29. lipnja 2020., a da je sama građevinska dozvola izdana 12. kolovoza 2020., to je sasvim jasno da je tužiteljica imala dovoljno vremena da se očituje o svim primjedbama koje se odnose na planiranu gradnju, posebice kada se uzme u obzir rok kakav u vidu ima odredba čl. 119. st. 1. istoga Zakona od 8 dana za pisano očitovanje o namjeravanom građenju jer je od dana dostave projektne dokumentacije do dana izdavanja akta za građenje proteklo vrijeme dulje od mjesec dana.

Osim toga, potpuno neutemeljeno tužiteljica ističe kako upravna tijela njoj nisu omogućila da kao stranka sudjeluje u upravnom postupku, jer da je takvo svojstvo tužiteljici priznato neprijeporno proizlazi iz nedvojbenih činjenica i to da je tužiteljica kao vlasnica nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola pozvana radi uvida u spis radi izjašnjenja, nakon čega joj je građevinska dozvola kao stranki u postupku dostavljena, protiv koje je ona izjavila žalbu, o kojoj je tuženik meritorno odlučio, pa da tužiteljici nije priznato svojstvo stranke, tada joj se građevinska dozvola ne bi ni dostavljala, niti bi se meritorno odlučivalo o njezinoj žalbi, a kako tome nije tako, to je sasvim jasno da su upravna tijela tužiteljicu tretirala kao stranku postupka izdavanja građevinske dozvole. 

Također, da je tužiteljica aktivno sudjelovala u postupku kao stranka ukazuje i činjenica da je ona protiv građevinske dozvole izjavila žalbu, nakon čega je i protiv osporenog rješenja tuženika pokrenula predmetni upravni spor, što pak znači kako je ona poduzela sve dopuštene pravne radnje kako bi zaštitila svoje pravne interese, te je imala mogućnost istaknuti sve okolnosti zbog kojih smatra da da je planirana gradnja koja se dopušta građevinskom dozvolom nezakonita, što je naposljetku i učinila, no radi se o prigovorima koji nisu od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja.

Nadalje, potpuno je bespredmetno pozivanje tužiteljice na odredbe od čl. 123. do 127. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), odnosno na odredbe koje se odnose na obnovu postupka, to iz razloga što prema podacima spisa tužiteljica nije podnijela prijedlog za obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole, već je protiv iste izjavila žalbu u kojoj se pogrešno pozvala na citirane odredbe, no kako je u smislu odredbe čl. 123. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku moguće predložiti obnovu postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, a kako je tužiteljica protiv građevinske dozvole u zakonskom roku izjavila žalbu, nedvojbeno je da su najprije prvostupanjsko tijelo, a potom i tuženik pravilno postupili kada su tužiteljičinu žalbu tretirali upravo kao žalbu, a ne kao prijedlog za obnovu postupka, uslijed čega je neprijeporno da za predmetnu upravnu stvar ne mogu biti relevantne odredbe Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na obnovu postupka, a na koje se tužiteljica neutemeljeno poziva.

U odnosu pak na navode tužiteljice kako je investitor ušao u njezin posjed, ignorirajući crvene oznake ruba njezine čestice, iz čega je za zaključiti kako tužiteljica eventualno smatra kako se radi o gradnji koja ne bi bila sukladna mjerodavnoj prostorno planskoj dokumentaciji, za navesti je kako prema podacima spisa proizlazi da je glavni projekt izrađen u skladu s relevantnim odredbama Urbanističkog plana uređenja naselja B. („O. g. – S. g. O. S.“ broj …) prema kojem se planirana čestica nalazi u obuhvatu istog i to prema kartografskom prikazu 1. „Korištenje i namjena prostora“ u zoni mješovite namjene (oznaka …), a kartografski prikaz plana s legendom i sastavnicom priložen je spisu, te je projektna dokumentacija u pogledu lokacijskih uvjeta u skladu s relevantnim odredbama Plana, a u konkretnom slučaju je riječ o individualnoj samostojećoj građevini koja nije povezana s drugim susjednim građevinama te je svojim dijelovima odmaknuta od rubova građevne čestice na udaljenost od 1,00 do 5,00 m, a kod udaljenosti manjoj od 3 m nisu predviđeni otvori na tom dijelu građevine, što znači da je glavni projekt u cijelosti sukladan odredbama čl. 11., 18., 19., 42., 43. i 48. Urbanističkog plana uređenja naselja B., što je prvostupanjsko tijelo detaljno obrazložilo u obrazloženju građevinske dozvole, pa se tužiteljicu u tom smislu upućuje na stranice 4. i 5. iste. 

