Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
Poslovni broj: 120 Povrv-2776/19-17
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ireni Šafar kao sucu
pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijaliste Bernarde Šuman, u
pravnoj stvari tužitelja Vodovod i odvodnja Ž. C. V. d.o.o. za pružanje vodnih usluga, N. V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. V., odvjetniku u O. d. V. i P. d.o.o. u R., protiv tuženika Lj. O., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. L., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. svibnja 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u
prisutnosti tuženika, 16. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o
ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-6951/19 od
25. travnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dio glavnice u
iznosu od 487,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama koja teče na pojedine iznose
kako slijedi;
- 37,50 kn počevši od 17. travnja 2018. do isplate, - 37,50 kn počevši od 16. svibnja 2018. do isplate, - 37,50 kn počevši od 16. lipnja 2018. do isplate,
- 37,50 kn počevši od 21. srpnja 2018. do isplate,
- 37,50 kn počevši od 17. kolovoza 2018. do isplate, - 37,50 kn počevši od 18. rujna 2018. do isplate,
- 37,50 kn počevši od 16. listopada 2018. do isplate, - 37,50 kn počevši od 16. studenog 2018. do isplate, - 37,50 kn počevši od 18. prosinca 2018. do isplate, - 37,50 kn počevši od 16. siječnja 2019. do isplate,
- 37,50 kn počevši od 16. veljače 2019. do isplate, - 37,50 kn počevši od 16. ožujka 2019. do isplate,
- 37,50kn počevši od 16. travnja 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na
stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.
Poslovni broj: 120 Povrv-2776/19-17
II Djelomično se ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika u Zagrebu Mladena Ježeka poslovni broj Ovrv-6951/19 od dana 25. travnja
2019. godine u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.726,02
kuna i u dijelu u kojem je tuženik naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog
postupka u iznosu od 253,00 kuna te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od
341,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od16. lipnja 2021. pa do isplate,
po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 24. travnja 2019. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Mladenu
Ježeku u Zagrebu, sada tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 2.213,52 kn na
ime neplaćenih računa dospjelih u razdoblju od 31. ožujka 2018. do 31. ožujka 2019.,
za nekretninu na adresi N. V. Tužitelj uz glavnicu potražuje
troškove ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana
donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Javni bilježnik je temeljem navedenog ovršnog
prijedloga dana 25. travnja 2019. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-6951/19.
2. Tuženik je podnio pravovremeni prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je
osporava da bi ovršenik, ovdje tuženik, bio dužan platiti ovrhovoditelju, ovdje tužitelju
iznos koji je predmet pobijenog rješenja o ovrsi. Izvadak iz poslovne knjige -
financijska kartica na dan 17. travnja 2019. na temelju kojih je doneseno rješenje o
ovrsi tuženik osporava u cijelosti kao nevjerodostojan.
3. Slijedom navedenoga, sud je temeljem odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona
(Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ) stavio izvan
snage rješenje o ovrsi i ukinuo provedene ovršne radnje, te je određeno da će se
postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da vodomjer koji se nalazi u apartmanu
tuženika i koji je ugrađen 1990. ne zadovoljava uvjete iz čl. 20 Općih i tehničkih
uvjeta jer nije dostupan tužitelju za očitavanje stanja brojila, a tuženik nije prihvatio
ponudu tužitelja da mu se ugradi sekundarni vodomjer u skladu s Općim i tehničkim
uvjetima. U konkretnom slučaju tuženikov apartman se nalazi u zgradi u kojoj su svi
ostali vlasnici apartmana, osim tuženika, naknadno ugradili sekundarne vodomjere.
5. Tuženik je tijekom postupka istaknuo da su svi apartmani u N. V.
imali ugrađeni svaki posebno vodomjer. Tužitelj nikada od 1992. godine nije priznao
ugrađene vodomjere stanarima i nije obračunavao po ugrađenim vodomjerima.
Tužitelj je 2013. godine organizirao ugradnju novih digitalnih vodomjera, svi stanari ili
vlasnici apartmana su se složili osim tuženika koji je sam pismeno tražio da se prizna
ugrađeni vodomjer koji već postoji od 1992. i tražio da se obračun vrši po ugrađenom
vodomjeru, te smatra da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.
6. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo sve po strankama predložene
dokaze i to izvršio uvid u financijsku karticu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na dan
17. travnja 2019. (list 6 spisa), račune ( list 27-39 spisa), izvadak iz zemljišne knjige
(list 40-50 spisa), Odluku o izmjeni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga
(list 51-52 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga (list 53-55 spisa), Cjenik (list 56-65
spisa), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga javne odvodnje (list 66-81
spisa), Odluku o odvodnji otpadnih voda na području Grada N. V. ( list 82-
Poslovni broj: 120 Povrv-2776/19-17
87 spisa), Odluku o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, KTD
Vodovod Ž. d.o.o. ( list 88-102 spisa), Odluku o priključenju na komunalne
vodne građevine ( list 103-114 spisa).
7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
8. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, te vjerodostojnost financijske kartice sa stanjem na dan 17. travnja 2019.
9. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Crikvenici, zemljišno-knjižni odjel
Novi Vinodolski, vidljivo je da je tuženik vlasnik nekretnine označene kao k.č. …,
zk.ul. …, k.o. N. i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom: ETAŽNO
VLASNIŠTVO (E-39), Garsonijera tip "S4" sa spremištem D2, stubište 1, prizemlje,
stan broj 2, koja se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje s blagovaonom, kupaonice,
balkona ukupne površine 32,40 m2.
