- 1 -              Rev 727/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 727/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko - upravni odjel u Zadru, protiv tuženika: 1. B. S. i 2. J. S., oboje iz Z., ..., koje zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2781/11-2 od 25. ožujka 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-123/07 od 10. lipnja 2011., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Djelomično se odbija (u odnosu na glavnu stvar) revizija tuženika B. S. i J. S., kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Djelomično se odbacuje (u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka) revizija tuženika B. S. i J. S., kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-123/07 od 10. lipnja 2011. suđeno je:

 

              "I. Ugovor o darovanju, zaključen i ovjeren kod javnog bilježnika dana 24. svibnja 2006. god. pod brojem OV-4146/06, zaključen u Z. između tuženice pod 1) B. S. pok. I., iz Z., ..., kao darovateljice i tuženog pod 2) J. S., sina B., iz Z., ..., kao daroprimatelja gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeva potraživanja prema B. S. u iznosu od 797.195,94 kune prema rješenju o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-415-02/2007-001/00012, Ur. broj: 513-007-13/2007-01 od 11. siječnja 2007. god., sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15 % koje teku na taj iznos od 03. veljače 2007. god. pa do isplate.

 

              II. Tuženici su dužni dopustiti da tužiteljica svoje potraživanje prema tuženici pod 1) B. S. u iznosu od 797.195,94 kune sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15 % koje teku na taj iznos od 03. veljače 2007. godine pa do isplate namiri pljenidbom, procjenom i prodajom predmetnih nekretnina i pokretnina sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

              III. Nalaže se tuženicima pod 1) B. S. i 1) J. S. da tužiteljici Republici Hrvatskoj naknade trošak parničnog postupka u iznosu od po 25.902,50, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Pobijanom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2781/11-2 od 25. ožujka 2014. odbijene su žalbe tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i protiv odluke o troškovima parničnog postupka. Predlažu da revizijski sud preinači drugostupanjsku odluku i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, odnosno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka.

 

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično je nedopuštena.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

7.1. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tuženici. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju se ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tuženici istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

7.2. U pobijanoj presudi ovaj sud ne nalazi ostvarenima povrede na koju ukazuju tuženici, jer je drugostupanjski sud, ispitujući presudu suda prvog stupnja, u svojoj odluci dao valjane i jasne razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud valjanom primjenom materijalnog prava usvojio tužbeni zahtjev zaključivši kako je tuženica 1. raspolagala nekretninom iako je postojala dospjela tražbina prema tužiteljici.

 

7.3. Nije stoga osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

7.4. Polazeći od obrazloženja revizijskih navoda ovaj sud zaključuje kako se cjelokupan sadržaj revizije zapravo iscrpljuje u osporavanju (činjeničnih) zaključaka drugostupanjskog suda, odnosno načina na koji je taj sud ocijenio provedene dokaze i primijenio pravilo o teretu dokazivanja.

 

8. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pobijane pravnih radnji dužnika, odnosno utvrđenje da ugovor o darovanju od 24. svibnja 2006. sklopljeni između prvotuženice, kao darovatelja s jedne strane i drugotuženika, kao daroprimca s druge strane gubi pravni učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno ispunjenje tužiteljičinog potraživanja prema prvotuženici u iznosu 797.195,94 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te nalaganje drugotuženiku da je dužan trpjeti namirenje tužiteljičine tražbine u navedenom iznosu.

 

10. U provedenom postupku utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

 

              - da tužiteljica prema tuženici B. S. ima dospjelu novčanu tražbinu u iznosu 797.195,94 kuna, sukladno pravomoćnom i ovršnom rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave;

 

              - da je tuženica B. S. kao darovatelj Ugovorom o darovanju nekretnina od 24. svibnja 2006., darovala drugotuženiku J. S., kao svojem sinu nekretnine upisane u zk.ul.br. 153, poduložak 56 te nekretnine upisane posjedovni list 324 Ureda za katastar I. V.;

 

              - da je tuženica B. S. time nanijela štetu tužiteljici kao vjerovniku onemogućivši je u naplati tražbine;

 

              - da tuženica B. S. nema dovoljno sredstava za podmirenje tražbine tužiteljice.

 

11.1. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno su sudovi zaključili da su se ispunili uvjeti iz čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO), te su prihvatili tužbeni zahtjev za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

 

11.2. U reviziji se tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene materijalnopravne pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji u smislu odredbe čl. 66. i čl. 67. ZOO, odnosno da tražbina tužiteljice nije dospjela te da tuženica B. S. nije nikada zaprimila rješenje o ovrsi Porezne uprave.

 

11.3. Suprotno stajalištu revizije sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno su utvrdili da je tražbina tužiteljice dospjela s obzirom na to da je utvrđena pravomoćnim i izvršnim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave. Pritom treba naglasiti kako se drugostupanjski sud valjano poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-210/09-2 od 16. lipnja 2009., u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da je sud vezan pravomoćnom i konačnom odlukom upravnog tijela te sve dok takvo rješenje postoji, tj. dok ne bude izmijenjeno u zakonom propisanom postupku. Tuženica B. S. nije dokazala da predmetno rješenje Porezne uprave ne bi bilo pravomoćno i izvršno.

 

11.4. Slijedom navedenog, a vezano za dospjelost dugovanja, nisu od značaja navodi tuženice 1. B. S. da nikada nije zaprimila rješenje Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ured Z. od 26. svibnja 2004., posebno zbog toga što je znala za postojanje dugovanja prema tužiteljici - što potvrđuje svojim navodima "(…) da se obratila Poreznoj upravi radi otpisa dugovanja (…)".

 

12.1. Nadalje, prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema st. 2. smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

 

12.2. Prema odredbi čl. 67. st. 2. ZOO kad je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Prema st. 3. ZOO kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moralo biti poznato.

 

12.3. Prema odredbi čl. 70. ZOO ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužiteljici i samo koliko je potrebno za namirenje njene tražbine.

 

13. U konkretnom slučaju sudovi su utvrdili da je potraživanje tužiteljice dospjelo, da tuženica B. S. nema dovoljno sredstava da ispuni vjerovnikovu tražbinu, te su utvrdili da pravne radnje ugovora o darovanjima gube pravni učinak samo koliko je potrebno za namirenje tražbine tužiteljice koja iznosi 797.195,94 kuna. Stoga su neosnovani revizijski navodi koji upiru na pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno primijenili odredbe čl. 66., čl. 67. st. 2. i 3. i čl. 70. ZOO.

 

14. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

15. U odnosu na dio revizije tuženika protiv odluke o troškovima postupka:

 

16.1. Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi: Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

16.2. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

 

16.3. Posebno se naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

 

17. Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u dijelu koji se odnosi na rješenje o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštene i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 16. lipnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Mirjana Magud, v.r.