5 Pr- 686/2021-10

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                                      Poslovni broj 5 Pr-686/2021-10

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica plemića Borelli 9                                           

 

                                                                                                            

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B. iz K., OIB:…., zastupane po punomoćnici M. T. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. Z. O. K.,  OIB: …, zastupane po zakonskoj zastupnici, a ova po punomoćnici M. S., odvjetnici u Z., radi utvrđenja diskriminacije i naknade štete, nakon održane glavne rasprave dana 19. svibnja 2021., u nazočnosti tužiteljice i njezine punomoćnice M. T. B., odvjetnice u Z., te punomoćnice tuženika M. S., i zakonske zastupnice tuženika M. Š., te objave dana 17. lipnja 2021. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

  I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je tuženik T. z. O. K., (ulica….) K., OIB: …, sustavno uznemiravao i diskriminirao te teško povrijedio prava osobnosti tužiteljice Z. B. iz K., (ulica…) P., OIB:…, na način da ju je obnašatelj dužnosti direktora TZO K. vrijeđao i diskriminirao zbog dobi i obrazovanja, svojim odlukama onemogućavao obavljanje poslova koji su u skladu s njezinom stručnom spremom i radnim iskustvom stečenim radom, izolirao, poticao na šikaniranje tužiteljice, uskratio joj primjerene uvjete rada, nezakonito vršio izmjene ugovora o radu i odluka o rasporedu godišnjeg odmora, čime je povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje, te postupio sukladno odredbi čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije i to na osnovi dobi i obrazovanja, te ju navedenim postupcima doveo u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike.

 

2. Nalaže se tuženiku T. z. O. K., (ulica…) K., OIB: …, isplatiti tužiteljici Z. B. iz K., (ulica….) P., OIB:…, iznos od 35.000,00 kn, na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja ove tužbe  do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku T. z. O. K., K., OIB: …, tužiteljici Z. B. iz K., (ulica…) Preko, OIB:…, nadoknaditi i prouzročeni parnični trošak ovog postupka  zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženoj parnični trošak ovog postupka u iznosu od 12.187,50 kuna, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužene za naknadom troška u iznosu koji predstavlja razliku između dosuđenog i zatraženog troška, odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj dana 15. svibnja 2019. godine, navodi da je zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s Turističkom zajednicom O. K., O. K., otok U., dana 3. siječnja 2011. godine. Temeljem navedenog Ugovora o radu, tužiteljica da je zaposlena na radnom mjestu stručni suradnik u turističkom uredu od 01. 01. 2011. godine, s punim radnim vremenom u trajanju od 7,00 do 15,00 sati, određenim dnevnim odmorom koji će djelatnica koristiti subotom i nedjeljom, a godišnji odmor će se odrediti sukladno Pravilniku O. K. kao i plaća, te ostala materijalna prava djelatnice. Tužiteljica ima VŠS stručnu spremu te je sveučilišna prvostupnica (baccalaurea) međunarodnih odnosa. Prije sjednice T. zajednice O. K., koja je održana dana 28. 02. 2019. godine, načelnik O. K. M. B. je obavijestio tužiteljicu da će joj zatražiti smanjenje plaće, jer da „stara baba iz druge općine ne može imati tako visoku plaću i uvjete rada dok je on načelnik  Općine Kukljica i dok obavlja dužnost direktora tuženika, budući ima mlađih osoba koje su sposobnije obavljati poslove njenog radnog mjesta bez obzira na njenu stručnu spremu i radno iskustvo na tim poslovima“. Osim navedenog, rekao joj je da se „kupi u K., da više neće raditi u T. zajednici i da sama da otkaz jer će dovesti drugu iz K., jer da neće njemu rulja s ceste (vijećnici T. vijeća T. K.) odlučivati o plaćama djelatnika i proračuna“. Na sjednici turističkog vijeća TZ O. K. održanoj dana 28. veljače 2019. godine, zatraženo je smanjenje plaća za tužiteljicu, koje nije prihvaćeno od strane Turističkog vijeća T. zajednice O. K., te je od tog dana započelo ometanje rada iste. Nakon toga načelnik Općine i obnašatelj dužnosti direktora TZO K., zatražio je od tužiteljice da preda izjavu o otkazu Ugovora o radu, jer da ima namjeru zaposliti mlađu osobu u TZO K.. Za obavljanje istih poslova, koje je do tada obavljala tužiteljica, obnašatelj dužnosti direktora TZO K. da je zaposlio osobu bez radnog iskustva, staru 20-tak godina te da se tužiteljici tijekom ožujka 2019. godine, a na njezine brojne upite i traženja, nije očitovao o razlozima svog postupanja. Zbog opisanog uznemiravanja tužiteljica da je bila prisiljena otići na liječenje te se na posao vratila 28. ožujka 2019., kada da nije mogla ući u svoj ured jer su vrata ureda bila zaključana. Tada joj je rečeno da njezino radno mjesto više nije na navedenoj adresi. Toga dana tužiteljica da je više sati stajala ispred prostorija u kojima je osam godina bilo njezino radno mjesto, te je zbog toga i toga dana podvrgnuta terapiji kod liječnika. Dana 28. ožujka 2019. u večernjim satima (izvan radnog vremena) tužiteljica je zaprimila e-mail tuženika, koji joj je poslao tadašnji direktor M. B., a u kojem je isti obavještava da se njezin ured od toga dana nalazi u prizemlju. U navedenim prostorijama da nisu bili osigurani uvjeti za rad, sanitarni čvor, niti grijanje, pa niti sredstva kojima se navedeni prostor mogao očistiti. U periodu od 2. do 5. travnja 2019. godine, tužiteljica da je dolazila na posao u navedenu prostoriju, međutim da ju se cijelo vrijeme ignoriralo, nije dobila ni jedan radni zadatak, niti su joj bila predana sredstva za rad. Nije zaprimila odluku o preraspodjeli radnog vremena na dvokratno radno vrijeme kako to propisuje Zakon o radu, niti obrazloženje zbog čega je istoj nametnuto takvo radno vrijeme. Iz navedene odluke o rasporedu radnog vremena da je razvidna diskriminacija ovdje tužiteljice jer ista živi u mjestu Kali te mora svakoga dana putovati u drugi grad na svoje radno mjesto, te joj je rasporedom radnog vremena onemogućeno da se vrati kući i da normalno živi, s obzirom da je određeno da cijele dane mora provesti na otoku Ugljanu, ne uzimajući pritom u obzir i vrijeme koje joj je potrebno da bi od kuće došla na posao, ili s  posla kući. Tužiteljica da je jedina djelatnica koja radi s navedenim rasporedom radnog vremena te dnevnim odmorom određenim u periodu kada ga ostali radnici ne koriste, sve kako s istima ne bi dolazila u kontakt. Nadalje tužiteljica navodi kako je potom obavijestila tuženika da je odluka o radnom vremenu suprotna Zakonu o radu, nakon čega da je dobila e-mail, dana 6. travnja 2019. u privitku kojega joj je dostavljana odluka o godišnjem odmoru te je tužiteljica upućena na godišnji odmor od dana 8. travnja 2019. godine, bez da ga je tužiteljica u tom terminu zatražila. Ovakvo postupanje također je protivno Zakonu o radu. Iz gornjeg da je očito da je tuženik postupao namjerno suprotno odredbama Zakona o radu, sve s namjerom daljnjeg uznemiravanja tužiteljice. Dana 11. travnja 2019. godine, da je izglasan novi Pravilnik kojim da je ukinuto radno mjesto stručnog suradnika u turističkom uredu, a predviđeno novo radno mjesto pod nazivom rukovoditelj turističkog ureda s poslovima i radnim zadacima opisanim u čl. 5. navedenog Pravilnika. Zbog posljedica uznemiravanja, zlostavljanja i ponižavanja na radnom mjestu na kojem je radila od 2011., tužiteljica da se nalazi na bolovanju od 5. travnja 2019. godine. Dana 12. travnja 2019. godine tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za zaštitu povrijeđenih joj prava, međutim tuženik na isti zahtjev nije odgovorio, već je dana 29. travnja 2019. donio odluku o redovito poslovno uvjetovanom otkazu. Stoga je tužiteljica zatražila da sud utvrdi da je tuženik uznemiravanjem i diskriminiranjem teško povrijedio prava osobnosti ovdje tužiteljice te da joj slijedom toga utvrđenja isplati iznos od 35.000,00 kuna na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. 

