Posl. broj spisa: 65 Povrv-2092/2019-42

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza H. g. b. d.d. - u stečaju, Z., OIB:…, zastupanog po stečajnom upravitelju B. M., protiv I. tuženice S. P. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., II. tuženika I. M., iz Z., OIB:… i III. tuženika Z. M., iz Z., OIB:…, radi isplate, nakon dana 13. svibnja 2021. održane i zaključene glavne rasprave u prisutnosti ranijeg punomoćnika tužitelja D. D., odvjetnika i zamjenika punomoćnika I. tuženice T. Ž., odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanih II. i III. tuženika, dana 17. lipnja 2021.g.

 

 

presudio   je

 

I              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. J. posl. broj Ovrv-111/07 od 08. kolovoza 2007.g. u dijelu pod točkom I u cijelosti.

 

II               Nalaže se I. tuženici S. P., II. tuženiku I. M. i III. tuženiku Z. M. solidarno platiti tužitelju Stečajna masa iza H. g. b.d.d. - u stečaju iznos od 163.757,30 kn i to sa zateznim kamatama tekućim na iznos od106.281,00 kn počevši od 24. srpnja 2007.g. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje do 31. prosinca 2007.g. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita  odobrenih   na  razdoblje  dulje  od  godine  dana   nefinancijskim   trgovačkim društvima   izračunatoj  za  referentno  razdoblje  koje  prethodi  tekućem   polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III.               Nalaže se I. tuženici S. P., II. tuženiku I. M. i III. tuženiku Z. M. solidarno nadoknaditi tužitelju Stečajna masa iza H. g. b. d.d. - u stečaju troškove parničnog postupka u iznosu od 22.798,12 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2021.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2    Posl. broj spisa: 65Povrv-2092/2019-42

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je kao ovrhovoditelj javnom bilježniku G. J. iz Z. dana 08. kolovoza 2007.g. podnio ovršni prijedlog protiv u uvodu ove presude naznačenih I. do III. tuženika te B. Z. iz S., kao ovršenika, a u kojem prijedlogu navodi da na temelju izvatka iz poslovnih knjiga su mu ovršenici obvezni solidarno platiti iznos od 174.681,74 kn, koja tražbina je dospjela 23. srpnja 2007.g., a da ovršenici nisu izvršili obvezu.

 

2. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga, javni bilježnik je dana 08. kolovoza 2007.g. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-111/07 kojim je naložio ovršenicima da
solidarno namire ovrhovoditelju navedenu tražbinu u roku od 8 dana zajedno sa
troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.716,72 kn.

 

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi, ovršenici S. P., I. M. i Z. M. su pravovremeno podnijeli prigovor u kojem ističu prigovor zastare potraživanja, kao i da prijedlog ne odgovara činjeničnom stanju (S. P.) te da ništa ne duguju ovrhovoditelju (I. M.).

 

4. Povodom prigovora ovdje I. do III. tuženika, javni bilježnik je spis dostavio ovome sudu uz napomenu da se u odnosu na ovršenika B. Z. postupak smatra obustavljenim temeljem čl. 252. d. st. 8. Ovršnog zakona, te je ovaj sud potom dana 21. rujna 2010.g. rješenjem poslovni broj Ovrv-10084/08, stavio citirano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje time da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka.

 

5. U daljnjem   tijeku   postupka  tužitelj  je  podneskom   od   18.   svibnja  2018.g. obavijestio sud da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.  broj St-128/00 zaključen stečajni postupak nad dužnikom H. g. b. u stečaju d.d. koji je dana 15. ožujka 2018.g. brisan iz sudskog registra te da je rješenjem istog suda posl.  broj  St-128/00-137 od  15.  ožujka 2018.g.  određen upis Stečajne mase iza H. g. b. d.d. - u stečaju u sudski registar kao pravnog slijednika brisanog subjekta. Nadalje podneskom od 15. listopada 2019.g. ističe da je osnov zahtjeva ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu zaključen dana 28. siječnja 1998.g. između tužitelja i S. S., sada P. i solidarnih jamaca I. M., Z. H. i Z. M., i to za iznos 70.450,50 kn. Obzirom da se obveze po tom ugovoru nisu podmirivale sukladno otplatnom planu bio je prisiljen pokrenuti ovršni postupak temeljem izvatka iz poslovnih knjiga od 23. srpnja 2007.g. za iznos 174.681,74 kn. Stoga, a prema zahtjevu specificiranom podneskom od  11. prosinca 2020.g. predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 163.757,30 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 106.281,00 kn počevši od 24. srpnja 2007.g. pa do isplate kao i u odluci o troškovima ovršnog postupka, ukinuti platni nalog sadržan u istom rješenju za iznos od 10.924,44 kn sa pripadajućom zateznom kamatom te zahtijeva naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

