1              Poslovni broj: 3 UsI-608/2021-31

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
        Erazma Barčića 5                                                                Poslovni broj: 3 UsI-608/2021-31

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužitelja 1. E. C. iz P. i 2. Ustanove za zdravstvenu njegu u kući „Z. r.“, P., oboje zastupani po opunomoćenici T. V. R., odvjetnici u P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 17. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/16-01/842, URBROJ: 338-01-21-16-02 od 19. prosinca 2016. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/16-02/151, URBROJ: 338-18-13-16-04 od 11. listopada 2016.

 

II.               Tužiteljici E. C. se dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 priznaje posljedicom već priznate ozljede na radu od 19. rujna 2015. po dijagnozi šifre prema MKB-u: S93.3. te joj se u vezi navedene dijagnoze i priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

 

III.              Nalaže se prvostupanjskom tijelu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Područnoj službi Pazin da u svezi točke II. izreke ove presude donese odgovarajuće rješenje kojim će tužiteljici dijagnozu šifre prema MKB-u: M25.2 priznati posljedicom već priznate ozljede na radu od 19. rujna 2015. po dijagnozi šifre prema MKB-u: S93.3. te joj se u vezi navedene dijagnoze i priznati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 27.091,88 kuna (slovima: dvadeset sedam tisuća devedest i jednu kunu i osamdeset osam lipa) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke ovog Suda.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/16-01/842, URBROJ: 338-01-21-16-02 od 19. prosinca 2016. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/16-02/151, URBROJ: 338-18-13-16-04 od 11. listopada 2016., kojim rješenjem u točki I. izreke tužiteljici dijagnoza pod šifrom prema MKB-u: M25.2 nije priznata posljedicom ozljede na radu pretrpljene 19. rujna 2015., priznate 16. siječnja 2016.pod evidencijskim brojem OR …, uz početnu priznatu dijagnozu pod šifrom prema MKB-u: S93.3, dok u točki II. izreke tužiteljici nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu.

 

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 19. prosinca 2016. tužitelji su pravodobno podnijeli tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 23. siječnja 2017. pod poslovnim brojem 12 UsI-118/17. U tužbi su tužitelji u bitnome naveli da osporavaju zakonitost rješenja tuženika zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, istaknuli su da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjena povreda iz odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu ZUP), jer obrazloženje osporavanog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješavanje ove upravne stvari. Smatraju da Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda prilikom donošenja nalaza i mišljenja nije uzelo u obzir svu medicinsku dokumentaciju 1. tužiteljice iz koje proizlazi da je dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 u uzročno-posljedičnoj vezi s događajem od 19. rujna 2015. pa se ima priznati posljedicom već priznate ozljede na radu dijagnoze šifre prema MKB-u: S93.3. Stoga su tužitelji predložili u tužbenom zahtjevu da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

 

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 14. veljače 2017. naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu i u skladu sa zakonskim propisima i podzakonskim aktima tuženika, pojasnivši da je tuženik zatražio stručno-medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na okolnost uzročno-posljedične povezanosti dijagnoze šifre prema MKB-u: M25.2 s priznatom ozljedom na radu dijagnoze šifre prema MKB-u: S93.3. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda da je dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu 28. studenog 2016., KLASA: UP/II-502-03/16-01/842, URBROJ: 338-01-21-16, u kojoj je navelo da dijagnoza M25.2  labav (klimav) zglob ne može uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu od 19. rujna 2015. jer da su aktualne tegobe tužiteljice vezane uz subtalarno nađene promjene (osteoid osteom) koje zahtijevaju dodatnu diferencijaciju i verifikaciju (MR s kontrastom). Stoga da nisu ispunjeni uvjeti za priznanjem predmetne dijagnoze posljedicom već priznate ozljede na radu pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

4. U ovom upravnom sporu 4. prosinca 2017. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je sukladno odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, stranke su ostale kod svih svojih navoda, nakon čega je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu u ovom upravnom sporu te je ujedno istim raspravnim rješenjem naloženo tužiteljima da u roku od 15 dana na račun ovog Suda uplate iznos od 3.000,00 kuna s osnova predujma za izvođenje predloženog medicinskog vještačenja, nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja.

