- 1 -              Rev-x 969/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 969/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. Š. iz K., OIB: … i II. tužitelja V. Š. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv I. tuženika H.-O. d.o.o., E. K., OIB: … i II. tuženika Č. d.o.o. K., K., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1057/16-2 od 5. srpnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4096/01 od 21. travnja 2016., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Tuženi su dužni tužiteljima solidarno na ime naknade štete isplatiti iznos od 350.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i solidarno naknaditi im prouzročeni parnični trošak postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od dana presuđenja pa do isplate."“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4096/01 od 21. travnja 2016. godine.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

 

3.1. Tužitelji su u izvanrednoj reviziji naznačili pravna pitanja koja glase:

 

„1. Da li u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/11), fotoelaborat i zapisnik o uviđaju predstavljaju javne isprave koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje?

 

2. Da li u slučaju objektivne odgovornosti za štetu u smislu i odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 173 i 174 ZOO-a (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01) uzročnost se predmnijeva?

 

3. Da li je u slučaju objektivne odgovornosti za štetu, štetnik dužan dokazati razloge koji ga oslobađaju odgovornosti?“

 

3.2. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja revident se pozvao na odluke ovog suda poslovni broj Rev-1093/05 od 22. prosinca 2005. i Rev-504/1992 od 2. lipnja 1992.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. S obzirom na to da tužitelji tužbenim zahtjevom potražuju solidarnu isplatu 350.000,00 kuna, podnesena revizija udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost redovne revizije prema vrijednosnom kriteriju iz čl. čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, čime reviziju tužitelja valja ispitati u okvirima odredbi čl. 392.a ZPP-a.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju su pretrpjeli uslijed požara kojim je djelomično zahvaćena šuma u njihovom vlasništvu, a za koju štetu smatraju solidarno odgovornim I. tuženika kao vlasnika dalekovoda na kojem je došlo do požara zbog iskrenja električnih vodiča i II. tuženika imajući u vidu da se dalekovod nalazio na zemljištu na kojem se nalazilo smetište koje nije odgovarajuće sanirano.

 

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je 20. kolovoza 2000. oko 15,15 sati došlo do iskrenja električnih vodiča na dalekovodu „G. R. 2“, a kao razlog iskrenja navodi se visoka vanjska temperatura zbog koje je došlo do rastegnuća kabla koji je popustio i dodirnuo kabel električnog vodiča, nakon čega je došlo do iskrenja i zapaljenja tri električna kabla koje sprovode električnu energiju u području ciglane W. I. d.d., a od gorućeg električnog kabla došlo je do zapaljenja suhe trave ispod stupa,

 

- da je očevid započeo u 19,00 sati, a završen u 20,00 sati; mjesto događaja je bilo osigurano po djelatniku I. Policijske postaje Karlovac te izmijenjeno na način da su djelatnici Javne vatrogasne postrojbe K. gasili požar, a da je objekt vršenja očevida bio metalni stup dalekovoda; da je konstatirano stanje na predmetnom stupu dalekovoda i da se ispod istog između betonskih nosača nalazio pepeo i nagorjelo trnje promjera 3x3m, a oko stupa u širini od 50 m uočeni su tragovi radnih strojeva (zapisnik o očevidu od 20. kolovoza 2000.),

 

- da je prilikom očevida bila prisutna M. P., inspektorica za zaštitu od požara, koja je utvrdila da se požar nije proširio na okolno područje i da je zbog iskrenja izgorjela trava oko stupa,

 

- da iz iskaza svjedoka J. K., djelatnika E. koji je došao na lice mjesta, proizlazi da je tinjalo smeće i trava na udaljenosti 20-30 m od stupa i da požara u šumi tada nije bilo,

 

- da je vatrogasna postrojba stigla na mjesto događaja u 15,22 sata i završila intervenciju u 20,44 sata, a zadržala se na osiguranju požarišta do 21. kolovoza 2000. u 01,00 sati; da se radilo o požaru na električnom stupu i o požaru na otvorenom prostoru gdje su gorjele nakupine smeća na otvorenoj površini te da je dolaskom na mjesto požara zatečen požar stupa dalekovoda i požar trave oko 500 m2 i smeća; da je gašen stup dalekovoda prahom, gašena je trava i smeće; da je stavljen požar pod kontrolu u 18,37 sati, a potom je i ugašen (izvješće o vatrogasnoj intervenciji od 21. kolovoza 2000.),

