Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 22 Gž Ovr-49/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari
ovrhovoditelja S. u Z., A. l. u., …, OIB:
…, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici B.
I. S., odvjetnici u Z., …, protiv ovršenice Š. H. –
K. iz Z., …, OIB: …, zastupane po
punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z., …, radi proglašenja
pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi
ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj
Ovr-2974/20-3 od 7. prosinca 2020., dana 17. lipnja 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja S. u Z., A. l.
u. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u
Zagrebu, poslovni broj Ovr-2974/20-3 od 7. prosinca 2020. u dijelu pod toč. I. i II.
izreke.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčane tražbine
ovrhovoditelja u postupku izravne naplate pred F. agencijom temeljem
presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2018/06-90 od 31.
siječnja 2019. i presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-117/2019-2
od 6. rujna 2019. za iznos od 8.537,50 kn sa zateznim kamatama.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku trošak ovog postupka u
iznosu od 468,75 kn (četiristošezdesetosamkunaisedamdesetpetlipa), u roku od 8
dana.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 781,25 kn (sedamstoosamdesetjednukunuidvadesetpetlipa), kao neosnovan.“

Poslovni broj: 22 Gž Ovr-49/2021-2 2

2. Protiv citiranog rješenja u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio
ovrhovoditelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
odredbi zakona. Navodi da je iz O. neizvršenih osnova za plaćanje bez
specifikacije naplate od 16. studenoga 2020. razvidno da je na račun ovrhovoditelja
sa računa ovršenice izvršen prijenos iznosa od 7.646,38 kuna, a koji iznos ne prelazi
iznos ukupnog potraživanja ovrhovoditelja prema ovršenici u iznosu od 34.275,00
kuna s zakonskim zateznim kamatama u odnosu na koji je pokrenut postupak izravne
naplate temeljem dopunskog rješenja Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž-
117/2019 i koje potraživanje ovršenica u svome prijedlogu nije ni osporila. Sukladno
navedenom, pljenidba temeljem toč. V. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu
nije dopuštena, međutim prijenos iznosa od 7.646,38 kuna je dopušten ali temeljem
druge osnove odnosno temeljem dopunskog rješenja Županijskog suda u Osijeku od

10. prosinca 2019. kojim je ovršenica obvezna platiti ovrhovoditelju iznos od

34.275,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koji nije platila. Nadalje, ističe da
obzirom da nije zatražio izravnu naplatu kod F. agencije temeljem presude
Općinskog radnog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2019. i presude Županijskog suda
u Osijeku od 6. rujna 2019. za iznos od 8.537,50 kuna, slijedom čega ovršenica nije
bila ovlaštena pokrenuti ovaj postupak protiv ovrhovoditelja, isti je trebalo odbaciti.
Navodi kako nije prouzročio troškove postupka jer nije pred F. agencijom
zatražio izravnu naplatu predmetnog iznosa već je ovršenica pokretanjem
predmetnog postupka neosnovano prouzročila troškove ovrhovoditelju, iz razloga što
se obustava naplate predmetnog iznosa mogla izvršiti i van predmetnog postupka
direktnim obraćanjem ovršenice F. agenciji koja je neosnovano i bez
naloga provela pljenidbu i prijenos ili obraćanjem ovrhovoditelju da pokrene takav
postupak. Ukoliko je sud prvog stupnja smatrao da je nužno primijeniti odredbe o
troškovima Zakona o parničnom postupku tada je trebao primijeniti odredbu čl. 157.,
a ne odredbu čl. 154. navedenoga Zakona. Predlaže da se pobijano rješenje preinači
uz naknadu troškova postupka ovrhovoditelju.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta slijedi da je ovršenica dana 20. studenog 2020. podnijela
prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne
naplate pred F. agencijom (- dalje F.) koji se vodi temeljem presude
Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2018/06-90 od 31. siječnja 2019.
i presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-117/2019-2 od 6. rujna

2019. za iznos od 8.537,50 kuna.

