1              Poslovni broj: Gž-601/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Parać Garma kao predsjednice vijeća, Antuna Dominka kao člana vijeća i suca izvjestitelja i suca mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja 1. J. Š., OIB, P., i 2. P. G., OIB … P., oba zastupani po punomoćnici M. B. P., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu – Građansko-upravni odjel u Zadru, Braće Vranjanin 8, , radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru br. 16 P-239/2019-16 od 24. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.) Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj 16 P-239/2019-16 od 24. veljače 2021. godine.

 

II.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak podnošenja odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.1.) Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj 16 P-239/2019-16 od 24. veljače 2021. godine utvrđeno je da su tužitelji J. Š. iz P. i P. G. iz P., stekli pravo vlasništva dijela nekretnine oznake čest.zem.940/10 k.o. P., putem svojih prednika i diobom suvlasničke zajednice nekretnina, dok su njihovi prednici vlasništvo stekli razrješenjem agrarnih odnosa temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa na području D. i H. i to tužitelj J. Š. dio čest. zem. 940/10, k.o. P., koji je na skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja s fotodokumentacijom stalnog sudskog vještaka geodetske struke N. K. iz prosinca 2020. godine, koja čini sastavni dio ove presude, označen likom i slovima A-B-C-D-E-H-A površine 4246 m2, a tužitelj P. G. dio iste nekretnine koji je na skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja s fotodokumentacijom stalnog sudskog vještaka geodetske struke N. K. iz prosinca 2020. godine, koja čini sastavni dio ove presude, označen likom i slovima E-F-G-H-E površine 1511 m2, te su ovlašteni tužitelji temeljem ove presude, u zemljišnoj knjizi ishoditi upis prava vlasništva navedenih nekretnina, po izvršenoj parcelaciji u staroj izmjeri, te u novoj izmjeri za k.o. P. na česticama koje odgovaraju po obliku i površini ranije opisanima i oznake čest.br.2022 za cijelo u korist J. Š. i oznake čest.br.1992 za cijelu u korist P. G..

 

1.2.) Rješenjem istog suda odlučeno je o troškovima parničnog postupka tako da je tuženoj Republici Hrvatskoj naloženo da tužiteljima J. Š. iz P., i P. G. iz P., u iznosu od 21.725,00 kuna.

 

2.) Protiv navedene presude i rješenja žalbu izjavljuje tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijane odluke ukine i odbije tužbeni zahtjev.

 

3.) U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju sve žalbene navode i predlažu da nadležni drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu i pobijano rješenje.

 

4.) Žalba nije osnovana.

 

5.1.) Predmet spora u ovoj parnici je utvrđenje stjecanja prava vlasništva tužitelja na fizički određenim dijelovima čest.zem.940/10 u k.o. P., a prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

 

-da je čest.zem.940/10 pašnjak ukupne površine 32975 m2, upisana u zemljišnoj knjizi u zk.ul.br.1092, k.o. P., kao vlasništvo tužene Republike Hrvatske;

 

-da je predmetna čest.zem.940/10 formirana 1940. godine cijepanjem čest.zem.940/1 ukupne površine od 46.490 m2, te je prenesena u zk.ul.br.1092 iz zk.ul.br.208 k.o. P.;

 

-da je navedene nekretnina prije II. svjetskog rata bila u vlasništvu veleposjednika B. C., čiji upis vlasništva datira još od 1896. godine, i da je na istoj, na osnovi zaključka Agr.386/31 zabilježena agrarna prijava Š. M.,pok.N. (pravni prednik tužitelja);

 

-da je M. Š. predmetnu nekretninu posjedovao još prije II. svjetskog rata temeljem agrarnog (težačkog) odnosa prema vlasniku – veleposjedniku B. C., kojem je za korištenje plaćao naknadu,

 

