Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 340/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz R., kojeg zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik u R., protiv tuženice A. P. iz R., M. P., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u R., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-808/15-3 od 22. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-255/13-19 od 3. prosinca 2014., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja (podnesak od 13. srpnja 2017.) protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-808/15-3 od 22. svibnja 2017. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-255/13-19 od 3. prosinca 2014. odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja (podnesak od 18. srpnja 2017.) protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-808/15-3 od 22. svibnja 2017. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-255/13-19 od 3. prosinca 2014. odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom 1./I izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetnim Ugovor o prodaji nekretnine zaključen između tužitelja M. P. iz R., ... kao prodavatelja i tuženice A. P. iz R., M. P. kao kupca, 9. veljače 2005. i ovjeren pred Javnim bilježnikom F. Č. iz P. pod OV-674/05 kojim M. P. prodaje, a A. P. kupuje ½ (jednu polovinu) stana u R., osma etaža od 45/664 dijela nekretnine iz z. k. ul. ... k. o. R., poduložak ..., sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, u zgradi u ..., koja je sagrađena na k. č. ... označena sl. ..., a sastoji se od ulaznog predprostora, spavaće sobe, dnevnog boravka, blagovaonice, kupaonice, kuhinje, balkona i lođe, sve na I. katu i ostale u suterenu, sve ukupne površine 48,15 m2, te potkrovlja-tavana, kojim se utvrđuje da tužiteljevo pravo vlasništva na nekretnini iz točke I. izreke presude nije niti prestalo, pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rovinju da u zemljišnim knjigama izvrši brisanje upisanog prava vlasništva u korist tuženice A. P. na ½ dijela nekretnine iz točke I. presude i uspostavi prethodno zemljišnoknjižno stanje te kao vlasnika na naprijed navedenoj nekretnini ponovno upiše tužitelja P. M. (točka 1/II. izreke) te kojim se nalaže tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude (točka 1/III. izreke). Točkom 2. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 31.250,00 kuna, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda, dopuna žalbe tužitelja od 21. travnja 2015. odbačena je kao nepravodobna te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je po punomoćniku podnio reviziju (podnesak od 13. srpnja 2017.) zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje te osobno (podnesak od 18. srpnja 2017.), zbog kako proizlazi iz sadržaja revizije, pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu odluku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja (podnesak od 13. srpnja 2017. i podnesak od 18. srpnja 2017.) je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6.1. Tužitelj se u reviziji (podnesak od 13. srpnja 2017.) poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nastavno podnositelj osporava i izloženi materijalnopravni zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji.
6.2. Prema shvaćanju revizijskog suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom zbog čega nije osnovana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 9. veljače 2005. između tužitelja kao prodavatelja i tuženice kao kupca kojim je tužitelj prodao, a tuženica kupila ½ dijela stana, anagrafskih oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja, uz zahtjev da tužiteljevo vlasništvo nije prestalo zbog čega se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu brisanje upisanog prava vlasništva u korist tuženice na ½ dijela navedene nekretnine i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koje tužitelj temelji na tvrdnji da je riječ o prividnom ugovoru, sklopljenom kako bi tuženica ostvarila neke porezne olakšice uslijed plaćanja rata kredita za stan podignut kod Z. d.d.
7.1. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice, a navedena činjenična utvrđenja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja:
- da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od 2000. do svibnja 2005., s time da je tužitelj 28. siječnja 2004. lišen slobode i upućen na izdržavanje kazne zatvora koju je izdržavao do ožujka 2009.,
- da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice sklopljen Predugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine 13. lipnja 2002., a nastavno i Ugovor o kupoprodaji nekretnine 6. kolovoza 2002. između prodavatelja N. U. i kupaca D. P. u ½ dijela i M. P. u ½ dijela,
- da je 30. srpnja 2002. sklopljen ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana između Z. d.d. i tužitelja u visini 41.000,00 Eura na rok od 30 godina te da u tom razdoblju tuženica nije bila kreditno sposobna kao i da je kupoprodajna cijena stana ugovorena u iznosu 82.000,00 eura, s time da je polovicu kupoprodajne cijene od 41.000,00 eura isplatila majka tuženice, kao i kaparu zajedno sa svojim suprugom,
- da su tužitelj i tuženica zajedno plaćali mjesečne obroke kredita ostvarenog kod Z. d.d. i zajedno stanovali u stanu,
- da tužitelj od lišenja slobode 28. siječnja 2004. više nije plaćao kredit Z. d.d., već je to činila tuženica koja je nadalje uredno podmirivala rate kredita kao i sve ostale režijske troškove,
- da je tuženica posjećivala tužitelja u zatvoru te su dogovorili sklapanje predmetnog kupoprodajnog ugovora
- da je kupoprodajni ugovor sklopljen 9. veljače 2005. te istim tužitelj prodao tuženici ½ predmetne nekretnine, oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja,
- da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu 24.000,00 Eura, ali da ista nije isplaćena te se kupac (tuženica) umjesto isplate cijene obvezala preuzeti teret na navedenoj nekretnini, odnosno isplatu kredita kojeg je za kupnju stana podigao tužitelj kod Z. d.d. (41.000,00 Eura na rok od 30 godina).