10. Iz Odluka i Cjenika tužitelja utvrđeno je da se fiksni dio osnovne cijene
obračunava u iznosu od 30,00 kuna mjesečno uvećano za PDV 25%, dok se cijena
vode, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda, naknada za razvoj i
naknada za razvoj odvodnje obračunavaju po volumenu utrošene vode po
propisanim koeficijentima.
11. Odreda čl. 51. st. 5. Općih i tehničkih uvjeta propisuje da se potrošnja vode
obračunava tako da se količina isporučenih vodnih usluga na glavnom vodomjeru
raspodjeljuje na način da se korisnicima koji imaju sekundarne vodomjere
obračunava usluga prema očitanom stanju, a razlika koja nastane između očitanog
stanja na glavnom vodomjeru i zbroju stanja na sekundarnim vodomjerima se
raspodjeljuje razmjerno na preostale korisnike vodnih usluga koji nemaju ugrađene
vodomjere prema broju tih stambenih jedinica.
12. Nadalje, predmetna komunalna usluga smatra se javnom uslugom prema
odredbi članka 24. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07,
79/09, 78/12) pa se prodaja takve usluge potrošačima mora obračunavati prema
stvarnoj potrošnji kada to priroda javne usluge dopušta, dok bi drugačije tumačenje i
naplata tuženiku usluge tužitelja bez obračuna stvarne potrošnje bilo protivno načelu
jednake vrijednosti davanja iz članka 15. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 35/05, 41/08, 89/14 dalje ZOO) kao i načelu savjesnosti i poštenja iz
odredbe članka 12. istog zakona. Tuženik je dužan plaćati predmetnu uslugu u
stvarno pruženom opsegu uvećanu za vrijednost fiksnog dijela osnovne cijene, koji
iznosi 30,00 kuna uvećano za PDV.
13. Budući tužitelj nije dokazao visinu stvarno pružene usluge u tom je dijelu
tužbeni zahtjev valjalo odbiti, dok je tuženiku valjalo naložiti isplatu vrijednosti fiksnog
dijela osnovne cijene, koji iznosi 30,00 kuna uvećano za porez na dodanu vrijednost,
dakle 37,50 kuna, za svaki pojedini utuženi mjesec, koje dospijeće je utvrđeno
razmatranjem priloženih računa i financijske kartice.
14. Obzirom tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je podmirio
potraživanje tužitelja u odnosu na fiksni dio naknade, to ga je valjalo, u smislu
odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a koji propisuje da dužnik koji zakasni s
ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, obvezati na
isplatu predmetnog potraživanja s zateznim kamatama od dana dospijeća svakog
pojedinog potraživanja do isplate. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na
odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.
15. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na
mjesečne iznose od 37,50 kuna sa zateznom kamatom od dana iza dana dospijeća
svakog pojedinog potraživanja, u ukupnom iznosu od 487,50 kn, dok je u preostalom
djelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti budući tužitelj nije dokazao visinu istog sukladno
Poslovni broj: 120 Povrv-2776/19-17
obvezi iz članka 219. ZPP, sve temeljem odredbe članka 451. stavak 3. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 dalje ZPP), slijedom čega je
odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.
16. U odnosu na prigovor tuženika kojem isti osporava vjerodostojnost financijske
kartice ( list 6 spisa), valja istaknuti da je odredbom članka 31. OZ-a propisano da su
vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna
isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava, isprava
koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom kao i obračun kamata.
Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da je vjerodostojna isprava podobna za
ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme
ispunjenja novčane obveze. Sud je pregledom dokumentacije koja je priložena
prijedlogu za ovrhu utvrdio da ista udovoljava traženim pretpostavkama i tako
predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o
računovodstvu ("Narodne novine" broj 146/05) kao i članka 31. OZ-a, te je prigovor
tuženika cijenjen kao neosnovan.
17. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi,
nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na
ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s
odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku,
te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155.
ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne
novine" broj 148/09, 142/12, nadalje: Tarifa). Naime, stav je Vrhovnog suda
Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda
Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova
održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o
osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u
odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o
osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u
tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od
donošenja prvostupanjske presude.". Slijedom navedenoga, tužitelju je priznat trošak
javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kn, prema članku 6. Pravilnika o
nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne
novine" broj: 8/11 i 114/12), te trošak pristupa na ročište održano dana 7. srpnja
2020. i 3. svibnja 2021. svaki od 25 bodova prema Tbr.9/1, trošak sastava podneska
od 16. lipnja 2020 i 24. kolovoza 2020. svaki od 25 bodova temeljem Tbr. 8/1, što uz
trošak PDV-a od 25% prema Tbr. 42. odvjetničke tarife ukupno iznosi 1.250,00 kn.
Tužitelju je priznat i trošak sudske pristoje na tužbu u iznosu od 100,00 kn i sudske
pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, pa je tužitelju ukupno dosuđen trošak
parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 kn, što uz primjenu koeficijenta tužiteljevog
uspjeha u sporu od 22% ukupno iznosi 341,00 kako to stoji u toč. III. izreke. Odluka o
zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 30. OZ-a te su tužitelju na dosuđeni
trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do
isplate.
18. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak u ukupnoj visini od 253,00 kn, a koji se
odnosi na trošak dvije javnobilježničke dostave u iznosu od 30,00 kn i materijalni
trošak u iznosu od 30,00 kn, koji trošak tužitelj nije dokazao, te predvidive troškove,
koji se prvenstveno odnose na troškove pribave klauzule ovršnosti javnobilježničke
Poslovni broj: 120 Povrv-2776/19-17
nagrade za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti obzirom ista nije izdana, pa
je odlučeno kao u točki II izreke presude.
U Zagrebu 16. lipnja 2021.
Sudac Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana
primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem
ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 100,00 kn 2. Tuženiku po punomoćniku
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.