Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu Split, Domovinskog rata 4

41. Pp J-439/2020-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje
Sande Peroš, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv E. K. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19), pokrenutim optužnim prijedlogom PU SD, I. Policijske postaje Split broj: 511-12-23-05-5-62-1/2020 od 30. siječnja 2020., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 16. lipnja 2021. u nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja odvjetnika V. D., temeljem članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) dana 18. lipnja 2021. javno je objavio i

p r e s u d i o j e

okrivljenik E. K., pok. J. i A., dj. V., rođ. …. u S.,                                  OIB: …., stanuje u S. O. .., SSS, tokar, optičar,                     bez zaposlenja, skromnog imovnog stanja, razveden, otac jednog
maloljetnog djeteta, državljanin RH, prekršajno kažnjavan,

kojeg brani V. D., odvjetnik iz S., G. kbr …,

k r i v j e

što je dana 11. rujna 2019., u 20,25 sati, u S., u ulici L. kbr. .., počinio nasilje u obitelji, odnosno tjelesno i psihičko nasilje na štetu svoje bivše supruge I. K. s kojom ima zajedničko dijete i s kojom je razveden već 10 godina, koje nasilje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, na način što je bivšu suprugu sačekao ispred njene prebivališne adrese, potom je iznenada povukao rukom za kosu odostraga i zapriječio joj ulazak u hodnik zgrade, te joj prijetio i vrijeđao je riječima: "… krvi ću ti se napiti, droljo, kurvetino…!"

čime je počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 1. i točke 3., kažnjiv po
članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

pa mu se na temelju navedenog Zakona

41. Pp J-439/2020-11

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 30 (trideset) DANA

Temeljem članka 44. stavaka 2. i 3. Prekršajnog zakona na okrivljenika se

PRIMJENJUJE UVJETNA OSUDA

tako što se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 12
(dvanaest) mjeseci, računajući od pravomoćnosti presude, ne počini jedan ili više
prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom
osudom.

Uz kaznu za prekršaj temeljem članka 13. i 16. Zakona o zaštiti od nasilja u
obitelji, u vezi s člankom 50. stavkom 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se

i z r i č e

ZAŠTITNA MJERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI
UHOĐENJA žrtve obiteljskog nasilja I. K., i to na udaljenosti manjoj od 20
metara na području cijele Republike Hrvatske u trajanju od dvije (2) godine

E. K., dužan je postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, jer će u                            protivnom biti kažnjen za prekršaj novčanom kaznom od najmanje 3.000,00 kn ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana, sukladno članku 24. Zakona o zaštiti od
nasilja u obitelji.

Okrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka platiti iznos od
500,00 (pet stotina) kuna u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se
u protivnom isti naplatiti prisilno.

Obrazloženje

Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split, podnijela je
optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja opisanog i pravno označenog
kao u izreci ove presude.

Na održanoj glavnoj raspravi na koju je pristupio sa svojim odvjetnikom
V. D., okrivljenik je očitujući se o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj za koji se tereti, izjavio da se ne osjeća krivim, te je nadalje u svoju obranu naveo kako nije istina da je dana 11. rujna 2019. u 20,25 sati u S. u L. kbr.. na bilo koji način ispoljio nasilje prema bivšoj supruzi I. K., kako tjelesno, tako ni psihičko nasilje na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu. Naime, te večeri da je tamo došao kako bi vidio svog sina koji mu se nije javljao tri dana, a imali su dogovor da će skupa otići u knjižaru kupiti mu školske knjige. Kada je s ulice pokušao ući u ulaz zgrade, na samom ulazu da je zatekao I. i njezinog partnera J. Ž. kako se ljube. Kada je htio ući I. da je stavila ruku na vrata pitajući ga gdje će, a on da ju je samo pitao gdje je mali. Netko od njih dvoje da ga je povukao unatrag, ali se on otrgnuo, ušao u ulaz i pozvonio na vrata stana na II. katu.
Otvorio mu je sin J. koji ima 14 godina i koji se očito bio tek probudio. Naglasio je

2

41. Pp J-439/2020-11

kako I. nije povukao rukom za kosu otraga, da joj nije zapriječio ulazak u hodnik zgrade, niti joj prijetio i vrijeđao je riječima „…krvi ću ti se napiti, droljo, kurvetino…!“,
već da se samo unio u lice J. Ž.i pitajući ga je li ga on povukao za majicu. Nadalje je izjavio da je njegova bivša supruga I. K. u nekoj sotonističkoj sekti, te ima saznanja da se i drogira, ova prekršajna prijava da je uslijedila tek nakon što je njega fizički napala njezina prijateljica N. Š. koju je radi toga prijavio policiji i čini mu se da ga I. od tada lažno prijavljuje, želi sjesti i na mirovinu njegove majke jer je kasnio s plaćanjem alimentacije, ali što je krajem 2019. dogovorno riješio s I.