 

6. U daljnjem tijeku postupka I. tuženica je ustrajala na navodima prigovora te je nadalje istaknula da poriče osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor presuđene stvari, jer bi tužitelj trebao raspolagati izjavama o zapljeni koje imaju snagu rješenja o ovrsi prema čl. 178. Ovršnog zakona koji je bio na snazi od 1998.g. Nadalje ističe da je iznos koji je isplaćen po predmetnom ugovoru manji od ugovorenog, jer je pravni

 

3     Posl. broj spisa: 65 Povrv-2092/2019-42

 

prednik tužitelja zadržao oročeni devizni depozit. Nadalje navodi da je došlo do plaćanja rata po kreditu i stoga smatra da uopće ne postoji potraživanje tužitelja. Ističe ništetnost cijelog ugovora prvenstveno iz razloga što je zatezna kamata ugovorena na 30% godišnje što je protivno propisima Republike Hrvatske te i iz razloga što je tužitelj iskoristio stanje I. tuženice na način da je sa njom ugovorio predmetni ugovor, a da je pri tome uvjetovao vraćanje 6.670,00 DEM od I. tuženice i to beskamatno, što je protivno moralu društva. Nadalje ustraje na prigovoru presuđene stvari budući u točci 9.2. predmetnog ugovora jasno piše da je tužitelj zaprimio izjave o zapljeni plaća u obliku javnobilježničke ovjerovljene isprave koje imaju učinak rješenja o ovrsi, a koje tužitelj iz nepoznatog razloga ne dostavlja u spis, moguće radi zastare te nadalje smatra da ovaj ugovor još ima i elemente lihvarskog ugovora iz ranije navedenih razloga.

 

7. U daljnjem tijeku postupka II. i III. tuženici nisu se posebice očitovali.

 

8.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga prednika tužitelja na dan 23.07.2007.g. (list 3 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu   St-128/00-137   od   15.03.2018.g.   (list  56  spisa),   ugovor  o  gotovinskom nenamjenskom kreditu partija broj 16-10-1-10634 (list 69 i 80 spisa), ugovor o deviznom štednom ulogu (list 81 spisa), obračun stanja duga te korespondenciju među strankama (list 82-91 spisa), potvrdu o isplati kredita od 28.01.1998.g. (list 149 spisa), proveden je dokaz financijskim  vještačenjem   po  stalnom  sudskom  vještaku  za  knjigovodstvo, računovodstvo i financije Z. R. iz R. vještačenja d.o.o. (list 97-110 spisa), te dokaz dopunskim usmenim očitovanjem financijskog vještaka na   ročištu za glavnu raspravu dana 13.05.2021.g.

 

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP) ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovan.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za obvezivanje tuženika solidarno mu isplatiti iznos od 163.757,30 kn sa pripadajućom zateznom kamatom. Tužitelj dakle smatra da su navedeni iznos tuženici u obvezi isplatiti tužitelju po ugovoru o kreditu kojeg je prednik tužitelja sklopio sa I. tuženicom kao korisnicom kredita, u kojem kreditu su II. i III. tuženici solidarni jamci, a sve zbog posljedica otkaza tog ugovora.