Vezano za navode tužiteljice u kojima ona ističe kako planirana građevina negativno utječe na nekretninu u njezinom vlasništvu, za navesti je kako prema stanju spisa nedvojbeno proizlazi da je glavni projekt koji je sastavni dio građevinske dozvole izrađen u skladu s odredbama mjerodavne prostorno planske dokumentacije u smislu naprijed citirane odredbe čl. 110. st. 1. toč. 3. Zakona o gradnji, konkretno s Urbanističkim planom uređenja naselja B. („O. g. – S. g. O. S.“ broj …), a što je detaljno precizirano u obrazloženju građevinske dozvole na stranicama 4. i 5., kod kojeg nespornog stanja stvari, okolnosti koje tužiteljica problematizira, a zbog kojih da će doći do negativnog utjecaja na njezinu nekretninu su potpuno pravno irelevantne za konkretnu upravnu stvar, ovo stoga što je sukladno dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud tužiteljica kao susjed međašnik dužna trpjeti utjecaj zakonite gradnje na njezinu nekretninu, koje stajalište je izraženo i u većem broju presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, pa tako primjerice i u presudi tog suda poslovni broj: Usž-… od 2. travnja 2021.    

U svezi prethodno izloženog, sud nalazi potrebnim nadodati kako za izdavanje građevinske dozvole nije potrebna suglasnost susjeda međašnika, već je nadležno tijelo koje izdaje građevinsku dozvolu u smislu odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o gradnji dužno stranki, prije izdavanja građevinske dozvole, pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja, na koji način je tijelo prvog stupnja u konkretnoj upravnoj stvari i postupilo, o čemu se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude već očitovao, dok protivljenje bilo koje stranke, pa tako i tužiteljice u postupku izdavanju akta za građenje nije od utjecaja na zakonitost takvog akta, odnosno ne predstavlja smetnju njegovom izdavanju, već se ista izdaje ukoliko nadležno tijelo utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti propisani prethodno citiranom odredbom članka 110. Zakona o gradnji, kao što je to bilo i u konkretnom slučaju.

U odnosu na tužbene navode kako se osporenim aktima amnestira nezakonita gradnja zainteresirane osobe s obzirom da je konkretna gradnja već započeta, za navesti je kako okolnost što bi građenje u predmetnoj upravnoj stvari bilo započeto prije pravomoćnosti građevinske dozvole u smislu mjerodavnog Zakona o gradnji ne predstavlja zapreku da se izda građevinska dozvola, naravno pod uvjetom da investitor priloži svu propisanu dokumentaciju i da su ispunjeni svi propisani uvjeti kakve u vidu ima prethodno citirana odredba čl. 110. Zakona o gradnji, kao što je to bilo u ovom slučaju, uslijed čega i ovakvi tužbeni prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

Ujedno, za nadodati je kako se građevinskom dozvolom dozvoljava građenje na način kako je to prikazano u glavnom projektu koji je sastavni dio građevinske dozvole, s tim da je svaki investitor u smislu odredbe čl. 106. Zakona o gradnji dužan graditi u skladu s građevinskom dozvolom, dok ukoliko investitor gradi protivno tom aktu ili bez građevinske dozvole, tada se radi o nezakonitoj gradnji za koju je nadležan Državni inspektorat, Građevinska inspekcija koja u slučaju da utvrdi kako se radi o nezakonitoj gradnju ima na dispoziciji narediti jednu od inspekcijskih mjera, pa tako i inspekcijsku mjeru uklanjanja ili usklađenja gradnje s aktom za građenje, no ovakve okolnosti ne mogu biti od utjecaja na zakonitost samog akta za građenje, jer se građevinska dozvola izdaje ukoliko su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 110. Zakona o gradnji, dok se pitanje nezakonite gradnje rješava u inspekcijskim postupcima, pa ukoliko tužiteljica smatra da je u predmetnom slučaju došlo do odstupanja u građenju, ona može takvo što prijaviti Državnom inspektoratu, Građevinskoj inspekciji, koje tijelo je jedino nadležno utvrditi je li došlo do nezakonitosti u građenju, s tim da je za kazati kako se u postupku izdavanja uporabne dozvole utvrđuje između ostalog i je li građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom.

Zaključno, za istaknuti je kako u nespornim okolnostima i to da je zainteresirana osoba u spis priložila propisanu dokumentaciju kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 2. i 109. st. 1. toč. 1. Zakona o gradnji, da su utvrđeni svi propisani uvjeti i uvjeti priključenja, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen sukladno uvjetima za provedbu zahvata u prostoru mjerodavnim prostornim planom, da je glavni projekt izrađen od za to ovlaštene osobe i koji je propisno označen te izrađen na način što je onemogućena neovlaštena promjena njegovog sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, da je donesen urbanistički plan uređenja za područje za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegovog donošenja u smislu odredbe čl. 110. st. 1. Zakona o gradnji, da je utvrđeno kako postoji mogućnost neposrednog priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na javnoprometnu površinu, da postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda i da postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu, to je pak sasvim jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da se u predmetnoj upravnoj stvari zainteresiranoj osobi izda tražena građevinska dozvola, uslijed čega okolnosti koje tužiteljica problematizira u tužbi nisu od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenih rješenja.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužiteljice i to kako u pogledu njezinih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na njezinu štetu.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsku građevinsku dozvolu zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to sastav odgovora na tužbu od 21. travnja 2021. te za pristup na ročišta 12. svibnja 2021. i 16. lipnja 2021. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. t. 2. i Tbr. 23. st. 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 7.500,00 kn, pa je slijedom izloženog odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 18. lipnja 2021. godine

 

                                                                                                                  S U D A C

 

Ivan Dadić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                   Radojka Ćupurdija