Na poseban upit branitelja ostvaruje li redovito kontakte sa sinom kako je to određeno sudskom odlukom, odnosno dva puta tjedno i svaki drugi vikend, E. K. je odgovorio da teško ostvaruje kontakt sa sinom, jer on to neće i čini mu se da I. manipulira s djetetom i govori mu protiv njega. Nadalje je izjavio da je navedene prigode krenuo vidjeti sina, ne samo zbog toga što mu se nije javljao tri
dana iako su se dogovorili da će mu on kupiti školski pribor, već i zbog toga što se
bojao da ga njegova majka i njezin partner izlažu njihovom sumnjivom društvu i
neprimjerenim sadržajima, a s obzirom na njegova saznanja da su pripadnici
sotonističke sekte O. T. O.

Branitelj okrivljenika je zatim naveo da se protiv E. K. na ovom Sudu vodi još jedan prekršajni postupak zbog skoro istog činjeničnog postupka pod brojem 11. Pp J-460/2020, i to zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima
protiv javnog reda i mira počinjenog prema J. Ž.

U dokaznom postupku pročitana je obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, koja je uručena okrivljeniku, koju je odbio potpisati, ali mu je uručena, Naredba o određivanju mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja I održavanje veze s I. K. u trajanju od osam dana, potvrda Ministarstva, Odjela za prekršajne evidencije o ranijoj prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika koju je sud pribavio elektroničkim putem, izvršen je uvid u predmete ovog Suda br. 11. Pp J-460/2020 i 16. Pp J-3917/2019, ispitana je I. K. kao žrtva obiteljskog nasilja, te u svjedok J.Ž.

Nakon što je upozorena po Zakonu, I. K. je izjavila da želi svjedočiti u ovom    prekršajnom postupku, nakon čega je upoznata i sa svojim pravima kao žrtva.
Upitana na okolnosti predmetnog prekršaja I. K. je posvjedočila da se dana 11. rujna 2019. oko 20,25 sati ispred ulaza u zgradu gdje stanuje u L. opraštala od svog partnera J. Ž. i u trenutku kada ga je poljubila, odjedanput da je osjetila kako ju je netko otraga uhvatio za kosu i povukao unazad, a kada se okrenula ugledala je svog bivšeg supruga E. K., od kojeg se sudski razvela 2012. Bio je vrlo uznemiren, niz lice mu je tekao znoj, te je odmah fizički napao njezinog partnera. Stajao je na ulazu u zgradu tako da nije mogla ući u haustor i otići kući. Vikao je na nju svojim uobičajenim riječima da je drolja, kurvetina, da će joj se napiti krvi, da će joj od života napraviti pakao i slično. U jednom trenutku da je njezinog partnera J. Ž. rukom uhvatio za lice, ali mu on nije uzvratio, jer mu ja još ranije rekla da nikako ne reagira na provokacije njenog bivšeg supruga koji joj je i prije pravio slične probleme jer je bolesno ljubomoran, želi sve imati pod kontrolom, te joj govorio da će joj zagorčati život čim ga je prvi put napustila, ali mu se na žalost i vratila, no nakon nekog vremena ponovno napustila, da bi se 2012. napokon i sudski razveli. Bivšeg supruga da je nekoliko puta prijavljivala policiji, ali se
sve završavalo samo na razgovorima i opomeni od strane policije, no ovoga puta da je odlučila i sama nešto poduzeti, te je prijavu podnijela izravno MUP-u, pa je provedena unutarnja kontrola u I. Policijskoj postaji, nakon čega da je napokon

