Poslovni broj 27 Gž R-1182/2021-2

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž R-1182/2021-2

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice, u pravnoj stvari tužiteljice D. T. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku D. S., odvjetniku u O. društvu Ž. i S. iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku u O. društvu M. i K. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-399/2020-11 od 31. ožujka 2021., u sjednici održanoj 17. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-399/2020-11 od 31. ožujka 2021.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika od 19. prosinca 2019.g., bez broja, o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, kojom se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23.12.2011.g. s pripadajućim dodacima, slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana vrati tužiteljicu na posao kod tuženika

Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici s naslova neisplaćene bruto plaće mjesečni iznos od 15.620,00 kn s zakonskim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, tekućim od svakog 10-og dana u slijedećem dospjelom mjesecu do isplate, počevši od prosinca 209.g. do zaključenja glavne rasprave

Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od donošenja odluke do isplate, a sve to u roku od osam dana.„

 

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv presude žali se tužiteljica pozivom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 19. prosinca 2019., kojom je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. prosinca 2011. s pripadajućim dodacima (čl. 116. Zakona o radu /“Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17., u daljnjem tekstu: ZR-a/14); za vraćanje tužiteljice na rad (čl. 124 st. 1. ZR-a/14); za isplatu naknade plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa /prosinac 2019./ do zaključenja glavne rasprave (čl. 95. st. 3. ZR-a/14); za isplatu zateznih kamata radi kašnjenja u isplati (čl. 92. st. 3. ZR-a/14 u vezi s čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO-a/) te za naknadu parničnih troškova (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: OT/).

 

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

 

8. Naime, na temelju mjerodavne odredbe čl. 116 st. 1 ZR-a/14, poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uslijed koje, uz uvažavanje svih okolnosti slučaja i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

9. Pošavši od utvrđenja:

 

-da iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je tužiteljica, kao radnica, 20. studenog 2019. zaprimila dopis kojim ju tuženik, kao poslodavac, temeljem nepravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1902/19 od 27. kolovoza 2019., kojom je utvrđena nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 2. siječnja 2016., kojom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu od 23. prosinca 2011. s pripadajućim dodacima, poziva da se vrati na rad prvog idućeg radnog dana nakon zaprimanja predmetnog dopisa, radi obavljanja poslova voditelj korporativnih komunikacija, sukladno Ugovoru o radu od 23. prosinca 2011. s pripadajućim dodacima;

-da se tužiteljica na dopis tuženika, kojim ju se poziva na vraćanje na rad, očitovala dopisom od 20. studenog 2019. na način da je osporila osnovanost predmetnog poziva te podredno istaknula da nije u mogućnosti odazvati se istome zbog skrbi i njege djeteta, no popratno nije dostavila relevantnu dokumentaciju, kojom bi opravdala nemogućnost dolaska na rad po pozivu poslodavca;

-da je po primitku dopisa tužiteljice od 20. studenoga 2019. tuženik ponovnim dopisom od 25. studenoga 2019., koji je tužiteljica zaprimila 26. studenoga 2019., istu pozvao da dostavi potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, u cilju opravdavanja izostanka s rada u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZR-a/14, kojim dopisom je tužiteljici dano na znanje da je ista propisno prijavljena na H. i H1. po osnovi radnog odnosa kod tuženika, ali tužiteljica traženu dokumentaciju nije dostavila;

-da je uslijed navedenog postupanja tužiteljice tuženik istoj 2. prosinca 2019., preporučenom pošiljkom, uputio poziv na obranu, kojeg je tužiteljica zaprimila 9. prosinca 2019. te 11. prosinca 2019. poslala paušalno očitovanje, kojim niti na koji način nije opravdala svoj izostanak s rada za razdoblje u kojem je bila dužna doći na rad temeljem poziva poslodavca od 20. studenog 2019.;

-da je, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 119. st. 2. ZR-a/14, tuženik tužiteljici omogućio iznošenje obrane;

-da je tužiteljica, imajući u vidu naprijed izneseno, neopravdano izostala s rada u razdoblju od 21. studenoga 2019. do dana donošenja pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 19. prosinca 2019.,

pravilno je zaključio sud prvog stupnja da su postojali opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, jer je ista, opisanim ponašanjem, počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i trajno je narušila odnos s tuženikom, kao poslodavcem, budući da je uz činjenicu neopravdanog nedolaska na posao, koji sam po sebi predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, imajući u vidu njegovo trajanje, nastao i gubitak povjerenja u odnosu na tužiteljicu, kao radnicu, radi čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stanaka, nastavak radnog odnosa nije moguć pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo (čl. 116. st. 1. ZR-a/14) kada je odbio tužbeni zahtjev, radi čega su žalbeni navodi bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

