- 1 -              Revd 2223/2021-2

Broj: Revd 2223/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. D., iz T. B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u V., protiv tuženika P. Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Ž. Z., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2812/20-2 od 2. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-52/20-13 od 16. listopada 2020., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2812/20-2 od 2. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-52/20-13 od 16. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije.

4. Pobijanom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi ugovorenih kamata obračunatih primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci Banke iz Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka 31. ožujka 2020. a tim ugovorom je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF.

5. Prvo pitanje kojim tuženik pita: „Može li se odredba čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, koja utvrđuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?

Odnosno, je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a.ZPP-a?“,

nije važno za rješenje ovog spora jer se u ovom slučaju predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (ugovora o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom vezanom uz CHF), o kojima pravnim odnosima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

5.1. Drugo pitanje kojim tuženik pita: „Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da formulira parametre promjenjivosti?“ nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji jedinstvena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i druge), a odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od prakse revizijskog suda.

5. 2. Treće pitanje, kojim tuženik u bitnome pita je li pokretanje spora po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača prva radnja kojom se u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima prekida zastara u individualnim parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i druge), a o kojemu je i Građanski odjel Vrhovnog suda RH zauzeo pravno shvaćanje (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 16. lipnja 2021.