-da je M. Š. i nakon II. svjetskog rata istu nastavio posjedovati i uživati kao njen vlasnik, što mu nitko nikada nije osporavao, a nakon njegove smrti sa mirnim nesmetanim posjedovanjem su nastavili njegovi nasljednici (supruga i djeca);

 

-da je Š. M., sin N., rođen 1903. godine, otac tužitelja J. Š. i djed tužitelja P. G., i da je on umro 1970. godine;

 

-da su rješenjem o nasljeđivanju O-506/70 od 25.08.1971. godine kao nasljednici M. Š. proglašeni supruga A. Š., i djeca M. G. (majka tužitelja P. G.), J. Š. (tužitelj), N. Š. i M. R.;

 

-da su rješenjem o nasljeđivanju O-511/87 od 19.08.1987. godine kao nasljednici A. Š. proglašeni, kao njena djeca, G. M., V. L., N. Š., J. Š. i M. R.;

 

-da su nasljednici M. Š. i A. Š. 1988. godine zaključili ugovor o diobi naslijeđenih nekretnina, a među istima i o diobi čest.zem.940/10, tako da je ista podijeljena između G. M. (majka tužitelja P. G.), N. Š. i J. Š. (tužitelj), i to na jednake dijelove (svakome po 1/3);

 

-da su rješenjem o nasljeđivanju O-1667/2010 od 11.04.2011. godine nasljednicima umrle M. G. proglašeni tužitelj P. G. u 1/3 dijela i M. G. u 2/3 dijela čiji dio je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekla kćerka (sestra tužitelja P. G.) M. D.;

 

-da su nakon smrti M. G. njegovi nasljednici i nasljednici prethodno umrle M. G., i to P. G. i M. D., dana 29.10.2013. godine izvršili diobu suvlasničke zajednice naslijeđenih nekretnina tako da je svakome pripao fizički određeni dio čest.zem.940/10;

 

-da je u parnici vođenoj u spisu predmeta P-917/2017 donesena pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je M. D. stekla vlasništvo točno fizički određenog dijela čest.zem.940/10, koji joj je pripao temeljem nasljedstva i sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice sa bratom P. G.;

 

-da je u istoj parnici pravomoćnom presudom utvrđeno da je N. Š. stekao vlasništvo točno fizički određenog dijela čest.zem.940/10, koji mu je pripao temeljem nasljedstva i sporazuma o diobi sa tužiteljem J. Š. i sestrom M. G.;

 

-da se temeljem navedenih dioba tužitelj J. Š. nalazi u isključivom posjedu dijela čest.zem.940/10 u površini od 4.246 m2, oblika određenog slovima A-B-C-D-E--H-A, koji dio u postupku preoblikovanja zemljišne knjige odgovara čest.zem.2022 za cijelo;

 

-da se temeljem navedenih dioba tužitelj P. G. nalazi u isključivom posjedu dijela čest.zem.940/10 u površini od 1511 m2, oblika određenog slovima E-F-G-H-E, koji dio u postupku preoblikovanja zemljišne knjige odgovara čest.zem.1992 za cijelo.

 

5.2.) Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je pravni prednik tužitelja M. Š. pok.N. – otac tužitelja J. Š. i djed tužitelja P. G., vlasništvo predmetnih nekretnina, koje su predstavljale agrarnu zemlju, kao njihov obrađivač, stekao 1946. godine na izvorni način stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. od 20. studenog 1946. godine ( Narodne novine broj 138/46., i 111/47. – dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa), a od njega tužitelji nasljeđivanjem i fizičkom diobom. Stoga postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjuje u cijelosti osnovanim pa ga pobijanom presudom u cijelosti i prihvaća.