 

              2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 24. lipnja 2019. (l.s. 75-81) u cijelosti osporio osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, ističući da je tužiteljica zahtjev za ostvarivanje prava radnika po čl. 129. Zakona o radu, podnijela prije zaprimanja odluke o otkazu, dakle preuranjeno. Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu da je donesena dana 26. travnja 2019. godine i to zbog organizacijskih razloga. Tužiteljica da je bila dužna prije podnošenja tužbe podnijeti zahtjev za zaštitu prava radnika sukladno čl. 133. st. 3. Zakona o radu, s obzirom da je tužba podnesena radi utvrđenja diskriminacije i naknade štete, a ne samo radi naknade štete ili drugog novčanog potraživanja. U ovom slučaju tužiteljica da je tužbu podnijela 15. 5. 2019. godine, a tek nakon toga, 17. svibnja 2019., zahtjev za zaštitu prava radnika, dakle nakon što je zaprimila odluku o otkazu što je u suprotnosti sa zakonom. Nadalje da su, donošenjem Pravilnika o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u turističkom uredu TZO K. od 10. travnja 2019., ukinuti poslovi radnog mjesta stručnog suradnika u turističkom uredu, radi čijeg je obavljanja sa tužiteljicom sklopljen ugovor o radu, te je iz tog razloga došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice i do otkazivanja ugovora o radu.  Dana 26. travnja 2019 godine, tuženik je donio odluku o otkazu koju je tužiteljica zaprimila dana 3. svibnja 2019. Sukladno novom Pravilniku, nema više radnog mjesta stručnog suradnika u turističkom uredu, koje poslove je tužiteljica obavljala 13 godina sa SSS. Novim Pravilnikom utvrđena su radna mjesta: direktor turističkog ureda, rukovoditelj turističkog ureda i turistički informator (sezonski od  01. svibnja do 30. rujna).

 

                3. U zahtjevu za zaštitu prava radnika od 19. svibnja 2019., tužiteljica je navela da joj se moglo ponuditi sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz) s ponudom izmijenjenog ugovora, s obzirom da ona ispunjava sve uvjete za obavljanje  poslova rukovoditelja turističkog ureda, što je netočno. Tužiteljica da ne ispunjava uvjet da ima najmanje godinu dana radnog iskustva u struci koje odgovara radnom mjestu rukovoditelja turističkog ureda. Tužiteljica da je stekla sveučilišni naziv sveučilišna prvostupnica međunarodnih odnosa, sa danom 12. 09. 2018. godine, ali da je u travnju 2019., kao trenutku donošenja nove sistematizacije, imala svega 7 mjeseci radnog staža kao VSS, a traži se najmanje godinu dana. Iz toga razloga da joj nije ponuđeno radno mjesto rukovoditelja turističkog ureda jer ista ne ispunjava  propisane uvjete. Tužiteljica ima 13 godina radnog iskustva sa SSS. Tuženik da je dana 25. siječnja 2019. podnio zahtjev za upis promjene osobe ovlaštene za zastupanje TZO K. u upisnik turističkih zajednica Ministarstva turizma, odnosno da se na mjestu direktora upiše tužiteljica. Isti zahtjev tuženika je odbijen s obrazloženjem da tužiteljica nema najmanje godinu dana radnog iskustva na poslovima s područja turizma jer je studij završila 12. rujna 2018. Tuženik navodi da je 16. svibnja 2019. godine državni inspektorat obavio inspekcijski nadzor  poslovanja tuženika, u kojem nadzoru je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti u radu tuženika, da tužiteljica nije imala uvjete za radno mjesto rukovoditelja turističkog ureda, dok da je M. M. ispunila sve potrebne uvjete za to radno mjesto. Ista da nema 20-tak godina kako to tužiteljica navodi, već 35 godina te je na radnom mjestu rukovoditelja turističkog ureda zaposlena sukladno novoj sistematizaciji, te ispunjava sve uvjete za to radno mjesto. Ista da je završila preddiplomski studij likovne pedagogije 23. rujna 2010., 18. rujna 2012. završila je diplomski sveučilišni studij te ima 300 ECTS bodova, a za radno mjesto na kojemu je zaposlena traži se 180 ili 240 ECTS bodova.

