- 1 -              Revd 1476/2021-2

Broj: Revd 1476/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. D., iz R., OIB: … i 2. D. D. iz R.,  OIB: …, zastupanih po punomoćnici S. Đ. M., odvjetnici u I., protiv tuženika H. M. d.o.o. za izdavačku djelatnost, Z., OIB: …, zastupanog po A. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i P. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-628/2020-3 od 17. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Pn-201/2019 od 19. veljače 2020., na sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-628/2020-3 od 17. prosinca 2020., zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Je li sud u sporovima koji se vode radi naknade štete nastale objavom informacije dužan prilikom donošenja svoje odluke ispitati je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu, a u smislu čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i je li dosuđivanja pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju koji se time želi postići?“

Obrazloženje

1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-628/2020-3 od 17. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pn-201/2019 od 19. veljače 2020., a zbog dva pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Tužitelj na prijedlog nije odgovorio.

3. Prijedlog je dopušten.

4.1. Tuženik u svom prijedlogu ističe slijedeća pitanja:

„1) Je li sud u sporovima koji se vode radi naknade štete nastale objavom informacije dužan prilikom donošenja svoje odluke ispitati je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu, a u smislu čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i je li dosuđivanja pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju koji se time želi postići?

2) Treba li se pravična novčana naknada dosuđivati samo u iznimnim situacijama kada je povreda prava osobnosti izuzetno teška?“

4.2. Kao razlog važnosti prvog navedenog pitanja tuženik ukazuje na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Narodni list d.d. protiv Hrvatske od 8. studenoga 2018. (zahtjev broj 2782/12), ističući kako je podudarno pravno shvaćanje izraženo i u nizu drugih odluka toga suda, kao i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-964/17 i dr.). Kao razlog važnosti drugog navedenog pitanja ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-1356/2007 od 4. lipnja 2008. i dr., kao i da je to shvaćanje izraženo u praksi ostalih viših sudova u Republici Hrvatskoj, dok pobijana odluka nije donesena u skladu s navedenim pravnim shvaćanjima.

5. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je naznačeno pravno pitanje u izreci ovog rješenja važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Naime, pitanje se odnosi na obvezu provođenje testa nužnosti i testa razmjernosti prema načelnim stajalištima koja je, u svojim presudama koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja, utvrdio Europski sud za ljudska prava, a prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske (na odluke kojih sudova se poziva tuženik u prijedlogu), zbog čega bi trebalo preispitati sudsku praksu u ovakvim predmetima.

7. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. i 5. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da drugo naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To iz razloga što je to pitanje usko vezano za činjenice i specifične okolnosti ovog odnosno nekog drugog konkretnog spora.

Zagreb, 16. lipnja 2021.