3

41. Pp J-439/2020-11

podnijet i ovaj optužni prijedlog. Nadalje je I. K. izjavila da je tijekom ovog incidenta uspjela otići u stan do sina i smiriti ga, jer se vikanje njenog bivšeg supruga
vjeruje čulo i u stanovima svih susjeda, nakon čega se ponovno spustila dolje, da bi
E. otišao do njezinog stana porazgovarati sa sinom kojeg je uspio nagovoriti da pođe s njim u njegov automobil kako bi na miru porazgovarali, čemu da se nije protivila iako joj to nije bilo drago, da bi nakon što su sjeli u automobil, bivši suprug
otišao sa sinom. U tom trenutku nije znala gdje su otišli i kad će se vratiti, jer se ništa
prethodno nisu dogovorili, pa ga je odmah zvala mobitelom, ali se on nije javljao.
Policiju da je inače bila pozvala kada je E. otišao do njezinog stana i rekla im kako se isti ponaša, a nakon što se odvezao sa sinom, policija je došla na lice mjesta. Jedan policajac da je mobitelom s njim stupio u kontakt i rekao mu da dovede sina, što je E. i učinio nakon otprilike pola sata. Sudskom presudom kojom je brak razveden da je odlučeno da oboje imaju skrbništvo nad djetetom, te da
ga E. ima pravo viđati dva puta tjedno i svaki drugi vikend, a što se upražnjavalo na način da je on viđao dijete onda kada mu je to bilo zgodno. Prema njoj da je uvijek bio verbalno nasilan, pratio je, te joj zagorčavao život, kako je i obećao. Podnio je I prijavu Centru za socijalnu skrb tražeći da dijete pola vremena bude s njim, a pola s
njom, no čini joj se da je to tražio zato da ne bi plaćao alimentaciju koja mu je
određena sudskom presudom. Socijalnim radnicima da je govorio protiv nje u smislu
da se ne skrbi dobro za dijete, da se kurva, drogira, da zanemaruje dijete i slično,
tako da su stručni radnici Centra, psiholozi, defektolozi i socijalni radnici tri godine
nadzirali njezinu skrb nad djetetom, nakon čega su donijeli odluku da viđanje s
djetetom bude kao u sudskoj odluci, ali se E. to žalio, odnosno pokrenuo je postupak na Sudu, ali je i to izgubio, odnosno i dalje imaju zajedničku skrb nad
djetetom, a on ga može viđati dva puta tjedno i svaki drugi vikend, odnosno sve kao
što je bilo određenom presudom kojom je brak razveden. Otkako je dobio ovu
prekršajnu prijavu početkom 2020., E. da je više nije uznemiravao ni na koji
način, ali s obzirom na ovo njezino svjedočenje, nije sigurna hoće li tako i nadalje
biti, pa je stoga zamolila da mu se odredi zabrana približavanja, uznemiravanja i
održavanja veze s njom.

Na upit branitelja okrivljenika I. K. zna li zbog čega je kritične prigode E. K. došao u njezin stan, odnosno ispred kuće u kojoj stanuje, ona je odgovorila da pretpostavlja kako je došao zbog njihovog zajedničkog djeteta, ali smatra da se prethodno trebao smiriti s obzirom na stanje u kojem se tada nalazio, jer ukoliko doista voli dijete, onda da ga ne bi trebao izlagati takvom svom ponašanju.
Na daljnji upit je li znala da je E. danima prije tražio kontakt sa sinom radi dogovora o kupnji školskog pribora za narednu školsku godinu, I. K. je odgovorila kako to nije znala, niti joj je sin o tome govorio, ali da od ranije zna kako
E. nije od riječi, jer se događalo da je sinu znao reći kako će mu nešto kupiti, a na koncu mu to nije kupio.

Branitelj okrivljenika upitao je I. K. je li joj poznato da E. često izražava brigu oko djetetovih izostanaka iz škole, I. K. je izjavila da ne želi odgovoriti na to pitanje, je zna kuda bi to moglo odvesti, odnosno na suprugovu temu o njezinom ponašanju, karakteru i slično.

E. K. je slušao svjedočenje I. K., nakon čega je izjavio da neće ništa komentirati, i to po savjetu svog branitelja odvjetnika V. D., koji je pak dodao da prigovara iskazu svjedokinje kao neistinitom, te je predložio da se pregleda spis broj 11. Pp J-460/2020 protiv E. K. radi istovremenog događaja, kao i pregled spisa br. 16. Pp J-3917/2020.