 

- da je ovlaštena službena osoba I. Policijske postaje K. V. S. sastavio zapisnik o očevidu, a 16. listopada 2000. sastavio je i službene bilješke o utvrđenom stanju prilikom očevida u šumi tužitelja kada je utvrdio da je u šumi tužitelja izgorjelo nisko raslinje i da je na hrastovima nagorjela kora na visini do 1 m od tla,

 

- da mu se sredinom rujna 2000. obratio I. tužitelj koji ga je obavijestio o šteti izazvanoj požarom u njegovoj šumi te ga je izvijestio da je razgovarao s nekim ljudima koji rade u C. koji su mu rekli da je požar u šumi izbio nakon što se zapalio stup dalekovoda kraj njegove šume,

 

- da je I. tužitelj u listopadu 2000. obavio razgovor u nadležnoj policijskoj postaji na temelju kojeg je policijski službenik V. S. dana 16. listopada 2000. pregledao šumu i konstatirao izgorjela stabla hrastova.

 

Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da se nigdje u dokumentaciji o vatrogasnoj intervenciji i zapisniku o očevidu izrijekom ne spominje da bi požar zahvatio, osim trave i smeća, i obližnju šumu, a navedeno ne proizlazi niti iz fotodokumentacije očevida. Da predmetnim požarom nije bila obuhvaćena šuma proizlazi i iz iskaza inspektorice zaštite od požara nadležne Policijske postaje K. te iskaza J. K. koji je bio prisutan na licu mjesta kada je rađen očevid, a u svom iskazu i II. tužitelj navodi da je saznao da je požar više puta bio u njihovoj šumi. Iskaz služene osobe V. S. da je dana 20. kolovoza 2000. nakon izbijanja požara na dalekovodu požar izbio i u šumi, prvostupanjski sud nije prihvatio uz obrazloženje da nije razvidno temeljem kojih saznanja je takav zaključak donio navedeni policijski djelatnik budući da isti nema uporište u provedenom dokaznom postupku. Prvostupanjski sud stoga zaključuje o nepostojanju uzročno-posljedične veze između predmetnog požara na stupu dalekovoda koji se dogodio 20. kolovoza 2000. i štete u vidu izgorjelih hrastovih stabala u šumi koja je vlasništvu tužitelja (koja šteta je utvrđena u šumi tužitelja dva mjeseca nakon štetnog događaja od strane djelatnika Policijske postaje K.), posljedično čemu odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

 

9. Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom žalbe tužitelja, potvrdio prvostupanjsku presudu prihvativši navedena utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda, dodavši da se o odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju ne može raspravljati budući da se štetni događaj ne može povezati sa štetom koja je nastala u šumi tužitelja.

 

10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

11. Tužitelji sadržajem revizije iznose navode kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznose drukčije činjenične zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

12. Tužitelji nadalje sadržajem revizijskih navoda ističu i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da stup dalekovoda predstavlja opasnu stvar, slijedom čega I. tuženik odgovara po principu objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju, a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (čl. 154. st. 2. i čl. 173. i 174. ZOO-a - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01).

 

12.1. Polazeći od činjenice da do štete nije došlo u vezi s opasnom stvari (kao opće pretpostavke sudjelovanja opasne stvari u šteti za primjenu kriterija objektivne odgovornosti) na koju se poziva tužitelj (stup dalekovoda pod naponom kao opasna stvar), a koja se u revizijskom stupnju ne može pobijati (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), to samim time ne dolazi do predmnijeve uzročnosti, slijedom čega nisu osnovani revizijski navodi izneseni u tom pravcu. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. Pored navedenog, uslijed drugačijeg činjeničnog utvrđenja u ovom predmetu, ne može se govoriti o nepodudarnom pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda u odnosu na odluke na koje se poziva revident u reviziji - u kojim predmetima je utvrđeno da je požar bio uzrokovan oštećenjem vanjskog elektro kabla (Rev-1093/05 od 22. prosinca 2005.) odnosno neispravnosti elektroinstalacija (Rev-504/1992 od 2. lipnja 1992.).

 

14. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 16. lipnja 2021.