Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
Posl. br. Povrv-19/2020-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor, u pravnoj stvari tužitelja A. B. d.o.o., P., I. 2/d, OIB, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva R. i kolege j.t.d., P. P., M. G. 1, protiv tuženika V. K., vl. privatne ordinacije dentalne medicine P., V. 1a, OIB, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja L. S. i tuženika, dana 16. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Đ. P. posl. br. Ovrv-14/2019 od 13. veljače 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.681,95 kuna (tritisućešesto osamdesetjednu kunu i devedesetpet lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2017. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana.
II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Đ. P. posl. br. Ovrv-14/2019 od 13. veljače 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 919,12 kuna sa zateznim kamatama koja teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 756,88 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 1.807,80 kuna (tisućuosamstosedam kuna i osamdeset lipa) u roku osam dana.
IV. U preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka se odbija.
Obrazloženje
1. Povodom prijedloga tužitelja javni bilježnik Đ. P. iz P. donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-14/2019 od 13. veljače 2019. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 3.681,95 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2017. do isplate, nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 919,12 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2019. i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu 756,88 kuna sa zateznim kamatama koje teku od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha.
2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor u kojem je naveo da je tužitelj ispostavio račun za troškove radova na vozilu koje je u tom trenutku bilo predmet leasinga (E. L.) i samim time pod punim kasko osiguranjem za bilo kakvu štetu na vozilu. Tužitelj, koji je također bio i prodavatelj i redoviti serviser tog vozila, u svojoj praksi (pogrešno provedenoj) je imao redovitu proceduru da rastavi potrebne oštećene dijelove i onda to verificira kod osiguravajuće kuće. Tužitelj je vjerojatno promijenio sve pronađene oštećene dijelove pod procedurom unutar koje polica osiguranja normalno pokriva štetu na svim oštećenim dijelovima, međutim uslijed nekvalitetne komunikacije između tužitelja i osiguravajuće kuće, dogodilo se to da je osiguravajuća kuća djelomično priznala štetu, a ono što nije priznala prebacili su na samog klijenta i to bez saznanja i privole klijenta.
3. Trgovački sud u Pazinu je rješenjem posl. br. Povrv-195/2019-2 od 10. lipnja 2019. predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom pogledu su ukinute sve provedene radnje (t. I. tog rješenja), te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga (t. II. tog rješenja).
4. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 3. veljače 2021. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora. Naveo je da je tuženik dana 11. kolovoza 2014., odnosno prije prijave štete od osiguravajućeg društva C. osiguranje d.d. koja se naknadno prijavila 3. listopada 2014., došao kod tužitelja u servis te je utvrđeno da je kvar u prednjem desnom ležaju kotača i da su oštećeni naplatak, guma i PVC zaštita prednjeg branika (šteta br.: 62-AK-1518-2014). Naručeni su dijelovi i odmah je zamijenjen najhitniji komad (ležaj kotača). Tuženik je uz uzastopne pozive odbijao doći na popravak cijelog vozila jer nije u mogućnosti te se javio tek kada je napravio još jednu štetu (šteta br.: 62-AK-38157-2016) i zatražio cjelokupni popravak za štete iz 2014. i 2016. Tužitelj je na to pristao jer su mu na stanju ostali dijelovi za tuženika iz 2014. Tuženik je došao na popravak i popravljene su mu obje štete, pa je zatražen naknadni izvid iz strane osiguranja za ležaj kotača koji je zamijenjen 2014. C. osiguranje d.d. je taj zahtjev nažalost odbio jer je prošlo previše vremena od dana prijave, a radi se o kvaru koji je mogao nastati u bilo koje vrijeme. Kako C. osiguranje d.d. nije priznala taj rezervni dio, tužitelj je bio primoran ležaj kotača fakturirati tuženiku, a za ostatak priznate štete je napravljen račun prema E. L..
5. Tuženik je u nastavku postupka naveo da osporava da bi on bio obveznik podmirenja utuženog računa s obzirom da je automobil bio pod kasko osiguranjem,
pa je te troškove trebala podmiriti osiguravajuća kuća. Osim toga, kada šteta ne bi bila priznata od strane osiguravajuće kuće, tada bi te troškove trebao snositi tužitelj koji je dobavljač automobila i odgovara za ispravnost svih dijelova. Automobil je kupljen krajem 2013., pa je u vrijeme nastanka štete i dalje bio pod tvorničkom garancijom. Netočan je navod tužitelja iz podneska od 3. veljače 2021. u kojem je navedeno da mu je 11. kolovoza 2014. zamijenjen najhitniji komad (ležaj kotača) budući da su mu 2014. zamijenjeni samo felga, guma i pokrov što je i vidljivo iz izvida štete od 30. listopada 2014.
