1

Poslovni broj: 29 Gž R-1208/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 29 Gž R-1208/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V AT S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinji toga suda Slavice Garac, predsjednice, Lidije Jelavić, izvjestiteljice i Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja I. G. /OIB:…/, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica V. H. D., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. u. i. i. s. d.o.o. Z., /OIB:…/, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i P. d.o.o u Z., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2802/2016-99 od 13. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2021.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2802/2016-99 od 13. svibnja 2021., u stavku I., II., III. i V. izreke i predmet se ustupa Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao nadležnom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

 

              II. O troškovima žalbe tuženika, ostavlja se odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 114.536,46 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke /dalje: HNB/ na dan plaćanja sa zateznom kamatom na:

- 91.633,80 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, od 1. siječnja 2016. do isplate,

- 22.902,66 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, od 19. travnja 2016. do isplate /stavak I. izreke/ i 85.600,00 kn sa zateznom kamatom od 19. travnja 2016. do isplate /stavak II. izreke/ te nadoknaditi troškove parničnog postupka u svoti od 117.145,00 kn sa zateznom kamatom od 13. svibnja 2021. do isplate /stavak III. izreke/, dok je odbijen  tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu 8.273,01 kn sa zateznom kamatom od 23. travnja 2016. do isplate i isplatu 14.219,45 kn sa zateznom kamatom od 19. travnja 2016. do isplate /stavak IV. izreke/, te je u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka /stavak V. izreke/.

 

2. Protiv dijela presude u stavku I., II., III. i V. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i oglasi stvarno nenadležnim Općinski radni sud u Zagrebu te predmet ustupi stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu, a podredno ukoliko ne prihvati prigovor stvarne nenadležnosti suda da presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmetni parnični postupak pokrenut je 17. studenog 2016. pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, podnošenjem tužbe tužitelja s time da su u žalbenom stadiju postupka ostali sporni zahtjevi tužitelja kao predsjednika uprave tuženika za isplatu:

 

- stimulativnog dijela /nagrađivanja/ u kunskoj protuvrijednosti 114.536,46 EUR, ovisno o izvršenju planiranih zadataka za 2015. i prvi kvartal 2016.,

 

- dodatnog stimulativnog dijela u iznosu 85.600,00 kn bruto u slučaju da je ostvarenje cilja "prihod C… " za 2% više od zadanog cilja,

 

koje stimulativne nagrade tužitelju nisu isplaćene, a na koje tužitelj tvrdi da je imao pravo kao predsjednik uprave tuženika jer da su ispunjeni uvjeti za njihovu isplatu sve prema članku 7. Ugovora o radu broj 229/13 (Menadžerski ugovor) koji su 1. travnja 2013. sklopili tuženik i tužitelj /list 7-10 spisa/ i koji je tuženi otkazao otkazom od 1. travnja 2016. /list 6 spisa/.

 

6. Iz stanja spisa je razvidno da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu, o kojem sud nije odlučio posebnim rješenjem niti izrekom presude već je u točki 6. obrazloženja presude naveo da je odbio prigovor stvarne nenadležnosti istaknut od strane tuženika. Naime, da je uvidom u Ugovor o radu broj 229/13 (Menadžerski ugovor) utvrđeno da isti ima elemente ugovora o radu i menadžerskog ugovora i time da se radi o tzv. mješovitom ugovoru pa da se stoga radi o radnom sporu sukladno praksi drugostupanjskih sudova pa da se ne može u ovoj situaciji primijeniti odredba članka 34.b. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.- ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019.- u daljnjem tekstu: ZPP).

 

7. U članku 34. stavku 1. točki 10. ZPP, propisano je da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa.

 

8. Odredbom članka 34.b. stavka 1. točke 3. ZPP, propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo.

 

9. U članku 40. stavku 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019.- u daljnjem tekstu: ZTD), propisano je da je za rješavanje sporova između članova trgovačkog društva međusobno te između članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu, nadležan trgovački sud na čijem području se nalazi sjedište trgovačkog društva upisano u sudskom registru. Isti sud je nadležan i za rješavanje sporova između predsjednika i članova uprave, odnosno izvršnih direktora ili nadzornog odnosno upravnog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi sa njihovim radom u društvu ili za društvo.

 

10. U konkretnom slučaju radi se o mješovitom pravnom poslu koji sadrži elemente menadžerskog ugovora i ugovora o radu, međutim tužbeni zahtjev odnosi se na razdoblje kada je tužitelj obnašao funkciju predsjednika uprave, odnosno na isplatu stimulativnih nagrada za koje tužitelj tvrdi da mu ih tuženik duguje na temelju članka 7. Ugovora o radu broj 229/13 /Menadžerski ugovor/ sklopljenog 1. travnja 2013., s predsjednikom Nadzornog odbora tuženika. Dakle, tužitelj zahtijeva da mu se isplate svote za koje smatra da mu pripadaju kao dio plaće i to isključivo za obnašanje dužnosti predsjednika uprave.

 

11. Iz navedenog slijedi, da je u utuženom razdoblju tužitelj bio predsjednik uprave tuženika u smislu članka 40. stavka 1. ZTD, te da se radi o sporu između predsjednika uprave društva i društva koji je nastao u svezi sa radom tužitelja u društvu ili za društvo iz članka 34.b stavka 1. točke 3. ZPP /Tako i prema rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr 1 81/2019-2/.

 

12. Kako je sud u povodu prigovora tuženika pogrešno odlučio da je stvarno nadležan to postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, zbog koje se osnovano žali tuženik.

 

13. Zbog toga je, osnovom članka 369. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku I. izreke drugostupanjskog rješenja.

 

14. O troškovima žalbe, ostavljeno je odlučiti u konačnoj odluci /članak 166. stavak 3. ZPP, stavak II. izreke drugostupanjskog rješenja/.

 

U Zagrebu 17. lipnja 2021.

                                                                            Predsjednica vijeća:

                                                                                                              Slavica Garac, v.r.