Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 3251/2015-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3251/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeće i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz R., Republika Srbija, kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica iz R., protiv tuženika 1. M. P. iz R., 2. Z. M. iz R., i 3. A. P. iz P., koje zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik iz R., radi utvrđenja ništetnim ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj -2790/2015-2 od 23. rujna 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-574/12 od 21. travnja 2015., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja M. M., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 4. studenog 2010. između M. P. kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja (toč. I. izreke), ugovor o darovanju stana na adresi u R., ... zaključen između 1.-tuženice i 3.-tuženika (toč. II.) te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje prije provedbe tih ugovora (toč. III.). Točkom IV. izreke naloženo je tuženicima nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 27.381,22 kn sa zateznim kamatama.

 

2. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj -2790/2015-2 od 23. rujna 2015. suđeno je:

 

"Prihvaća se žalba i dopuna žalbe tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-574/12-31 od 21. travnja 2015. godine u točkama I., II. i III izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

 

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 04. studenog 2010. godine između M. P. kao primatelja uzdržavanja i tuženika M. P., Z. M. i A. P. kao davatelja uzdržavanja sastavljen po javnom bilježniku G. L. pod posl. brojem OU-247/10.

 

II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom darovanju trosobnog stana broj ... u šestom katu zgrade u ..., sagrađenoj na k.č.br. ... upisan u poduložak ... z.k.ul. ... k.o. T. S., površine 67,21 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone, WC-a, predsoblja, hodnika i lođe, zaključen između prvotuženice M. P. i trećetuženika A. P.

 

III. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja koje je prethodilo u zemljišnim knjigama prije provedbe ugovora iz st. I. i II. izreke ove presude."

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda, uz naknadu troškova revizije, podredno ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 ,57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7.1. U drugostupanjskoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se u reviziji poziva tužitelj ukazujući na nedostatke presude i navodeći kako pobijana presuda ne sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama jer je "(…) suprotna rezultatima provedenog dokaznog postupka (…)".

 

 

7.2. Pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja, a njome je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora.

 

7.3. Tužitelj je u obrazloženju ovoga revizijskog razloga sadržajno osporio ocjenu izvedenih dokaza i zaključke o odlučnim činjenicama glede okolnosti koje su prethodile sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju, zdravstvenom stanju primatelja uzdržavanja i pobudama davatelja uzdržavanja. S tim u vezi je osporio i da bi ugovor o doživotnom uzdržavanju bio protivan moralu i time ništetan.

 

7.4. Slijedi da se pretežito radi o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima tužitelj iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza, te kojima osporava pravni pristup u rješenju spora.

 

7.5. Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 4. studenog 2010. pred javnim bilježnikom G. L. pod brojem OU-247/10 između M. P. kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja i ugovora o darovanju trosobnog stana na adresi u R., ... sklopljenog između 1.-tuženice kao darovateljice i 3.-tuženika kao daroprimca, te za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tih ugovora u zemljišnim knjigama.

 

10. Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je tužitelj nećak M. P. (dalje: primatelja uzdržavanja);

 

- da je primatelj uzdržavanja od ... bio hospitaliziran na Klinici za dermatovenerologiju K. R., te nakon toga, premješten na Kliniku za internu medicinu gdje je ... godine umro;

 

- da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen i ovjeren 4. studenog 2010. pred javnim bilježnikom G. L. za vrijeme boravka primatelja uzdržavanja na Klinici za dermatovenerologiju;

 

- da je prilikom potpisa Ugovora o doživotnom uzdržavanju javni bilježnik u prisutnosti  svjedoka A. R. i Z. T., te tuženika pročitao tekst ugovora koji su primatelj uzdržavanja, davatelji uzdržavanja, svjedoci te javni bilježnik potpisali;

 

- da je primatelj uzdržavanja i prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju izdao punomoć tuženici 2.;

 

- da je primatelj uzdržavanja je 24. veljače 2005. sastavio vlastoručnu oporuku kojom je tuženici 2. ostavio u nasljedstvo grobno mjesto na groblju T.;

 

- da je primatelj uzdržavanja vlastoručnom oporukom od 15. siječnja 2007. tuženici 1. ostavio u nasljedstvo stan u R. na adresi ...

 

11. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO/05), nakon što je prethodno zaključio, u bitnom, da je ugovor zaključen u uvjetima kada je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja.