6. U navedenom prijedlogu od 20. studenog 2020. ovršenica navodi kako se
među strankama vodio spor pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod brojem
Pr-2018/06 u kojem je donesena prvostupanjska presuda 31. siječnja 2019., a koja je
djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-
117/19 od 6. rujna 2019. na način da je ovrhovoditelju dosuđen parnični trošak u
iznosu od 8.537,50 kuna. Županijski sud u Osijeku je donio i dopunsko rješenje o
trošku dana 10. prosinca 2019. kojim se ovrhovoditelju dosuđuje daljnji trošak od

34.275,00 kuna. Nadalje, ističe da je 15. listopada 2019. dobrovoljno platila
ovrhovoditelju iznos od 8.537,50 kuna koji se odnosio na trošak određen navedenom
presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2018/06-90 od 31.
siječnja 2019., potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž

Poslovni broj: 22 Gž Ovr-49/2021-2 3

R-117/2019-2 od 6. rujna 2019., te je priložila izvadak P. b. d.d. za
listopad 2019., kao i nalog za plaćanje od 15. listopada 2019. Ovršenica ne osporava
prisilnu naplatu dopunskog rješenja o trošku Županijskog suda u Osijeku od 10.
prosinca 2019. kojim se ovrhovoditelju dosuđuje daljnji trošak od 34.275,00 kuna.

7. Na navedeni prijedlog ovršenice ovrhovoditelj se podneskom od 26.
studenog 2020. očitovao navodeći kako nikada nije zatražio izravnu naplatu radi
naplate iznosa od 8.537,50 kuna, već je tražio naplatu iznosa od 34.275,00 kuna
temeljem dopunskog rješenja o trošku Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž
R-117/2019-5 od 10. prosinca 2019. Stoga smatra da se radi o pogrešci F., te se
ne protivi da sud proglasi pljenidbu i prijenos nedopuštenim za iznos od 8.537,50
kuna.

8. Iz zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da je ovrhovoditelj 23. ožujka 2020.
podnio na izravnu naplatu dopunsko rješenje Županijskog suda u Osijeku o trošku
poslovni broj Gž R-117/19 od 10. prosinca 2019., međutim iz specifikacije izvršenja
osnove za plaćanje broj Pr-2018/06-90 proizlazi da su ovršenici zaplijenjeni iznosi od

8.537,50 kuna i 34.275,00 kuna sa kamatama slijedom čega je, suprotno navodima
žalbe, imala pravo pokrenuti predmetni postupak kako bi spriječila neosnovani
prijenos sredstava.

9. Odredbom čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12,
25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno
zatraži od A. da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela
koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili
upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na
temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice,
naloga za plaćanje H. r. s potvrdom o ovršnosti, europskog
ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene
novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće,
naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih
sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je
odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, A. će postupiti kao u povodu rješenja o
ovrsi koje je dostavio sud.

10. Odredbom čl. 210. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da
je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1.
OZ, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to
da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese
rješenje kojim će naložiti A. da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos
zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti
nedopuštenim. Odredba čl. 210. st. 2. OZ propisuje da se na prijedlog za odgodu
prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga
Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa
nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga
Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ).

11. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ je propisano da ako je žalba izjavljena iz
razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. toga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit
će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je st. 2. propisano

Poslovni broj: 22 Gž Ovr-49/2021-2 4

da ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu.

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ovršenica izjavila žalbu zbog
razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, a koje navode je ovrhovoditelj priznao, i
koji proizlaze iz dostavljenih isprava, odnosno da je ovršenica dobrovoljno namirila
ovrhovoditelju iznos od 8.537,50 kuna temeljem presude Općinskog radnog suda u
Zagrebu poslovni broj Pr-2018/06 od 31. siječnja 2019., koja je potvrđena presudom
Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-117/19 od 6. rujna 2019. u tom dijelu.

13. Slijedom navedenog, obzirom da je ovršenica dokazala osnovanost
prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pravilno je sud prvog
stupnja, sukladno odredbama čl. 52., u vezi s čl. 210. st. 2. OZ, postupio kada je
proglasio nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčane tražbine ovrhovoditelja u
postupku izravne naplate pred F. agencijom temeljem presude Općinskog
radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2018/06-90 od 31. siječnja 2019. i presude
Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-117/2019-2 od 6. rujna 2019. za
iznos od 8.537,50 kuna sa zateznim kamatama.

14. Za istaknuti je i da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje
ZPP), u vezi čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ.

15. Što se tiče troška postupka za istaknutu je da je pravilno sud prvog stupnja
utvrdio, suprotno navodima žalbe, da ovršenica ima pravo na naknadu troška
sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim s obzirom da je
uspjela u ovom postupku i jer su joj troškovi postupka neosnovano prouzročeni,
neovisno o krivnji ovrhovoditelj odnosno činjenici da ovrhovoditelj nije zatražio
izravnu naplatu radi naplate iznosa od 8.537,50 kuna te smatra da se radi o pogrešci
F..

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21.
st. 1. OZ, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog
stupnja u pobijanom dijelu.

17. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 17. lipnja 2021.

Zdenka Rinčić, v.r.                                                                                                  Blanka Pervan, v.r.