 

6.) U žalbi protiv navedene odluke tuženik u bitnome ističe da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega da ju nije moguće ispitati; da presuda ne sadrži razloge o ispunjenju pretpostavki za stjecanje vlasništva temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. godine – a napose da je zahtjev za ukidanje agrarnih odnosa podnesen pravovremeno, tj. najkasnije do 31. prosinca 1947. godine; da tužitelji nisu predočili agrarne odluke kojima je njihovom predniku dodijeljena predmetna nekretnina a u spisu nema niti dokaza da je bilo tko od tužitelja ili njihovih prednika bio obrađivač spornih nekretnina. Zbog svega navedenog smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje a i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

7.) Naprijed navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene i to zbog razloga koji će biti izneseni u nastavku obrazloženja ove odluke.

 

8.) Prije svega, neosnovane su žalbene tvrdnje o učinjenoj bitnoj povredi postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a jer, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u suprotnosti, kao ni stanju spisa, a ujedno prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio prema čl. 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka. Isto tako, ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

9.1.) Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio važne činjenice i na njih je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

9.2.) Naime, u skladu sa već navedenim u točki 5.1. predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da se isti utvrde da su stekli vlasništvo nekretnina kako je to navedeno u izreci pobijane presude – tj. fizički točno određenih dijelova čest.zem.940/10 te da su sukladno tome ovlašteni, nakon izvršene parcelacije, u zemljišnoj knjizi zatražiti uknjižbu toga prava na njihovo ime.

 

9.3.) Pri preispitivanju žalbenih tvrdnji o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, koje ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje neutemeljenima, posebno treba imati uvidu slijedeće:

 

- da je na temelju provedenog očevida uz sudjelovanje mjerničkog vještaka sud utvrdio da predmetne nekretnine svakog pojedinog tužitelja u naravi predstavljaju posebne posjedovne cjeline, koje su u njihovu nesmetanom dugogodišnjem posjedu,

 

-da je na temelju iskaza saslušanih svjedoka D. K. i M. Ć. te na temelju uvida u pravomoćan spis istog suda P-917/17, sud utvrdio da je otac I-tužitelja te djed II-tužitelja M. Š., koji je rođen 1902. a umro 1970. godine, kao težak (kmet) još prije II. svjetskog rada obrađivao predmetne nekretnine za što je godinama vlastelinu (vlasniku B. C.) davao određenu naknadu, i da je prijava postojanja navedenog agrarnog odnosa na ime M. Š. zabilježena u zemljišnoj knjizi pod brojem Agr.386/31,

 

-da je na temelju uvida u zemljišnu knjigu i spis predmeta P-917/17, u kojem je saslušan zemljišnoknjižni referent na okolnost knjižnih upisa glede predmetne nekretnine, sud prvog stupnja utvrdio da upis vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist B. C. datira još iz 19. stoljeća (1896. godine), i

 

-da je na temelju iskaza svjedoka i stranaka sud prvog stupnja utvrdio da je M. Š. vlasnički posjed na dijelu predmetne čest.zem.940/10 nastavio izvršavati i nakon II. svjetskog rata sve do svoje smrti (1970. godina), nakon čega su taj posjed nastavili njegovi nasljednici koji su isti između sebe podijelili temeljem sklopljenih sporazuma o diobi naslijeđene imovine.

 

9.4.) Sva navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, kao pravilne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su isti rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Uostalom, posebno je to za naglasiti, da tužena u žalbi posebno ne osporava niti jednu od navedenih činjenica, već neargumentirano tvrdi kako je pobijana presuda nezakonita stoga jer da nije utvrđeno ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva.

 

10.1.) U ocjeni žalbenih tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, koje su također ocijenjene neosnovanima, treba imati u vidu da je odredbom čl.388.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju po pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

10.2.) Odredbom čl.1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. (NN 138/46 od 22. studenog 1946.), propisano je da se ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području D. i H.  i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača. Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NR Hrvatske („Narodne novine, Službeni list NRH“ 25/58) propisano je da se o agrarnim odnosima za čije ukidanje nisu podneseni zahtjevi do 26. lipnja 1958. ima prosuđivati po načelima građanskog prava.

