Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž R-943/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda
Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz O., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske (za Ministarstvo unutarnjih poslova), OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2773/19-33 od 21. travnja 2021., dana 17. lipnja
2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog
radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2773/19-33 od 21. travnja 2021. u dijelu
kojim je tuženoj naložena isplata bruto iznosa od 14.184,86 kn sa pripadajućom
zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci i da mu naknadi
parnični trošak u iznosu od 11.875,00 kn sa zateznom kamatom od 21. travnja 2021.
do isplate.
Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tužene za naknadu troškova
postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženoj da isplati tužitelju bruto iznos
od 14.184,86 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci
osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao i
da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 11.875,00 kn sa zateznom kamatom od
donošenja te presude do isplate.
Poslovni broj: 37 Gž R-943/2021-2
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući dio kojim je
prihvaćen tužbeni zahtjev i odluku o naknadi parničnoga troška zbog svih zakonskih
razloga iz čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99,
117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje:ZPP), s prijedlogom za preinačenje i
odbijanje tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno
suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žaliteljica neosnovan ističe povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 186.a. u
vezi čl. 354.st.1. ZPP tvrdeći da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora iznio
drugačiji zahtjev od onoga o kojem je odlučeno u ovom postupku.
6. Naime, tužitelj je u zahtjevu tuženoj i u tužbi postavio identičan zahtjev, utemeljen
na istim činjeničnim navodima o obaveznim dolascima na posao pola sata prije
početka službe, pitanje pravnog osnova po kojem se o zahtjevu odlučuje
(prekovremeni rad ili rad u turnusu) nije od utjecaja na identitet tužbenog zahtjeva,
njime sud nije niti vezan (čl. 186.st.3. ZPP).
7. Zbog istih razloga tijekom postupka tužba nije preinačena u smislu odredbe čl.
191. ZPP kada je temeljem istih činjenica tužitelj predložio da sud, ukoliko ne prihvati
kvalifikaciju prekovremenog rada, primijeni propis o naknadi za rad u turnusu. Stoga,
te kako je podnesak s tim prijedlogom tužitelj predao 27. siječnja 2020., dakle prije
zaključenja prethodnog postupka na ročištu održanom 15. listopada 2020., nije
počinjena bitna povreda odredbe čl. 190.st.1. u vezi čl. 354.st.1. ZPP.
8. Kako nije izvršena preinaka tužbe za pravilnost prvostupanjske presude neodlučan
je izostanak razloga o izjavi tužene kojom se tijekom postupka protivila “preinačenju
tužbe”.
9. Rezultati ankete koju je tužena tijekom postupka dostavila nisu odlučni za
pravilnost presude te nije relevantan izostanak razloga o tom dokazu, zbog razloga
navedenih u daljnjem obrazloženju ove presude.
10. Iz izloženog proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP koju žaliteljica ističe sadržajem navoda.
11. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za dodatne sate rada
u razdoblju od lipnja 2014. do prosinca 2018. na radnom mjestu djelatnike tužene u
Upravi za posebne poslove sigurnosti, Služba za osiguranje i zaštitu diplomatskih
misija i konzularnih ureda, ostvaren obaveznim dolascima na posao pola sata ranije
radi radi otpreme službe.
Poslovni broj: 37 Gž R-943/2021-2
13. U postupku je utvrđeno da je tužitelj radio u turnusima od 07,00 do 19,00 i od
19,00 do 07,00 sati, da je na posao morao doći oko 30 minuta ranije radi otpreme
službe, koja je obavljana od 06,30 odnosno od 18,30 sati. Obveza je propisana
usmeno, zbog nedolaska se morala pisati izjava, evidenciju radnog vremena je vodio
neposredno nadređeni.
14. Kraj utvrđenja da je vrijeme provedeno na radu duže od punog radnog vremena
bilo potrebno radi predaje službe, neodlučni su navodi tužene da su se djelatnici u
provedenoj anketi izjasnili da od kuće žele dolaziti u sjedište službe a ne na mjesto
rada. Naime, iz pisanog očitovanja tužene proizlazi da se ta okolnost tiče samo
organizacije rada, tj. načina na koji će se otprema službe organizirati, to se moglo
učiniti i na drugi način ali to očito nije isključivalo samu obvezu obavljanja poslova u
vezi otpreme službe koji su zahtijevali određeno vrijeme prije početka službe
odnosno po njenom završetku.
15. Kako je bila riječ o stalnom režimu radu u kojem je tužitelj obavljao konkretne
radne zadatake dulje od punog radnog vremena, prvostupanjski sud je pravilnom
primjenom materijalnoga prava, konkretno odredbe čl. 65. Zakona o radu (NN br.
93/14, 127/17, 98/19, dalje:ZR) zaključio da nije riječ o prekovremenom radu već se
taj rad kvalificira kao rad u turnusu.
16. Tužena kao poslodavac nije posebnim kolektivnim ugovorom ili internim aktom regulirala način vrednovanja ovakvog rada.
17. Prema odredbi čl. 41.st.1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i
namještenike (NN br. 89/12, 104/13, dalje:KU 13), i čl. 35.st.1. Kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike (NN br. 112/17, dalje:KU 17) plaću službenika i
namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.
18. Odredbom čl.44.st.1. KU 13 i čl. 38.st.1. propisano je da će se osnovna plaća
službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, pa su uz ostalo propisani dodaci
za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom
utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u turnusu 5%.
19. Izračun pripadajuće naknade primjenom ovih odredbi KU nije sporan.
20. Slijedom izloženog, tužbeni zahtjev je prihvaćen pravilnom primjenom materijalnoga prava, citiranih odredbi ZR i KU.
21. Odluka o naknadi parničnoga troška temelji se na pravilnoj primjeni odredbi čl.
154.st.1. i čl. 155.st.1. ZPP dok žaliteljica njenu pravilnost ne osporava konkretnim
navodima.
22. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi
po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP žalba tužene je odbijena
kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu.
Poslovni broj: 37 Gž R-943/2021-2
23, Obzirom na odluku o žalbi, neosnovan je i zahtjev tužene za naknadu troškova
postupka u povodu žalbe, tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer
nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 154.st.1., čl.155.st. i čl. 166.st.1. ZPP).
U Zagrebu, 17. lipnja 2021.
Sudac:
Jasenka Grgić, v.r.