 

5. Imajući u vidu da su tužitelji postupili po raspravnom rješenju Suda od 4. prosinca 2017. te uplatili predujam za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 3.000,00 kuna, o čemu su u spis predmeta upravnog spora dostavili dokaz o uplati, to je Sud izvanraspravnim rješenjem od 14. veljače 2018. odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku M. D., specijalistu ortopedu, stalnom sudskom vještaku iz M., sa zadaćom da na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka utvrdi može li se tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 priznati posljedicom već priznate ozljede na radu nastale 19. rujna 2015., odnosno može li se navedena dijagnoza (M25.2) uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu od 19. rujna 2015. za dijagnozu šifre prema MKB-u: S93.3, te u svezi iste dijagnoze tužiteljici priznati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj posljedice ozljede na radu.

 

6. U nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 26. veljače 2018. sudski vještak mr. sc. M. D., dr. med., naveo je da se u medicinskom smislu radi o posljedicama traume lijevog skočnog zgloba koja je tretirana konzervativno, dok iz medicinske dokumentacije proizlazi da je liječenje bilo dugotrajnije ,nego što je to u prosjeku. Međutim, tretman takvih ozljeda je vrlo specifičan te ga je potrebno individualno prilagoditi subjektu i intenzitetu oštećenja sveza, što je medicinski dosta zahtjevna zadaća. Nastavno, istaknuo je da u načelu nakon nezanemarivog dijela takvih ozljeda zaostaju manje ili više izražene smetnje sa strane oštećenih i kasnije sraslih sveza, odnosno složenih vezivno ligamentarnih struktura koje cjele obično obilnijim ožiljkastim tkivom pa je funkcija, odnosno nosivost takvih zglobova u određenom stupnju često smanjena. Navedeno, da se odnosi na termin nestabilan zglob pod kojim se ne podrazumijevaju samo labavije kapsuloligamentarne sveze i zbog toga sklonost djelomičnom ili potpunom opetovanom iščašenju, već se misli i na posljedice u smislu nesposobnosti savladavanja stresnog opterećenja, što je prije traume bilo moguće. U slučaju skočnog zgloba to se može reperkutirati na hod po neravnom terenu, dugotrajnije stajanje i hodanje, hod po nesigurnoj i pomičnoj podlozi i slično, dok u nekim slučajevima nestabilnog zgloba postoji i sklonost opetovanim „uganućima“. Naveo je, da je kod tužiteljice nakon završenog perioda liječenja zaostao dio smetnji koje liječnici navode u pregledima, što u medicinskoj praksi nije nikakva posebnost, zbog čega smatra da se dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 može prihvatiti kao posljedica već priznate ozljede na radu.

 

7. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 16. ožujka 2018., tuženik je, očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 26. veljače 2018., naveo da se 1. tužitelj ozlijedio 19. rujna 2015., a koji događaj i dijagnoza šifre prema MKB-u: S93.3 (iščašenje drugih i nespecificiranih dijelova stopala) su 1. tužitelju priznati ozljedom na radu. 1. Tužitelj se liječio konzervativno imobilizacijom i fizikalnom terapijom, dok je učinjenom specifičnom slikovonom obradom (MR gležnja 1. travnja 2016.) verificirano stanje po rupturi prednjeg talofibularnog ligamenta uz uredan nalaz tetive i okolne muskulature, a nalaz MR-a od 9. rujna 2016. pokazuje u kalkanealnom sulkusu hiperintenzivnu leziju koja može odgovarati osteoid osteomu te je preporučen MR s kontrastom koji 1. tužitelj nije učinio. Nastavno, naveo je da prema dinamici liječenja 1. tužitelja perzistiraju simptomi u vidu otečenosti, bolnosti i terminalno limitiranih kretnji, dok se niti u jednom nalazu ne evidentiraju recidivirajuće (ponavljajuće) distorzije (uganuća) lijevog gležnja koje bi ukazivale na kroničnu lateralnu nestabilnost gležnja. Niti u jednom nalazu kliničkog pregleda ortopeda/kirurga nisu navedeni klinički testovi (test prednje ladice, inverzijski stres test) koji bi eventualno objektivizirali kroničnu nestabilnost gležnja 1.tužitelja, zbog čega kod 1.tužitelja nije jasno klinički i dijagnostički utvrđena nestabilnost zgloba, slijedom čega tuženik ostaje kod ocjene liječničkog povjerenstva da se dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 ne može uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu tužitelja od 19. rujna 2015.