 

              4. Tuženik tvrdi da ni na koji način nije uznemiravao, zlostavljao ili ponižavao tužiteljicu na njezinom radnom mjestu. Da nije došlo ni do kakve diskriminacije, pa niti po osnovi dobi ni obrazovanja. Tužiteljica nije ispunjavala uvjete za radno mjesto kako za direktora, tako ni za rukovoditelja turističkog ureda, a na koje mjesto je pretendirala nakon promjene sistematizacije, te je redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dobila jer njezino radno mjesto više ne postoji.

 

              5. Tuženik osporava medicinske nalaze koje tužiteljica naziva medicinskim vještačenjem, navodeći da se radi o nalazima liječnika psihijatara, temeljem kojih da se ne može odrediti eventualna dijagnoza kod tužiteljice, niti visina iznosa nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti. Tužiteljica da je ta koja je, a kako to slijedi iz pisane e-mail korespondencije, vrijeđala novu djelatnicu M. M.. Pozvana je ne koristiti ured zz tuženika M. B. na katu bez njegovog dopuštenja, niti vršiti bilo kakva plaćanja po poslovnom računu tuženika jer da je M. B. jedina ovlaštena osoba za vršenje novčanih transakcija. Konačno, tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju nipošto ne radi o sustavnom uznemiravanju i diskriminiranju, jer da je za to potreban duži, kontinuirani protek vremena, kao i upornost onoga koji uznemirava i diskriminira, što da ovdje nije slučaj. Tužiteljica da je nesmetano radila punih 13 godina i nikada se nije žalila na tuženika, dok da se poremećeni odnosi koji su nastali među strankama i odigrali su se u par dana, a čemu da je doprinijela i sama tužiteljica, ne mogu smatrati sustavnim uznemiravanjem i diskriminiranjem, pogotovo ne zbog dobi i obrazovanja. 

 

6. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između ovdje stranaka dana 3. siječnja 2011. godine (l.s. 8), potvrdu L. međunarodnog S. Z., kojom se potvrđuje da je tužiteljica 12. 09. 2018. završila trogodišnji Sveučilišni studij, Međunarodni odnosi (l.s.  9), Statut turističke zajednice O. K. (l.s 10-34), u e-mail korespondenciju između tužiteljice i zz tuženika (l.s. 35 – 40), fotografije tužiteljice u radnom prostoru (l.s 41- 47), liječnička dokumentacija (l.s. 48-51), odluku o korištenju godišnjeg odmora za tužiteljicu u 2018. i 2019. godini (l.s. 52), Pravilnik o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika iz 2010. godine (l.s. 53 – 56),  te novi Pravilnik od  travnja 2019. (l.s. 58-60),Pravilnik o plaćama naknadama plaća i dr. djelatnika zaposlenih kod tuženika od 01. siječnja 2019.  (l.s. 61 – 66), u zahtjev tužiteljice za ostvarivanje prava radnika od 12. 4. 2019. (l.s. 67 – 72), odluku o poslovno uvjetovanom otkazu (l.s. 73 – 74), zahtjev za ostvarivanje prava radnika od 17. svibnja 2019. godine (l.s. 85-86), rješenje Ministarstva turizma od 25. siječnja 2019. (l.s. 87), u zapisnik državnog inspektorata od 16. svibnja 2019. (l.s. 88-89), u dokumentaciju koja se odnosi na M. M. (l.s. 91-101), u izviješće o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice od 27. ožujka, 25. travnja, 27. svibnja  2019. godine (l.s.114-117), na ročištu održanom 18. listopada 2019. izveo dokaz saslušanjem svjedoka D. V. (l.s. 128-130), u mišljenje Ministarstva turizma dostavljeno zz tuženika 10. listopada 2019. (l.s. 135), izviješće PU zadarske prve policijske postaje od 28. ožujka 2019. (l.s. 141), na ročištu održanom 4. prosinca 2019. izveo dokaz saslušanjem svjedoka I. C. i B. P. (l.s 145 -149), na ročištu od 29. siječnja 2020. izveo dokaz saslušanjem svjedoka I. M., M. M., S. B. (l.s. 154-158), na ročištu od 10. veljače 2020., izveo dokaz saslušanjem stranaka (l.s. 167-174), izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku neuropsihijatru koji je 15. srpnja 2020. dostavio pisani nalaz i mišljenje  (l.s 184-187), vještačenjem po vještaku medicine rada, koja je dana 15. srpnja 2020. dostavila pisani nalaz i mišljenje (l.s. 189- 190).

 

7. U ovoj pravnoj stvari donesena je dana 22. prosinca 2020. godine presuda pod brojem Pr-84/2019 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (l.s. 216-223).

