1              Poslovni broj: 5 Us I-216/2021-10

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
       Erazma Barčića 5                                                               Poslovni broj: 5 Us I-216/2021-10

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja T. u. n. d.o.o., Z., zastupanog po opunomoćenicima M. P. i L. P. D., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z…, radi poreza na promet nekretnina, 18. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/2247 , URBROJ: 513-04-20-2 od 30. studenog 2020. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, KLASA: UP/I-410-20/16-01/1902, URBROJ: 513-07-18-03/19-6 od 14. lipnja 2019.

 

II.              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu 2.500,00 kn (dvijetisućepetstokuna), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima u ovome upravnom sporu.

 

              III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 2.500,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1.                 Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, KLASA: UP/I-410-20/16-01/1902, URBROJ: 513-07-18-03/19-6 od 14. lipnja 2019. (dalje: I° rješenje od 14. lipnja 2019.) kojim je poništeno privremeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Primorje i Lika, Ispostave Poreč, KLASA: UP/I-410-20/16-01/1902, URBROJ: 513-07-82-07/16-2 od 15. lipnja 2016. (dalje: I° rješenje od 15. lipnja 2016.), te je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 27.778,76 kn za nekretnine koje su bile predmetom Ugovora o unosu prava vlasništva na nekretninama od 25. svibnja 2016. (dalje: Ugovor), zaključene između tužitelja i trgovačkog društva T. o. d.d.

 

2.                 I° rješenjem od 15. lipnja 2016. tužitelj je oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN br. 69/97, 26/00, 153/02, 22/11, 143/14; dalje: Zakon).

 

3.                 Iz obrazloženja pobijanih odluka vidljivo je da I° rješenje od 15. lipnja 2016. poništeno pozivom na odredbu čl. 14. st. 3. Zakona u vezi čl. 127. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09; dalje: ZUP) a temeljem utvrđenja da je osnivanje i dokapitalizacija tužitelja prividan pravni posao kojim se prikriva pravni posao kupoprodaje nekretnina povezanom slovenskom društvu T. u. n. d.d. s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na promet nekretnina.

 

4.                 Tužitelj osporava zakonitost tuženikova rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka te u tužbi izlaže kao i u žalbi. U bitnom, navodi da je I° rješenje od 14. lipnja 2019. nezakonito jer je doneseno bez prethodno provedenog poreznog nadzora, a što je, sukladno odredbi čl. 14. st. 3., preduvjet za poništavanje privremenih poreznih rješenja o oslobađanju od plaćanja nekretnina. Osim toga, tužitelj u tužbi iznosi i druge razloge zbog kojih smatra da su osporavane odluke nezakonite, a koji navodi su ispušteni iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku.

 

5.                 Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je tužba neosnovana te predlaže da se ista odbije iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. 

 

6.                 U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

7.                 U cilju ocjene zakonitosti osporavanog akta tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

 

8.                 Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši izvođenje istih suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

 

9.                 Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

10.             Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da su nekretnine koje su predmetom oporezivanja unijete u temeljni kapital tužitelja temeljem Ugovora; da je tužitelj I° rješenjem od 15. lipnja 2016. oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina rješenja; da nad tužiteljem i(ili) trgovačkim društvom T. o. d.d. nije (formalno) proveden postupak poreznog nadzora – sukladno odredbama čl. 115. – 126. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18; dalje: OPZ).

 

11.             Porezno tijelo dužno je zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa (čl. 6. st. 1. OPZ-a).

 

12.             Unos nekretnina u trgovačko društvo kao osnivački ulog ili povećanje temeljenog kapitala u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima oslobođeno je plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem odredbe čl. 12. st. 1. Zakona.

 

13.             Prema st. 3. čl. 12. Zakona ako tijekom poreznog nadzora Porezna uprava utvrdi prividnost pravnog posla po osnovi kojeg je stečena nekretnina, poništit će rješenje o oslobođenju od plaćanja poreza na promet nekretnina donesenog na temelju st. 1.

 

14.             Sustav oporezivanja prometa nekretnina temelji se na poreznim prijavama, dakle podacima koje poreznom tijelo dostavlja sam porezni obveznik i koji (podaci) se ne provjeravaju po zaprimanju već naknadno putem mehanizma kontrole točnosti i istinitosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi.