 

11. Među strankama nije sporno da je dana 28. siječnja 1998.g. između pravnog prednika tužitelja, kao kreditora, i I. tužene S. P., kao korisnice kredita, sklopljen ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu partija broj … (dalje: ugovor) na iznos od 70.450,50 kn, što je protuvrijednost 20.000,00 DEM po srednjem tečaju za  DEM iz tečajne liste koju primjenjuje kreditor na dan zaključivanja tog ugovora, a što je i utvrđeno uvidom u čl. 1. tog ugovora. Nadalje uvidom u isti ugovor utvrđeno je da je ugovoren rok otplate od 120 mjeseci, redovna kamatna stopa u visini od 14% godišnje, uz valutnu klauzulu te promjenjiva stopa redovnih kamata te zatezne kamate od 30% godišnje, da se kredit otplaćuje u 120 jednakih mjesečnih anuiteta od 310,53 DEM u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća svakog anuiteta, po srednjem tečaju za DEM tečajne liste banke, da je dospijeće anuiteta svakog prvog u mjesecu, a prvi anuitet dospijeva 01.02.1998.g. (čl. 6. ugovora). Iz čl. 8. ugovora proizlazi daje temelj za kredit oročeni devizni depozit broj 13-10-95458-0 od 6.670,00 DEM beskamatno, oročen do konačne otplate kredita, a što je utvrđeno i uvidom u ugovor o deviznom štednom ulogu koji prileži spisu na listu 81. Nadalje čl. 9. ugovora ugovoreni su instrumenti osiguranja

 

4     Posl. broj spisa: 65 Povrv-2092/2019-42

 

naplate pa tako jamstvo 3 solidarna jamca (9.1.), izjave o zapljeni 1/3 plaće dužnika i solidarnih jamaca ... (9.2.) te zalog oročenog depozita iz točke 8. tog ugovora (9.3.).

 

12. Sporno jest je li predmetni ugovor ništav u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01,  u daljnjem  tekstu ZOO) obzirom  I.  tuženica tvrdi da je protivan prisilnim propisima i moralu društva te da se radi o lihvarskom ugovoru. Sporna je i visina zahtjeva te je li predmetno potraživanje zastarjelo.

 

13. Za odluku o zahtjevu tužitelja mjerodavna je odredba čl. 1065. ZOO-a, kojom je propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom.

 

14. Na okolnost utvrđenja ukupnog duga tuženika s osnova predmetnog ugovora o kreditu proveden je dokaz financijskim vještačenjem.

 

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Z. R. od 28. listopada 2020.g. proizlazi da je prema izvatku iz poslovnih knjiga predmetni kredit otkazan na dan 23. srpnja 2007.g. Vještak je u tabelarnom pregledu u Tabeli 1 sačinio otplatni plan uz prikaz anuiteta sukladno ugovorenim  uvjetima koje anuitete je iskazao u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, odnosno uplate budući nisu dostupni podaci o srednjem tečaju kreditora. Nadalje je naveo da na dan 01. siječnja 2002.g. potraživanje tužitelja je iskazao u valuti EUR prema konverzijskom tečaju od 1,95583 DEM za 1 EUR, također iskazano u kunskoj protuvrijednosti. U odnosu na oročena sredstva depozita navodi da je korisnica kredita dopisom  od 21. lipnja 2000.g. ta sredstva ustupila banci za podmirenje dospjelih   neplaćenih obveza te je stoga vještak taj iznos depozita evidentirao ka umanjenje ukupnog potraživanja za iznos sredstava uplaćenog novčanog depozita. Nadalje u Tabeli 2 vještak je iskazao pregled svih evidentiranih uplata za podmirenje kredita i u Tabeli 3 sačinio izračun zateznih kamata uz uračunavanje svih uplata. U nalazu ističe da je ugovoreno da će banka na dospjele nepodmirene obveze za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zateznu kamatu po stopi u visini od 30% godišnje, a koje ugovaranje u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora nije bilo dopušteno, jer prisilni propisi određuju visinu kamatne stope i način obračuna zateznih kamata pa se zatezne kamate mogu računati isključivo primjenom tih propisa. Zaključno vještak navodi da preostalo dospjelo nepodmireno potraživanje po predmetnom ugovoru  na dan  s kojim je tužitelj  sačinio obračun potraživanja 23. srpnja 2007.g. je iznosilo 163.757,30 kn (što se djelomično odnosi na dospjelu neplaćenu glavnicu i redovne kamate u iznosu od  106.281,00 kn te na dospjele neplaćene zatezne kamate u iznosu od 57.476,30 kn). Na dospjelu neplaćenu glavnicu i redovne kamate (ukupno 106.281,00 kn) obračunavaju se daljnje zatezne kamate počevši od 24. srpnja 2007.g.