4

41. Pp J-439/2020-11

Svjedok J. Ž. je u vezi predmetnog prekršaja izjavio da se dana 11.rujna 2019. u večernjim satima oko 21,00 sati sa svojom partnericom I. K. vraćao iz dućana T. njezinoj kući u L. kbr…, a kada su već zakoračili u haustor zgrade ispred koje prethodno nisu vidjeli E. K., njezinog bivšeg supruga, on je iznenada I. potegao za kosu otraga i odmakao je, te stao na ulazna vrata zgrade, rukom ga zgrabio za lice i odgurnuo ga. Odmah se odmakao i naslonio na obližnji parkirani automobil, dok je E. K. vrijeđao I.i njega raznim pogrdnim riječima, kojih se ne može točno prisjetiti, ali se sjeća da ju je pitao nosi li vražićka u stomaku. Ne sjeća se da bi joj govorio nešto u smislu prijetnji smrću ili ozljeđivanja, jer bi se toga sjetio bez obzira što je od tada prošlo više od dvije godine. Napomenuo je nadalje da ovo nije bio njegov prvi susret s E. K. i pretpostavlja da je sve bilo zbog njegove veze s I. K. koja da je njegova partnerica i dan danas, a najgori događaj da je bio 27. svibnja 2020. kada ga E. K., pri izlasku s parkinga vožnjom unatrag nije propustio dok je on vozio biciklu svojim smjerom ulicom K. Z., a on izlazio s parkinga u V. ul. U tom trenutku skrenuo je ulijevo u V. ul., a E. je krenuo za njim i u jednom trenutku mu prepriječio put svojim automobilom, izašao i počeo ga vrijeđati, ali ga on unatoč tome nije imao namjeru prijaviti. Međutim, kada mu je rekao kako je on došao do njegovog sina, a da će on (E.) doći do njegove kćeri, odlučio ga je prijaviti policiji zbog tog događaja.

Nakon iskaza J. Ž., branitelj okrivljenika ga je upitao je li navedene prigode imao u ruci neku torbu ili vrećicu, s obzirom da se s I. K. vraćao iz dućana, svjedok je odgovorio da su imali jednu vrećicu, ali se ne sjeća je li je držao on ili I., jer je bio veoma uznemiren tim događajem. Na upit je li po dolasku policije na lice mjesta razgovarao s policajcima, J. Ž. je odgovorio da ih je samo pitao treba li ostati s obzirom da se radi o obiteljskom nasilju, pa mu je jedan od njih rekao kako bi bilo bolje da ode, što da je i učinio.

Nadalje je branitelj okrivljenika svjedoku postavio pitanje u vezi događaja od

27. svibnja 2020. smatra li da je susret s E. K. bio slučajan, pa je svjedok odgovori  kako misli da je susret bio slučajan, a na slijedeće pitanje odgovorio je da su na tom dijelu gdje su se njih dvojica sreli ulica K. Z. i V. jednosmjerne.

Uvidom u spis br. 11. Pp J- 460/2020 utvrđeno je da se isti vodi protiv E. K. zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira istoga dana i na istom mjestu prema oštećenom J. Ž., ali koji predmet još nije riješen, te u spis br. 16. Pp J-3917/2019 koji se vodi protiv N.Š. iz S., L. kbr.., za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u odnosu na E. K., koji predmet također još nije riješen.

Kada više nije bilo dokaznih prijedloga, branitelj okrivljenika odvjetnik V. D. je u završnoj riječi naveo da je iz rezultata prekršajnog postupka razvidno da su se okrivljeni i oštećena razveli još 2012., te da nakon toga između njih ne postoji niti jedan evidentirani incident, odnosno prekršaj. Iz službene evidencije o prekršajima koja postoji u spisu da se može vidjeti kako je okrivljeni odgovarao za prometni prekršaj i za neki drugi prekršaj, a što nema veze s ovim postupkom.
Kroz čitavo vrijeme od razvoda braka okrivljeni da vodi brigu o malodobnom
sinu koji živi s oštećenom. Upravo zbog toga da je 11. rujna 2019. pošao kod sina
vidjeti zbog čega mu se ne javlja na telefon, a zvao ga je i danima prije toga kako bi
dogovorili kupnju školskih potrepština. Stoga da nije bilo nikakve namjere okrivljenog
da remeti javni red i mir, odnosno da vrši nasilje i da nije bilo onako kako to piše u
optužnom prijedlogu, niti kako je to navela oštećena, a s tim u vezi ukazao je na