 

8. Na idućem ročištu za raspravu održanom 16. travnja 2018. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja,  službene osobe tuženika i stalnog sudskog vještaka mr. sc. M. D. izveden je dokaz saslušanjem vještaka radi pojašnjenja nalaza i mišljena od 26. veljače 2018. i otklanjanja primjedbi kojeg je tuženik iznio u svezi istog, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu  predmeta upravnog spora i upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

9. Sudski vještak je u svom usmenom nalazu i mišljenju danom na ročištu za raspravu 16. travnja 2018., očitujući se na primjedbe tuženika, naveo da postoji velika mogućnost da je jaka distorzija skočnog zgloba s oštećenjem ligamentalnih sveza posljedično u vezi s određenom nestabilnosti zgloba. Pojasnio je, da se pod pojmom nestabilnosti ne radi o najvećem stupnju nestabilnosti, već o određenom ograničenju maksimalnih aktivnosti te da su takve posljedice redovita pojava kod sličnih ozljeda. Istaknuo je da se klinički testovi, koje 1. tužitelj nije napravio, u praksi rijetko rade, posebice kod skočnog zgloba. U slučaju pozitivnih nalaza moguća je potpuna luksacija, iščašenje nakon liječenja te bi teorijski zglob trebalo operativno fiksirati, a za što nije bilo potrebe u ovom slučaju. Zaključno, naveo je da zdravstvene tegobe 1. tužitelja mogu za posljedicu imati privremenu nesposobnost za rad.

 

10. Presuda ovog Suda objavljena je 23. travnja 2018., a istom je u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/16-01/842, URBROJ: 338-01-21-16-02 od 19. prosinca 2016., kao i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/16-02/151, URBROJ: 338-18-13-16-04 od 11. listopada 2016. te priznanja prvo tužitelju dijagnoze šifre prema MKB-u: M25.2 posljedicom već priznate ozljede na radu od 19. rujna 2015. po dijagnozi šifre prema MKB-u: S93.3, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

11. Utvrđeno je, da su protiv navedene presude ovog Suda od 23. travnja 2018. tužitelji izjavili žalbu i da je o istoj odlučeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-1278/19-2 od 11. srpnja 2019. na način da je u točki I. izreke odbijena žalba i potvrđena je presuda ovog Suda poslovnog broja UsI-118/17-15 od 23. travnja 2018., a u točki II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, uz pojašnjenje da su navedeni razlozi zbog kojih Sud prihvaća valjanim nalaze stručnih tijeka vještačenja  u prvostupanjskom i drugostupanjskom javnopravnom postupku, jer su navedeni nalazi stručnih tijela medicinskog vještačenja u prvostupanjskom i drugostupanjskom javnopravnom postupku sastavljeni sukladno Pravilniku o ovlastima i načinu rada ovlaštenih doktora i liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15 i 17/15, u nastavku teksta Pravilnik) te su detaljno obrazloženi s medicinske točke gledišta i kao takvi su mogli poslužiti Sudu kao osnova za donošenje odluke o tužbi tužitelja.

 

12. Utvrđeno je, da su protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-1278/19-2 od 11. srpnja 2019. tužitelji podnijeli tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske te da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-4350/2019 od 22. travnja 2021. u točki I. ustavna tužba usvojena, u točki II. izreke ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-1278/19-2 od 11. srpnja 2019. i presuda ovog Suda broj: UsI-118/17-15 od 23. travnja 2018. te je predmet vraćen ovom Sudu na ponovan postupak, uz obrazloženje da je u ovom sporu potrebno utvrditi ključnu činjenicu jesu li zdravstvene tegobe 1. tužitelja E. C. u uzročno-posljedičnoj vezi s pretrpljenom ozljedom na radu, a na koje okolnosti je potrebno dodatno ispitati sudskog vještaka, jer se navedeno ključno pitanje ne može razriješiti bez sudjelovanja stručnjaka s područja medicine, budući Sudovi ne raspolažu stručnim znanjem s tog područja. Kako Visoki upravni sud Republike Hrvatske nema ovlasti za dodatno ispitivanje sudskog vještaka ili za nalaganje dopunskog ili novog vještačenja, a do sada provedena vještačenja ne daju valjanu osnovu za ocjenu ključne činjenice u vezi zdravstvenog stanja 1. tužitelja, to je Ustavni sud Republike Hrvatske predmet vratio ovome Sudu na ponovan postupak da utvrdi ključnu činjenicu vezanu za uzročno-posljedičnu povezanost zdravstvenih tegoba 1. tužitelja s pretrpljenom ozljedom na radu od 19. rujna 2015.

