1              Poslovni broj: 3 UsI-297/2021-6

Poslovni broj: 3 UsI-297/2021-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Ž. M. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik S. N., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. Š. & S. N., O. protiv tuženika Odbora za državnu službu, Palmotićeva 5, Zagreb, 16. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/21-01/88, URBROJ: 566-01/14-21-2 od 28. siječnja 2021. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-112-02/20-05/79, URBROJ: 511-01-157-20-10 od 30. prosinca 2020.

              II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1.   Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/21-01/88, URBROJ: 566-01/14-21-2 od 28. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-112-02/20-05/79, URBROJ: 511-01-157-20-10 od 30. prosinca 2020. kojim je odbijen zahtjev za premještajem Ž. M., policijskog službenika za obradu kriminaliteta Policijske postaje Vukovar, Policijske uprave vukovarsko-srijemske.
2.   Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je obrazloženje tuženika kako ga se ne može premjestiti u drugu policijsku upravu jer postoji potreba za njegovim radom u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj protivno odredbama Zakona o policiji, posebice odredbi članka 16. Smatra da iz navedene odredbe proizlazi da tužitelj kao policijski službenik ima pravo na napredovanje premještajem, a da bi se to pravo ostvarilo, potrebno je da postoji slobodno radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi. Dodaje da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj postoji 12 slobodnih radnih mjesta, a nakon njegovog zahtjeva za premještaj, na slobodno radno mjesto linijskog inspektora za krvne delikte primljen je V. V. iz Policijske postaje Z. Stoga se može zaključiti da nesporno postoji slobodno radno mjesto u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj koje odgovara stručnoj spremi tužitelja, a u takvoj situaciji se ne može osporavati pravo tužitelja na premještaj činjenicom da postoji potreba za njegovim radom na radnom mjestu na kojem trenutno radi jer bi takvo tumačenje bilo protivno općim načelima o mogućnosti napredovanja policijskih službenika. Nadalje, stajališta je da obrazloženje tuženika da tužitelj nema prednost pri zapošljavanju kao hrvatski branitelj prilikom zahtjeva za premještaj, nego samo kod popunjavanja slobodnih radnih mjesta temeljem internog oglasa, predstavlja povredu prava hrvatskih branitelja iz Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kao i povredu odredbi Zakona o policiji (članak 70.). Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.
3.   Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, smatra potrebnim istaknuti da institut premještaja službenika na njegov vlastiti zahtjev predstavlja mogućnost za premještaj službenika u slučaju kada unutar sistematizacije radnih mjesta prvostupanjskog tijela postoji predviđeno i slobodno radno mjesto, kao i potreba službe za popunjavanjem tog radnog mjesta, a pri tome prvostupanjsko tijelo odlučuje ovisno o razlozima na kojima državni službenik temelji svoj zahtjev i slobodnom radnom mjestu na koje se službenik može premjestiti. Pored toga, obzirom da tužitelj u tužbi ističe i pravo na napredovanje kroz premještaj, skreće pozornost na pravnu prirodu odredbi o napredovanju službenika koje nemaju obligatorni karakter u smislu da bi ispunjavanjem formalnih uvjeta službenik morao rasporediti na više radno mjesto unutar iste kategorije ili prijeći u višu kategoriju radnih mjesta već se, uz ispunjenje prethodno navedenog, konačna odluka temelji na slobodnoj procjeni čelnika tijela. Tome u prilog govori i sudska praksa izražena u presudi Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 6 UsI-630/14-11. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4.   Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17., nastavno: ZUS) Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.   Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu. Dana 9. lipnja 2021. održana je rasprava na koju je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je u spis predao zahtjev za suglasnost za premještaj od 20. kolovoza 2019. i zahtjev za premještaj od 11. studenoga 2020., a na koje je načelnik Policijske uprave vukovarsko-srijemske dao suglasnost. Također se pozvao na odredbu članka 101. stavka 1. točke f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji koja prednost pri zapošljavanju i popunjavanju slobodnih radnih mjesta daje hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Dodao je da je na radnom mjestu linijskog inspektora za krvne delikte u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj zaposlen V. V. iz Policijske uprave zagrebačke, a nema niti status hrvatskog branitelja. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.
6.   Odredbom članka 68. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) propisano je da se policijskog službenika premješta na osobni zahtjev ili po potrebi službe, na neodređeno vrijeme (trajni premještaj) ili određeno vrijeme (privremeni premještaj).
7.   Prema odredbi članka 70. Zakona o policiji, Ministarstvo je dužno najmanje dva puta godišnje objaviti popis slobodnih radnih mjesta, radi popune tih radnih mjesta premještajem na osobni zahtjev na neodređeno vrijeme iz članka 68. ovoga Zakona (stavak 1.). Zamolbu za premještaj policijski službenik podnosi u roku od 15 dana od dana objave popisa (stavak 2.). Odabir kandidata za premještaj obavlja povjerenstvo, koje imenuje ministar (stavak 3.). O zamolbi iz stavka 2. ovoga članka odlučuje se u roku od 30 dana od dana objave popisa (stavak 4.). Način objave popisa slobodnih radnih mjesta, sastav i način rada povjerenstva propisat će ministar pravilnikom (stavak 5.).
8.   Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 29. kolovoza 2019. podnio zahtjev za premještaj u Policijsku upravu osječko-baranjsku u kojem navodi da je 15. siječnja 2007. premješten iz Policijske uprave osječko-baranjske u Policijsku upravu vukovarsko-srijemsku, uz dogovor da će se nakon godine dana vratiti na rad u Policijsku upravu osječko-baranjsku. Kako je prošlo više od 12 godina i kako svaki dan putuje na relaciji Osijek-Vukovar- Osijek ili Osijek-Vinkovci-Osijek, a postoje slobodna radna mjesta u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, predlaže premještaj. Također je u zahtjevu napomenuo da ima status hrvatskog branitelja.
