- 1 -              Revr 652/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: Revr 652/2018-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Igora Periša člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G., R., OIB ... , koju zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., protiv tuženika O. d.o.o., S., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-410/2017-2 od 19. travnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-279/2015-42 od 29. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-410/2017-2 od 19. travnja 2018. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženika O. d.o.o. S., OIB: ... , koji je odlukom o otkazu od 20. veljače 2012. godine zbog gospodarskih razloga otkazao tužiteljici M. G., R., OIB: ... ugovor o radu zaključen 01. prosinca 2007. godine, te da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove radnog mjesta čistačice – spremačice na farmi muznih krava u I. ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi sa mjestom rada u I., kao i da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (slovima:dvijetisućepetstokuna), sve u roku od 8 (osam) dana.

 

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn (slovima:dvijetisućepetstokuna).

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 6.100,00 kn (slovima:šesttisućastokuna).“

 

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„Žalba tuženika se prihvaća i preinačava presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-279/2015-42 od 29. kolovoza 2017. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke tako da sada glasi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženika O. ... d.o.o. S., OIB: ... , koji je odlukom o otkazu od 20. veljače 2012. godine zbog gospodarskih razloga otkazao tužiteljici M. G., R., OIB: ... ugovor o radu zaključen 01. prosinca 2007. godine, te da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove radnog mjesta čistačice – spremačice na farmi muznih krava u I. ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi sa mjestom rada u I., kao i da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (slovima:dvijetisućepetstokuna), sve u roku od 8 (osam) dana.“

Nalaže se tužiteljici M. G. iz R., OIB ... da tuženiku O. d.o.o. S., OIB: ... plati trošak postupka u iznosu od 5.600,00 kn, uroku od osam dana.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnoga prava te je predložio da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu od 20. veljače 2012. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da tuženik vrati tužiteljicu na poslove radnog mjesta čistačice – spremačice na farmi muznih krava u I. ili drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu s njezinom stručnom spremom.

 

8. Prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim nakon što je utvrdio:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod prednika tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2007.,

 

- da je bila zaposlena na radnom mjestu čistačice – spremačice s mjestom rada na farmi muznih krava u I.,

 

- da je pravni prednik tuženika ranijom Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. svibnja 2008. tužiteljici otkazao ugovor o radu, za koju odluku je pravomoćnom presudom utvrđeno da je nedopuštena,

 

- da je pravni prednik tuženika morao tužiteljicu vratiti na iste poslove, odnosno da joj radni odnos nije prestao,

 

- da je tuženik Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline od 2. siječnja 2011. prenio ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom na sebe te je tužiteljicu pozvao na rad 13. veljače 2012., na koji poziv se tužiteljica odazvala,

 

- da je tuženik ubrzo nakon povratka tužiteljice na rad, tj. 20. veljače 2012., donio pobijanu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga,

 

- da iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je ta odluka donijeta zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova, odnosno bitnog smanjenja opsega poslova na radnom mjestu, nepostojanja mogućnosti da se tužiteljici ponude drugi poslovi, a nedostatak poslova na radnom mjestu tužiteljice da je uzrokovan činjenicom da je tuženik u cilju racionalizacije poslovanja i smanjenja troškova u svojoj djelatnosti napravio tehnološka poboljšanja koja znače puno manje fizičkog rada te da tužiteljica za vrijeme rada kod tuženika nije ništa učinila za stjecanje dodatnih vještina koje bi joj bile korisne za rad kod poslodavca, kako bi tuženik bio u mogućnosti rasporediti tužiteljicu na neko drugo radno mjesto.

 

9. S obzirom na to da je među strankama bilo sporno postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz te mogućnost zapošljavanja tužiteljice na drugim poslovima, prvostupanjski sud je zaključio da nije dopušten otkaz ugovora o radu jer tuženik nije naveo zbog čega ne može obrazovati ili osposobiti tužiteljicu za rad na nekim drugim poslovima, odnosno koje su to okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od njega da obrazuje ili osposobi tužiteljicu za rad na nekim drugim poslovima. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je naveo da tuženik prilikom donošenja pobijane odluke o otkazu nije poštivao odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/2009, 61/2011, 82/2012, dalje: ZR) u vezi s čl. 107. st. 4 ZR.

