- 1 -              Rev-x 342/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 342/2016-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.-H. d.o.o. S., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i partneri sa sjedištem u Z., protiv tuženice M. K. iz S., koju zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž - 485/15-2 od 26. studenoga 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P - 1151/14-52 od 5. veljače 2015., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž - 485/15-2 od 26. studenoga 2015. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu štete u ukupnom iznosu od 199.817,07 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tuženica naknaditi tužitelju iznos od 37.375,00 kuna.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

 

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca za naknadu štete koju mu je na radu prouzročila tuženica kao njegova radnica.

 

7. Riječ je o šteti prouzročenoj poslodavcu od radnika na radu ili u svezi s radom. Prema odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 149/09 i 61/11 – u daljnjem tekstu: ZR) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. Kako ZR (izvan okolnosti kada je štetu prouzrokovalo više radnika) dalje posebno ne propisuje pretpostavke odgovornosti za ove štete, odgovarajuće se kod odgovornosti za ove štete primjenjuju opće odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11). Kako je riječ o šteti nastaloj povredom prethodno postojeće ugovorne obveze (ugovora o radu sklopljenog između stranaka 23. ožujka 2004.) odgovarajuće se primjenjuju odredbe ZOO-a koje reguliraju odgovornost za štetu zbog povrede prethodno postojeće obveze (ugovorne odgovornosti za štetu), tj. odredbe čl. 262. – 269. ZOO-a, a supsidijarno odredbe o izvanugovornoj odgovornosti za štetu (čl. 269. ZOO-a).

 

8. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno: - da je između tužitelja kao poslodavca i tuženice kao radnice zasnovan radni odnos za poslove voditelja prodajnog centra II., - da je tuženici ovaj radni odnos prestao odlukom tužitelja o izvanrednom otkazu od 31. svibnja 2005., - da tužitelj u navedenoj odluci kao razloge otkaza navodi da je tuženica odgovorna za nastanak štete u iznosu od 199.838,41 kunu, koja šteta je utvrđena inventurom obavljenom 15. i 16. svibnja 2005., dok tužitelj tuženicu smatra odgovornom za štetu jer je kao voditelj prodajnog centra odgovorna za pravilan i zakonit rad trgovine, te kao takva količinski i financijski zadužena za robu koja se u trgovini nalazi, pri čemu je posebno ovlaštena provoditi propisane procedure naručivanja i prijema trgovačke robe, organizirati i kontrolirati rad blagajni, provoditi siguran polog utrška i obavljati ostale poslove vezane za brigu i nadzor nad robom u trgovini, dok u toj odluci tužitelj dalje navodi – da je tuženica omogućila da se vozi roba veleprodajnim kupcima bez prateće dokumentacije, da se izdaje roba kupcima koji su blokirani u sistemu zbog neurednog plaćanja, izdavanje robe bez izvršenog plaćanja, dok je prema tužitelju inventurni manjak robe dijelom nastao i zbog neuredne kontrole isteka roka proizvoda koji se nalaze na policama.

 

9. U navedenom stanju stvari prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete cijeneći da u postupku nije utvrđeno da bi tuženica štetu prouzročila namjerno ili zbog krajnje nepažnje, da tužitelj nije dokazao uzrok nastanka manjka robe, posebno da je upravo tuženica odgovorna za nepravilno postupanje s robom kojoj je istekao rok trajanja, te da prilikom inventure nije popisana sva roba koja se nalazila u skladištu, a radilo se o većoj količini robe, tako da tužitelj u postupku nije dokazao niti visinu štete koju trpi.

 

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći u bitnom da je u postupku sudske zaštite povodom izvanrednog otkaza pravomoćno odbijen zahtjev tuženice (u tom postupku tužiteljice) na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, dok je tužitelj (u tom postupku tuženik) opravdavajući razloge izvanrednog otkaza dokazao i da je tužiteljica štetu prouzrokovala krajnjom nepažnjom, te da je teret dokaza da dio robe (količina i vrsta) nije popisan prilikom inventure (dakle, visina štete) na tuženici.

 

11. Navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilno. Naime, kada je riječ o krivnji tuženice, prethodno citirana odredba čl. 105. st. 1. ZR-a izričito uređuje odgovornost radnika prema kriteriju dokazane krivnje, prema kojem je upravo oštećenik (uz opće pretpostavke odgovornosti za štetu) dužan dokazati i subjektivni element protupravnosti (krivnju štetnika), dakle da je tuženica kao radnica štetu na radu ili u svezi s radom čije popravljanje tužitelj zahtjeva prouzročila namjerno ili zbog krajnje nepažnje. Isto tako, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, upravo je na tužitelju teret dokaza o nastupu i visini štete koju u ovom postupku potražuje kao jedne od općih pretpostavki odgovornosti za štetu. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari ostale su nepotpuno utvrđene. Navedenim je reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP-a).

 

12. Pored navedenog treba napomenuti da revidentica u reviziji protiv drugostupanjske presude, osnovano ističe da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali izloženo shvaćanje i ocjenu drugostupanjskog suda da je šteta koju tužitelj trpi nastupila upravo zbog propusta u radu tuženice (neurednog ispunjenja obveza zasnovanih ugovorom o radu), a sve pored dokaza na kojima je tuženica temeljila svoj položaj u postupku i provedenih tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). Shodno navedenom valjalo je zbog ovih razloga (čl. 394. st. 1. ZPP-a) ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

13. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem ovog suda, razmotriti činjenice na koje je u ovoj odluci ukazano, otkloniti navedenu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude.

 

14. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 16. lipnja 2021.