Poslovni broj: 11: P-195/2021-9

 

 

 

                                                                                                                 

    Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru                 

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

           

 

                                                                                   Poslovni broj: 11: P-195/2021-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Mirjani Tišljar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB ..., zastupane po O. državnom odvjetništvu u B., protiv tuženika Ž. J. iz M., OIB ..., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 25. listopada 2021., u nazočnosti zastupnika tužiteljice i tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 2/07, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP-a), 9. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku Ž. J. iz M., OIB ..., da tužiteljici R. H., OIB ..., isplati iznos od 12.700,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 3.175,00 kn od 01. srpnja 2015. do isplate,

- 3.175,00 kn od 01. srpnja 2016. do isplate,

- 3.175,00 kn od 01. srpnja 2017. do isplate,

- 1.587,50 kn od 01. srpnja 2018. do isplate,

- 1.587,50 kn od 01. srpnja 2019. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 30. srpnja 2015.,  a od 01. kolovoza 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku Ž. J. iz M., OIB ..., da tužiteljici R. H., OIB ..., plati troškove postupka u iznosu od 3.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekuću od 9. prosinca 2021., do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je kod ovoga suda dana 25. veljače 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi tvrdi da je temeljem U. o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H., klasa: 945-01/13-01/120, urbroj: 370-13-162 od 27. svibnja 2013. tuženik preuzeo obvezu da će ugovoreni iznos naknade od 3.175,00 kn plaćati godišnje do 30.06. tekuće godine. Temeljem ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H., klasa: 945-05/18-01/15, urbroj: 2103/04-01-18-2 od 08. svibnja 2018. tuženik je preuzeo obvezu da će ugovoreni iznos naknade od 1.587,50 kn plaćati godišnje do 30.06. tekuće godine. Iz financijske kartice O. N. R. nesporno proizlazi da tuženik nije podmirio naknadu za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta za 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu, dakle duguje ukupno iznos od 12.700,00 kn glavnice potraživanja. Tužiteljica se tuženiku obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora, po Ž. državnom odvjetništvu u B. broj N-DO-138/2020, koji zahtjev je sukladno čl. 38. st. 6. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine broj 67/18) dostavljen objavom na oglasnoj ploči, međutim do mirnog rješenja spora nije došlo.

Tužiteljica predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev, potražuje troškove postupka.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 19) navodi da obrađuje zemljište k.o. M. i to čkbr. dio 1/43 površine 2,500 ha dok dvije čkbr. dio 1/57 i dio 1/58 ne obrađuje od 8. prosinca 2015. za koje je i podnio zahtjev za djelomični raskid ugovora od 8. prosinca 2015. O. N. R.. Kako do danas od strane O. N. R. nije zaprimio ugovor o raskidu obrade poljoprivrednog zemljišta na navedenim česticama ne smatra se odgovornim za neplaćanje iste.

Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, ne potražuje troškove postupka. 

 

3. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je izveo dokaze uvidom u karticu kupaca O. N. R. (list 4), U. o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. od 27. svibnja 2013. (list 5 – 9 i 37 - 41), U. o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. od 08. svibnja 2018. (list 10 – 12, 21 – 23 i 32 - 34), zahtjev za mirno rješenje spora (list 13 - 16), zahtjev za djelomični raskid ugovora od 8. prosinca 2015. (list 20 i 36) i izvadak iz zemljišne knjige (list 24 - 27).

 

4. Izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta za 2015. godinu u iznosu od 3.175,00 kn, za 2016. godinu u iznosu od 3.175,00 kn, za 2017. godinu u iznosu od 3.175,00 kn, za 2018. godinu u iznosu od 1.587,50 kn i za 2019. godinu u iznosu od 1.587,50 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 12.700,00 kn.

 

6. Nesporno je među strankama da se tužiteljica tuženiku prije podnošenja tužbe obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora po Ž. državnom odvjetništvu u B. broj N-D.-138/2020, koji zahtjev je sukladno čl. 38. st. 6. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine broj 67/18) dostavljen objavom na oglasnoj ploči, međutim do mirnog rješenja spora nije došlo, a to proizlazi i iz zahtjeva za mirno rješenje spora (list 13 - 16).