6. U dokaznom postupku pročitani su račun za RN br. 559-0001-65 od 30. siječnja 2017. (str. 5 i 28), otvorene stavke računa (str. 6), narudžba - radni nalog (str. 29), izlist e-mailova (str. 30-31), izvid štete (str. 32), primka br. 14540001 od 11. kolovoza 2014. (str. 33) i dopis P. uprave, P. P., I. P. - P. od 19. travnja 2021. (str. 44) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka F. B. (str. 45-47).
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.681,95 kuna po računu br. 590001-65 od 30. siječnja 2017. za promjenu ležaja kotača na vozilu marke M., registracijske oznake P.-788-P.. Uvidom u navedeni račun utvrđeno je da su na tom računu obračunati iznosi na ime potrebnog materijala (ležaj kotača, vanjska manžetna i sprej za čišćenje) i na ime usluge zamjene prednjeg desnog ležaja i prednje desne vanjske manžetne.
9. Sporno je da li je utuženi iznos na ime popravka vozila koje je nesporno popravljeno dužan podmiriti tuženik.
10. Iz dopisa P. uprave, P. ureda P., I. P. - P. od 19. travnja 2021. proizlazi da tuženik po tom računu nije koristio pravo na odbitak pretporeza.
11. Uvidom u izvid štete br. 62-AK-15180/2014 od 30. listopada 2014., a koji je sačinjen od strane osiguravajućeg društva C. osiguranje d.d., utvrđeno je da je predmetno vozilo u vlasništvu trgovačkog društva E. & S. S.-L. d.o.o., da je vozilo proizvedeno 2014. te da je na vozilu nastala šteta zbog koje je bilo potrebno zamijeniti pokrov prednjeg branika, naplatak i gumu, a popraviti optiku.
12. Iz izlista e-mailova proizlazi da je tuženik u poruci od 7. studenog 2016. zamolio da mu se, prilikom popravka nove štete, popravi i prethodna šteta koja je bila na istom vozilu.
13. Uvidom u radni nalog br. 002368-16/8234 utvrđeno je da su od strane tuženika naručeni radovi odnosno popravak prednjeg dijela vozila po šteti iz 2016. te po šteti iz 2014.
14. Na primki br. 1454-0001 od 11. kolovoza 2014. navedeno je da je tužitelj od dobavljača M. M. C. d.o.o. zaprimio na skladište, među ostalim, i ležaj kotača.
15. Na sporne okolnosti izveden je dokaz saslušanjem svjedoka F. B., djelatnika trgovačkog društva B. d.o.o. (sestrinskog društva tužitelja) koji je u vrijeme nastanka štete na predmetnom vozilu radio kao voditelj autolakirnice.
15. 1. On je u svom iskazu naveo da je tuženik 2014. prijavio štetu na kotaču i prednjem dijelu vozila osiguravajućem društvu C. osiguranju d.d. Nakon prijave štete tuženik je došao kod njih u servis i oni su, i prije nego su dobili izvid štete, naručili sve ono što je bilo nužno da bi vozilo bilo sigurno. 2014. su na vozilu zamijenili gumu i naplatak, a ležaj su zamijenili tek 2016. Auto se moglo normalno voziti i bez ležaja kotača, ali se tada pri vožnji čuje neugodan zvuk. Prilikom izvida štete od strane osiguratelja ne može se zamijetiti šteta na ležaju budući da se ta šteta ne može zamijetiti samo pregledom bez korištenja odgovarajuće dijagnostike. Dvije plastike branika i ležaj kotača čekali su kod njih u skladištu sve do 2016. kada im se tuženik ponovno obratio. Štetu na ležaju utvrdili su njihovi mehaničari još 2014. kada je i naručen ležaj kotača za vozilo tuženika. U razdoblju od 2014. do 2016. nekoliko puta su zvali tuženika, a misli da su mu poslali i e-mail, kako bi došao promijeniti ležaj kotača jer im ti dijelovi bez veze čekaju na stanju. U trenutku kada je zamijenjena guma i naplatak nisu zamijenili ležaj kotača jer ga još nisu imali na skladištu, ali je on sam očekivao da će tuženik doći čim prije kako bi to zamijenio. Tuženik je došao tek 2016. kada mu je nastala druga šteta na vozilu i tada mu je popravljena nova šteta i zamijenjen ležaj kotača koji je oštećen još prilikom štete iz 2014. Osiguravajućem društvu su pokušali prijaviti i tu štetu iz 2014., međutim bezuspješno budući da je