5

41. Pp J-439/2020-11

razliku u kazivanju oštećene i svjedoka Ž. Tako npr. oštećena da navodi kako su bili u "portunu", da se rastajala s svojim partnerom i da su se poljubili, a što pretpostavlja da su izišli iz stana, dok je svjedok Ž. rekao da su se vraćali iz trgovine, što pretpostavlja da su išli prema stanu i nosili kupljene namirnice.
Branitelj smatra da je incident zapravo bio jedan beznačajni susret koji se
nikako ne može svrstati pod obiteljsko nasilje. Da je tome tako da svjedoči i činjenica
da je policija nekoliko mjeseci nakon događaja, i to baš dana 29. 01. 2020. donijela
Naredbu o određivanju mjere opreza, što da je apsurdno, budući da se mjera opreza
izriče odmah, jer joj je cilj smiriti strasti i uspostavi red među akterima.
Sve navedeno da ukazuje na nepostojanje djela koje se E. K. stavlja na teret.

Nadalje je branitelj okrivljenika u vezi odnosa između okrivljenika i svjedoka
Ž. istaknuo da treba voditi računa o tome da među njima sigurno postoji određena napetost, što je i razumljivo u odnosu na situaciju, ali da to sigurno ne znači da postoji bilo kakav akt agresije prema svjedoku. Naknadni događaj vezan uz
promet u Z. ul. da je bio slučajan, te je riječ je o jednosmjernim ulicama, pa se kretanje bicikle i automobila u istom smjeru nikako ne može tumačiti kao praćenje, jer je na tom području okrivljenik ranije imao svoju trgovinu, te je tu
svakodnevno.

Na kraju završne riječi branitelj okrivljenika je predložio da ga se oslobodi od
optužbe.

Temeljem ovako provedenog postupka, u kojem je sud izvedene dokaze
cijenio po svom slobodnom uvjerenju, svakog posebno, kao i u njihovim međusobnim
odnosima, s podjednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje su u korist okrivljenika i
koje su mu na teret, pri čemu nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima,
sve sukladno članku 88. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra u dovoljnoj mjeri
dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj opisan i pravno označen kao u izreci ove
presude.

Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisuju se prava žrtava nasilja u
obitelji, krug osoba na koje se Zakon odnosi, određuju se oblici nasilja u obitelji,
prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji, prikupljanje podataka o
primjeni Zakona, osnivanje Povjerenstva za praćenje i unapređenje rada tijela
kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja
u obitelji, te prekršajne odredbe.

Tim Zakonom je u pravni poredak Republike Hrvatske prenijeta Direktiva
2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi
minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni
Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14. 11. 2012.)

Člankom 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da su osobe na
koje se primjenjuje taj Zakon: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner,
neformalni životni partner, njihova zajednička djeca, te djeca svakog od njih, srodnici
po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po
tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i
posvojenik, bivši bračni drug, bivši izvanbračni drug, bivši životni partner, bivši
neformalni životni partner, osobe koje imaju zajedničko dijete, te osobe koje žive u
zajedničkom kućanstvu.

Ovim Zakonom propisano je i što se smatra nasiljem u obitelji: 1. tjelesno
nasilje, 2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci,

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili
uznemirenost, 4. spolno uznemiravanje, 5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili

6

41. Pp J-439/2020-11

onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim
prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje
zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb
o djeci i 6. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi
koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi
tjelesne ili duševne patnje.

S obzirom da su I. K. i E. K. bivši bračni drugovi koji imaju zajedničko dijete, na njih se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji kada god među njima dođe do bilo kakve vrste nasilja, bilo u svojstvu obiteljskog nasilnika ili u svojstvu žrtve obiteljskog nasilja. U ovom prekršajnom postupku E. K. je obiteljski nasilnik, dok je I. K. žrtva obiteljskog nasilja.