 

10. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti s obrazloženjem da je autonomno pravo poslodavca ostaviti na radu radnike za koje očekuje da će ostvariti bolje rezultate rada s obzirom na stručnu spremu i dotadašnji rad, da poslodavac odlučuje kako će organizirati posao te ima li potrebe za obavljanjem određenog posla. Nadalje, drugostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu nije koristio nedopušteni kriterij, već je obrazložio da tužiteljica nema drugih stečenih vještina koje bi bile korisne za daljnji rad kod tuženika te da tužiteljica nije dokazala da je kod tuženika bilo upražnjenih radnih mjesta na kojima bi ona mogla raditi sa svojom stručnom spremom i s obzirom na to da je ranije obavljala poslove spremačice i čistačice.

 

11. Tužiteljica u reviziji između ostalog navodi da drugostupanjski sud ignorira činjenicu da je tuženik dan prije navodnog donošenja odluke o racionalizaciji zapošljavao nove radnike zbog povećanog obima posla, što dokazuje da je odluka o racionalizaciji fiktivna i sačinjena samo za potrebe ovog spora. Tuženik je zaposlio pet novih NKV radnika na radnom mjestu u govedarstvu, dok je dan nakon toga donio odluku o racionalizaciji troškova poslovanja. Tužiteljica u reviziji osporava navod drugostupanjskog suda da se „procjena tuženika da se tužiteljica kao nekvalificirana radnica ne može osposobiti za rad na novim uređajima napredne tehnologije ne može dovoditi u pitanje“ s obzirom na činjenicu da je tuženik zapošljavao nove NKV radnike na radnom mjestu u govedarstvu. S obzirom na to da se radi o NKV radnicima sa završenom osnovnom školom, tužiteljica smatra kako je evidentno da za obavljanje poslova kod tuženika nije potrebno nikakvo stručno znanje o „visokim tehnologijama“. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra kako drugostupanjski sud nije savjesno i brižljivo cijenio sve dokaze koji prileže u spisu te na taj način ukazuje da je isti u pobijanoj presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

 

12. Osnovano tužiteljica ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP prilikom ocjene da se tužiteljicu nije moglo zaposliti na drugom radnom mjestu, uzevši u obzir činjenicu da je tuženik na radnom mjestu u govedarstvu zapošljavao NKV radnike sa završenom osnovnom školom. Naime, tužiteljica je i tijekom postupka navodila da je kod tuženika mogla obavljati poslove u govedarstvu s obzirom na to da je tuženik na istim poslovima zapošljavao NKV radnike.

 

13. Odredbom čl. 8. ZPP propisano je da sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. U predmetnom slučaju drugostupanjski sud nije ocijenio od kakvog je značenja okolnost da tuženik nije provjeravao tužiteljičina znanja na poslovima u govedarstvu, iako je imao potrebu za zapošljavanjem radnika upravo na tim poslovima, a na kojima je zaposlio nove radnike istog obrazovanja kao i tužiteljica. Iako je tužiteljica radila na poslovima čistačice, postavlja se logično pitanje zašto ista nije mogla biti osposobljena za rad na poslovima u govedarstvu ako su navedene poslove obavljali NKV radnici sa završenom osnovnom školom. S obzirom da drugostupanjski sud nije utvrdio gore navedenu činjenicu, isti nije mogao ni pravilno primijeniti odredbu čl. 107. st. 4. ZR prema kojoj je poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

 

14. Opisanim postupanjem drugostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će donijeti novu odluku vodeći računa o pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u ovoj odluci i utvrđenom činjeničnom stanju.

 

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 16. lipnja 2021.

 

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.