proteklo veće vremensko razdoblje. Uobičajeno je da prije nego ispostave račun popravka kontaktiraju osiguravajuću kuću kod koje je vozilo osigurano, a u konkretnom slučaju štetu vezanu za ležaj kotača, budući se radi o šteti još iz 2014., nisu priznali. Štetu na vozilu koja nije utvrđena izvidom štete od strane djelatnika osiguravajućeg društva prijavljuju oni i tu su štetu trebali prijaviti čim su ju utvrdili, ali nema zapreke da tu štetu prijavi i tuženik. U pravilu je njihova praksa da takvu štetu oni prijavljuju jer je njima vozilo dano na popravak. Vlasnik vozila je leasing kuća i svi računi za popravak štete koja je priznata su ispostavili na ime leasing društva, a samo račun koji je predmet ovog postupka, a koji nije priznat od strane osiguravajućeg društva, su ispostavili na ime tuženika kao korisnika leasinga. To su učinili iz razloga jer tu štetu osiguravajuća kuća nije priznala. Sve stavke na računu koji je ispostavljen tuženiku odnose se na zamjenu ležaja kotača odnosno na saniranje štete iz 2014. i na tom računu nije navedena nijedna usluga ili materijal vezana za štetu iz 2016. Cijene navedene na računu uobičajene su cijene materijala i rada za promjenu ležaja kotača. U vrijeme nastanka prve štete vozilo je bilo pod garancijom, ali navedena šteta nikako ne može biti pod garancijom budući da se ne radi o šteti koja je nastala zbog određene mane u proizvodnji vozila već o šteti uzrokovane ljudskim faktorom. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju oštećena guma, felga i ležaj, radi se o udarcu vozila o nešto.
15. 2. Iskaz svjedoka je u cijelosti ocijenjen istinitim jer je iskazivao sukladno ispravama u spisu i na objektivan i uvjerljiv način. Da je svjedok iskazivao istinito ukazuje i činjenica da u svom iskazu nije pokušao otkloniti odgovornost tužitelja za pojedine propuste, pa je tako naveo da je uobičajeno da štetu osiguravajućem društvu prijavljuje tužitelj i to u trenutku kada utvrdi da je šteta nastala.
16. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tuženiku na vozilu marke M. 6, a koje je u vlasništvu leasing društva, 2014. nastala šteta na
prednjem dijelu vozila. Tada je na vozilu oštećen naplatak i guma što je utvrdilo osiguravajuće društvo kod kojeg je vozilo osigurano te ležaj kotača što je utvrdio tužitelj odgovarajućom dijagnostikom kada je tuženik 2014. došao kod njega u servis. Tada je na vozilu promijenjena guma i naplatak, a ležaj kotača je, suprotno navodima tužitelja iz podneska od 3. veljače 2021., zamijenjen tek 2016. kada se tuženik obratio tužitelju vezano za novu štetu na vozilu koja je nastala 2016. Ležaj kotača je naručen još 2014., ali ga tuženik, unatoč pozivima od strane tužitelja, nije došao u zamijeniti. S obzirom na to da je šteta na ležaju kotača prijavljena tek 2016. osiguravajuće društvo nije priznalo tu štetu, pa je tužitelj račun za popravak vozila ispostavio tuženiku koji je popravak i naručio.
16. 1. Iz primke od 11. kolovoza 2014. koju je u spis dostavio tužitelj, a posebno uzimajući u obzir da je na izvidu štete navedeno da je šteta nastala 3. listopada 2014., ne može se sa sigurnošću utvrditi da se radi o ležaju kotača koji je bio potreban za popravak predmetnog vozila. Međutim, tuženik u tijeku postupka nije osporio navode tužitelja da je ležaj kotača naručen još 2014. i da ga je tužitelj vezano za to u nekoliko navrata i kontaktirao, već samo navod tužitelja da mu je tada ležaj i zamijenjen. U odnosu na navedene okolnosti iskazivao je svjedok F. B. koji je i u tom dijelu iskazivao na uvjerljiv i logičan način. Nije životno uvjerljivo da bi tuženik dvije godine pokušavao dokazati da mu je nastala šteta na ležaju kotača, pa da je to uspio tek kad mu je nastala nova šteta na vozilu, a kako je naveo na ročištu od 20. svibnja 2021.