 

16. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je I. tuženica
prigovorila nalazu navodeći da nalaz nije stručan. Ističe da vještak depozit bez kamate
odbija od ukupne tražbine tužitelja na dan 23. srpnja 2007.g., a koji iznos je trebao biti
uračunat kao plaćanje tužene na dan otkaza ugovora te nije utvrdio koliko je stvarno
novca tužitelj dao I. tuženoj. II. i III. tuženici se na nalaz i mišljenje vještaka nisu
očitovali.

 

5     Posl. broj spisa: 65 Povrv-2092/2019-42

 

17. Radi očitovanja na prigovore I. tuženice sud je na ročištu 13. svibnja 2021.g. saslušao vještaka koji je tom prilikom iskazao da je depozit uračunat s datumom 21.06.2000.g., dakle više od 7 godina prije nego što I tuženica navodi. Ukazao je kako je iz Tabele 3 u nalazu vidljivo da je podmirivanje uplata po predmetnom kreditu bilo neredovito i u nedovoljnim iznosima, a počevši od 05.03.1999.g. pa nadalje nije bilo nikakvih uplata, tako da je tužitelj razročio depozit i uračunao ga u dospjele nepodmirene obveze do 21.06.2000.g., a što je jasno vidljivo iz Tabele 3 u nalazu. U odnosu na dan otkaza predmetnog kredita iskazao je da je iz nalaza i mišljenja vidljivo kako je otkaz bio 23.07.2007.g., s kojim datumom je sačinjen obračun predmetnog potraživanja i to u skladu sa odredbama Zakona o obveznim odnosima, kao i u skladu s propisima koji su u razdoblju obračuna regulirali visinu stope zateznih kamata. Nadalje iskazao je daje u nalazu primijenio zakonom propisanu stopu zatezne kamate od 18%, a ne ugovorenu od 30%, koja nikada nije bila bila stopa zakonom propisane zatezne kamate. Prema odredbama predmetnog ugovora proizlazi da je I. tuženica primila 20.000,00 DEM u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna. U pravilu se sredstva osiguranja pribavljaju prije isplate, ili je moguće istovremeno s isplatom, a u konkretnom slučaju oba ugovora, i o kreditu i o depozitu, su datirani s istim nadnevkom 28.01.1998.g., a s obzirom da se na potvrdi o isplati navodi isplata cjelokupnog iznosa kredita umanjeno za ugovornu naknadu, zaključak bi bio da je depozit bio vjerojatno već ranije uplaćen.

 

18. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući smatra da je nalaz sačinio stručno i u skladu s pravilima struke, a I. tuženica svojim primjedbama na nalaz vještaka nije kod ovog suda izazvala sumnju u pravilnog danog mišljenja. Vještak se prilikom usmenog očitovanja jasno, stručno i argumentirano očitovao na sve primjedbe I. tuženice, a koje očitovanje vještaka ovaj sud prihvaća u cijelosti.

