- 1 -              Rev 1603/2015-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1603/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. d.d. Š., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i partneri sa sjedištem u Š., protiv tuženika: 1. M. J. iz V., koju zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Š., 2. I. Š. pok. N. iz V., 3. B. L.-K. pok. A. iz V., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., 4. L. d.o.o. V., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji 1. i 3. tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1729/2011-2 od 25. kolovoza 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1482/10 od 20. listopada 2010., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Usvajaju se revizije tuženika 1. M. J. i 3. B. L.-K., ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1729/2011-2 od 25. kolovoza 2014. i presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1482/10 od 20. listopada 2010. u toč. 1. i 3. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom utvrđeno da je  tužitelj temeljem Ugovora o ustupanju nekretnina umjesto isplate ovjerenog pod brojem Ov-2873/05 od dana 19. travnja 2005. stekao pravo vlasništva dijelova nekretnine označenih kao čest. zem. ..., ..., ..., ..., ..., ... i ... K.O. V. u obliku i površinama navedenim u toč. 1. izreke, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo utvrđenje prava vlasništva dijelova nekretnina označenih kao čest. zem. ... i ... K.O. V. i dijela čest. zem. ... iste K.O. za površinu od 40 m² (toč. 2.).

 

2. Protiv ove drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženica 1. M. J. i tuženik 3. B. L.-K. pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći kako odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti revizije, preinačiti nižestupanjske odluke na način da se odbije tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinu nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuju trošak revizije.

 

3. Na revizije nije odgovoreno.

 

4. Revizije tuženice 1. M. J. i tuženika 3. B. L.-K. su dopuštene i osnovane (u odnosu na prvo postavljeno pitanje).

 

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), kad stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP), prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

5.2. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

5.3. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

5.4. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dijela nekretnina čest. zem. ..., ..., ..., ..., ..., ... i ... K.O. V. a sve temeljem Ugovora o ustupanju nekretnina umjesto isplate (poslovni broj Ov – 2873/05 od 19. travnja 2005.).

 

7. Nižestupanjski sudovi usvajaju zahtjev tužitelja (osim za dio čkbr. ..., ... i ... k.o. V.) uz zaključak da je temeljem Ugovora o ustupanju nekretnina umjesto isplate došlo do zamjene ispunjenja (ugovor između vjerovnika i dužnika na temelju kojeg dužnik daje, a vjerovnik prima nešto drugo umjesto onoga što mu dužnik duguje) u smislu odredbe čl 308. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) pa da je tužitelj stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina.

 

8.1. Tuženica 1. M. J. u reviziji postavlja slijedeće pitanje:

 

"Da li se derivativnim putem na temelju valjanog pravnog posla vlasništvo može stjecati bez upisa u zemljišne knjige ?"

 

8.2. Tuženik 3. B. L. K. u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

 

"1. Da li se derivativnim putem na temelju valjanog pravnog posla vlasništvo može stjecati bez upisa u zemljišne knjige ?

 

2. Može li se temeljem nepravomoćnog rješenja o eksproprijaciji nekretnina prijeći u režim društvenog vlasništva i na istoj se zasnovati pravo korištenja u korist društvenog poduzeća kao korisnika eksproprijacije?"

 

9. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja tuženici se pozivaju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2429/10 od 23. studenog 2011., Rev-1944/01 od 27. studenog 2003. i Rev-413/11 od 13. studenog 2013. navodeći da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s shvaćanjem iz citiranih odluka. Pritom se pozivaju na propise materijalnog prava koji se odnose na postavljeno pitanje i to čl. 119. i čl. 120. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

10. S obzirom na sadržajnu identičnost revizija tuženika 1. i 3., ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje derivativnog stjecanja vlasništva na nekretninama bez upisa u zemljišne knjige, važno za jedinstvena primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su stoga revizije tuženika dopuštene.

 

11.1. Ocjena je ovog suda da izraženo shvaćanje nižestupanjskih sudova o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla nije pravilno, pa su u pogledu stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla pogrešno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 119. i čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP), kada su utvrdili da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju pravnog posla (ugovor o ustupanju nekretnina umjesto isplate) i posljedično tome prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na tuženike (deklaratorni tužbeni zahtjev).

 

11.2. Odredbom čl. 119. ZVDSP je propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Odredbom čl. 120. ZVDSP propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Shodno odredbi čl. 120. st. 1. ZVDSP-a, te odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK) uknjižba je upis kojim se pravo vlasništva nad nekretninom stječe bez posebnog naknadnog opravdanja.

 

11.3. Dakle, vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišnu knjigu a u toj situaciji je pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige, zbog čega deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva nije osnovan (tako i u odluci broj Rev-1225/1991-2 od 9. srpnja 1992. i broj Rev x-978/17-2 od 2. srpnja 2019.).

 

12.1. U postupku je utvrđeno da su predmetne nekretnine eksproprirane radi izgradnje pogona R. i dijelom objekta uljare i sušare pršuta u korist H. V. iz V., a pravni slijednik korisnika eksproprijacije V. predmetnu nekretninu u vezi svoga dugovanja ustupila J. d.d. Š. govorom o ustupanju nekretnina umjesto isplate od 14. travnja 2005.

 

12.2. U konkretnom slučaju tužitelj se poziva na Ugovor o ustupanju nekretnine umjesto isplate sklopljen s V. d.d. V. 19. travnja 2005. kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom. Pravomoćnošću rješenja o eksproprijaciji korisnik eksproprijacije H. V. iz V. stekao je pravo korištenja ekspropriranih nekretnina, a nakon izvršene pretvorbe toga poduzeća stekao je pravo vlasništva tih nekretnina, a svoje vlasništvo je mogao upisati u zemljišnim knjigama. J. d.d. iz Š. je na temelju ugovora o ustupu nekretnina mogla steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama samo na temelju upisa vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

13.1. Zbog pogrešne primjene prethodno citiranih odredbi ZVDSP-a, nižestupanjski sudovi su prihvatili kao osnovan zahtjev tužitelja zaključivši da je pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom od strane tužitelja temeljem navedenog pravnog posla već stečeno.

 

13.2. Međutim, iz nižestupanjskih odluka nije jasno je li s trenutkom zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari temeljem pravnog posla na kojeg se poziva tužitelj proveden zakonom predviđeni upis stjecateljeva vlasništva nad predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi ili nije i u kojoj površini. Tako, ako nije proveden zakonom predviđeni upis stjecateljeva vlasništva nad predmetnom nekretninom u zemljišnoj knjizi, ne bi proizlazio osnovanim zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom.

 

14.1. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava na koju se odnose postavljena pravna pitanja činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno valjalo je presude sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a. (toč. 1. izreke ).

 

14.2. U ponovljenom postupku će sudovi utvrditi potrebne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava i nakon toga donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja imajući u vidu pravomoćnost odluke.

 

15. U odnosu na 2. i 4. tuženika odluke nižestupanjskih sudova kao nepobijane ostaju nepromijenjene.

 

16. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, te predmet i u tome dijelu vratiti na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 16. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.