 

8. Povodom žalbe tužiteljice, Županijski sud u Zagrebu donio je dana 3. veljače 2021., rješenje pod brojem GŽ R-87/2021, kojim je ukinuo navedenu presudu u toč. I. i II. izreke te je predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ali pred drugim sucem pojedincem (l.s. 232-235).

 

9. Ukidnim rješenjem prvostupanjskom sudu naloženo je u nastavku postupka utvrditi vjerojatnost tvrdnji tužiteljice da je diskriminirana po osnovi dobi i obrazovanja, a potom primijeniti pravilo o teretu dokazivanja u diskriminacijskim sporovima. Ukoliko nađe da tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije nije osnovan, raspravit će tvrdnje tužiteljice koje upućuju na mobbing i odlučiti pripada li tužiteljici pravo na naknadu štete i po kojoj osnovi.

 

10. U nastavku postupka ovaj sud je u skladu s načelom neposrednosti na ročištu održanim pred ovim sudom dana 19. svibnja 2021. godine izveo dokaz saslušanjem stranaka (l.s. 253-260),

 

11. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužiteljice na utvrđenje da ju je tuženik sustavno diskriminirao i uznemiravao i to po osnovi dobi i obrazovanja, te slijedom tog utvrđenja zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Materijalno pravo koje se u ovom slučaju ima primijeniti, sadržano je u odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN broj 85/08 i 112/12; dalje: ZSD). Diskriminacijom se u smislu navedenog Zakona smatra stavljanje bilo koje osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz st. 1. čl. 1. Zakona. Odredbom čl. 2. Zakona propisana su postupanja koja predstavljaju izravnu diskriminaciju te se radi o postupanju uvjetovanom nekim od osnova iz čl. 1. Zakona, kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

 

              12. Sukladno odredbi čl. 17. citiranog Zakona, tužiteljica je podnijela tužbu  za utvrđenje diskriminacije i tužbu za naknadu štete.
 

13. Odredbom čl. 20. ZSD propisano je da je stranka, ako u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama Zakona, dužna učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj strani.

 

14. Na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari utvrđene su sljedeće činjenice:

 

-                                                                                       da je ovdje tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 3. siječnja 2011., na radnom mjestu stručni suradnik u Turističkom uredu (l.s.8), pri čemu je 12. rujna 2018. godine završila trogodišnji sveučilišni studij, Međunarodni odnosi i stekla 180 ECTS bodova i sveučilišni naziv sveučilišna prvostupnima međunarodnih odnosa  (l.s. 9),

 

-                                                                                       da je u prosincu 2018. donesen Pravilnik o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima djelatnika  zaposlenih u TZO K. ( l.s 61) kojim je, između ostalog, utvrđena i vrijednost koeficijenta za izračun osnove plaće za stručnog suradnika u turističkom uredu.

 

-                                                                                       da su Pravilnikom  o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u turističkom uredu TZO Kukljica koji je bio na snazi od 2010. do 2019. godine (l.s. 53-56), propisani uvjeti za stručnog suradnika Turističkog ureda te se tražila srednja stručna sprema. 

 

-                                                                                       da je u travnju 2019. donesen Pravilnik o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u turističkom uredu TZO Kukljica (l.s. 58-60), kojim su u turističkom uredu utvrđena radna mjesta direktora turističkog ureda, rukovoditelja turističkog ureda  i turističkog informatora, te su propisani posebni uvjeti koji moraju ispunjavati zaposleni u turističkom uredu, kao i opis poslova.             

15. Tako je navedenim pravilnikom propisano da i direktor Turističkog ureda i rukovoditelj turističkog ureda moraju imati završen najmanje preddiplomski ili sveučilišni studij (180 ili 240 ECTS bodova) te najmanje godinu dana radnog iskustva u struci koja odgovora poslovima radnog mjesta na kojemu je radnik zaposlen. Nadalje je utvrđeno da ovdje tužiteljica, s obzirom da je traženi minimalni broj ECTS bodova stekla 12. rujna 2018., nije imala godinu dana radnog iskustva potrebnog za navedena radna mjesta, kako je to propisano citiranim Pravilnikom.

 

16. Da je tuženik dana 25. siječnja 2019. podnio zahtjev Ministarstvu turizma da se ovdje tužiteljica upiše u Upisnik Turističkih zajednica Ministarstva turizma kao osoba ovlaštena za zastupanje ovdje tuženika (l.s. 87). Isti zahtjev tuženika je, međutim, odbijen iz razloga što direktor turističkog ureda, sukladno Pravilniku o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati zaposleni u turističkom uredu (NN broj: 23/2017, 72/2017), mora imati završen najmanje preddiplomski stručni ili sveučilišni studij (180 ili 240 ECTS), i najmanje godinu dana radnog iskustva na poslovima iz područja turizma za koje je kao uvjet propisan minimalno studij iz toč. I istog članka.

 

17. Ovo dalje znači, kod sadržaja Pravilnika (l.s. 60), da se i uvjeti koje rukovoditelj turističkog ureda mora ispunjavati, moraju ostvariti kumulativno, odnosno da konkretno tužiteljica, s obzirom na gornja utvrđenja (da je sveučilišni naziv Sveučilišna prvostupnica međunarodnih odnosa i 180 ECTS bodova stekla u rujnu  2018) nije imala najmanje godinu dana radnog iskustva u struci koje odgovara poslovima radnog mjesta na kojemu je radnik zaposlen. Ovo stoga što je sve svoje dosadašnje radno iskustvo (do rujna 2018.) tužiteljica stekla na mjestu za koje je propisana srednja stručna sprema.