17. Prema čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
17. 1. S obzirom na to da je tužitelj nesporno izvršio popravak vozila koji popravak je naručio tuženik, upravo je tuženik tužitelju dužan za navedeno platiti naknadu odnosno utuženi iznos koji se odnosi na materijal i rad potreban za zamjenu ležaja kotača. Tuženik u tijeku postupka nije dostavio ugovor o leasingu koji je kao primatelj leasinga sklopio s trgovačkim društvom E. & S. S.-L. d.o.o., kao ni ugovor o kasko osiguranju sklopljenim s trgovačkim društvom C. osiguranje d. d., pa se nisu mogli utvrditi uvjeti koje su ugovorili, a vezano za popravak štete na vozilu. Stoga nije dokazao da bi popravak vozila trebalo platiti leasing društvo kao vlasnik vozila niti da je osiguravajuća kuća navedenu štetu trebala naknaditi. Pritom valja naglasiti da u odnosu na navedeno teret dokaza nije mogao biti na tužitelju budući da tužitelj nije ugovorna strana tih ugovora, pa mu ni ne mora biti poznato tko je dužan naknaditi štetu čiji je popravak naručio tuženik. Tuženik, u slučaju da smatra da je tu štetu morao podmiriti trgovačko društvo E. & S. S.-L. d.o.o. ili trgovačko društvo C. osiguranje d. d., može od njih potraživati naknadu i taj se njihov odnos ne tiče tužitelja.
17. 2. Propust tužitelja da prijavi štetu 2014. kada ju je i utvrdio, a kakva je njegova uobičajena praksa, ne oslobađa tuženika njegove obveze. Štetu je mogao i trebao prijaviti i tuženik, a pogotovo uzimajući u obzir da je i prije nego je dobio izvid štete od strane osiguravajućeg društva bio u servisu tužitelja i znao koji dio vozila je oštećen. Osim toga, treba cijeniti i činjenicu da se tuženik nije odazivao na višekratne
pozive tužitelja da dođe zamijeniti ležaj kotača, a da je to učinio šteta bi bila priznata i do ovog spora ne bi ni došlo.
17. 3. Nisu osnovani ni navodi tuženika da je štetu trebao naknaditi tužitelj budući da je vozilo bilo pod garancijom budući da se predmetna šteta ne odnosi na određenu manu na vozilu, već se šteta nesporno odnosi na udarac vozila koji je uzrokovan ljudskim faktorom.
17. 4. Prema čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu te odgovara za njezino ispunjenje. Na temelju čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate čija se stopa u ovom slučaju određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena.
18. Slijedom navedenog, a u skladu s čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku: ZPP) održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Đ. P. posl. br. Ovrv-14/2019 od 13. veljače 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 3.681,95 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2017. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena (t. I. izreke).
19. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog i ovršnog postupka.
19. 1. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka, pa je iz tog razloga ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je valjalo odlučiti o zatraženim troškovima u prijedlogu za ovrhu (t. II. izreke).
19. 2. Tužitelj je na ime ovršnog troška zatražio 1.676,00 kuna (nastali trošak 919,12 kuna te predvidivi trošak 756,88 kuna), a na ime parničnih troškova, za sastav podneska od 3. veljače 2021. te za zastupanje na ročištima od 19. ožujka 2021. i 20. svibnja 2021. po 625,00 kuna za svaku radnju.
19. 3. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove. S obzirom na to da je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi parnične troškove.
19. 4. Troškovi zastupanja kod sastava prijedloga za ovrhu te za zastupanje na ročištima su opravdani i pravilno obračunati osim za zastupanje na ročištu održanom 19. ožujka 2021. Na tom ročištu se nisu izvodili dokazi, niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, pa naknada prema tar. br. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, u nastavku OT) iznosi 312,50 kuna. Tužitelju nije priznata nagrada na ime sastava podneska od 3. veljače 2021. budući da je navode
iz tog podneska mogao istaknuti na ročištima za koje mu je priznat trošak zastupanja, pa sastav tog podneska nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a. Tužitelju pripada i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 200,00 kuna odmjerene prema tar. br. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12) i trošak dostave u iznosu 45,30 kuna. Zahtjev za naknadu preostalog troška koji se odnosi na naknadu paušalnih troškova odvjetnika nije osnovan jer tužitelj nije dostavio dokaze da mu je taj trošak i nastao. Tužitelju nije priznat ni predvidivi ovršni trošak budući da mu on nije ni nastao, kao ni PDV na troškove dostave jer prema čl. 8. Pravilnika javni bilježnik ima pravo zaračunati porez na dodanu vrijednost isključivo na nagradu, a ne i na troškove.
19. 5. Prema tome opravdani tužiteljevi troškovi iznose 1.807,80 kuna.
19. 6. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 1.807,80 kuna, dok je odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.
U Pazinu dana 16. lipnja 2021.
Sutkinja
Marija Grubor, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku od osam dana od dana dostave presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19).
DNA:
1. tužitelj p. p., 2. tuženik.