 

19. Nadalje iz dokumentacije dostavljene po tužitelju, konkretno ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu, kao i potvrde o isplati kredita od 28.01.1998.g., sud smatra utvrđenim da je I. tuženici dana 28.01.1998.g. isplaćen ugovoreni iznos kredita umanjeno za ugovorenu jednokratnu naknadu u visini od 4,50% koja je na dan isplate iznosila 3.170,27 kn, a kako je to razvidno iz čl. 7. ugovora i potvrde o isplati kredita. Naime, iz čl. 1. ugovora razvidno je da je ugovoreni iznos kredita bio 70.450,50 kn, što je protuvrijednost 20.000,00 DEM po srednjem tečaju za DEM iz tečajne liste koju primjenjuje Banka kreditor na dan zaključivanja ugovora, a naknada je iznosila 4,50% na kunsku protuvrijednost, tj. 3.170,27 kn (čl. 7.), slijedom čega je utvrđeno daje I. tuženici isplaćen iznos od 67.280,23 kn dana 28.01.1998.g., a što je uostalom razvidno i iz potvrde o isplati koja prileži spisu na listu 149. Stoga nisu osnovani navodi I. tuženice da joj je pravni prednik tužitelja isplatio po predmetnom ugovoru o kreditu ugovoreni iznos umanjeno za iznos oročenog deviznog depozita.

 

20. Da je I. tuženici isplaćen ugovoreni iznos kredita umanjeno za jednokratnu naknadu iz čl. 7. ugovora, sasvim je jasno i iz pisane korespondencije stranaka koja prileži ovome spisu na listu 82 i 90-91, iz koje je razvidno da je upravo I. tuženica dana

21.lipnja 2000.g. dala suglasnost da se njezin oročeni depozit prebije od preostalog dijela kredita. Dakle za zaključiti je da je oročeni devizni depozit u iznosu od 6.670,00 DEM temeljem suglasnosti I. tuženice uračunat za podmirivanje dospjelih, a neplaćenih anuiteta, a kako je to utvrdio i vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju.

 

21. Činjenica je da je čl. 3. predmetnog ugovora bila ugovorena zatezna kamata od 30% godišnje. No iz obračuna dugovanja sačinjenog po vještaku je razvidno da je prilikom izračuna dugovanja vještak odbio primijeniti tu ugovorenu kamatnu stopu koja je visinom bila protivna prisilnim propisima koji određuju visinu kamatne stope, slijedom

 

6     Posl. broj spisa: 65 Povrv-2092/2019-42

 

 

čega je vještak u izračunu visine dugovanja po predmetnom kreditu primijenio u to vrijeme zakonom propisanu stopu zatezne kamate od 18%, a kako je to razvidno iz njegovog pisanog nalaza i mišljenja.

 

22. Nadalje, iako I. tuženica navodi da predmetni ugovor ima i elemente lihvarskog ugovora,   na okolnost da  bi se radilo o zelenaškom  ugovoru,  a radi utvrđivanja eventualnog postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 141. st. 1. ZOO-a, I. tuženica do okončanja ovog postupka nije predlagala provođenje nikakvih dokaza.

 

23. Odredbom čl. 141. st. 1. ZOO-a propisano je da je ništav ugovor koji netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Dakle da bi određeni ugovor bio ništav u cijelosti ili dijelu neke odredbe ugovora, npr.  kamatne stope,  u smislu citirane odredbe čl.  141.  st.   1. ZOO-a moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke i to s jedne strane da je oštećeni ugovaratelj na sklapanje za sebe nepovoljnog ugovora pristao zbog na njegovoj strani nepovoljnih okolnosti (neiskustvo, teške materijalne prilike ili sl.) koje su ga prisilile na sklapanje takvog ugovora, jer da te okolnosti nisu postojale ne bi došlo do pristanka na očiti nerazmjer, a s druge strane da postoji očit nerazmjer između obveze kako bi ju morala ispuniti druga strana i obveze koju je preuzela zelenaškim ugovorom i pri tom da je ta druga strana znala o postojanju kod zajmoprimaca nepovoljnih okolnosti te tu situaciju iskoristila da bi za sebe polučila korist.

 

24. Teret dokaza o postojanju činjenica koje određeni ugovor čine zelenaškim u cijelosti ili u pogledu neke odredbe ugovora (primjerice kamatne stope) je na onome tko to tvrdi. Ovdje I. tuženica do okončanja ovog postupka nije dokazala ostvarivanje pretpostavki da bi se ovdje radilo o zelenaškom ugovoru.