 

13. U svezi s navedenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 22. travnja 2021. (zaprimljenom kod ovog Suda 10. svibnja 2021.), ovaj Sud je izvanraspravnim rješenjem Suda od 20. svibnja 2021. obavijestio stranke da će se upravni spor nastaviti voditi pod novim poslovnim brojem 3 UsI-608/2021 te je ročište za raspravu zakazano za 17. lipnja 2021. na koje je osim stranaka, pozvan i vještak M. D., dr. med., stalni sudski vještak radi pojašnjenja nalaza i mišljenja zaprimljenog kod ovog Suda 26. veljače 2018., a sve sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama navedenima u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-4350/2019 od 22. travnja 2021.

 

14. Na ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 17. lipnja 2021. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, opunomoćenica tužitelja u cijelosti je ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz dopunskim saslušanjem vještaka koji je odgovarajući na upit Suda istaknuo da su zdravstvene tegobe tužiteljice u uzročno-posljedičnoj vezi s pretrpljenom ozljedom na radu od 19. rujna 2015., slijedom čega da je dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 uzročno-posljedično povezana s dijagnozom šifre prema MKB-u: S93.3 Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

15. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je 1. tužitelju ozljeda pod dijagnozom šifre prema MKB-u: S93.3 pretrpljena 19. rujna 2015. priznata ozljedom na radu te su joj u svezi navedene dijagnoze priznata i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, da je 1.tužitelj 1. kolovoza 2016. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev da mu se dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 prizna posljedicom već priznate ozljede na radu za dijagnozu šifre prema MKB-u: S93.3, da je prvostupanjsko tijelo zatražilo stručno medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva Zavoda o uzročno-posljedičnoj povezanosti dijagnoze šifre prema MKB-u: M25.2 s priznatom ozljedom na radu po dijagnozi šifre prema MKB-u: S93.3. Utvrđeno je, da je Liječničko povjerenstvo Zavoda dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/I-502-03/16-02/151, URBROJ: 338-18-80-16-03, 26. rujna 2016., uvidom u koju je utvrđeno da se tražena dijagnoza M25.2 (labav zglob) ne može priznati kao posljedica ranije priznate ozljede na radu od 19. rujna 2015. po dijagnozi šifre prema MKB-u: S93.3 (dislokacija drugih i nespecifičnih dijelova stopala) jer nalazi EMNG, MR i nalaz fizijatra govori da je poslije provedenog dijagnostičkog i terapijskog postupka stanje komprenzirano-hod uredan, EMNG uredna motorika n. peroneusa i n. tibialisa, nakon čega prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-502-03/16-02/151, URBROJ: 338-18-13-16-04 od 11. listopada 2016. u točki I. izreke 1. tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 nije priznata posljedicom ozljede na radu pretrpljene 19. rujna 2015., a u točki II. izreke1. tužitelju nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu. Utvrđeno je, da su tužitelji izjavili žalbu protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja, da je tuženik zatražio stručno medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda o uzročno-posljedičnoj povezanosti dijagnoze šifre prema MKB-u: M25.2 s priznatom ozljedom na radu po dijagnozi šifre prema MKB-u: S93.3, da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu (KLASA: UP/II-502-03/15-01/842, URBROJ: 338-01-21-16) 28. studenog 2016., uvidom u kojeg je utvrđeno da se dijagnoza M25.2 labav (klimav) zglob ne može uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu od 19. rujna 2015., da su aktualne tegobe 1. tužitelja E. C. vezane uz subtalarno nađene promjene koje zahtijevaju dodatnu diferencijaciju i verifikaciju (MR s kontrastom), nakon čega je tuženik odlučio o žalbi na način da je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Utvrđeno je, da su tužitelji osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenule upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem, a sve nakon što je to gore obrazloženo Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-4350/2019 od 22. travnja 2021. u točki I. ustavna tužba usvojena, u točki II. izreke ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-1278/19-2 od 11. srpnja 2019. i presuda ovog Suda broj: UsI-118/17-15 od 23. travnja 2018. te je predmet vraćen ovom Sudu na ponovan postupak

 

16. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan.

