Poslovni broj: 15 UsI-1578/21-8

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Općine V., sa sjedištem u V., , zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i p. j.t.d, sa sjedištem u Z., , protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, sa sjedištem u Zadru, B. Petranovića 8, zastupane po opunomoćeniku J. M., diplomiranom pravniku i zaposleniku, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) J. R. i pod 2) M. R., oboje iz Z., , radi povrata komunalnog doprinosa, nakon javne i usmene rasprave zaključene 9. lipnja 2021. godine u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, opunomoćenika tuženika i zainteresirane osobe pod 1), a u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe pod 2), objavljene 17. lipnja 2021. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/20-01/165, URBROJ: 2198/1-07/2-21-14 od 4. veljače 2021. godine.

 

                                                   r i j e š i o  j e

 

1. Odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

 

2.              Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi pod 1) iznos od 200,00 (dvjesto) kuna na ime naknade troškova upravnog spora, dok se u preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo odbija kao neosnovan zahtjev zainteresirane osobe pod 1) za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 19. ožujka 2021. godine protiv rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/20-01/165, URBROJ: 2198/1-07/2-21-14 od 4. veljače 2021. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 9. lipnja 2021. godine na kojoj je konačno tužba uređena u smislu oznake tužiteljice, tužiteljica najprije citira izreku osporenog rješenja, nakon čega navodi da je akt tuženika nezakonit jer da je nepotpuno i netočno utvrđeno činjenično stanje te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, iz dokumentacije spisa da proizlazi kako su obveznici plaćanja komunalnog doprinosa izvršili uplatu istog 28. prosinca 2015., uslijed čega sredstva da se nisu mogla utrošiti za izgradnju komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu budući su uplaćena tri dana prije isteka 2015. godine, što znači da je Općina V. ostvarila proračunski višak na stavci prihod od komunalnog doprinosa koji da je prenesen u iduću proračunsku godinu. Prihod od komunalnog doprinosa koji nije utrošen tijekom godine u kojoj je ostvaren da se utroši u narednim proračunskim razdobljima jer značajniji projekti da zahtijevaju izradu projektne dokumentacije i ishođenje građevinskih dozvola, što da nije uvijek moguće ostvariti tijekom jedne kalendarske godine. Stoga da je prvostupanjsko rješenje zakonito, dok tuženik da svojim aktom uopće ne ulazi u stvarno činjenično stanje, kao i da ne ispituje zakonitost donesenog rješenja, čime da postupa protivno odredbi čl. 107. Zakona o općem upravnom postupku, uslijed čega da je morao ostaviti na snazi predmetno rješenje ili eventualno vratiti predmet na ponovno rješavanje radi utvrđivanja stvarnog stanja, odnosno nužnosti neposrednog rješavanja ove upravne stvari sukladno odredbi čl. 117. st. 2. istog Zakona. Isto tako, na području Općine V. da se obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete, a predmetno područje da je opremljeno pristupnim cestama, niskonaponskom električnom mrežom i vodom u skladu s planom gradnje komunalne infrastrukture, s tim da je komunalni doprinos spada u namjensku naknadu kojeg da plaćaju svi građani, a za područje Općine V. da je potrebno 750 milijuna kuna da bi se izgradila cjelokupna vodovodna mreža, za čiju izgradnju da su potrebne građevinske dozvole, što znači da su potrebne uplate obveznika, kao i ispunjenje ostalih uvjeta. Također, da je činjenica kako je Općina V. izradila sve projekte uključujući i projekt izgradnje u ulici obveznika plaćanja, no da čeka potrebna sredstva i odgovarajuće građevinske dozvole da bi ih mogla izgraditi, ujedno mjesne prilike da su takve da nije moguća izgradnja vodovodne mreže u predmetnoj ulici, no da je tužiteljica poduzela sve potrebne radnje za realizaciju iste, uslijed čega da je jasno kako je tuženik pri donošenju osporenog rješenja povrijedio odredbe Zakona o općem upravnom postupku te pogrešno primijenio materijalno pravo kada da je neosnovano poništio prvostupanjsko rješenje.   Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

Tuženik je u odgovoru na tužbu te na raspravi održanoj pred ovim sudom 9. lipnja 2021. godine u bitnom naveo kako tužba tužiteljice nije osnovana, kao i da ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Zainteresirana osoba pod 1) očitovala se na navode tužbe na raspravi održanoj pred ovim sudom 9. lipnja 2021., kada je izjavila da se protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu, te je predložila sudu donijeti presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

Zainteresirana osoba pod 2) iako je rješenjem ovog suda poslovni broj: 15 UsI-1578/21-4 od 8. travnja 2021., koje rješenje je uredno zaprimila, pozvana da sudjeluju u ovom sporu, kao i da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu, do dana zaključenja glavne rasprave nije se uključila u spor, niti je dostavila odgovor na tužbu.

U sporu je održana rasprava dana 9. lipnja 2021. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužiteljice, opunomoćenik tuženika i zainteresirana osoba pod 1), dok nije pristupila uredno pozvana zainteresirana osoba pod 2), pa je rasprava održana u njezinoj odsutnosti. 

              Na održanoj raspravi, opunomoćenik tužiteljice najprije je konačno uredio tužbu na način što je tužiteljicu označio na način kao što je to navedeno u uvodu ove presude, te je nadalje predložio sudu da se na okolnosti iz tužbe u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke zakonski zastupnik tužiteljice M. R., načelnik Općine V. te u svojstvu svjedoka pročelnice K. R., P. Dž. i A. O., dok daljnjih dokaznih prijedloga tužiteljica da nema, ujedno, napomenuo je kako tuženik učestalo donosi nezakonita rješenja zbog prijepora između njega i Općine V. u svezi benzinske postaje na V., zbog čega da je tužiteljica prisiljena pokretati veći broj upravnih sporova pred ovim sudom. Konačno, usprotivio se postavljenom zahtjevu za naknadu troškova zainteresirane osobe pod 1) jer iste smatra neosnovanim s obzirom da bi dotični eventualno ostvarivao pravo samo na naknadu putnog troška najekonomičnijim putnim sredstvom i to vlakom, nakon čega je popisao trošak spora u iznosu od 3.125,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici u naznačenom iznosu.

              Opunomoćenik tuženika na istoj raspravi istaknuo je kako ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu, kao i pri obrazloženju osporenog rješenja, dok je u odnosu na predložene dokaze od strane opunomoćenika tužiteljice naveo kako smatra nepotrebnim izvođenje predloženih dokaza s obzirom na predmet spora, slijedom čega kako tuženik nije imao nikakvih dokaznih prijedloga predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

Zainteresirana osoba pod 1) na održanoj raspravi navela je kako se protivi navodima iz tužbe, tužbenom zahtjevu kao i iznijetom od strane opunomoćenika tužiteljice na raspravi i izvođenju predloženih dokaza od strane opunomoćenika tužiteljice, pa kako u ovom sporu nije imao dokaznih prijedloga, predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, a konačno, u spis je priložio popis troškova koji se odnose na trošak dolaska na raspravu i to putnih troškova na relaciji Zagreb - Split - Zagreb u iznosu od 1.200,00 kuna te je predložio da sud naloži tužiteljici naknaditi troškove spora prema priloženom troškovniku, u privitku kojeg je dostavio račune o troškovima cestarine i goriva zajedno s preslikom invalidske parkirne karte.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužiteljice od 15. travnja 2021. zajedno s prilogom, popis troškova zainteresirane osobe pod 1) priložen u spis na održanoj raspravi zajedno sa svim prilozima te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužiteljice i to da se u ovom sporu u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tužiteljice M. R., načelnik Općine V., te da se u svojstvu svjedoka saslušaju pročelnice K. R., P. Dž. i A. O., sve to na okolnosti koje su precizirane u samoj tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, imajući u vidu dokaze koji prileže spisu tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Predmet ovog spora je zahtjev za povrat uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa, kojeg su uplatili J. R. i M. R., zainteresirane osobe pod 1) i 2) u ovom sporu, a koji zahtjev je odbijen rješenjem prvostupanjskog tijela, koje pak rješenje je poništeno osporenim rješenjem tuženika te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

Naime, rješenjem Općine V., Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-363-01/15-01/2278, URBROJ: 2198/12-04/20-9 od 18. rujna 2020. godine, odbijen je zahtjev zainteresiranih osoba pod 1) i 2) u ovom sporu za povratom uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa, u bitnom iz razloga što je tijelo prvog stupnja utvrdilo da su stranke komunalni doprinos platile 28. prosinca 2015., uslijed čega da se sredstva nisu mogla utrošiti za izgradnju komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu („Službeni glasnik Općine V.“ broj 9/14 i 2/15) budući su uplaćena tri dana prije isteka 2015. godine.