 

25. Nadalje uvidom u predmetni ugovor (čl. 11.) razvidno je da je istim ugovoreno da ako korisnik kredita, sudužnik ili solidarni jamci ne plate dva uzastopno dospjela anuiteta, kredit se smatra dospjelim na plaćanje u cijelosti.

 

26. Iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi je li predmetni ugovor o kreditu raskinut izjavom u smislu odredbe čl. 124. ZOO-a. No obzirom na citiranu odredbu čl. 11. predmetnog ugovora razvidno je da kreditor ima pravo uslijed neplaćanja otkazati kredit i učiniti ga dospjelim na plaćanje u cijelosti ako korisnik kredita, sudužnik ili jamac ne plate dva uzastopno dospjela anuiteta. Obzirom na sadržaj izvatka iz poslovnih

knjiga za zaključiti je da je prednik tužitelja kredit otkazao sa danom 23. srpnja 2007.g.,sa kojim danom je obračunao ukupno stanje duga po predmetnom kreditu, a u to vrijeme otkaza korisnica kredita i II. i III. tuženici kao jamci po tom kreditu već dugo nisu plaćali anuitete budući je vještačenjem utvrđeno da je posljednji anuitet plaćen dana 05.03.1999.g., nakon čega je 21.06.2000.g. iskorišten novčani depozit radi umanjenja ukupnog potraživanja te u razdoblju od 21.06.2000.g. do dana otkaza kredita u srpnju 2007.g.  nije bilo nikakvih plaćanja od strane  I. do  III. tuženika na ime vraćanja predmetnog kredita.  Po stavu ovog suda primitkom rješenja o ovrsi I. tuženica je saznala za otkaz (raskid) ugovora o kreditu.

 

27. Dakle danom otkaza kredita dospijeva na naplatu cjelokupna tražbina kreditora prema korisniku kredita, ovdje tužitelja prema I. tuženici kao korisniku kredita, tako i prema ovdje II. i III. tuženicima kao solidarnim jamcima. Predmetnim ugovorom o

 

7     Posl. broj spisa: 65 Povrv-2092/2019-42

 

kreditu nije bila ugovorena obveza kreditora o otkazu kredita obavijestiti korisnika kredita i solidarne jamce.

 

28. Kod solidarnog jamstva, a što je ovdje slučaj u odnosu na II. i III. tuženike, isti su se obvezali kao jamci platci te odgovaraju vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati  njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika (korisnika kredita), bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (čl. 1004. st. 3. ZOO-a). Dakle II. i III. tuženici, kao solidarni jamci, kao svaki dužnik solidarne obveze sukladno odredbi čl. 414 st. 1. ZOO-a odgovaraju vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude obveza u cijelosti ispunjena.

 

29. Obzirom na sve navedeno, a kako je vještačenjem utvrđeno da po otkazu ugovora o kreditu postoji dospjela i nepodmirena tražbina iz ugovora u iznosu od 163.757,30 kn, ovaj sud je obvezao I. tuženicu kao korisnicu kredita, a II. i III. tuženike kao solidarne jamce, solidarno platiti tužitelju iznos od 163.757,30 kn, i to sa zateznim kamatama na iznos od  106.281,00 kn (koji  iznos predstavlja dospjelu neplaćenu glavnicu i redovne kamate) tekućim počevši od 24. srpnja 2007.g. do konačne isplate.

 

30. Kamate su dosuđene po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje do 31. prosinca 2007.g. čl. 1. Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

 

31. U odnosu na prigovor I. tuženice da bi se radilo o presuđenoj stvari obzirom na ugovoreni instrument osiguranja naplate iz čl. 9.2 predmetnog ugovora, ovaj sud smatra da je taj prigovor neosnovan. Po stavu ovog suda ugovoreni instrument osiguranja naplate nije procesna zapreka da korisnica kredita te solidarni jamci budu na temelju istog ugovora o kreditu utuženi na ispunjenje obveza iz tog ugovora o kreditu, kao što je ovdje i slučaj. Banka u situaciji uspjeha sa tužbom u parnici stječe i odluku suda (sa značajem ovršne isprave) podobnu za ostvarenje svoje tražbine i na drugoj imovini korisnice  kredita  (različitoj  od  njezinih  osobnih  primanja,   mirovine  i  dr.  novčanih primanja) na koje izjava o zapljeni glasi pa se prigovor I. tuženice ukazuje u cijelosti neosnovanim.   Banka,  vjerovnik predmetnog  potraživanja može koristiti  ugovorene instrumente osiguranja radi naplate svojeg potraživanja sve dok isto u potpunosti bude namireno.