 

18. Kod takvog utvrđenja, do kojega je ovaj sud došao na temelju gore izvedenih dokaza, ovaj sud ne nalazi da je tužiteljica učinila vjerojatnim da je došlo do diskriminacije po osnovi obrazovanja jer upravo iz postupanja tadašnjeg zz tuženika Marina Boška, koji se u siječnju 2019. obraća Ministarstvu turizma i predlaže upravo tužiteljicu odrediti osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika, ne slijedi da bi se ostvarila obilježja diskriminacije opisane u  čl. 2. ZSD. Naime, da je tužiteljica sa tadašnjim direktorom tuženika bila u dobrim odnosima, sve do saznanja da ne zadovoljava uvjete propisane Pravilnikom, kao i da je s tim saznanjem bio nezadovoljan i sam M. B., slijedi iz iskaza saslušane svjedokinje I. C. ( l.s 145-148). Ista je bila donačelnica u O. K., zamjenica M. B.. Svjedokinja C. tako navodi da je tužiteljicu upravo tadašnji zz tuženika predložio za mjesto direktora i to nakon što je diplomirala te je ova svjedokinja navela da je on tužiteljici govorio da se javi na natječaj za direktora i da će je svi podržati te da provjeri uvjete koje je potrebno imati za to radno mjesto na nivou županije i ministarstva. Tužiteljica da je, međutim, provjerila zadovoljava li navedene uvjete samo na nivou Županije, dok je tek naknadno iz Ministarstva došao dopis da tužiteljica ne udovoljava uvjetima za to direktorsko mjesto. Načelnik da je bio revoltiran jer očito provjeru koju je od nje zatražio tužiteljica nije napravila kako treba, a nije htjela prihvatiti mjesto stručnog suradnika. Navela je da iz principa ne želi prihvatiti to niže radno mjesto. Nakon toga da je bilo vidljivo da između tužiteljice i zz tuženika nema više onog opuštenog, odnosno korektnog odnosa, vidjelo se da su odnosi zategnuti.

 

19. Saslušana svjedokinja I. M., (l.s. 154), inspektorica rada koja je postupajući po tužiteljičinoj predstavci izvršila nadzor, utvrdila je da nema nepravilnosti u radu tuženika te je u bitnome potvrdila navode tuženika da ovdje tužiteljicu, kako to svjedokinja navodi "središnji ured za turističke zajednice", nije prihvatio osobu ovlaštenu za zastupanje (direktora) jer ista nije imala potrebno iskustvo, jednu godinu staža sa  visokom stručnom spremom. Nadalje svjedokinja je navela da nisu utvrđene nepravilnosti u pogledu odluke o korištenju godišnjeg odmora, kao ni kakve druge nepravilnosti, utvrđenje kojih je u nadležnosti inspekcije rada.

 

20. Iskaz ove svjedokinje sud prihvaća kao istinit jer je isti u suglasju sa ostalim dokazima i utvrđenja do kojih je ovaj sud došao. Iz iskaza saslušane svjedokinje M. M. rođ. 1984. godine (l.s. 155-156), slijedi da je ista zaposlena na mjestu rukovoditelja ureda od 14. ožujka 2019. te da je prvi dan kada je ova svjedokinja došla na posao, tužiteljica otvorila bolovanje te da je M. M. stajala pred vratima jer nije imala ključeve od ureda. Ovoj svjedokinji nije poznato gdje  je tužiteljica radila prije bolovanja, a nakon povratka s bolovanja da je radila u info centru te svjedokinji nije poznato zbog čega je premještena u info centar. Tužiteljica da joj se jedne prigode obratila neugodnim tonom, kada joj je, a nakon što se vratila sa bolovanja te je svjedokinja tužiteljicu, na njezin upit o uvjetima rada, uputila na tadašnjeg zz tuženika, rekla da: „što je ona onda tu samo klaun“.

 

21. Iskaz saslušane svjedokinje S. B. (l.s. 157-158), ovaj sud ne nalazi posebno relevantnim jer ista ima osobna saznanja tek iz vremena prije onoga označenog u tužbi (radila je kod tuženika 2017.), a saznanja koja se odnose na predmet spora, crpi isključivo iz razgovora sa tužiteljicom.

 

22. Na temelju uvida u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (l.s 114- 117), ovaj sud utvrdio je da je tužiteljica od vremena koje u tužbi označava kao početak postupanja tuženika koje ocjenjuje diskriminirajućim, dakle od 28. veljače 2019. godine, pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (15. svibnja 2019.), na poslu provela ukupno 13 radnih dana i to 8 radnih dana do 13. ožujka 2019. godine, kada je na bolovanju bila do 27. ožujka 2019. godine te je po povratku sa bolovanja radila još 5 radnih dana (do 5. travnja 2019.), kada odlazi na bolovanje na kojem se nalazi do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

 

23. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari saslušana na ročištu 10. veljače 2020. (l.s. 167-170), te na ročištu pred ovim sudom dana 19. svibnja  2021. (l.s. 253- 257) te je u bitnom ostala kod svog ranijeg iskaza u kojem se uglavnom skoncentrirala na iznošenje događaja kojeg je i u tužbi označila kao postupanje kojim ju je tadašnji zz tuženika diskriminirao, rekavši joj da se kupi iz općine, neka se goni odakle je i došla i da je stara baba. U svom ponovno danom iskazu, ovdje tužiteljica je potvrdila je utvrđenja ovog suda, da je bivši zz tuženika M. B. bio suglasan, da se tužiteljica, a nakon završenog fakulteta, javi na natječaj te da više ne bude suradnik. Nakon što je iz Ministarstva došla obavijest, o čemu da je tužiteljicu (koja je u to vrijeme bila na službenom putu u L.), obavijestila donačelnica (I. C.), da tužiteljica nema potrebno radno iskustvo, da joj je načelnik najavio smanjenje plaće. Do tada da su bili u jako dobrim odnosima te da je načelnik cijenio njezin trud i rad. Bivši zz tuženika inače da je sklon psovanju, da je temperamentan i agresivan ako mu se suprostaviš. Tada da joj je i rekao da se kupi odakle je i došla i ružne stvari koje su je pogodile. Kada se potužila donačelnici ista da se čudila, što se to događa. Sutradan da joj je M. B. najavio da će doći jedna mlada koju će staviti kao informatora, a tužiteljica da joj treba pomoći i naučiti je raditi. Kada ga je pitala  što će ona tamo raditi, da joj je rekao "ti baba doma". Kada mu je rekla da ne može tako razgovarati s njom, M. B. da joj je rekao da može što hoće i da ga može tužiti. Sutradan da joj je, kada je odlazila kopirati ključ za novu djelatnicu, pozlilo te su je ljudi poveli doktoru kojemu da je ispričala što je prethodilo tome, a  nakon čega da ju je doktor poslao na bolovanje zbog stresa. Kada se nakon 4 – 5 dana vratila sa bolovanja, da je zatekla zaključan ured na katu te se ispostavilo da je u uredu zaključan sam načelnik koji ju nije htio primiti. Prošavši kasnije pored nje, da je samo rekao da to od danas nije njezina adresa. Tužiteljica je navela da ima i drugih Kaljana koji rade u K. bez problema, da su nju znali pitati kao to da ona iz Kali radi u Kukljici, a ne netko iz K., te da su je jednom promijenili s mjesta direktora za stručnog suradnika, upravo po kriteriju mjesta prebivališta. To da joj je rekla bivša načelnica P., koju tada nije tužila zbog toga, jer nije imala uvjete za to radno mjesto. Navela je da nema problema sa zdravljem, osim onih sa kralježnicom.

 

24. Što se tiče iskaza M. B., isti je saslušan na ročištu 10. veljače 2020. godine (l.s. 171 – 173), u kojem iskazu je u bitnom objašnjavao kako je M. M. bila osoba kvalificirana za radno mjesto voditelja turističkog ureda, dok, s obzirom na promjenu zakona te Pravilnika, odnosno nove sistematizacije, tužiteljica nije ispunjavala uvjete ni za jedno od radnih mjesta predviđenih novim Pravilnikom, već samo za ono za sezonskog radnika. Tužiteljici da je isplaćena otpremnina te plaće u iznosu više od 60.000,00 kuna, nakon čega da ga tužiteljica prijavljuje inspektorici rada, koja da nije utvrdila nikakvih nepravilnosti. U odnosu na tužiteljicu, naveo je da je otišla na bolovanje  prvog dana kada je M. M. počela raditi te da joj ništa nije htjela objasniti niti pokazati, a da se naglo vratila sa bolovanja nakon dva tjedna, kada je, po mišljenju tadašnjeg zz tuženika, tužiteljica vidjela da stvari funkcioniraju i bez nje. Tužiteljici da nije odgovaralo raditi u prizemlju kao običan radnik, s obzirom da je pretendirala na mjesto direktora, te da je ovaj zz tuženika i očekivao da će tužiteljica podnijeti tužbu, smatrajući da je glavni motiv ovdje tužiteljice, pored onoga  što je već isplaćeno od tuženika, dobiti još novca, a ne bilo kakva diskriminacija ili razlozi koje je tužiteljica navela u tužbi.

 

25. S obzirom na promjenu osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, ovaj sud je na ročištu 19. svibnja 2021. na kojem je izveo dokaz saslušanjem stranaka, saslušao i zz tuženika, M. Š. koja, s obzirom da joj nisu osobno poznati detalji o događajima koji su prethodili podnošenju tužbe jer u to vrijeme nije radila kod tuženika, nema saznanja bitnih za ovaj spor. Navela je da je u međuvremenu M. M. dala otkaz kod tuženika te da osim direktorice turističke zajednice, kod tuženika nema drugih zaposlenih, osim sezonaca. Da nema potrebe za radnim mjestom rukovoditelja, niti za radnim mjestom stručnog suradnika jer je Kukljica mala općina, a takva situacija da je bila i u vrijeme kada je ovdje tužiteljica bila direktorica.

 

26. Kod takvog utvrđenja, do kojega je ovaj sud došao na temelju gore izvedenih dokaza, ovaj sud ne nalazi da je tužiteljica učinila vjerojatnim da je došlo do diskriminacije po osnovi obrazovanja jer upravo iz postupanja tadašnjeg zz tuženika M. B., koji se u siječnju 2019. obraća Ministarstvu turizma i predlaže upravo tužiteljicu odrediti osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika, ne slijedi da bi se ostvarila obilježja diskriminacije opisane u  čl. 2. ZSD.

 

27. Tužiteljica, a kako to slijedi iz sadržaja provedenih dokaza u ovoj pravnoj  stvari, jednostavno nije imala uvjete propisane za radna mjesta utvrđena novim Pravilnikom, te kako i sama u svom iskazu navodi, problemi između nje i bivšeg zz tuženika nastali su nakon što je saznala da nema propisane uvjete i nastali su upravo zbog toga.