10. Na žalbene navode još valja odgovoriti:

 

-da je autonomno pravo poslodavca da neovisno o činjenici što s radnikom vodi spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, koji nije pravomoćno okončan, istoga pozove na rad, kao što je to bilo u slučaju tužiteljice, kojem pozivu se radnik dužan odazvati i svoj dolazak na posao nije ovlašten uvjetovati povlačenjem žalbe izjavljene na odluku suda prvog stupnja kojom je otkaz utvrđen nedopuštenim, kao niti isplatom plaće za razdoblje nezakonitog prestanka radnog odnosa (za slučaj da odluka postane pravomoćna);

-da je promašeno pozivanje tužiteljice na izostanak suglasnosti volja ugovornih strana za nastanak i nastavak ugovornog (radnog odnosa), pozivom na odredbu čl. 8. ZR-a i čl. 247. ZOO-a, s obzirom da je tužiteljica manifestirala svoju volju na nastavkom radnog odnosa samom činjenicom podnošenja tužbe na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, kojom joj je otkazan Ugovor o radu od 23. prosinca 2011. i njegovi aneksi od 11. veljače 2013., 28. veljače 2014. i 1. listopada 2014., dok je tuženik svoju volju za nastavkom radnog odnosa manifestirao pozivanjem tužiteljice da se vrati na rad, na što nije od utjecaja činjenica da je odluka o otkazu, koju je donio, nepravomoćno utvrđena nedopuštenom. Naime za slučaj da ista bude pravomoćno utvrđena nedopuštenom tuženik, pozivanjem tužiteljice na rad prije pravomoćnosti, umanjuje štetu koja bi za njega nastala obvezom isplate plaće za vrijeme nezakonitog prestanka radnog odnosa, budući da bi, barem kroz određeno vrijeme, tužiteljica radila, dok tužiteljica postupanjem tuženika, odnosno pozivanjem na rad, nije dovedena u nepovoljan i neravnopravan položaj, budući da će za svoj rad biti adekvatno plaćena sukladno Ugovoru o radu od 23. prosinca 2011. s pripadajućim aneksima;

-da je neosnovano pozivanje tužiteljice da po pozivu tuženika nije došla na posao, budući da se koristila pravom na prekid rada u smislu odredbe čl. 134. st. 4. ZR-a, budući da je nesporno da je u dopisu od 4. listopada 2019. tuženik jasno  naznačio da bi tužiteljici, po povratku na rad, neposredno nadređena osoba bila gđa. M. W., odnosno druga osoba od one u odnosu na koju je nepravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je uznemiravala tužiteljicu i to u razdoblju od travnja do studenoga 2015., odnosno 5 godina pri nego što je uslijedio poziv tužiteljici za povratak na rad (naknadno je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica bila uznemiravana), pri čemu je relevantnije za naglasiti da tužiteljica niti u dopisu od 20. studenoga 2019., kojim odgovara na poziv tuženika da dođe na rad, kao niti u zahtjevu za zaštitu prava od 10. siječnja 2020., kao razlog nedolaska na posao ne navodi korištenje prava iz odredbe čl. 134. st. 4. ZR-a, već polemizira oko povlačenja žalbe na presudu, kojom je utvrđena nedopuštenom odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i oko isplate zaostalih plaća;

-da je neosnovano pozivanje tužiteljice na prekluziju prava na donošenje Odluke o izvanrednom otkazu u smislu odredbe čl. 116. st. 2. ZR-a, budući da se u konkretnom slučaju radi o kontinuiranom trajanju povrede obveze iz radnog odnosa u vidu nedolaska na posao, koja opravdava donošenje izvanrednog otkaza i koja nije prestala 29. studenoga 2019., kada je istekao rok od 3 dana za dostavu potvrde o privremenoj spriječenosti za rad, kako to pogrešno smatra tužiteljica, već se nastavila i nakon toga, sve do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu.

 

11. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tbr. 7/2 OT).

 

12. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe, budući da s istom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

13. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

 

U Zagrebu 17. lipnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac