1                            Broj: Ppž-4665/2021

 

                                

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Siniše Senjanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.K., zbog prekršaja iz čl. 282. st. 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, PP Makarska od 25. veljače 2021., broj 511-12-29/05-1-86-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              U povodu prigovora okr. A.K. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), u izrečenu novčanu kaznu u iznosu 10.000,00 (desettisuća) kuna, vrijeme lišenja slobode 25. i 26. veljače 2021. uračunava kao 600,00 (šesto) kuna novčane kazne pa je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 9.400,00 (devettisućačetiristo) kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po primitku ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

II.              Odbija se prigovor okr. A.K. kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

III.              Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. A.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.             

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. A.K. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 282. st. 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 50,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.K. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

 

6.              Međutim, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i tako utvrdio povredu iz čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona, jer prvostupanjsko tijelo, u izrečenu ukupnu novčanu kaznu, nije uračunalo vrijeme lišenja slobode okrivljenika. Time je prvostupanjsko tijelo, u smislu odredbe čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedilo materijalno prekršajno pravo.

 

6.1.              Naime, prema podacima u spisu (Naredba o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva), okr. A.K. je bio lišen slobode 25. i 26. veljače 2021.

 

6.2.              Odredbom čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je:

„(1) Vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.

(2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne s jednim danom zatvora.“

 

6.3.              Citiranom zakonskom odredbom jasno je navedeno da se u izrečenu kaznu uračunava svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem, a to znači i vrijeme smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva. U ovom predmetu je nedvojbeno da je okrivljenik bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, dakle lišen slobode, 25. i 26. veljače 2021., znači dva dana, a to je 600,00 kuna sukladno čl. 40. st. 2. Prekršajnog zakona. Stoga je, u izrečenu novčanu kaznu, lišenje slobode trebalo uračunati kao 600,00 kuna, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

7.              Okrivljenik u prigovoru ističe da ne osporava prekršajni nalog, ali da izrečenu novčanu kaznu ne može platiti jer je nezaposlen, ističe da pripada u skupinu mladih vozača pa moli da se uzme u obzir i njegovo neiskustvo u postupanju s automobilom i ovakvim policijskim zahtjevima te ističe da do sada nije imao prometnih prekršaja. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, navodi da će mu ista pogoršati obavljanje obaveza, jer živi na većoj udaljenosti od grada Splita pa mu je vozilo potrebno najviše zbog prijevoza do grada, kako njega osobno tako i njegove obitelji.

 

8.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

8.1.              Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa je očigledno da mu je, prije svega, izrečena blaža vrsta propisane kazne, a osim toga i najniža zakonom propisana novčana kazna za predmetni prekršaj. Po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja izrazito težak oblik kršenja prometnih propisa i s time povezanim izuzetno velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, a niti ih okrivljenik ističe u prigovoru, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Pritom se napominje da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (student, lošeg imovnog stanja), što okr. Ante Kalaš nije učinio pa su navodi prigovora u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.

 

9.              Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Inkriminirano ponašanje okrivljenika je takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je primjena zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

9.1.              Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za obavljanje svakodnevnih obiteljskih obveza nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri. Dapače, ovaj sud smatra da su navedene okolnosti bile razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.

 

10.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

 

11.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio nesposoban za rad ili lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

12.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 18. lipnja 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Makarska u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.