Pr-348/20

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB:…, iz S., zastupan po punomoćniku J. F., odvjetnici u S., protiv tuženika
L.-m. d.o.o. S., OIB: …, radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. travnja 2021. u nazočnosti
zamjenice punomoćnika tužitelja N. B. i pun. tuženika M. F., dipl.
iur., a po objavi presude dana 17. lipnja 2021.

p r e s u d i o j e:

I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću za 2019., iznos od
1.800,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od
31. prosinca 2019., pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015.
određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena, a od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 kn, sve sa
pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja
prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

2 Pr-348/20

Obrazloženje

1. Tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena dana 27. veljače 2020. tužitelj navodi
da je djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu br. 209/3 zaključenog sa tuženikom
dana 20. srpnja 2006. na neodređeno vrijeme, temeljem kojeg ugovora obavlja
poslove autodizaličara. Odredbom čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo
tuženik da je u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od

1.800,00 kn godišnje i to svake godine, s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji
odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Tuženik da je postupio nezakonito te
da nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn za

2019. sukladno odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.

2. U odgovoru na tužbu od 27. ožujka 2020. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenome
zahtjevu, kako u odnosu na osnovu tako i visinu istoga. Stoga predlaže sudu tužbeni
zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelja osuditi na naknadu parničnog troška
tuženiku. Ističe da tvrdnju kako je predmetno potraživanje dospjelo, tužitelj ničim nije
dokazao. Ako tužitelj do 31. prosinca 2019. nije koristio godišnji odmor da ne može
ostvariti pravo na jednokratni dodatak na plaću za tu godinu. Stoga da je potraživanje
tužitelja na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2019. u cijelosti neosnovano.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o radu broj 2019/3
od dana 20. srpnja 2006., Kolektivni ugovori ( list spisa 36-64).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Među stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženome razdoblju, temeljem ugovora o radu br. 209/03 od 20. srpnja 2006.

6.Kao sporno ostalo je za raspraviti pripada li tužitelja jednokratni dodatak na plaću u
zatraženom iznosu od 1.800,00 kn za 2019., sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče od 31.prosinca 2019, pa do isplate i da li je na osnov potraživanja od utjecaja da
li je tužitelj koristio godišnji odmor do 31.12.2019.

7.U odnosu na potraživanje jednokratnih dodataka na plaću tužitelja primjenjuje se
odredba čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 12/08, pročišćeni tekst,
dalje: KU/08), kojom je propisano da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na
plaću u iznosu od 1.800,00 kn, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se
jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u
kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Što se tiče
potraživanja jednokratnog dodatka na plaću za 2019., na isto se primjenjuje čl. 49.
tada važećeg Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 97/13 i 142/13, dalje: KU/13),
koji na jednak način utvrđuje ovo pravo radnika kao i KU/08. Kolektivni ugovor za
graditeljstvo (NN 115/15, dalje: KU/15) u čl. 47. također predviđa pravo tužitelja na
isplatu jednokratnog dodatka na plaću.

7.1.Naime, iz Odluke Ministarstva od 3. prosinca 2015. o
proširenju primjene Kolektivnoga ugovora graditeljstva (dalje: KU), proizlazi da se
primjena KU/15, proširuje na sve poslodavce i radnike u RH u djelatnosti
građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. – NKD 2007.
(NN 58/07). U tumačenju Odluke organa za tumačenje KU, u 2012., navedeno je da
se KU primjenjuje na sve fizičke i pravne osobe koje obavljaju pojedine djelatnosti iz
područja graditeljstva, a kako je to navedeno u čl. 2. KU. Nadalje da je za primjenu
ovog KU, obzirom na područje djelatnosti za poslodavce mjerodavna registracija
odnosno upis poslovne djelatnosti u javni registar te se u smislu čl. 2. KU smatra da
poslodavac koji je upisao u javni registar sve ili pojedine djelatnosti iz područja
graditeljstva, iste i obavlja te je dužan primjenjivati KU. Stoga tuženika, koji je

3 Pr-348/20

trgovačko društvo za građenje, poslovanje nekretninama i usluge, obvezuje primjena ovih KU.

7.2.Kako je odredbom čl. 49. st. 2. KU/08 propisano da se jednokratni dodatak na
plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje sa plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji
odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to iz ove odredbe proizlazi obveza
tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn
isplatiti do kraja 2019., a što tuženik nije učinio. Stoga sukladno odredbi čl. 49. st. 2.
KU/08 jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn za 2019. dospijeva na
naplatu 31. prosinca 2019., koje pravo nije uvjetovano korištenjem godišnjeg
odmora, dakle nije vezano za korištenje godišnjeg odmora, kako neosnovano ističe
tuženik.

7.3.Stoga, kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da je tužitelj imao pravo na
navedeni jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a koji mu se trebao
isplatiti zajedno sa plaćom za 2019., a tuženik ne spori da to nije učinio, valjalo ga je
obvezati na isplatu iznosa od po 1.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom kako je tužitelj zatražio od dospijeća odnosno od 31. prosinca 2019.,
tekuće godine, koje kamate mu pripadaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim
odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

8.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08 i
25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne Novine“ br. 148/09) VPS, te popisu troška punomoćnika
tužitelja. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe - 25 bodova, za zastupanje na
ročištu od dana 22. travnja 2021. – 25 bodova, za sastav podneska od 11. svibnja

2020. – 25 bodova, što ukupno iznosi 75 bodova, (vrijednost boda s paušalom = 10
kn) što daje iznos od 750,00 kn.

U Splitu, 17. lipnja 2021.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom
sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od
dana primitka pismenog otpravka iste.

DNA:

-u spis

-pun tužitelja
-tuženiku