 

32. Nadalje, neosnovan je i prigovor zastare. Kako je provedenim dokazima utvrđeno da je tražbina tužitelja dospjela danom otkaza kredita dana 23. srpnja 2007.g., koja tražbina zastarijeva  u  općem  zastarnom  roku  od  5 godina  (čl.   371.  ZOO-a),  a zastarijevanje u smislu odredbe čl. 361. st. 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao zahtijevati ispunjenje obveze, u ovom konkretnom slučaju od 24. srpnja 2007.g., kako je predmetni postupak pokrenut dana 08. kolovoza 2007.g. sasvim je jasno razvidno da u trenutku pokretanja postupka nije nastupila zastara potraživanja.

 

33. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, obzirom na izmjene zahtjeva u odnosu na potraživanje iz ovršnog prijedloga, sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odlučio kao u stavku I izreke ove presude (čl. 451. st. 3. ZPP-a) te o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu odlučio temeljem odredbe čl. 325. st. 1. ZPP- a, kao u stavku II i III izreke presude.

 

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Prvenstveno sud ističe da u odluci

 

8     Posl. broj spisa: 65 Povrv-2092/2019-42

 

kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku sukladno Zaključku broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom dana 02. lipnja 2017.g. (objavljeno na mrežnoj stranici VSRH Su-IV-204/17). Obzirom na navedeno ovaj sud je odlučio kao u stavku I. izreke ove presude te o po njemu osnovanim troškovima ovršnog postupka odlučio zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka kako nastavno slijedi.

 

35. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i to za sastav podneska 13.09.2016. 25 bodova (tbr. 8/3), za podnesak 15.11.2016. 50 bodova (tbr. 8/3), za podnesak 18.05.2018. 50 bodova (tbr. 8/3), za pristup ročištu 17.09.2019. 50 bodova   (tbr.   9/5),   za   podnesak   15.10.2019.   250   bodova   (tbr.   9/1),   za   ročište 21.01.2020. 250 bodova (tbr. 9/1), za podnesak 21.02.2020. 50 bodova (tbr. 8/3), za podnesak 05.03.2020. 50 bodova (tbr. 8/3), za podnesak11.12.2020.g. te pristup ročištu 13.05.2021 .g. po 250 bodova (tbr 8/1 i 9/1), te za podnesak 26.01.2021. 25 bodova (tbr. 8/3), dakle sveukupno 1300 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10,00 kn sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 16.250,00 kn. Nadalje, priznat mu je trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 2.558,12 kn (u koji iznos je uključen PDV), trošak pristojbe na presudu u  iznosu od  1.990,00 kn te kao nužan trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, dakle ukupno trošak u iznosu od 22.798,12 kn, koji iznos troška je naloženo I. do III. tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju i to sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO/05, slijedom čega je odlučeno kao u stavku III. izreke ove presude.

 

36. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 30.09.2016. budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka, niti trošak sastava podnesaka od 25.09.2018. i 18.11.2018.g. budući isti ne prileže spisu. Nadalje nije mu priznat trošak podneska od 04.11.2019.g. kojim je dostavio u spis dokumentaciju koju je ponovno dostavio uz podnesak od 21.02.2020.g. za sastav kojeg mu je priznat trošak

 

37.               Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 17. lipnja 2021.g.

Sudac:

Vlatka Paškvalin Bošković

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-              od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka
uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

-              od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila urednoobaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

 

 

DNA:

stečajnom upravitelju tužitelja

OD M., D. & S. d.o.o.

punomoćniku I. tuženice

II. tuženiku

III. tuženiku

9    Posl. broj spisa: 65 Povrv-2092/2019