Potom, osporenim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/20-01/165, URBROJ: 2198/1-07/2-21-14 od 4. veljače 2021. godine, odlučujući o žalbi zainteresiranih osoba pod 1) i 2) u ovom sporu, poništeno je naprijed citirano prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje, u bitnom iz razloga što je tuženik našao kako prema dokumentaciji spisa nije moguće otkloniti žalbene navode žalitelja s obzirom da je točkom 7. prvostupanjskog rješenja od 15. prosinca 2015. izričito navedeno da ukoliko Općina V. ne izgradi objekte i uređaje komunalne infrastrukture naznačene u točki 6. izreke tog rješenja prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu da će se na zahtjev stranke izvršiti razmjeran povrat sredstava plaćenog komunalnog doprinosa u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture te ostvarenju sredstava, uslijed čega je tuženik dao uputu tijelu prvog stupnja da u ponovnom postupku donese rješenje kojim će o zahtjevu zainteresiranih osoba od pod 1) i 2) za razmjernim povratom sredstava plaćenog komunalnog doprinosa odlučiti sukladno točki 7. izreke rješenje tijela prvog stupnja od 15. prosinca 2015., slijedom čega je rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 117. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje, KLASA: UP/I-363-01/15-01/2278, URBROJ: 2198/12-04/15-02 od 15. prosinca 2015. godine kojim su točkama od 1. do 5. zainteresirane osobe pod 1) i 2) iz ovog spora utvrđene obveznicima plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 18.162,40 kn za ozakonjenu nezakonito izgrađenu zgradu pobliže preciziranu točkom 1. izreke, za koji iznos ukoliko ga jednokratno uplate ostvaruju popust od 25% koji tada iznosi 13.621,80 kn, obveznicima je naloženo platiti komunalni doprinos u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, utvrđena je jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po vrsti objekata i uređaja komunalne infrastrukture te po pojedinim zonama određena po m3 građevine, nadalje točkom 6. je riješeno je da će se komunalni doprinos utvrđen točkom 1. utrošiti za financiranje izgradnje komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu („Službeni glasnik Općine V.“ broj 9/14 i 2/15) i to za javne površine, nerazvrtane ceste, groblje, javnu rasvjetu te vodoopskrbu i odvodnju otpadnih voda, dok je točkom 7. riješeno da ukoliko Općina V. ne izgradi objekte i uređaje komunalne infrastrukture naznačene u točki 6. izreke ovog rješenja prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu na zahtjev stranke da će se izvršiti razmjeran povrat sredstava plaćenog komunalnog doprinosa u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture te ostvarenju sredstava.

Također, nije sporno ni da su zainteresirane osobe pod 1) i 2) iz ovog spora platile komunalni doprinos utvrđen citiranim rješenjem od 29. srpnja 2014. godine i to dana 28. prosinca 2015. 

Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje uz razloge i uputu koje sadrži to rješenje, a što osporava tužiteljica, uslijed čega se spornim ukazuje ostvaruju li zainteresirane osobe pod 1) i 2) iz ovog spora pravo na povrat uplaćenih sredstava za komunalni doprinos kod izloženog stanja stvari, odnosno kod nedvojbenog utvrđenja da su one komunalni doprinos platile 28. prosinca 2015., pa je prijeporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

Odredbom čl. 30. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 188/04, 38/09, 79/09, 153/09 i 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na temelju Programa mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru i potrebe uređenja zemljišta u skladu s postavkama dokumenata prostornog uređenja, kao i u skladu s Planom razvojnih programa koji se donose na temelju posebnih propisa, donosi Program gradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture za svaku kalendarsku godinu, a koji obvezatno sadrži opis poslova s procjenom troškova za gradnju objekata i uređaja te za nabavu opreme, te iskaz financijskih sredstava potrebnih za ostvarivanje Programa s naznakom izvora financiranja djelatnosti.

Odredbom čl. 32. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 188/04, 38/09, 79/09, 153/09 i 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) propisano je da rješenje iz stavka 2. ovoga članka (rješenje o komunalnom doprinosu) obvezatno sadrži: 1. iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je obveznik dužan platiti, 2. način i rokove plaćanja komunalnog doprinosa, 3. prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa za građevinu koja se gradi, 4. popis objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje će jedinice lokalne samouprave izgraditi u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, 5. obvezu jedinice lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz točke 4. ovoga stavka i ostvareni priliv sredstava.

Stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da je ništavo rješenje koje ne sadrži obvezne elemente propisane stavkom 3. ovog članka.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i vratio predmet tom tijelu na ponovno rješavanje, kojim je pak odbijen zahtjev zainteresiranih osoba pod 1) i 2) iz ovog spora za povratom uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa, ovo stoga što i ovaj sud drži kako prvostupanjsko tijelo samo iz razloga što su zainteresirane osobe komunalni doprinos platile 28. prosinca 2015. i to u roku kakav im je određen točkom 3. prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-363-01/15-01/2278, URBROJ: 2198/12-04/15-02 od 15. prosinca 2015. godine, a koji je prema tom rješenju trebao biti utrošen za financiranje izgradnje komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu („Službeni glasnik Općine V.“ broj 9/14 i 2/15) i to za javne površine, nerazvrtane ceste, groblje, javnu rasvjetu te vodoopskrbu i odvodnju otpadnih voda, nije moglo odbiti takav zahtjev dovodeći isti u vezu isključivo s okolnošću da je komunalni doprinos uplaćen tri dana prije kalendarskog isteka 2015. godine pa da isti samim time nije ni mogao biti utrošena prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu, uslijed čega sud zaključuje da je tuženik osporenim rješenjem pravilno i zakonito postupio kada je takvo rješenje poništio i vratio predmet tom tijelu na ponovno rješavanje uz uputu koju je dao u tom rješenju s kojom je suglasan i ovaj sud, slijedom čega je osporeni akt tuženika u cijelosti pravilan i zakonit, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, kako ona to neutemeljeno tvrdi u tužbi.

Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora tužiteljice u kojima ona ističe kako tuženik prilikom odlučivanja o njezinoj žalbi nije uzeo u obzir činjenice važne za rješavanje predmetne upravne stvari, odnosno da su zainteresirane osobe komunalni doprinos platile tri dana prije kalendarskog isteka 2015. godine, uslijed čega da sredstva nisu ni mogla biti utrošena prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu, za navesti je kako sud ovakve prigovore smatra u cijelosti neutemeljenima.

Naime, s prethodnim u vezi najprije je za kazati kako je točkom 7. izreke rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-363-01/15-01/2278, URBROJ: 2198/12-04/15-02 od 15. prosinca 2015. godine nedvojbeno precizirano da ukoliko Općina V. ne izgradi objekte i uređaje komunalne infrastrukture naznačene u točki 6. izreke ovog rješenja prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu, na zahtjev stranke da će se izvršiti razmjeran povrat sredstava plaćenog komunalnog doprinosa u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture te ostvarenju sredstava, pa sud najprije primjećuje kako je ova točka citiranog rješenja u cijelosti sukladna mjerodavnoj odredbi čl. 32. st. 3. toč. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu kojom je pak propisano da rješenje iz stavka 2. ovoga članka (rješenje o komunalnom doprinosu) obvezatno sadrži obvezu jedinice lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz točke 4. ovoga stavka i ostvareni priliv sredstava.

Dakle, citirana odredba čl. 32. st. 3. toč. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu, kao i sama točka 7. izreke rješenja tijela prvog stupnja od 15. prosinca 2015. godine jasno precizira kriterije za povrat sredstava i to kao prvi  izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture prema popisu objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje će jedinica lokalne samouprave izgraditi u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, te kao drugi ostvareni priliv sredstava, međutim ova odredba, kao niti sama točka 7. izreke rješenja tijela prvog stupnja od 15. prosinca 2015. kao kriterij za povrat  sredstava ne propisuje da komunalni doprinos mora biti uplaćen u određenom dijelu kalendarske godine za koju je donesen Program gradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture, što je potpuno pravno i ekonomski logično, s obzirom da rješenje o komunalnom doprinosu može biti doneseno i koncem kalendarske godine, kao što je to bilo i u predmetnoj upravnoj stvari, u kojem slučaju stranka uvijek kada bi takvu obvezu uplatila u roku koji joj je određen rješenjem, kao što je to ovdje slučaj, ne bi imala pravo na povrat sredstava samo iz razloga što je komunalni doprinos uplaćen koncem tekuće kalendarske godine, što zasigurno nije bila intencija zakonodavca kada je propisivao citiranu odredbu.

Također, za kazati je kako je rješenjem tijela prvog stupnja od 15. prosinca 2015. godine zainteresiranim osobama iz ovog spora i to točkom 3. utvrđeno da su oni kao obveznici dužni platiti komunalni doprinos u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, pa imajući u vidu datum donošenja ovog rješenja, potpuno je jasno da su obveznici plaćanja komunalnog doprinosa isti nedvojbeno uplatili u roku određenom im citiranim rješenjem s obzirom da su uplatu izvršili 28. prosinca 2015., čime su oni u cijelosti izvršili svoju obvezu naloženu im tim rješenjem, što opet ukazuje na pravilnost tuženikovog osporenog akta kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 18. rujna 2020., kao i na neutemeljenost tužbenih prigovora tužiteljice kojima ona ističe razloge zbog kojih bi to rješenje po njezinom shvaćanju bilo nezakonito.