E. K. je očitujući se o navodima iz optužnog prijedloga i krivnji za prekršaj za koji se tereti izjavio da se ne osjeća krivim, opisujući konkretni događaj na svoj način, negirajući da je tada povukao bivšu suprugu za kosu, te da joj nije prijetio i vrijeđao je navedenim riječima, već je tvrdio da je ona stavila ruku na vrata pitajući ga gdje će, te da se tom prilikom samo unio u lice J. Ž., pitajući ga je li ga on povukao za majicu, ističući da se ova prekršajna prijava događa tek što je njega fizički napala njezina prijateljica N. Š., koju je zbog toga prijavio, međutim, kada su ispitani I. K. kao svjedok žrtva, te svjedok J.Ž., njegova obrana pokazala se sasvim neuvjerljivom.

Naime, I. K. je na glavnoj raspravi posvjedočila o okolnostima predmetnog događaja, kao i o okolnostima prije i nakon tog događaja, tako da je sud
dovodeći u međusobnu vezu njezin iskaz s ostalim izvedenim dokazim u postupku
zaključio da su se kritične prigode u postupanju E. K. ostvarila sva bitna subjektivna i objektivna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

Ovo iz razloga što je I. K. detaljno opisala događaj, navodeći razloge zbog kojih je do njega došlo, a objasnila je i radi čega je policija podnijela optužni prijedlog protiv E. K. tek naknadno, iako ga je ona i ranije prijavljivala policiji, ali je tamo sve završavalo na razgovoru i opomeni, pa je stoga podnijela prijavu izravno MUP-u, tako da je provedena unutarnja kontrola u I. Policijskoj postaji, nakon koje je podnijet ovaj optužni prijedlog protiv bivšeg supruga.
To objašnjava i činjenicu da je priložena Naredba o određivanju mjere opreza
zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanje veze s I. K. izdana okrivljeniku tek 29. siječnja 2020., tako da navod branitelja okrivljenika na tu činjenicu
kao dokaz da se radilo o jednom beznačajnom susretu koji se ne može svrstati pod
obiteljsko nasilje, ne može predstavljati nešto temeljem čega bi se donijela
oslobađajuća presuda u odnosu na E. K., jer da je apsurdno što je ta naredba izdana tek nakon nekoliko mjeseci, iako joj je cilj smiriti strasti i uspostaviti red među akterima.

Također nije od važnosti ni navod branitelja okrivljenika koji bi po njegovom
mišljenju ukazao na razliku u njihovim svjedočenjima pri čemu akcentira da je
oštećena izjavila kako su bili u portunu i rastajali se uz poljubac, što da pretpostavlja
kako su izašli iz stana, dok je svjedok Ž. rekao da su se vraćali iz trgovine, što bi pretpostavljalo da su išli prema stanu i nosili kupljene namirnice, jer podatak jesu li
ulazili ili izlazili iz ulaza zgrade u L. kbr…, ne utječe na činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o obiteljskom nasilju koje je E. K. ispoljio prema
I. K.

Svjedočenje J. Ž. prihvaćeno je vjerodostojnim, te korektnim čak i u odnosu na E. K., jer se zbog proteka vremena nije mogao prisjetiti svih uvredljivih i pogrdnih riječi koje je uputio I. i njemu, već je samo zapamtio da ju je

7

41. Pp J-439/2020-11

pitao nosi li vražićka u stomaku, ali što sud nije ovlašten dodati u činjenični opis
prekršaja pored onog što se navodi u optužnom prijedlogu, jer bi prekoračio optužbu.
Sve ostale tvrdnje sudionika u ovom prekršajnom postupku koje se ne tiču
predmetnog događaja ovaj sud nije imao potrebe obrazlagati iako je izvršio uvid u
navedene sudske predmete od kojih se jedan vodi protiv E. K., a drugi protiv N. Š., jer u istima još nije donijeta pravomoćna odluka, no iz obrane okrivljenika, kao i iz navoda njegovog branitelja jasno je da su neka pitanja postavljena samo kako bi se to upotrijebilo u navedenim sudskim predmetima.
Dakle, svjedočenje I. K. sud je prihvatio vjerodostojnim, jer se s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja ukazuje logičnim i sukladnim gotovo svim izvedenim dokazima, osim obrani okrivljenika koji je djelo negirao, ali je utvrđeno da nije govorio istinu.

Takva njegova obrana, u bitnome različita od iskaza žrtve, kao i svjedoka
J. Ž., očito je izrečena samo u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti, te u slučaju donošenja oslobađajuće presude u cilju korištenja u gore navedenim sudskim predmetima koji nisu okončani. Stoga njegova obrana koja je različita od iskaza ispitane žrtve i svjedoka ne može biti argument za donošenje oslobađajuće odluke, kako je to u svojoj završnoj riječi predložio branitelj okrivljenika.

