Poslovni broj: 15 UsI-1339/21-6

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. G. iz C., zastupanog po opunomoćeniku D. V., odvjetniku u K. K., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po zakonskom zastupniku D. Š., građevinskom inspektoru i zaposleniku na temelju odredbe čl. 20. st. 3. Zakona o upravnim sporovima, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 9. lipnja 2021. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, objavljene 17. lipnja 2021. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda S., Ispostave Š., Građevinske inspekcije, KLASA: …, URBROJ: … od 1. veljače 2021. godine.

 

                                                   r i j e š i o  j e

 

Odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 23. veljače 2021. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda S., Ispostave Š., Građevinske inspekcije, KLASA: …, URBROJ: … od 1. veljače 2021. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 9. lipnja 2021. godine, na kojoj je konačno specificiran tužbeni zahtjev, tužitelj najprije reproducira izreku osporenog rješenja, nakon čega i njegovo obrazloženje, pa potom ističe kako spori činjenični opis zatečenog stanja, kao i dio izreke kojim se traži uklanjanje. U tom smislu dostavlja dokaze na okolnosti da je tužitelj kao investitor podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nadležnom Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju Š.-k. županije, kao i zahtjev za posebne uvjete i uvjete priključenja s danom 27. studenog 2020., odnosno s danom 16. siječnja 2021., u kojem smislu predlaže da sud od naznačenog tijela zatraži podatak o statusu predmeta koji se pred tim tijelom vodi pod klasifikacijskom oznakom: …, nakon čega ističe kako je osporeno rješenje preuranjeno. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, te je pored toga predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.  

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo da osporava sve tužbene navode tužitelja koji da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama utvrđenim u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta te je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

              U sporu je održana rasprava 9. lipnja 2021. godine, čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. -dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenik opunomoćenika tužitelja i zakonski zastupnik tuženika, na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužitelja istaknuo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu kojeg je specificirao na način kako je to navedeno u izreci presude, ujedno naveo je kako ustraje u dokaznom prijedlogu iz tužbe i to da sud službenim putem od Š.-k. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju pribavi podatak o statusu predmeta koji se vodi pred tim tijelom klasa: …, a koji da je oformljen po zahtjevu tužitelja za izdavanje građevinske dozvole, posebnih uvjeta i uvjeta priključenja, također predložio je da sud u ovom sporu sasluša tužitelja u svojstvu stranke, da se u svojstvu svjedoka sasluša Z. B., dipl. ing. građ. iz D., koji je izrađivao dokumentaciju potrebnu za ishođenje građevinske dozvole te da se provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, sve to na okolnosti precizirane u tužbi, odnosno preuranjenosti donošenja osporenog rješenja, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imao, a konačno popisao je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.

              Na istoj raspravi, zakonski zastupnik tuženika istaknuo je kako ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu,  pri obrazloženju osporenog rješenja, ujedno i da se protivi izvođenju predloženih dokaza od strane tužitelja s obzirom na predmet ovog spora, pa kako tuženik u ovom sporu nije imao nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

              Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud službenim putem od Š.-k. županije, . pribavi podatak o statusu predmeta koji se vodi pred tim tijelom klasa: …, koji je oformljen po zahtjevu tužitelja za izdavanje građevinske dozvole, posebnih uvjeta i uvjeta priključenja, da se tužitelj sasluša u svojstvu stranke, da se u svojstvu svjedoka sasluša Z. B., dipl. ing. građ. iz D., te da se provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, sve to ona okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela koji je dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu, a imajući u vidu sam predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava izvršno inspekcijsko rješenje o uklanjanju.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je prisiljavanje tužitelja na uklanjanje izvedene rekonstrukcije (dogradnje) postojeće poslovne zgrade maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 20,30 x 15,30 m, katnosti prizemlje + 1 kat, maksimalne visine 7,25 m, te mostnog prijelaza u visinu 1. kata tlocrtnih dimenzija 4,70 x 1,90 m, visine cca 3,00 m, što je sve izgrađeno na k.č. 1233 k.o. K. P., u K., bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn.

Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda S., Ispostave Š., Građevinske inspekcije, KLASA: …, URBROJ… od 1. veljače 2021. godine, točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: …, URBROJ: … od 17. ožujka 2020. godine kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni izvedenu rekonstrukciju (dogradnje) postojeće poslovne zgrade maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 20,30 x 15,30 m, katnosti prizemlje + 1 kat, maksimalne visine 7,25 m, te mostni prijelaz u visinu 1. kata tlocrtnih dimenzija 4,70 x 1,90 m, visine cca 3,00 m, što je sve izgrađeno na k.č. 1233 k.o. K. P., u K., M., postalo izvršno 19. lipnja 2020. godine, točkom 2. se utvrđuje kako tužitelj u ostavljenom roku nije uklonio predmetne građevine, točkom 3. tužitelj se prisiljava na uklanjanje predmetnih građevina novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn, točkom 4. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužitelj se upozorava da u slučaju da ne ukloni predmetnu građevinu, da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, dok je točkom 6. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

Iz spisa predmeta upravnog tijela proizlazi kako istom prileže rješenje tuženika KLASA: …, URBROJ: … od 17. ožujka 2020. godine kojim je između ostalog točkom 1. tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni izvedenu rekonstrukciju (dogradnje) postojeće poslovne zgrade maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 20,30 x 15,30 m, katnosti prizemlje + 1 kat, maksimalne visine 7,25 m, te mostni prijelaz u visinu 1. kata tlocrtnih dimenzija 4,70 x 1,90 m, visine cca 3,00 m, što se sve izgrađeno na k.č. 1233 k.o. K. P., u K., ., dok je točkom 4. tužitelj upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, te je predmetno rješenje prema dostavnici koja prileže spisu tužitelju uredno dostavljeno 19. ožujka 2020., uslijed čega je to rješenje postalo izvršno 19. lipnja 2020. Nadalje spisu tuženika prileže i presuda Upravnog suda u S. poslovni broj: … od 17. srpnja 2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju KLASA: …, URBROJ: … od 17. ožujka 2020. godine. Također, spisu upravnog tijela prileže i zapisnik o inspekcijskom pregledu od 19. siječnja 2021. godine iz kojeg je razvidno da je istoga dana od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije postupio po naredbi iz točke 1. rješenja tuženika KLASA: …, URBROJ: … od 17. ožujka 2020. godine s obzirom da nije uklonio predmetne građevine, te su predmetne građevine fotografirane, a fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženik smatrajući da su ispunjene sve zakonske pretpostavke u smislu odredbi 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) donio rješenje od 1. veljače 2021. godine kojim se tužitelja prisiljava na uklanjanje konkretnih građevina novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna, a u odnosu na koje rješenje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana.

Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, KLASA: …, URBROJ: …od 17. ožujka 2020. godine postalo izvršno 19. lipnja 2020. godine, točkom 2. da tužitelj nije uklonio predmetne građevine u ostavljenom roku te ga se točkom 3. prisiljava na uklanjanje predmetnih građevina novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: …, URBROJ: … od 17. ožujka 2020. godine postalo izvršno, što je nedvojbeno uzimajući u obzir da je predmetno rješenje prema dostavnici koja prileže spisu tužitelju uredno dostavljeno 19. ožujka 2020., uslijed čega je to rješenje postalo izvršno 19. lipnja 2020., koju okolnost tužitelj ni ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka također utvrđeno da tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku od 90 dana od zaprimanja citiranog rješenja, što je neprijeporno, budući da tužitelj niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 19. siječnja 2021. godine, koje isto tako prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 17. ožujka 2020. upozoren točkom 4. da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 1. veljače 2021. godine, kojim ga se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna.

Nadalje, u odnosu na temeljne, a zapravo i jedine tužbene prigovore u kojima tužitelj ističe kako je osporeno rješenje preuranjeno, time i nezakonito iz razloga što je on podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nadležnom Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju Šibensko-kninske županije, kao i zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja, za kazati je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani.

S prethodnim u vezi najprije je za naglasiti kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako tužitelj uopće ne ističe prigovore koji se odnose na vrijeme, mjesto i način izvršenja, to je potpuno jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i da ne mogu biti od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

U tom smislu, za kazati je kako okolnosti koje tužitelj problematizira i to da je nadležnom tijelu podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole kao i zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja, nisu od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, a to kod nedvojbenog stanja stvari da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno, kao i da tužitelj u ostavljenom roku nije izvršio to rješenje, odnosno nije uklonio nezakonito izgrađene građevine, što pak znači da su na njegovoj strani bile kumulativno ispunjene obje pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim ga se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava izricanjem prve novčane kazne.

Kod izloženog stanja stvari, okolnosti koje tužitelj ističe nisu, niti mogu biti zapreka za donošenje osporenog rješenja, niti je isto preuranjeno, pa ovaj sud zaključuje kako je osporeni akt tuženika u cijelosti pravilan i zakonit, čijim donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, s tim da sud primjećuje kako prema dostavljenoj dokumentaciji u privitku tužbe nedvojbeno proizlazi daje tužitelj nadležnom tijelu podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole 31. srpnja 2020., dakle nakon što je rješenje o uklanjanju već postalo izvršno (19. lipnja 2020.), s tim da do dana izvršnosti rješenja o uklanjanju, niti do dana donošenja osporenog rješenja predmetnu nezakonitu gradnju nije uskladio s odredbama Zakona o gradnji, koje okolnosti samo dodatno potvrđuju da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za donošenjem osporenog rješenja kojim mu se izriče prva novčana kazna radi prisiljavanja na izvršenje rješenja o uklanjanju.   

Konačno, vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako osporava dio izreke kojim se traži uklanjanje i činjenični opis zatečenog stanja, imajući u vidu da se osporenim rješenjem izvršava izvršno rješenje o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, za navesti je kako je iz ovakvih navoda za zaključiti da tužitelj zapravo osporava samo rješenje o uklanjanju od 17. ožujka 2020., međutim takvi prigovori su bespredmetni, ovo iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti samog rješenja o uklanjanju, već je predmet istog isključivo ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju kojim se tužitelja na uklanjanje prisiljava izricanjem prve novčane kazne, s čim u vezi je za nadodati kako je tužitelj imao na dispoziciji osporavati rješenje o uklanjanju, što je on i učinio s obzirom da je protiv rješenja o uklanjanju od 17. ožujka 2020. također pokrenuo upravni spor u kojem je isticao identične prigovore, a ovaj sud je presudom poslovni broj: … od 17. srpnja 2020. odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje tog rješenja, u čijem obrazloženju su otklonjeni svi tužbeni prigovori koji se odnose na to rješenje, koje uslijed navedenog nije moguće isticati u ovom sporu, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu o kojoj nadležni Visoki upravni sud Republike Hrvatske do dana zaključenja rasprave u ovom sporu još uvijek nije donio svoju odluku.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelju.

Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 17. lipnja 2021. godine

                

          S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

 

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Barać