7. Iz Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. od 27. svibnja 2013. (list 5 – 9 i 37 - 41) proizlazi da su temeljem čl. 48. Zakona o poljoprivrednom zemljištu A. za poljoprivredno zemljište, kao davatelj poljoprivrednog zemljišta na privremeno korištenje, i tuženik, kao privremeni korisnik, dana 27. svibnja 2013. sklopili U. o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. (dalje U. iz 2013.) temeljem kojeg je A. za poljoprivredno zemljište tuženiku dala na privremeno korištenje poljoprivredno zemljište na području O. N. R. u k.o. M., sveukupnu površinu od 5,0000 ha, za ugovorenu sveukupnu naknadu od 3.175,00 kn, a popis čestica koje su predmet tog U. priložen je U. i čini njegov sastavni dio (čl. 1. U. iz 2013.). Poljoprivredno zemljište je dano tuženiku na privremeno korištenje na rok do 5 godina, odnosno do sklapanja ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (čl. 2. Ugovora iz 2013.). Tuženik se obvezao platiti godišnju naknadu za privremeno korištenje poljoprivredno zemljište u iznosu od 3.175,00 kn, naknada za prvu godinu dospijeva 10. lipnja 2013., a za svaku slijedeću godinu do 30. lipnja tekuće godine, a na iznos naknade koja nije plaćena u roku plaća se zakonska zatezna kamata (čl. 3. U. iz 2013.). Prema čl. 5. U. iz 2013. tuženik je u mirnom posjedu poljoprivrednog zemljišta iz čl. 1. U.

 

8. Iz popisa čestica (list 9 i 41), koje su predmet U. iz 2013. i koji je priložen U. iz 2013. i čini njegov sastavni dio, proizlazi da je za dio čkbr. 1/43 livada površine 2,5000 ha k.o. M. ugovorena naknada u visini od 1.587,50 kn, za dio čkbr. 1/57 livada površine 1,5000 ha k.o. M. ugovorena je naknada u visini od 952,50 kn i za dio čkbr. 1/58 livada površine 1,0000 ha k.o. M. ugovorena je  naknada u visini od 635,00 kn.

 

9. Iz Ugovora iz 2013. i to iz čl. 9. proizlazi da A. za poljoprivredno zemljište i tuženik mogu sporazumno odustati od U. prije isteka roka iz čl. 2. U.. Ako tuženik jednostrano odustane od U. prije isteka roka iz čl. 2. U. nema pravo na bilo kakvo potraživanje s osnova povrata uplaćene naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta, eventualnih ulaganja, naknade štete, prema A. za poljoprivredno zemljište i dužan je poljoprivredno zemljište iz čl. 1. U. predati A. za poljoprivredno zemljište u posjed u otkaznom roku od 30 dana.

 

10. Tuženik je podnio zahtjev za djelomičnim raskidom ugovora dana 8. prosinca 2015. (list 20 i 36). U tom zahtjevu tuženik navodi da za čkbr. 1/57 livada površine 1,5000 ha i čkbr. 1/58 površine 1,0000 ha  k.o. M. budući da nema potrebe za tim zemljištem želi djelomično raskinuti U. iz 2013. i vratiti zakupljeno zemljište u posjed R. H..

 

11. Nije sporno među strankama da su O. N. R., kao davatelj poljoprivrednog zemljišta na privremeno korištenje, i tuženik, kao privremeni korisnik, temeljem odredbe čl. 57. Zakona o poljoprivrednom zemljištu sklopili U. o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. 08. svibnja 2018. (list 10 – 12, 21 – 23 i 32 - 34) (dalje U. iz 2018.) temeljem kojeg je O. N. R. tuženiku dala na privremeno korištenje poljoprivredno zemljište na području O. N. R. u k.o. M. i to nekretninu upisanu u zkulbr. 286 k.o. M. i to dio čkbr. 1/43 livada površne 2,5000 ha, tuženik se obvezao plaćati godišnju naknadu za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 1.587,50 kn do 30. lipnja tekuće godine, a na iznos naknade koja nije plaćena u roku plaća se zakonska zatezna kamata po stopi od 7,09 % godišnje promjenjiva (čl. 1. i 2. U. iz 2018.).

 

12. Tuženik na glavnoj raspravi 25. listopada 2021. (list 47) ističe kako smatra da je djelomično raskinut ugovor u odnosu na dvije čestice koje su bile predmet U. iz 2013. jer mu te dvije čestice nisu niti bile potrebne za korištenje, smatra da je u obvezi plaćati samo naknadu za česticu koja je bila predmetnom kasnijeg U. o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. od 8. svibnja 2018. te ne bježi od te svoje obveze, no, međutim kada je u O. N. R. tražio da mu se daju uplatnice samo za tu jednu česticu oni mu to nisu htjeli izdati već uporno tvrde da mora platiti sve za sve čestice koje su bile predmetom U. iz 2013. Nije dobio nikakvu odluku ni od koga povodom svog zahtjeva za djelomični raskid ugovora, a niti je fizički ili na bilo koji drugi način predao u posjed ove dvije čestice koje su za njega sporne, no on ih nije koristio od vremena kako je podnio zahtjev za djelomični raskid ugovora. Za te dvije sporne čestice platio je naknadu za prve dvije godine trajanja ugovora i to za 2013. i 2014.  