 

17. Odredbom članka 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13 i 137/13, u daljnjem tekstu ZOZO) propisano je da prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

 

18. Odredbom članka 66. ZOZO-a propisano je da se ozljedom na radu smatraju:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

 

19. Odredbom članka 67. ZOZO-a propisano je da se ozljedom na radu u smislu ovog Zakona ne smatraju ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

 

20. Odredbom članka 53. stavkom 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 150/16, 40/17, 66/17, 109/17 i 132/17, u daljnjem tekstu Pravilnik o pravima) propisano je da je posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije.

 

21. Odredbom članka 53. stavkom 2. Pravilnika o pravima propisano je da se posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje.

 

22. Odredbom članka 53. stavkom 3. Pravilnika propisano je da se pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. ovog Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

 

23. U predmetnom upravnom sporu sporna je uzročno-posljedična povezanost zdravstvenih tegoba 1. tužitelja E. C. opisanih pod dijagnozom šifre prema MKB-u: M25.2 s pretrpljenom ozljedom na radu priznatom po dijagnozi šifre prema MKB-u: S93.3. O utvrđenoj uzročno-posljedičnoj povezanosti ovisi može li se 1. tužitelju E. C. ta dijagnoza (M25.2) priznati posljedicom već priznate ozljede na radu pretrpljene 19. rujna 2015. po dijagnozi šifre prema MKB-u S93.3.

 

24. Stoga je na navedenu okolnost izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu mr. sc. M. D. koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 26. veljače 2018. i usmenom nalazu i mišljenju od 16. travnja 2018. te dopunskom nalazu i mišljenju od 17. lipnja 2021. utvrdio da se dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 (labav zglob) može uzročno-posljedično povezati s pretrpljenom ozljedom na radu po dijagnozi šifre prema MKB-u: S93.3. 

 

25. Institucionalizirana tijela vještačenja tuženika su u svom nalazu, mišljenju i ocjeni suglasna da se predmetna dijagnoza (M25.2) ne može uzročno-posljedično s pretrpljenom ozljedom na radu budući da tegobe 1. tužitelja E. C. zahtijevaju dodatnu diferencijaciju i verifikaciju (MR s kontrastom), slijedom čega se dijagnoza M25.2 ne može priznati posljedicom priznate ozljede na radu, jer nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 53. stavka 1. Pravilnika.

 

26. Međutim, u prosuđivanju dokaza izvedenih u upravnom postupku, kao i u ovom upravnom sporu, Sud nije našao logički i opravdane razloge za činjeničnu i pravnu osnovu utvrđenu u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 26. veljače 2018., kojeg je vještak dodatno pojasnio 16. travnja 2018. i 17. lipnja 2021., ocijenivši ga jasnim, obrazloženim, danim u skladu s pravilima struke, zadaćom vještačenja te sukladnim medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka. Sud nije prihvatio nalaze i mišljenja institucionaliziranih tijela vještačenja koja su svoju ocjenu o uzročno-posljedičnoj povezanosti dijagnoze šifre prema MKB-u: M25.2 i priznate ozljede na radu dala paušalno i suviše formalistički, ograničivši se isključivo na nedostatak provedenih postupaka kojima bi predmetna dijagnoza bila klinički i dijagnostički verificirana kao temeljni razlog negativne ocjene o uzročno-posljedičnoj povezanosti. Niti primjedbe tuženika nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari budući da istima nisu dovedene u sumnju stručno-medicinske činjenice utvrđene u nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 26. veljače 2018. Također, sudski vještak je, usmeno očitujući se na primjedbe tuženika, dao valjane i dostatne razloge za svoja utvrđenja o postojanju uzročno-posljedične povezanosti dijagnoze šifre prema MKB-u: M25.2 s priznatom ozljedom na radu po dijagnozi šifre prema MKB-u: S93.3.

 

27. Dakle, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 26. veljače 2018., kao i usmenog nalaza i mišljenja od 16. travnja 2018. te dopunskog nalaza i mišljenja od 17. lipnja 2021. razvidno je, da se dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 može uzročno-posljedično povezati s pretrpljenom ozljedom na radu priznatom po dijagnozi šifre prema MKB-u: S93.3 budući da je jaka distorzija skočnog zgloba s oštećenjem ligamentalnih sveza posljedično u vezi s određenom nestabilnosti zgloba. Pod pojmom nestabilnosti se ne radi o najvećem stupnju nestabilnosti, već o određenom ograničenju maksimalnih aktivnosti pa su takve posljedice redovita pojava kod sličnih ozljeda. Klinički testovi se, a koje 1. tužitelj nije napravio i na koji nedostatak se tuženik poziva, u praksi rijetko rade, posebice kod skočnog zgloba. Kod 1. tužitelja je nakon završenog perioda liječenja zaostao dio smetnji koje liječnici navode u pregledima, što u medicinskoj praksi nije nikakva posebnost pa se zbog navedenog dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 može prihvatiti kao posljedica već priznate ozljede na radu.

 

28. Nastavno, iz specijalističkog nalaza Opće bolnice P. (Protokol broj: 2016/005622) od 22. listopada 2016. razvidno je, da je liječnik specijalist ortoped stručnog mišljenja da je nestabilnost subtalarnog zgloba direktno povezana s ozljedom od 19. rujna 2015. kada se talus izluksirao, dok je iz specijalističkog nalaza od 16. siječnja 2017. razvidno da 1. tužitelj E. C. ima tri dijagnoze, od kojih su neke povezane s ozljedom, a samo jedna možda nije. Prema tom nalazu nestabilnost zgloba (subtalarnog, između petne kosti i talusa) i nestabilnost peronealnih tetiva su povezane izravno s ozljedom zadobivenom u rujnu 2015.

 

29. Sukladno prethodnom, a suprotno navodima tuženika, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno je utvrđeno činjenično stanje te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada 1.tužitelju E. C. dijagnoza šifre prema MKB-u: M25.2 nije priznata posljedicom priznate ozljede na radu od 19. rujna 2015. Naime, u ovom upravnom sporu nedvojbeno je utvrđena uzročno-posljedična povezanost predmetne dijagnoze (M25.2) s priznatom ozljedom na radu od 19. rujna 2015., slijedom čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 53. stavka 1. Pravilnika. Stoga je valjalo predmetnu dijagnozu (M25.2) priznati posljedicom već priznate ozljede na radu od 19. rujna 2015.

 

30. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje se nisu mogli ocijeniti zakonitima te je iste valjalo poništiti. Sud je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS- sam riješio ovu upravnu stvar na način odlučen u izreci ove presude.

 

31. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, a k tome imajući u vidu oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe propisano u članku 11. stavku 1. točki 16. Zakona o sudskim pristojbama, tužiteljice nisu niti pozvane na plaćanje sudske pristojbe.

 

32. Odluka Suda o troškovima spora sadržanim u točki III. izreke presude donesena je na temelju članka 79. ZUS-a i sukladno Tarifnom broju 23. i Tarifnom broju 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 118/14 i 107/15) polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje su tužitelji mogli ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 3.437,50 kuna (koji iznos je uvećan za PDV), trošak zastupanja na ročištima 4. prosinca 2017., 16. travnja 2018. i 17. lipnja 2021., za svako po 3.457,50 kuna (koji iznos je uvećan za PDV), kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 4.296,88, i sastava Ustavne tužbe u iznosu od 6.250,00 kuna, sve uvećano za trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 2.795,00 kuna prema računu broj: 5/2018 (list spisa 34) pa je tužiteljima valjalo dosuditi iznos od 27.091,88 kuna.

 

U Rijeci 17. lipnja 2021.

 

                                                                                        S u t k i n j a

 

                                                                                        Marija Renner Jakovljević, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.