 

28. Osim toga, da je točan zaključak ovoga suda, da bivši zz tuženika svojim  ponašanjem nije diskriminirao ovdje tužiteljicu, niti ju je zlostavljao, slijedi iz činjenice koju sama tužiteljica iznosi u svom iskazu: da je za dopis Ministarstva turizma doznala za vrijeme dok se nalazila u L. na službenom putu, što ne ide u prilog njezinim navodima, da bi bila diskriminirana od strane bivšeg načelnika, jer nije logično da bi netko radnika kojega ima namjeru diskriminirati, ili ga zlostavljati, sukladno općeprihvaćenoj definiciji mobbinga, slao na službeni put u L.. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice da bi joj se bivši zz tuženika obraćao neprimjerenim rječnikom i tonom te riječima kojima bi joj najavio da nije u istom položaju ni sa budućim djelatnicima zbog dobi i obrazovanja te zbog toga što nije iz Kukljice, ovaj sud iste promatra  i u kontekstu tužiteljičinog opisa bivšeg zz tuženika M. B., kojega ona opisuje kao temperamentnu, ali i agresivnu osobu sklonu psovanju. Iako nitko od saslušanih svjedoka u ovoj pravnoj stvari ne potvrđuje navode tužiteljice, da bi joj se bivši zz tuženika uistinu tako neprimjereno obratio, ovaj sud takvo eventualno obraćanje tužiteljice koje (ako se stvarno dogodilo) i nikako nije primjereno, ne može cijeniti kao diskriminirajuće postupanje, već isključivo kao ponašanje koje izlazi iz okvira pristojnog i profesionalnog ophođenja, ali samo po sebi ne može govoriti u prilog navodima tužiteljice da bi bila diskriminirana, a niti je ovdje tužiteljica učinila vjerojatnim da je do diskriminacije došlo. Ovo posebno imajući u vidu činjenicu da tužiteljica:

 

-nema potrebne uvjete za radno mjesto direktora ni rukovoditelja ureda,

-da ju je sam bivši zz tuženika predložio za direktora,

-da je bila osoba od povjerenja koja je odlazila na službeni put na atraktivnu destinaciju ( London),

-da je novozaposlena djelatnica M. M. imala sve potrebne uvjete za radno mjesto na koje je zaposlena te da je i ona odrasla žena u dobi od 35 godina.

 

29. Na temelju svega iznijetog, a kako tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije učinila vjerojatnim da bi tuženik prema njoj postupao na način suprotan odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice na način kako je to određeno u  odbijajućem dijelu izreke ove presude.

 

30. Što se tiče osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim ista na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, zbog povrede dostojanstva, traži isplatu iznosa od 35.000,00 kuna, navesti je da, iako taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljica temelji na činjenicama koje upućuju na diskriminaciju po osnovi spola i obrazovanja, koje je činjenice ovaj sud utvrdio neosnovanima iz gore navedenih razloga, o osnovanosti istog ovaj sud odlučivao je imajući u vidu činjenične navode iz tužbe koji bi ukazivali na mobbing, odnosno, zlostavljanje na poslu.

 

31. Tužiteljica tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na duševno zdravlje upravo opisanim postupanjima zz tuženika. Ponašanje poslodavca koje u suštini predstavlja zlostavljanje ili ponižavanje uvriježilo se u literaturi pod nazivom mobbing. Isto se opisuje kao trajnije ili kontinuirano ponašanje koje dovodi do duševnih trauma. U konkretnom slučaju, a kako je to već navedeno, do postupanja bivšeg zz tuženika, koje postupanje ovdje tužiteljica ocjenjuje kao ponašanje koje predstavlja zlostavljanje na radnom mjestu, došlo je krajem veljače 2019., kada joj je M. B. najavio smanjenje plaće. Valja navesti da je ista najava uslijedila nakon što je iz Ministarstva turizma zaprimljena obavijest, odnosno nakon što je utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjete za radno mjesto direktora, sukladno novom Pravilniku, a zbog nedostatka radnog iskustva na poslovima s višom stručnom spremom.  Pritom valja naglasiti da je bivši zz tuženika predlagao smanjenje plaća svim djelatnicima tuženika, pa i sebi, kako je to naveo u svom stranačkom iskazu. Kako je to dalje utvrđeno, tužiteljica je nakon te najave radila još par dana, u kojem razdoblju je, po njezinim navodima došlo do neprimjerenog obraćanja bivšeg zz tuženika, što da je kod nje izazvalo stres, pozlilo joj je, te je dan prije nego što je 14. 03. 2019. godine došla na posao nova djelatnica M. M., ovdje tužiteljica 13. 03. 2019. otvorila bolovanje. Tužiteljica je na bolovanju bila do 27. ožujka 2019. te po povratku na posao od 28. ožujka 2019. biva obaviještena da više ne radi u uredu na katu na kojem je do tada radila, već da će raditi u prizemlju. Ovo s obzirom da je njezin dotadašnji ured tada koristio bivši zz tuženika, koji ju je obavijestio da joj je dodijeljen ured u prizemlju iste zgrade. Tužiteljica se nakon preseljenja u ured u prizemlju, na poslu zadržala još par dana te je 5. travnja 2019. otvorila bolovanje na kojem se nalazi do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Ovu obavijest tužiteljici je bivši zz tuženika dostavio putem e-maila, uistinu u 21,15 sati, dakle izvan radnog vremena, dana 28. ožujka 2019., kao odgovor na njezin upit koji mu je upućen istog dana u 12,05 (l.s. 35-38). U navedenom vremenu slanja elektroničke poruke ovaj sud ne vidi ponašanje koje bi ukazivalo na namjeru zlostavljanja jer nije neuobičajeno da se e mailovi šalju u bilo koje doba dana. Ovdje valja navesti da iz e-mail korespondencije na (l.s. 35-40), slijedi i da je tužiteljica tada upozorena da se treba primjereno ponašati prema novoj djelatnici M. M., koju tužiteljica u svojoj e-mail poruci od 5. travnja 2019. (l.s. 40), naziva M. B.. Iz navedenog ovaj sud zaključuje da je i tužiteljica svojim  postupanjem dijelom doprinijela situaciji u kojoj se zatekla, u smislu da nije na miran način primila novonastalu situaciju, za koju je već navedeno da nije posljedica diskriminirajućeg postupanja već isključivo činjenice da tužiteljica nije imala potrebne uvjete za radna mjesta propisana novim Pravilnikom. Iz tog držanja tužiteljice i njezine nemogućnosti da se nosi sa novonastalom situacijom, po ocjeni ovog suda, došlo je do njezinih zdravstvenih tegoba zbog kojih je ona zatražila medicinsku pomoć, a kako to slijedi iz nalaza psihijatra u Općoj bolnici Zadar od 28. ožujka 2019. (l.s 50), kojemu se ista obratila po uputi liječnice opće medicine, te je isti konstatirao da je ista napeta, sniženog osnovnog raspoloženja, koja je opširno izložila situaciju koja se odvila toga dana na  poslu, kada nije mogla otključati vrata kancelarije u kojoj je radila do povratka sa bolovanja 28. ožujka 2019. Tada je utvrđeno i da tužiteljica posljednjih 17 godina uzima lijek Seroxsat.

