Poslovni broj 39 Gž Ob-612/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 39 Gž Ob-612/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, mr. sc. Neri Radas kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M., iz U., OIB…, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u U., protiv tužene R. M., iz U., OIB…, zastupane po punomoćniku O. M., odvjetnici u B., radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P Ob-215/2019-15 od 13. prosinca 2019. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-215/2019-23 od 11. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ž. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P Ob-215/2019-15 od 13. prosinca 2019. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-215/2019-23 od 11. veljače 2021., u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke, za mjesečni iznos uzdržavanja od 200,00 kuna (preko iznosa od 1.000,00 kuna do iznosa od 1.200,00 kuna).

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

     "I/              Razvodi se brak između tužitelja Ž. M., rođ. .., OIB:… i tuženice R. M., r. M., rođ. … OIB:…, sklopljen dana 2. kolovoza ..., u B. M., a koji je brak upisan u matici vjenčanih matičnog područja B. M., pod rednim brojem .., za … godinu.

 

     II/              Nalaže se tužitelju Ž. M. OIB:…, da tuženoj R. M., OIB:…, plaća mjesečno iznos od 1.200,00 kuna do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana 13. prosinca 2019., pa do 13. prosinca 2020."

 

2. Rješenjem suda prvoga stupnja, poslovni broj P Ob-215/2019-23, ispravljena je navedena presuda na način da u obrazloženju iste, umjesto iznosa „1.500,00“ ima ispravno pisati „1.200,00“.

 

3. Protiv dijela navedene presude pod stavkom II. izreke, kojom je određeno plaćanje mjesečnog iznosa uzdržavanja od 200,00 kuna (preko iznosa od 1.000,00 kuna do iznosa od 1.200,00 kuna) za vremenski period od 13. prosinca 2019. do 13. prosinca 2020. žalbu podnosi tužitelj, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, a podredno ukine.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijanom prvostupanjskom presudom ni postupkom koji joj je prethodio, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Suprotno navodima žalbe, izreka pobijane presude nije u suprotnosti s obrazloženjem presude, jer je nedostatak na koji ukazuje žalitelj otklonjen donošenjem rješenja o ispravku presude prvostupanjskoga suda od 11. veljače 2021.

 

7. U žalbenoj fazi postupka sporan je iznos uzdržavanja tužene, kao bivšeg bračnog druga tužitelja i to za razdoblje od 13. prosinca 2019. do 13. prosinca 2020.

 

8. Činjenično stanje u pobijanoj presudi je pravilno i potpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene ispitao sve okolnosti odlučne za određivanje obveze uzdržavanja tužene kao bračnog druga, predviđene odredbom članka 295. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15 i 98/19  - dalje: ObZ).

 

9. U smislu odredbe članka 295. ObZ-a, bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga, ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, te se pri tome posebno uzima u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjela obiteljskih obveza za trajanja braka.

 

10. Iz utvrđenja prvostupanjskoga suda u bitnome proizlazi: da su stranke bile u braku od 1971. te da imaju dvoje punoljetne djece; da je tužitelj korisnik mirovine u mjesečnom iznosu od nešto više od 4.000,00 kune; da tužena ne ostvaruje pravo na mirovinu, niti ima vlastitih prihoda; da je za vrijeme trajanja braka tužena brinula o kućanstvu, djeci i bila domaćica, a da se sada radi godina života ne može zaposliti.

 

11. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za primjenu navedene odredbe članka 295. ObZ-a, za određivanje obveze tužitelja da uzdržava tuženu radi namirenja njezinih uobičajenih životnih potreba, jer ona nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine. Nadalje, prvostupanjski sud uvažavajući potrebe i mogućnosti tužitelja i potrebe i mogućnosti tužene dosuđuje tuženoj iznos uzdržavanja u visini od 1.200,00 kuna mjesečno.

 

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 295. ObZ-a za uzdržavanje bračnog druga kao što je pri odlučivanju o visini uzdržavanja pravilno prvostupanjski sud ocijenio potrebe tužene i mogućnosti tužitelja da doprinosi za njezino uzdržavanje, s obzirom na primanja koja ima, pa se suprotna razlaganja tužitelja o njegovim mogućnostima za plaćanjem uzdržavanja tužene samo u nižem iznosu (1.000,00 umjesto dosuđenih 1.200,00 kuna mjesečno) ukazuju neosnovanim.

 

13. Stoga je valjalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu 17. lipanj 2021.

 

             Predsjednik vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.