Poslovni broj Gž-1942/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1942/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Josipa Frajlića i sutkinje Marijane Žigić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica J.B., OIB: ..., V., i M.B., OIB: ..., V., obje zastupane po punomoćnicima OD K. i R. iz V., protiv tuženika R.L. eGen, R. Austrija, L., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & Z. & B. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 21. siječnja 2020., poslovni broj P-644/2017-30, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tužiteljica odbija se kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje (u pobijanoj točki II izreke) Općinskog suda u Varaždinu od 21. siječnja 2020., poslovni broj P-644/2017-30.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjski sud presudio je:

 

" Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja J.B. i M.B., koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je Ugovor o davanju kredita, broj računa 10.458.362 sklopljen dana 19. 12. 2005. godine između 1. tužitelja J.B. iz V., OIB: ..., 2. tužitelja M.B. iz V., OIB: ... te sada pok. B.B. iz V., OIB: ..., te tuženika R.L. eGen, registrirano društvo s ograničenom odgovornošću, L., OIB: ..., (solemniziran) po javnom bilježniku Z.R.–K. iz V., dana 23. 12. 2005. godine, pod. posl. br. OU-1304/05, ništetan u cijelosti.

2. Utvrđuje se da je Isprava o zalogu od dana 19. 12. 2005. godine, sastavljena i potpisana temeljem Ugovora o davanju kredita od dana 19. 12. 2005. godine, između 2. tužitelja M.B. iz V., OIB: ... i sada pok. B.B. iz V., OIB: ..., te tuženika R.L. eGen, registrirano društvo s ograničenom odgovornošću, L., OIB: ..., solemnizirana otvrđena (solemnizirana) po javnom bilježniku Z.R.–K. iz V., dana 23. 12. 2005. godine, pod. posl. br. OU-1304/05, ništetna u cijelosti.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog postupka u roku od 15 dana , pod prijetnjom ovrhe."

 

Nadalje, prvostupanjski sud riješio je:

 

"I/ Odbijaju se prigovori apsolutne nenadležnosti sudova Republike Hrvatske za postupanjem u ovoj pravnoj stvari, kao i prigovor mjesne nenadležnost ovog suda, a koji prigovori su podnijeti dana 20. veljače 2019.

II/ Nalaže se tužiteljicama da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 24.125,00 kn (dvadesetčetiritisućestodvadesetpet kuna) zajedno s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu sam tri postotna poena, tekućima od dana 21. siječnja 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude i rješenja (samo u odnosu na točku II rješenja) podnijele su pravovremenu žalbu tužiteljice, pobijajući je zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,  28/13, 89/14 i 70/19 – nadalje: ZPP), s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači presudu tako da tužbeni zahtjev tužiteljica usvoji u cijelosti, da preinači rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora donesenog na ročištu 9. svibnja 2019. na način da utvrdi vrijednost predmeta spora sukladno navodu iz tužbe te preinači rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 21. siječnja 2020., poslovni broj P-644/2017-30 na način da naloži tužitelju da nadoknadi troškove postupka tuženiku (tako doslovno piše u žalbi) odnosno podredno da ukine presudu i rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 21. siječnja 2020., poslovni broj P-644/2017-30 (točka II) i predmet vrati prvostupanjskom sudu, uz obvezu naknade troškova postupka tužiteljicama.

 

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu, u kojem je istakao neosnovanost žalbenih navoda tužiteljica, detaljno ih komentirajući te je predložio odbiti njihovu žalbu u cijelosti.

 

4. Žalba tužiteljica na presudu i rješenje nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje (u pobijanom dijelu), ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Pobijana odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7. Prvostupanjski sud je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP).

 

8. Žalbeni navodi tužiteljica ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, budući da su paušalne naravi.

 

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji. Navedeno proizlazi iz odjeljka "A" iz Ugovora  "Predmet kredita i uvjeti" gdje je izričito navedeno da je ovaj ugovor sklopljen u Republici Austriji i u slučaju pravnih sporova da su mjerodavni pravni propisi koji vrijede u Republici Austriji za austrijsko kreditno poslovanje.

 

10. Prije razmatranja samog merituma stvari, a obzirom da se tužiteljice pozivaju na primjenu Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (NN br. 72/17, dalje Zakon o ništetnosti) prvostupanjski sud navodi kako je 14. veljače 2019. Sud Europske unije u predmetu C-630/17 (A.M./R.St.S.–J.–W. eGen) donio presudu kojom je utvrđeno da su bez učinka odredbe Zakona o ništetnosti, osobito odredbe iz članka 10. kojima je propisana ništetnost ugovora o kreditu i na njima utemeljenih pravnih poslova čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu toga propisa, odnosno prije 30. rujna 2015. kao dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15) u pogledu potrošačkih ugovora jer su u suprotnosti sa člankom 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: UFEU). Prema tome, kako su odluke Suda Europske unije obvezujuće za sve članice Europske unije pa tako i Republiku Hrvatsku, evidentno je kako u konkretnom slučaju sud ne može primijeniti odredbe Zakona o ništetnosti niti donositi odluke temeljem tog Zakona.

