- 1 -              Rev 790/2016-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 790/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj tužiteljice B. B. iz K., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u K., protiv tuženika I. V. iz V., kojeg zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1398/2014-7 od 25. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1120/09-57 od 9. travnja 2014., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika I. V., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1120/09-57 od 9. travnja 2014., suđeno je:

 

„Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 324.113,08 kn sa zateznom kamatom  tekućom od 31. srpnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do isplate po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 38.003,92 kn, u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja poslovni broj Gž-1398/2014-7 od 25. veljače 2015., povodom žalbe tuženika, odlučeno je:

 

„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1120/09-57 od 9. travnja 2014. godine, u odluci o glavnoj potvrđuje.

 

II. Preinačava se odluka o trošku postupka sadržana u presudi Općinskog suda u  Karlovcu poslovni broj P-1120/09-57 od 9. travnja 2014. godine na način da se nalaže tuženiku I. V. iz V., naknaditi B. B. iz K., trošak ovog parničnog postupka u iznosu 25.753,92 kn, u roku 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troška sastava žalbe.“

 

3. Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivajući se na odredbu čl. 382 st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude na način da se odbije zahtjev tužiteljice u cijelosti i da ju se obveže na naknadu parničnih troškova tuženiku.

 

4. Odgovor na revizije nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6.1. Prethodno treba navesti kako u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) stranke protiv drugostupanjske presude mogu podnijeti reviziju pod pretpostavkom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP).

 

6.2. Predmet ove parnice je zahtjev za isplatom  novčanog iznosa od 324.113,08 kn, koji predstavlja i vrijednost revizijom pobijanog dijela presude, pa s obzirom na to vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi zakonom propisani vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije u iznosu od 200.000,00 kn.

 

6.3. Zbog navedenog je u ovoj parnici dopuštena (redovna) revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija), pa je (izvanredna) revizija tuženika utemeljena na odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP uzeta u razmatranje (kao redovna), sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP i pobijana preuda ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Revizija tuženika formalno sadrži pitanje kojim se prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Međutim, revizija tuženika sadržajno se svodi na prigovore utvrđenom činjeničnom stanju.

 

8.1. Premet spora u ovoj parničnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 324.113,08 kn koji predstavlja, u bitnom, razliku cijene ostvarene prodajom stana tužiteljice i iznosa kojeg mu je dugovala za prethodno provedenu kupnju tog istog stana.

 

8.2. Sudovi su zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvatili nakon što su u postupku utvrdili da su stranke sklopile pred javnim bilježnikom ugovor o posudbi kojim je tuženik posudio tužiteljici iznos od 50,000,00 EUR, o čemu je sastavljena posebna izjava koja je ovjerena kod Javnog bilježnika M. A. 11. ožujka 2008., pod brojem OV-5045/2008, te da je tužiteljica izdala tuženiku punomoć kojom ga je ovlastila na poduzimanje svih poslova u vezi s prodajom stana.

 

8.3. Međutim, sudovi utvrđuju da se poslovni odnos između stranaka odvijao na temelju usmenog dogovora u kojem je tužiteljica od tvrtke K. ... d.o.o. K. kupila stan koji je imala na korištenju (dvosobni stan u K.,) za kupovninu u iznosu od 22.592,50 EUR koju je umjesto nje uplatio tuženik. Nakon toga je tuženik (kao punomoćnik) taj stan prodao Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama za sporazumno utvrđenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 515.569,00 kn. Iznos cijene ostvarene prodajom tuženik nije predao tužiteljici jer je tvrdio da ga je ona ovlastila zadržati ga na ime posuđenih 50.000,00 EUR i naknade za učinjene usluge. Stoga su sudovi, u bitnom, zaključili da je tuženik neosnovano zadržao iznos koji prelazi iznos uplaćen za kupnju stana u ime tužiteljice, troškove te primjereni iznos naknade u posredovanju i obvezali ga vratiti ostatak od 324.113,08 kn.

 

9. U reviziji tuženik osporava način na koji su sudovi utvrdili i kvalificirali međusobni odnos stranaka te prava i obveze koje su za njih iz tog odnosa nastale. Ovi (jedini) revizijski navodi predstavljaju činjenične prigovore.

 

10. S obzirom na to da u činjeničnim utvrđenjima sudova ovaj revizijski sud ne nalazi ikakvih protivnosti materijalnim dokazima u spisu i/ili zapisnicima o provedenim dokazima saslušanjem svjedoka i stranaka, navodi revizije (kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze i utvrdio odlučne činjenice) su prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke jer ih u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati (čl. 385. ZPP).

 

11. Na temelju utvrđenih činjenica sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su obvezali tuženika na isplatu neosnovano zadržanog iznosa. Naime, prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, stjecanje bez osnove definira se kao prelazak nečije imovine (ili njezinog dijela), pod čime se razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, u imovinu druge osobe bez osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. U tom slučaju obogaćena strana, odnosno stjecatelj, dužan je vratiti imovinu, odnosno, koristi od izvršene radnje.

 

12. Kako ovaj sud u povodu revizije može ispitati pobijanu drugostupanjsku odluku samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), to pravilna primjena materijalnog prava u pobijanim odlukama nije revizijskim navodima dovedena u pitanje.

 

13. Slijedom svega izloženog je valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

 

Zagreb, 16. lipnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.