 

13. Prema navodima tužiteljice povodom tuženikova zahtjeva za djelomičnim raskidom U. iz 2013. sporazum nije postignut, niti je sklopljen A. ugovora, a tuženik nije dokazao da u 2016. i u 2017. godini nije posjedovao predmetne čkbr. 1/57 i 1/58 k.o. M., te nema dokaza o vraćanu istih u posjed tužiteljici.

 

14. Nije sporno među strankama da tuženik nije platio naknadu za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta za 2015. godinu u iznosu od 3.175,00 kn, za 2016. godinu u iznosu od 3.175,00 kn, za 2017. godinu u iznosu od 3.175,00 kn, za 2018. godinu u iznosu od 1.587,50 kn i za 2019. godinu u iznosu od 1.587,50 kn.

 

15. S obzirom na navode tuženika tijekom postupka očito je da  tuženik ne osporava svoju obvezu plaćanja naknade za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta za sporno razdoblje za dio čkbr. 1/43 livada površne 2,5000 ha.

 

16. Analizirajući popis čestica (list 9 i 41), koje su predmet U. iz 2013. i koji je priložen U. iz 2013. i čini njegov sastavni dio, iz kojeg proizlazi da je za dio čkbr. 1/43 livada površne 2,5000 ha k.o. M. ugovorena godišnja naknada u visini od 1.587,50 kn, te U. iz 2018. iz kojeg proizlazi da je za dio čkbr. 1/43 livada površne 2,5000 ha, ugovorena godišnja naknada u iznosu od 1.587,50 kn te navode tuženika, zaključuje se da tuženik ne osporava svoje dugovanje u ukupnom iznosu od 7.937,50 kn jer tuženik ne osporava obvezu plaćanja naknade za dio čkbr. 1/43.

 

17. Sporno je da li je tuženik u obvezi platiti i godišnju naknadu za 2015., 2016. i 2017. godinu za dio čkbr. 1/57 livada površne 1,5000 ha k.o. M. za koju je ugovorena godišnja naknada u visini od 952,50 kn i za dio čkbr. 1/58 livada površne 1,0000 ha k.o. M. za koju je ugovorena godišnja naknada u visini od 635,00 kn odnosno ukupnu godišnju naknadu za utuženo razdoblje i to za 2015., 2016. i 2017. godinu u iznosu od 4.762,50 kn.

 

18. Kraj činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je povodom njegovog zahtjeva za djelomičnim raskidom U. iz 2013. u odnosu na dio čkbr. 1/57 livada površine 1,5000 ha i dio čkbr. 1/58 površine 1,0000 ha k.o. M. postigao sporazum o djelomičnom raskidu sa A. za poljoprivredno zemljište ili da je sklopljen A. ugovora, niti je dokazao da u 2015., 2016. i u 2017. godini nije posjedovao predmetne čkbr., a niti je dokazao da ih je vratio u posjed tužiteljici kako se obvezao čl. 9. U. iz 2013. kojim je propisano da je tuženik dužan poljoprivredno zemljište predati A. za poljoprivredno zemljište u posjed u otkaznom roku od 30 dana, to sud utvrđuje da je tuženik dužan platiti utuženu naknadu za utuženo razdoblje za dio čkbr. 1/57 i za dio čkbr. 1/58 k.o. M.

 

19. Vodeći računa o svemu prednje navedenom tuženik je dužan tužiteljici isplatiti utuženi iznos od 12.700,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.175,00 kn od 01. srpnja 2015. do isplate, 3.175,00 kn od 01. srpnja 2016. do isplate, 3.175,00 kn od 01. srpnja 2017. do isplate, 1.587,50 kn od 01. srpnja 2018. do isplate, 1.587,50 kn od 01. srpnja 2019. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 30. srpnja 2015. a od 01. kolovoza 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, time da dospijeće obveze nije bilo sporno, a i dospijeće obveze proizlazi i iz čl. 3. U. iz 2013. i iz čl. 2. U. iz 2018.

 

20. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

 

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici radi čega joj je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka. Troškovi tužiteljice odnose se na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 kn, sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn,  zastupanje na glavnoj raspravi 25. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn i zastupanje na ročištu radi objave odluke u iznosu od 500,00 kn.  Dakle, ukupni troškovi tužiteljice iznose 3.500,00 kn i te joj je troškove dužan naknaditi tuženik jer su oni bili nužni i neophodni za vođenje ovog postupka i odmjereni su sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

22. Na dosuđene troškove parničnog postupka tužiteljici pripada i pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana presuđenja, tj. od 9. prosinca 2021., do isplate.

 

23. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

 

Bjelovar, 9. prosinca 2021.

                                                                                                                                          Sudac

 

          Mirjana Tišljar v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se uložiti žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave ove presude, tj. od dana 9. prosinca 2021. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka putem ovog suda.