Stoga, i ovaj sud je stajališta da je tuženik s pravom poništio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev zainteresiranih osoba pod 1) i 2) iz ovog spora za povratom uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa i vratio predmet tom tijelu na ponovno rješavanje, jer shodno naprijed izloženom tijelo prvog stupnja nije moglo samo iz razloga što su zainteresirane osobe komunalni doprinos platile 28. prosinca 2015. i to u roku kakav im je određen točkom 3. prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-363-01/15-01/2278, URBROJ: 2198/12-04/15-02 od 15. prosinca 2015. godine, a koji je prema tom rješenju trebao biti utrošen za financiranje izgradnje komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu („Službeni glasnik Općine V. “ broj 9/14 i 2/15) i to za javne površine, nerazvrstane ceste, groblje, javnu rasvjetu te vodoopskrbu i odvodnju otpadnih voda, odbiti takav zahtjev dovodeći isti u vezu isključivo s okolnošću da je komunalni doprinos uplaćen tri dana prije kalendarskog isteka 2015. godine pa da isti samim time nije ni mogao biti utrošena prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015. godinu.

Uslijed izloženog, prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku treba ponovno odlučiti o zahtjevu zainteresiranih osoba pod 1) i 2) iz ovog spora za povratom uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa, o kojem zahtjevu je potrebno odlučiti upravo sukladno točki 7. rješenja od 15. prosinca 2015., a koja je pak sukladna odredbi čl. 32. st. 3. toč. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu kojom je propisano da rješenje iz stavka 2. ovoga članka (rješenje o komunalnom doprinosu) obvezatno sadrži obvezu jedinice lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz točke 4. ovoga stavka i ostvareni priliv sredstava, što konkretno znači da je o tom zahtjevu potrebno odlučiti prema propisanim i utvrđenim kriterijima i to prvom: izgrađenosti objekata i uređaja komunalne infrastrukture prema popisu objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje je jedinica lokalne samouprave izgradila u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2015., te drugom: ostvarenom prilivu sredstava, dakle na način kako je to prvostupanjskom tijelu i naloženo uputom tuženika iz osporenog rješenja, a s kojom  je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

Konačno, u cijelosti su neutemeljeni tužbeni navodi tužiteljice da je osporeno rješenje tuženika donijeto protivno odredbama čl. 107. i 117. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, to iz razloga što prema podacima spisa proizlazi uprav suprotno, odnosno da je tuženik kada je donio osporeni akt u cijelosti postupao sukladno citiranim odredbama jer je u žalbenom postupku ispitao zakonitost prvostupanjskog rješenja, dakle onog koje se pobija žalbom i na taj način je postupio sukladno odredbi čl. 107. st. 1. citiranog Zakona, pa kada je zaključio da je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, kod utvrđenja da prvostupanjskoj rješenje treba poništiti, poništio je to rješenje i predmet dostavio na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, na koji način je u cijelosti postupio u skladu s odredbom čl. 117. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku.

Zaključno, za nadodati je kako osporenim rješenjem tuženika nije meritorno riješena predmetna upravna stvar, niti je tuženik svojim aktom odlučio o zahtjevu zainteresiranih osoba za povratom uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa, što pak znači da je o tom zahtjevu prvostupanjsko tijelo tek dužno ponovno odlučiti u ponovljenom postupku, a nakon pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora pridržavajući se tuženikove upute iz osporenog akta u kojem postupku je dužno donijeto novo, pravilno i zakonito rješenje.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik donio svoje rješenje, dok s druge strane tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjeve tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom 1. u izreci rješenja.

Naposljetku, u odnosu na zahtjev za naknadom troškova spora zainteresirane osobe pod 1), za kazati je kako sud smatra da su njezini opravdani izdaci u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a trošak prijevoza u iznosu cijene prijevoza najekonomičnijim prometnim sredstvom prema voznim kartama povratne autobusne karte na relaciji Zagreb–Split–Zagreb dostupnim na službenoj web stranici Autobusnog kolodvora Split u iznosu od 200,00 kn, slijedom čega je tužiteljici naloženo da joj naknadi upravo iznos od 200,00 kuna kao opravdani trošak koji je imala tijekom ovog spora, dok je u odnosu na više zatraženo, odnosno za potraživanje troška goriva i cestarine takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan s obzirom da iz naprijed navedenih razloga sud nije našao da bi se taj dio zahtjeva odnosio na opravdane izdatke zainteresirane osobe pod 1) koje bi imala u svezi predmetnog spora, pa je stoga odlučeno kao pod točkom 2. u izreci rješenja.

 

U Splitu, 17. lipnja 2021. godine

                

S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Barać