 

12. Pobijanom presudom, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, drugostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja uz zaključak da tuženici nisu iskoristili prilike u kojima se našao primatelj uzdržavanja radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi te da do zaključenja spornog ugovora nije došlo u uvjetima kada je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja te da je zbog toga sporni ugovor ne bi bio ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.

 

13. Stajalište drugostupanjskog suda je pravilno.

 

14. Osporavajući pravilnost pobijane presude tužitelj u reviziji ustraje u prigovoru da je "(…) ostalo sporno na čiju inicijativu je zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju (…)" te "da primatelj uzdržavanja prilikom zaključenja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje i da je negativni ishod bolesti primatelja uzdržavanja bio izvjestan već u vrijeme sklapanja tog ugovora (…)".

 

15.1. Prema odredbi čl. 579. st. 1. ZOO/05, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećeg (primatelj uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

 

15.2. Prema odredbi čl. 580. ZOO, ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.

 

16. Tužitelj osporava valjanost predmetnog ugovora tvrdnjom da primatelj uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje te da je ugovoru nedostajao element aleatornosti, s obzirom na to da je u trenutku sklapanja bila izvjesna bliska smrt primatelja uzdržavanja (opsežni eritemi, smetenost, uznemirenost, pogoršano stanje srčane dekompenzacije), pa da je ugovor sklopljen iskorištavanjem tuđe nevolje, radi postizanja imovinske koristi.

 

17.1. Ovaj sud je već više puta izrazio svoje shvaćanje o tome da je protivno moralu društva te načelu savjesnosti i poštenja kada davatelj uzdržavanja sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju znajući da je primatelj uzdržavanja tako teško bolestan da je krajnja, očekivana i poznata posljedica njegova zdravstvenog stanja smrt kao izvjesna činjenica koja će po redovitom tijeku stvari nastupiti kroz relativno kratko vrijeme. (tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-207/00 od 6. lipnja 2000.).

 

17.2. Međutim, sama činjenica su tuženici znali za (neke od) dijagnoze primatelja uzdržavanja ne dovodi do automatskog zaključka o njihovom znanju o izvjesnosti smrti u kratkom vremenu. To bi se dogodilo u slučaju da je ugovor sklopljen u uvjetima kad bi bilo pouzdano da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, odnosno da je davatelj uzdržavanja sklopio ugovor iskorištavanjem njegova lošeg zdravlja radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi.

 

17.3. U konkretnom slučaju takve okolnosti ne postoje (odnosno nisu u postupku utvrđene), na što posebno ukazuje mišljenje vještaka prof. dr. sc. D. Š. G. koja zaključuje da "(…)da je primatelj uzdržavanja u vrijeme zaključenja spornog ugovora bio psihomotorno uznemiren, da se radi o motornom nemiru koji podrazumijeva pokušaj dizanja iz kreveta, silaženja s kreveta i slično što se uklapa u sliku hipoksije mozga, da su u spornom periodu postojale i "oaze" normalnog funkcioniranja primatelja uzdržavanja a u odnosu na postojanje obostrane mrene te prisutne gluhoće kod primatelja uzdržavanja zaključio kako je primatelj uzdržavanja pročitani tekst ugovora mogao čuti i razumjeti (…)."

 

17.4. Dakle, okolnost da je primatelj uzdržavanja umro relativno kratko vrijeme nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ne čini sama po sebi ugovor ništavim, posebno u situaciji kada tužitelj nije dokazao da bi tuženici zaključili ugovor u namjeri da iskoriste teško stanje primatelja uzdržavanja, obzirom da iz utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da je to bila i volja i želja samog primatelja uzdržavanja koji i prije zaključenja samog ugovora o doživotnom uzdržavanju oporučno ostavio dio imovine tuženicima te je tuženicu 2. ovlastio za zastupanje potpisavši punomoć.

 

17.5. U konkretnom slučaju radi se o dugogodišnjoj skrbi 1. i 2. tuženika o primatelju uzdržavanja (nakon smrti supruge) iz čega drugostupanjski sud valjano zaključuje da je "(…) zaključenje spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bilo nimalo slučajno, već posljedica životnih (ne)prilika u kojima se našao primatelj uzdržavanja kada je ostao sam, a brigu o njemu su kroz navedeno razdoblje vodili jedino tuženici (…)".

 

18. Imajući u vidu sve navedeno tužitelj revizijskim navodima nije doveo u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava - odredbi čl. 579. st. 1. ZOO/05 te čl. 580. ZOO

 

19. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 16. lipnja 2021.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Mirjana Magud, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu