1                               Poslovni broj: II Kž-205/2021-5

Poslovni broj: II Kž-205/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. L., zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 153. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. L.podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2021. broj Kvm-26/2021 (Kzd-2/20), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog S. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. L., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. KZ/11, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2.  vezi stavka 1.  točke 1. i članka 153. stavak 2. KZ/11, kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. L. iz osnova u članku 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08., a pod točkom II./ izreke optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. siječnja 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. L. po branitelju, odvjetniku M. S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se istražni zatvor zamijeni blažom mjerom.

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalbenim navodom da istražni zatvor mora biti sveden na najkraće moguće vrijeme i ne može se pretvoriti u izdržavanje kazne bez izrečene presude, žalitelj ističe povredu načela razmjernosti. Međutim, valjano je prvostupanjski sud ocijenio da osim vremena provedenog u istražnom zatvoru (optuženik se nalazi u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2020., pa nadalje), valja cijeniti težinu kaznenih djela koja se ovom optuženiku stavljaju na teret, kao i kaznu koja se prema podacima u spisu predmeta može očekivati ako bude proglašen krivim. Stoga, imajući na umu sve te relevantne okolnosti te potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, uvažavajući okolnost da je u predmet u fazi zakazanog ročišta za objavu presude, time dosadašnji boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije nesrazmjeran.

6. Žalitelj ponavlja žalbeni navod da sama težina inkriminacije ne može utjecati na osnovanost produljenja istražnog zavora, jer se time unaprijed optuženika proglašava krivim bez provedenog dokaznog postupka. No, nasuprot navedenom drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud i ovaj put valjano obrazložio postojanje kaznene odgovornost kroz razinu vjerojatnosti, tj. postojanje osnovane sumnje kao osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., navođenjem dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Zaključak o postojanju osnovane sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo koje je predmet optužbe ne ukazuje da je osoba kriva za počinjenje tog kaznenog djela i ne implicira njezinu kaznenopravnu odgovornost, pa stoga ocjena o postojanju osnovane sumnje ne predstavlja povredu presumpcije nedužnosti.

7. U odnosu na žalbeni navod da na strani optuženika ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela jer da je glavni uzrok za njegovo protupravno ponašanje zlouporaba alkohola te su sva kaznena djela počinjena pod utjecajem alkohola, a koja opasnost više ne postoji jer se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od siječnja 2020., valja istaći da niti ranija osuđivanost nije odvratila optuženika od daljnjeg činjenja kaznenih djela, a zasigurno je i tijekom izdržavanja kazne po ranijim presudama apstinitrao od alkohola. Stoga drugostupanjski sud navedeni navod u prilog tvrdnji da više ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela ne nalazi osnovanim.

8. Ponovljeni žalbeni navod da izvod iz kaznene evidencije ne može biti dovoljan razlog za zadržavanje optuženika u istražnom zatvoru, suprotan sudskoj praksi, gdje je uvriježeno da prethodna osuđivanost jedan od najrelevantnijih pokazatelja procjene budućeg ponašanja.  Naime, optuženi S. L. kazneno je osuđivan zbog kaznenog djela silovanja, a prekršajno je kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i prekršaja protiv javnog reda i mira. Osim što je, pored navedenog, optuženik u dva navrata osuđen i zbog kaznenih djela protiv imovine, ranija sankcioniranost u pretežitom dijelu, ukazuje da je u svom  dosadašnjem životu optuženik bio sklon činjenju kaznenih djela s nasilnim karakterom, te da je navedeno usvojio kao obrazac ponašanja, na koji nije imalo utjecaj niti višegodišnje izdržavanje zatvorske kazne, koju je zbog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavak 1. KZ/97, izdržavao u trajanju od pet godina. Uz sve navedeno, u prilog postojanja opravdane bojazni da će puštanjem na slobodu optuženik nastaviti s daljnjim činjenjem kaznenih djela, prvostupanjski sud je ispravno cijenio i okolnost da je optuženik osnovano sumnjiv da bi kaznena djela zbog kojih se vodi ovaj postupak počinio u roku provjeravanja iz izrečene uvjetne osude zbog kaznenog djela teške krađe.

9. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. lipnja 2021.