 

15.             Jedan od takvih mehanizama je i postupak poreznog nadzora, na koji izričito upućuje ranije citirana odredba čl. 12. st. 3. Zakona, a koji postupak je reguliran odredbama čl. 115. - 126. OPZ-a. Tako se iz navedenih odredbi OPZ-a, između ostalog, može iščitati da je porezni nadzor dio porezno-pravno odnosa u kojem se, sukladno zakonu kojim se uređuje pojedina vrsta poreza, provjeravaju i utvrđuju činjenice bitne za oporezivanje; da postupak započinje dostavom Obavijesti o poreznom nadzoru; da se nadzor provodi uz (obvezno) sudjelovanje poreznog obveznika; da se o provedenom nadzoru sastavlja zapisnik koji, između ostalog, sadrži pravni i činjenični temelj; da prije sastavljanja zapisnika porezni obveznik mora biti obaviješten o rezultatima provedenog nadzora; da se na temelju činjenica utvrđenih u poreznom nadzoru i navedenih u zapisniku donosi porezno rješenje kojim se odlučuje o pravima i obvezama poreznog obveznika.

 

16.             Iz stanja spisa proizlazi da se zaključak poreznog tijela o prividnosti pravnog posla po osnovi kojeg je došlo do stjecaja nekretnina od strane tužitelja temelji na podacima iz Službene zabilješke: KLASA: 471-01/2019-01/16, URBROJ: 413-07-23-03/19-7 od 24. travnja 2019., sastavljene od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, Službe za nadzor, nakon provedenog neizravnog nadzora nad društvom T. o. d.d.

 

17.             Ostvarivanje načela zakonitosti u poreznom postupku (čl. 6. st. 1. OPZ-a) znači da je tijelo koje rješava određenu upravnu – poreznu stvar dužno u svemu se pridržavati materijalnih propisa koje primjenjuje u rješavanju konkretne porezne stvari te propisa kojima je reguliran postupak rješavanja određene porezne stvari, konkretno OPZ-a. To se odnosi kako na sve radnje tako i na cjelokupan rad tijela na rješavanju upravne stvari. Drugim riječima, načelo zakonitosti podrazumijeva osiguranje materijalnopravne zakonitosti – odnosno da su pravilno primijenjeni materijalni propisi na temelju kojih se rješava porezna stvar, i formalnopravne zakonitosti – odnosno da su u svemu poštovana procesna pravila poreznog upravnog postupka u svim fazama i radnjama rješavanja porezne stvari i donošenja poreznog akta.

 

18.             Prema odredbi čl. 12. st. 3. Zakona rješenje o oslobađanju od plaćanja poreza na promet nekretnina može se poništiti zbog prividnosti pravnog posla ako je provjera vjerodostojnosti podataka iz porezne prijave provedena u postupku poreznog nadzora. Sadržaj citirane zakonske norme ne ostavlja mjesta dvojbi da se radi o postupku koji se provodi prema čl. 115. – 126. OPZ-a, a ne o postupku neizravnog nadzora – kao neformalnijeg mehanizma kontrole.

 

19.             Zaključno, Sud ističe da I° rješenje od 14. lipnja 2019. nije doneseno u obnovljenom postupku, kako je to navedeno u samom rješenju, jer u konkretnom slučaju nije došlo do obnove konkretnog poreznog postupka u smislu odredbi čl. 123. do 127. ZUP-a.

20.             Slijedom gore izloženog, obzirom da su, prema ocjeni ovog Suda, odluke poreznih tijela utemeljene na rezultatima postupka koji nije proveden sukladno propisanoj proceduri to se pobijana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ne mogu ocijeniti zakonitima te je stoga, temeljem odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u tč. I. dispozitiva. Na taj način Sud predmet nije vratio na ponovni postupak, već je ovom presudom sam riješio stvar. Spomenuto ne isključuje mogućnost da nadležno porezno tijelo u budućem razdoblju pokrene postupak poreznog nadzora radi provjere vjerodostojnosti podatka iz porezne prijave te da o rezultatima tog nadzora obavijesti nadležnu ispostavu Porezne uprave.

 

21.             Uzevši u obzir navedeno, Sud nije našao potrebnim posebno cijeniti druge razloge zbog kojih tužitelj smatra da su osporavani akti nezakoniti, pa stoga isti nisu izneseni u ovoj odluci.

 

22.             Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe (1.000,00 kn - Tbr. 23. tč. 1.) te zastupanje na ročištu održanom 10. lipnja 2021. (1.000,00 kn – Tbr. 23. tč. 2. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu 500,00 kn, odnosno sveukupno 2.500,00 kn. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 31. ožujka 2021. iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, odnosno trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog upravnog spora

 

U Rijeci 18. lipnja 2021.

 

      Sudac                            

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).