Po mišljenju suda policija je kao ovlašteni tužitelj u činjeničnom opisu djela iz
optužnog prijedloga navela najblažu verziju događaja od 11. rujna 2019., jer kada se
uzme u obzir visoko konfliktan razvod braka E. K. i I. K., te naknadni problemi vezani uz njihovo zajedničko dijete, radi čega je posla imao I Centar za socijalnu skrb, kao i sud koji je odlučivao o razvodu braka te o skrbi nad djetetom, ovaj slučaj obiteljskog nasilja je zapravo mnogo kompleksniji i gori od onoga kako je opisan u optužnom prijedlogu, ali je sud u bitnome vezan zadanim činjeničnim opisom i nije ga ovlašten mijenjati dodajući mu sadržaj koji bi predstavljao težu inkriminaciju.

Zbog svega navedenog trebao je E. K. proglasiti krivim za prekršaj opisan i pravno označen kao u izreci ove presude i odrediti sankcije.
Za taj prekršaj u navedenom Zakonu propisana je novčana kazna u iznosu od
najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana.

Pri odlučivanju o sankcijama sud je uvažio stupanj krivnje, pobude iz kojih je
prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja i ponašanje nakon počinjenog
prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju
prekršaja, sukladno člancima 6. i 36. Prekršajnog zakona, pa je tako kao olakotne
okolnosti uvažio to što je okrivljenik bez stalnog zaposlenja i slabog imovnog stanja,
te što u zadnje tri godine nije kažnjavan za obiteljsko nasilje, dok osim samih
obilježja predmetnog prekršaja drugih posebno otegotnih okolnosti nije bilo.
Stoga mu je ovoga puta odlučeno izreći mjeru upozorenja u vidu uvjetne
osude na način da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, s time što je
temeljem članka 44. stavaka 2. i 3. Prekršajnog zakona njezino izvršenje odgođeno
na rok od dvanaest mjeseci, pa ukoliko u tom roku provjeravanja ne počini jedan ili
više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna, kazna zatvora se neće ni
izvršiti.

Uz uvjetnu kaznu zatvora izrečena mu je i zaštitna mjera zabrane
približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve I. K. na način kako je to navedeno u izreci ove presude, i to iz razloga što je sud procijenio iz ranijeg
ponašanja okrivljenika utvrđenog u ovom prekršajnom postupku da bi on mogao
ponoviti obiteljsko nasilje prema I. K., koja je s obzirom na svoje svjedočenje u postupku izjavila da se boji kako bi je on mogao nastaviti uznemiravati, pa ga se

8

41. Pp J-439/2020-11

ovom zaštitnom mjerom želi spriječiti u takvim nakanama barem na određeno
vrijeme, što ne znači da bi protekom trajanja te mjere mogao nastaviti s ponašanjem
prema I. K. koje bi bilo nasilno i uznemiravajuće na bilo koji način.
Okrivljenik je dužan postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom jer u
protivnom temeljem članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji može biti kažnjen
za prekršaj novčanom kaznom od najmanje 3.000,00 kn ili kaznom zatvora od
najmanje 10 dana.

Provedbu izrečene zaštitne mjere obavljat će ovlašteni policijski službenici
nadležne policijske postaje temeljem Zakona, sukladno odredbama Pravilnika o
načinu provedbe zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja
žrtve nasilja u obitelji, te mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva (Narodne novine
br. 28/2019).

Izrečene prekršajnopravne sankcije u konkretnom slučaju čine se adekvatnim
težini počinjenog djela i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, te je za
vjerovati da će polučiti svrhu specijalne i generalne prevencije.

Za napomenuti je na kraju da je svrha Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji primjenom
odgovarajućih mjera prema počinitelju, te ublažavanje posljedica već počinjenog
nasilja pružanjem zaštite i pomoći žrtvi nasilja.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u
vezi s člankom 138. stavcima 1. i 2. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušal
određen s obzirom na složenost i trajanje postupka, te materijalne prilike okrivljenika.

U Splitu 18. lipnja 2021.

Zapisničarka Sutkinja

Sanda Peroš, v.r. Ljiljana Vuko, v.r.

 

9