 

32. Tužiteljica je, a kako to slijedi iz nalaza izdanog 29. ožujka 2019. godine (l.s. 49), bila kod liječnice obiteljske medicine koja je utvrdila da je ista došla u ambulantu na kraju dana te da je vidno uznemirena, usprkos povećanoj terapiji. Dana 4. travnja i 30. travnja 2019. posjetila je psihijatricu S. H., te je opisala događaje na poslu kada joj je dijagnosticirana reakcija na teški stres, odnosno mobbing na radnom mjestu (l.s. 48). Tužiteljica je 30. travnja bila bolje, međutim, i dalje da je prisutan visok stupanj tjeskobe.   

 

33. Na temelju navedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica na događaje na poslu koje je opisala u tužbi i tijekom postupka reagirala na način koji predstavlja reakciju na stres na poslu, uslijed koje je kod nje došlo do duševnih boli koje ocjenjuje i nabraja vještak psihijatar dr. I. U. u svom nalazu i mišljenju od 15. srpnja 2020. godine. Vještak je kritični period označio kao ožujak–srpanj 2019. godine te procijenio da je psihičke boli jakog intenziteta tužiteljica u više navrata trpila ukupno u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, a blagog u trajanju od dva mjeseca. Nije se razvilo trajno umanjenje općih životnih aktivnosti, dok vještak u razdoblju od ožujka do srpnja 2019. ocjenjuje da je tužiteljica privremeno bila smanjene životne aktivnosti od 15%. Ne očituje se na podatak iz medicinske dokumentacije za tužiteljicu koji se odnosi na njezinu dijagnozu depresije te sedamnaestogodišnju remisiju.

 

34. Vještak medicine rada dr. Ž. E., u svom nalazu i mišljenju od 15. srpnja 2020. godine (l.s. 189-190), navodi kako nije utvrđena ni opća ni profesionalna nesposobnost za rad. Konstatira trajanje bolovanja ovdje tužiteljice te navodi kao je iz nalaza psihijatara razvidno da je i ranije imala psihičkih smetnji te da je liječena  pod dijagnozom depresija. 

 

35. Po mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju u postupanju zz tuženika, nisu se ostvarila obilježja zlostavljanja na radnom mjestu-mobbing.

 

36. Mobbing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili više njih sustavno, psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, s tim da se takve aktivnosti smatraju mobbingom ako su učestale i dugotrajne. Kao što je već navedeno, u dokaznom postupku nije utvrđeno da bi bivši zz tuženika imao za cilj zlostavljati ovdje tužiteljicu niti ju je diskriminirao po niti kojoj osnovi. Također utvrđeno je da  postupanje tuženika koje ovdje tužiteljica označava mobbingom nije bilo učestalo ni dugotrajno. Jednako tako, postupanje tuženika koje tužiteljica ocjenjuje zlostavljanjem i diskriminiranjem, a kod nepostojanja nepravilnosti u njegovom postupanju, što je utvrdila i inspekcija rada te kada se utvrdi da zapravo nije bilo osnove da se tužiteljica zaposli na željenom radnom mjestu, nije bilo protupravno. Nedostatak protupravnosti u nečijem postupanju predstavlja izostanak jedne od osnovnih pretpostavki za naknadu štete. Kako se, dakle, u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za naknadu štete, kako to zahtijeva tužiteljica, te kako zapravo nije utvrđeno niti postojanje izoliranog, odnosno pojedinačnog ispada zz tuženika, kako ga je opisala tužiteljica, to ovaj sud nema temelja niti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu štete kako je to zatražila u toč. 2. odbijajućeg dijela izreke ove presude.  

 

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tuženici valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćnici iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8. Toč. 1. Tarife), pristup ročištima na kojima su se izvodili dokazi na dane 24. rujna 2019.,18. listopada 2019., 4. prosinca 2019., 29. siječnja 2020., 10. veljače 2020., 09. studenog 2020., te 19. svibnja 2021. po 100 bodova (Tbr. 9. Toč. 1. Tarife), pristup ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja na dane 27. kolovoza 2019. i 26. listopada 2020. po 25 bodova (Tbr. 9. Toč. 5. Tarife), za sastav podnesaka od 12. rujna 2019., 18. listopada 2019. 13. veljače 2020., 22. listopada 2020., te 13. svibnja 2021. po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), što ukupno iznosi 975,00 bodova, odnosno 9.750,00 kuna, koliko je priznato tuženici na ime zastupanja po punomoćnici iz reda odvjetnika. Kada se na taj iznos obračuna PDV, po stopi od 25 %, ukupno dosuđen parnični trošak tuženici koji joj je dužna naknaditi tužiteljica iznosi 12.187,00 kuna, dok je u ostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku od dosuđenog do zatraženog troška, zahtjev tužene valjalo odbiti kao neosnovan, na način kako je to određeno u toč. II. izreke ove presude.

 

                                                                                                                                           

                                                                                                                                            Sutkinja

 

                                                                                                                    Ivana Klišmanić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRAVNA POUKA:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

 

DNA:

 

1. Tužiteljici po p.p.

2. Tuženiku po p.p.