9.   Prvostupanjsko tijelo izvršilo je uvid u kadrovsku evidenciju i utvrdilo da je tužitelj zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova od 2. kolovoza 1999., u osobnom zvanju policijski inspektor, ima visoku stručnu spremu, prijavljeno prebivalište u O. te da je raspoređen na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Policijskoj postaji Vukovar.
10. Nadalje, rješenjem o premještaju Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01-53-083708/1-2006 od 10. siječnja 2007. tužitelj je na temelju osobnog zahtjeva s danom 15. siječnja 2007. trajno premješten iz Policijske uprave osječko-baranjske u Policijsku upravu vukovarsko-srijemsku.
11. Prvostupanjsko tijelo razmotrilo je potrebu službe u odnosu na policijsku upravu u kojoj je tužitelj raspoređen i u odnosu na policijsku upravu u koju tužitelj traži premještaj te je ocijenilo da u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj postoji potreba za policijskim službenicima u liniji rada kriminalističke policije, istaknulo je broj sistematiziranih radnih mjesta i nepopunjenih radnih mjesta u obje policijske uprave te je ukazalo da u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj ima službenika sa visokom stručnom spremom raspoređenih na radna mjesta srednje ili više stručne spreme te ukoliko postoji potreba popunjavanja radnih mjesta visoke stručne spreme ista se mogu popuniti službenicima iz navedene policijske uprave. Osim toga, ocijenilo je da troškovi prijevoza, obzirom da tužitelj ostvaruje naknadu putnih troškova, nisu opravdani razlog za premještaj.
12. Imajući u vidu razloge na kojima tužitelj temelji zahtjev i potrebe službe, prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 30. prosinca 2020. odbilo zahtjev za premještaj tužitelja, navodeći da ne postoji potreba službe za premještajem tužitelja u Policijsku upravu osječko-baranjsku, već upravo suprotno, prvostupanjsko tijelo ocjenjuje da postoji potreba za policijskim službenicima u liniji rada kriminalističke policije u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, u kojoj je raspoređen tužitelj. Osim toga, prvostupanjsko tijelo obrazlaže da činjenica što tužitelj svakodnevno putuje na posao i s posla na relaciji Osijek-Vukovar, za što ostvaruje pravo na naknadu putnih troškova, nije opravdan razlog za premještaj.
13. Odbijajući žalbu tužitelja, tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja u bitnome navodi da je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da ne postoje potrebe službe za premještajem tužitelja u Policijsku upravu osječko-baranjsku pa je slijedom toga osnovano odbilo zahtjev tužitelja.
14. Uzimajući u obzir navedeno, kao i mjerodavne odredbe Zakona o policiji, ovaj Sud prihvaća pravno shvaćanje tuženika da institut premještaja službenika na njegov vlastiti zahtjev predstavlja mogućnost za premještaj službenika u slučaju kada unutar sistematizacije radnih mjesta prvostupanjskog tijela postoji predviđeno i slobodno radno mjesto, kao i potreba službe za popunjavanjem tog radnog mjesta, a pri tome prvostupanjsko tijelo odlučuje ovisno o razlozima na kojima državni službenik temelji svoj zahtjev i slobodnom radnom mjestu na koje se službenik može premjestiti.
15. Obzirom da je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da ne postoje potrebe službe za premještajem tužitelja u Policijsku upravu osječko-baranjsku, već upravo suprotno, postoji potreba za policijskim službenicima u liniji rada kriminalističke policije u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, u kojoj je raspoređen tužitelj, imalo je osnove odbiti predmetni zahtjev tužitelja, dok se u postupku premještaja ne odlučuje o napredovanju službenika niti je obveza premjestiti tužitelja na radno mjesto više složenosti poslova. Osim toga, navodi tužbe u svezi raspoređivanja ostalih policijskih službenika ne mogu biti predmet razmatranja u ovom upravnom sporu te stoga isti nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom predmetu.
16. Nadalje, tužitelj smatra da kao hrvatski branitelj ima prednost pri zapošljavanju i popunjavanju  slobodnih radnih mjesta.
17. Odredbom članka 101. stavka 1. točke f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19.) propisano je da su tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme službenika i namještenika temeljem javnog natječaja i prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme temeljem oglasa dati prednost pod jednakim uvjetima nezaposlenom prema sljedećem redoslijedu: ….. e) dragovoljcu iz Domovinskog rata, f) hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata redoslijedom od duljeg prema kraćem vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da prednost iz stavka 1. ovoga članka mogu ostvariti i zaposlene osobe iz stavka 1. ovoga članka ako su zaposlene na poslovima koji ne odgovaraju njihovoj stručnoj spremi, dok su prema stavku 3. istog članka, tijela iz stavka 1. ovoga članka obvezna i prilikom popunjavanja slobodnog radnog mjesta temeljem internog oglasa dati prednost pod jednakim uvjetima zaposlenim osobama iz stavka 1. ovoga članka prema redoslijedu određenom stavkom 1. ovoga članka ako ispunjavaju sve propisane uvjete za slobodno radno mjesto.
18. Kao što pravilno navodi i tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, prednost s osnova naslova hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata primjenjiva je u postupku zapošljavanja, odnosno u postupku popunjavanja slobodnih radnih mjesta temeljem internog oglasa, a ne u postupku rješavanja po zahtjevu tužitelja za premještaj.
19. Stoga Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim pa su neosnovani i ne utječu na drukčiju odluku suprotni tužbeni navodi niti prigovori tužitelja izneseni tijekom ovoga spora te je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u izreci ove presude.

U Osijeku 16. lipnja 2021.

       Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).