1                            Broj: Ppž-4717/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Siniše Senjanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.O., zbog prekršaja iz čl. 231. st. 1. i 10. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega od 23. studenog 2020., broj 511-22-05/05-3-272-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2021.,

p r e s u d i o    j e

I.              Odbija se prigovor okr. I.O. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. I.O. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. I.O. da je, na način činjenično opisan u t. 1.) izreci, počinio prekršaj iz čl. 231. st. 1. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna, a na način činjenično opisan u t. 2.) izreke prekršaj iz čl. 289. st. 1. i 4. istog Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna pa je okrivljeniku, na temelju čl. 39. Prekršajnog naloga, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 11.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju četiri mjeseca.

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. I.O. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i to samo u odnosu na izrečenu novčanu kaznu te zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, s prijedlogom da se prigovor prihvati.

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4.              Prigovor nije osnovan.             

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6.              Okrivljenik u prigovoru navodi da prekršaj u potpunosti priznaje i izražava žaljenje zbog počinjenog, moli za smanjenje ili potpuno ukidanje novčane kazne, jer je nezaposlen više od godine dana. Predlaže da se novčana kazna zamijeni povećanjem duljine trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom na osam mjeseci, umjesto četiri, koliko mu je izrečeno prekršajnim nalogom. Ističe da od počinjenja ovog prekršaja nije upravljao vozilom, a povećanje zaštitne mjere umjesto novčane kazne bi ga udaljilo od upravljanja vozilom na još dulji period.

7.              Razmotrivši odluku o utvrđenim odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdilo mjere kazne primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

7.1.              Prije svega, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. Ivan Obrovac nije učinio pa su navodi prigovora o njegovom lošem imovnom stanju u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.

7.2.              Nadalje, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u t. 1.) izreke prekršajnog naloga, okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u visini zakonom propisanog apsolutnog (fiksnog) iznosa, dok mu je za prekršaj za koji je proglašen krivim u t. 2.) izreke utvrđena, prije svega blaža vrsta kazne, a osim toga i novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma (zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana). Cijeneći da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, da okrivljenik ni na koji način nije potkrijepio svoje navode o lošem imovnom stanju, a što je bio dužan učiniti, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, niti bi se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona mogla postići blažim kažnjavanjem.

7.3.              U odnosu na okrivljenikov prijedlog da se izrečena novčana kazna zamijeni s duljim trajanjem zaštitne mjere, treba navesti da za takvu mogućnost nema nikakve zakonske osnove. Naime, novčana kazna i zaštitna mjera su dvije potpuno različite vrste prekršajnopravne sankcije i imaju različitu zakonom propisanu svrhu izricanja, zbog čega ovaj prijedlog okrivljenika nije osnovan.

8.              Odluku o troškovima prekršajnog postupka, okrivljenik, očigledno, pobija identičnim navodima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. Međutim, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, vrlo je blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, prema podacima u spisu ne proizlazi da je okrivljenik lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanjem okrivljenikovog prigovora.

10.              Iz razloga navedenih u obrazloženju odluke o troškovima, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na plaćanje troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna. Navedena odluka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

Zagreb, 16. lipnja 2021.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Požega u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.