- 1 -              Rev 554/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 554/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj tužitelja E. d.o.o. Z., OIB ... , kojeg zastupaju punomoćnici B. R. i T. K., odvjetnici u S., protiv tuženice Republike Hrvatske (ministarstvo ... ), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB ... , radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-615/13 od 6. ožujka 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-947/11 od 17. lipnja 2013., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice Republike Hrvatske, kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pi-947/11 od 17. lipnja 2013., suđeno je:

 

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime obračunatih kamata zbog zakašnjelog plaćanja iznos od 4.898,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. studenog 2006.g. do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. pa do isplate po stopi koja se odreduje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za osam postotnih poena, dok se za više zatraženih 15.041,89 kn tužbeni zahtjev tužitelja iz ovog osnova odbija kao neosnovan.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 741.259,30 kn sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

 

- na iznos od 198.710,82 kn od 5. svibnja 2005.g. do isplate,

- na iznos od 141.075,19 kn od 17. rujna 2005.g. do isplate,

- na iznos od 137.313,12 kn od 6. studenog 2005.g. do isplate,

- na iznos od 132.313,41 kn od 21. siječnja 2006.g. do isplate,

- na iznos od 123.549,77 kn od 2. srpnja 2006.g. do isplate,

-  na iznos od 8.296,99 kn od 14. rujna 2006.g. do isplate, 

 

a koje kamate na navedene iznose teku od dospijeća do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15% godišnje, a od I. siječnja 2008.g. pa do isplate po stopi koja se odreduje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za osam postotnih poena, dok se za više zatraženih 28.191,02 kn tužiteljev zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 118.185,06 kn.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja poslovni broj Gžx-615/13 od 6. ožujka 2014., povodom žalbe tuženice, odlučeno je:

 

„I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 4.898,00 kuna, s procesnom kamatom te u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 741.259,30 kuna s pripadajućim kamatama pobliže označenim u točki II. izreke prvostupanjske presude.

 

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. prvostupanjske presude, tako da se sudi:

 

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 88.176,08 kuna, dok se za više zatraženo i dosuđeno do iznosa od 118.185,06 kuna tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“

 

3. Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti ovu reviziju kao osnovanu te preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se žalba tuženice u cijelosti prihvaća kao osnovana te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

 

4. Odgovor na revizije nije podnesen.

 

5. Revizija tuženice nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) pobijana presuda ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Premet spora u ovoj parničnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa koji mu je trebao isplatiti F. ... s naslova Ugovora o sufinanciranju zapošljavanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 9. ožujka 2004. (dalje: Ugovor o sufinanciranju) sklopljenog između H. ... (dalje: HZZZ) koji je nastupao u ime i za račun F. ... (dalje: Fond) i J. ... d.o.o. kao pravnog prednika tužitelja (dalje: Poslodavac). Tim se Ugovorom o sufinanciranju Fond obvezao da će kroz 24 mjeseca posredstvom HZZZ-a, Područne službe S. sufinancirati Poslodavcu 70% iznosa bruto plaće radnika za prvih 12 mjeseci rada, a za slijedećih 12 mjeseci 50% tog iznosa i to za 22 osobe čiji su pobliži podaci označeni u čl. 1. Ugovora.

 

8.1. U bitnom, nakon što je prednik Poslodavca raskinuo ugovor s trojicom radnika Fond je obustavio sufinanciranje i za preostalih devetnaest radnika smatrajući da je volja stranaka bila da se Ugovor provodi samo za sve radnike – bez smanjivanja njihovog broja. Pitanje postojanja obveze financiranja preostalih radnika jest osnova spora među strankama u ovoj parnici jer tužitelj smatra da Ugovor nakon raskida ugovora o radu s trojicom radnika nije prestao u odnosu na preostale radnike.

 

8.2. Na temelju činjenica utvrđenih u ovoj parnici te primjenjujući pravila o tumačenju ugovora sudovi su zahtjev tužitelja prihvatili uz obrazloženje „(…) kako se članak 5. stavak 4. Ugovora o sufinanciranju mora tumačiti na način da ostaje ugovorna obveza na strani tuženika da isplati sufinancirani iznos za preostalih 19 radnika tužitelju“, pa s obzirom na to da „(…) je zaista tužitelj odnosno njegov prednik postupio suprotno Ugovoru o sufinanciranju, te raskinuo radni odnos s trojicom radnika, tužitelj nema pravo na sufinanciranje za 22 radnika, ali ima pravo na sufinanciranje za preostalih 19 radnika.“

 

9. U reviziji tuženice formalno je istaknut revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, obrazloženje revizije tuženice sadržajno se svodi na prigovore kojima se osporavaju zaključci i utvrđenja sudova u vezi s tumačenjem Ugovora, odnosno proizlazi da je tuženik nezadovoljan načinom na koji je sud protumačio odredbe koje su među strankama bile sporne.

 

10.1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u mnogim odlukama (primjerice, poslovni broj Rev 982/08-2 od 27. listopada 2010.) pitanje stvarnog sadržaja ugovora i stvarne volje stranaka ugovora činjenično je pitanje. Stoga revizijske tvrdnje kojima se osporavaju zaključci/tumačenja sudova u vezi sa sadržajem ugovora predstavljaju činjenične prigovore. O tim prigovorima, u smislu odredbe čl. 385. ZPP, u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati, odnosno ovaj sud nije ovlašten ispitivati njihovu eventualnu osnovanost.

 

10.2. U smislu navedenog, pravilna primjena materijalnog prava nije revizijskim navodima dovedena u pitanje.

 

11.1. S obzirom na to da je sud prvog stupnja vrlo razložno iznio činjenice relevantne za ovaj spor, kao i razloge zbog kojih nisu osnovani prigovori tuženice, to u odnosu na sve ostale činjenice i okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude. Ovo stoga što je odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovome sudu da se u slučaju kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, pozove na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske odluke. U tom je slučaju dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti i odluku na koju se poziva (čl. 396.a st. 2. ZPP).

 

11.2. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-947/11 od 17. lipnja 2013.

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 396.a ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 16. lipnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.