 

10.3.) Dakle, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su agrarni odnosi feudalnog karaktera na području D. i H. ukinuti stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H., dakle, sa danom 22. studenog 1946. godine, te je sa tim danom zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača po osnovi zakona. Propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa u roku iz čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NRH, tj. do 26. lipnja 1958. ne sprječava sud u prosuđivanju jesu li u konkretnom slučaju nastupile naprijed navedene pravne posljedice, odnosno, je li obrađivač stekao vlasništvo zemlje izvorno po odredbama čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H., a u slučaju da jesu nastupile, tada sve kasnije promjene u vlasništvu, prosuđuju se prema načelima građanskog prava. Dakle, sud je ovlašten u parničnom postupku utvrđivati da li je došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju kmetskih prava, a to utvrđenje vrši se po propisima o kmetskim pravima, a kasniji prijenos tako stečenih prava prosuđuje se po građanskim pravima. U konkretnom slučaju se primjenjuju propisi iz druge agrarne reforme, a obzirom da su propisi iz prve agrarne reforme (Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D., Službene novine od 4. prosinca 1930. i Naredba o provođenju Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. od 19. oktobra 1930.) zakoni iz Kraljevine Jugoslavije koji su stavljani van snage donošenjem propisa o agrarnoj reformi Federalne Hrvatske i Narodne Republike Hrvatske (Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H., Narodne novine, Službeni list NRH 138/46 od 22. studenog 1946. i Zakon o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Federalne Hrvatske, Narodne Novine od 24. studenog 1945. koji je donesen na temelju čl. 29. saveznog Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. kolovoza 1945.). Za razliku od prve agrarne reforme prema kojoj je težački (kmetski) odnos trebao trajati 30 godina računajući rok od dana stupanja na snagu zakona unatrag, a prema drugog agrarnoj reformi kmetski (težački) odnos trebao je postojati na dan stupanja na snagu tog zakona 22. studenog 1946., sukladno odredbi čl.3.st.2. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. („Narodne novine, Službeni list NRH“ 138/46 od 22. studenog 1946.).

 

10.4.) Slijedom navedenog, a polazeći od naprijed navedenog pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, na strani pravnog prednika tužitelja, sada pokojnog M. Š., bile su ispunjene sve zakonske pretpostavke za originarno stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, temeljem naprijed citirane odredbe čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H.. Na taj je način pokojni M. Š. stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama u suglasju sa odredbom članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H., s tim da pri tome treba imati u vidu i to da kod stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, vlasništvo se stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki, a upis u zemljišnu knjigu je deklarativan a ne konstitutivan. Tako stečeno vlasništvo M. Š. nasljeđivanjem je preneseno na njegove nasljednike, između ostalog na I-tužitelja i ostalu njegovu djecu pa i majku II-tužitelja M. G.. Kada je riječ o stjecanju prava vlasništva nasljeđivanjem, tada također treba imati u vidu i to da nasljednik stječe pravo vlasništva u trenutku otvaranja nasljedstva, a upis u zemljišnu knjigu je također deklarativan.

 

11.) Slijedom naprijed navedenog prvostupanjski je sud izveo pravilan zaključak o stjecanju prava vlasništva tužitelja pa je slijedom toga pravilno primijenio i materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Suprotno navodima žalbe, odluka prvostupanjskog suda nije u suprotnosti niti sa odredbama Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Službeni list 64/45., 24/46., 101/47, 105/48., 21/56., 55/57 i 10/65) jer je i tim zakonom (čl.1.) izričito propisano da zemlja pripada onima koji je obrađuju, a to je nesporno bio prednik tužitelja M. Š..

 

12.) Zbog svega naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.2. ZPP-a, odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

13.) Tužiteljima nije dosuđen trošak podnošenja odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za način odlučivanja o izjavljenoj žalbi.

 

Bjelovar, 16. lipnja 2021.

 

  Predsjednica vijeća

 

Marina Parać Garma v.r.