 

11. Iako je ugovorena nadležnost suda u Austriji, u konkretnom predmetu odredbe Uredbe o sporazumu o nadležnosti suda se ne primjenjuju, zbog odredbe čl. 17. Uredbe Bruxelles 1, koja propisuju da se od odredaba tog dijela Uredbe, dakle o nadležnosti u sporovima o ugovorima o kreditu, može odstupiti samo sporazumom koji je zaključen nakon nastanka spora. Kako su te odredbe Uredbe lex specialis u odnosu na sporove koji proizlaze iz Ugovora o kreditu, na pitanje nadležnosti se u tom slučaju ne može primijeniti Sporazum o nadležnosti unesen u ugovor o kreditu, jer je on zaključen u trenutku nastanka pravnog odnosa između stranaka, a ne nakon nastanka njihovog spora.

 

12. Temeljem iznijetog pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu spora, kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu te brisanje založnog prava, nadležan hrvatski sud, a da je pravna osnova za ovu nadležnost sadržana u čl. 16. Uredbe Bruxelles1.

 

13. Predmetni ugovor sklopljen je 19. prosinca 2005. između tužiteljica i tuženika.

 

14. Odredbom čl. 252. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) odnosno čl. 31. ZOO/05. propisano je da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, a to je u trenutku sklapanja ugovora 2005. bio Leibnitz u Austriji. Stoga nije dvojbeno da se primjenjuje pravo Austrije, a zapreke na koje ukazuju žaliteljice zapravo nisu postojale.

15. Naime, u trenutku zaključenja pravnog posla među strankama nije postojala potreba za izdavanjem odobrenja HNB za zaključenje ugovora o kreditu između banke koja ima sjedište na području Republike Austrije s državljaninom Republike Hrvatske kao korisnikom kredita, niti odobrenje da bi se na temelju takvog ugovora o kreditu zaključenog u stranoj državi moglo zasnovati založno pravo na nekretninama u vlasništvu državljana Republike Hrvatske u Republici Hrvatskoj, ako je nakon sklapanja ugovora o kreditu radi dodatnog osnaženja pravnog odnosa u Republici Hrvatskoj sačinjena javnobilježnička isprava kao ovršna isprava kojom se omogućuje neposredno pokretanje ovršnog postupka na založenoj nekretnini u Republici Hrvatskoj. To ne proizlazi niti iz odredbi Zakona o bankama ("Narodne novine" br. 84/02. i 141/06.) niti Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" br. 117/08.,74/09., 153/09., 108/12. i 54/13.). Jednako stajalište zauzeto je i u Zaključcima sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12 . travnja 2016.

 

16. U predmetnom ugovoru su sadržane odredbe o kamatnoj stopi, zatim o ukupnom trošku kredita, kao i o pretpostavkama raskida ugovora o kreditu. Ugovor u odjeljku "Predmet kredita i uvjeti" ima naznačenu fiksnu kamatnu stopu za cjelokupno vrijeme trajanja kredita, zatim stopu zatezne kamate, postotak troškova za obradu kredita, rokove i način otplate, dospijeće, visinu obroka, a u odjeljku "Završetak" određene su opcije otkazivanja kredita te stavljanja u dospijeće cjelokupnog iznosa od strane kreditora. Predmetni ugovor sadržava u tim odjeljcima sve potrebne informacije vezane na visinu kredita, zatim kamatne stope, troškove kredita, visinu anuiteta, dospijeće pojedinih anuiteta, te pretpostavke otkaza.

 

17. Ovdje još valja navesti kako predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan niti prema odredbi čl. 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15) kojom je propisano da je ugovor o kreditu ništetan ako ga je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, budući da je prema čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) predmetna odredba stupila na snagu tek 30. rujna 2015., te se ne primjenjuje na ugovore sklopljene prije tog datuma, pa sukladno tome niti na sporni Ugovor o kreditu koji je sklopljen 19. prosinca 2005.

 

18. Odlučujući nadalje o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže utvrđenje ništetnosti Isprave o zalogu, sud ga je našao također neosnovanim. Naime, analizirajući ispravu o zalogu - Ugovor o davanju kredita s Ispravom o zalogu temeljem koje je zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u V. izvršio uknjižbu založnog prava na nekretninama M. i B.B., za tražbinu tuženika iz Ugovora o davanju kredita od 19. 12. 2005. na iznos od 40.000,00 EUR-a, kao i na ime naknadnih troškova, prvostupanjski sud opravdano smatra da je ova Isprava valjana osnova za uknjižbu hipoteke na nekretninama. Solemnizirana privatna isprava, ističe prvostupanjski sud, predstavlja javno bilježnički akt u smislu odredbe čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne Novine“ br. 78/93, 29/04).

 

19. Dakle, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo.

 

20. Što se tiče žalbe usmjerene na rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora donesenog na ročištu 9. svibnja 2019., prvostupanjski sud je u pogledu toga pitanja dao valjano obrazloženje na 4. stranici presude u trećem odjeljku. Iz sadržaja zapisnika od 9. svibnja 2019. (str. 143 predmeta) nije vidljivo da je bilo osporavanja utvrđene vrijednosti predmeta spora.

 

21. Odluka o trošku je valjano utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

 

22. Tužiteljicama nije priznat trošak žalbe, jer sa žalbom nisu uspjeli, a tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila nužna (čl. 155. ZPP).

 

23. Dakle, kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo presuđeno je i riješeno kao u izreci na osnovi čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 380. toč. 2. ZPP.

 

24. U žalbom nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno (točka I izreke prvostupanjskog rješenja).

 

Osijek, 17. lipnja 2021.