7.2. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužitelja, uz zaključak da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen između stranaka 9. veljače 2005. pravno valjan obzirom na to da su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (predmetu i cijeni), pri čem su se o svemu sporazumjele te su njihove izjave volje dane slobodno i ozbiljno kao i da je postojala obostrana suglasnost o pravnoj naravi ugovora i o bitnim sastojcima istog. Okolnost da su ugovorne strane dogovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu 24.000,00 Eura, ali da je to samo formalno naznačena cijena obzirom da taj iznos nije isplaćen tužitelju, a da se tuženica na osnovu Ugovora u cijelosti preuzela obvezu isplate duga po kreditu prema Z. d.d. (umjesto isplate ugovorene kupoprodajne cijene) ne čini sporni Ugovor o kupoprodaji prividnim i kao takav bez učinka među ugovornim stranama, odnosno ništavim u smislu odredbe čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO).
8. Sud drugog stupnja u cijelosti je potvrdio prvostupanjsku presudu ocjenjujući da je tužitelj, na kojem je teret dokaza, morao na temelju odredbe čl. 66. st. 1. ZOO-a, dokazati da nije postojala suglasnost volje njega i tuženice da sklope predmetni Ugovor o kupoprodaji, odnosno da nisu htjele sklopiti nikakav ugovor, već da su bili suglasni da se samo stvori privid o sklapanju tog ugovora (a kako bi se tuženici omogućilo stjecanje poreznih olakšica), zbog čega da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništavosti sklopljenog ugovora odbio kao neosnovan.
9. Prema odredbi čl. 26. ZOO-a, a koji se Zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08) propisano je da se ugovor smatra sklopljenim kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Imajući na umu navedene zakonske odredbe prema kojima se ugovor ne može smatrati sklopljenim ako se ugovorne strane nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a prividan je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora, to je u navedenoj situaciji da bi tužitelj uspio u sporu trebao, prema pravilima o teretu dokazivanja, dokazati da Ugovor o kupoprodaji sklopljen između njega kao prodavatelja i tuženice kao kupca ne odgovara onome što je stvarno ugovoreno, odnosno da u tome sadržaju ne odgovara stvarnoj volji potpisnika ugovora jer su njime ugovorne strane, potpisnici ugovora htjeli nešto drugo.
10. Stoga u navedenoj situaciji kada tužitelj u smislu odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) nije dokazao istaknute činjenice (da su ugovorne strane sklopile prividan ugovor, odnosno da sklopljeni ugovor ne odgovara njihovoj stvarnoj volji već da su sklapanjem ugovora htjele postići nešto drugo), to su i prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili zahtjev tužitelja neosnovanim i kao takvog odbili zbog čega se suprotna izlaganja u reviziji ukazuju neosnovanima.
11. Iz navedenih razloga, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja (podnesak od 13. srpnja 2017.) kao neosnovanu zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.
12. Prema odredbi čl. 91.a st. 1. ZPP stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno, prema odredbi st. 2. stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik, pod uvjetom da ta osoba ima položen pravosudni ispit. Stavkom 3. je određeno da stranka, odnosno njezin opunomoćenik, koji nije odvjetnik, moraju uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.
12.1. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj i osobno podnio reviziju (podnesak od 18. srpnja 2017.), a ne putem odvjetnika, te kako uz reviziju nije dostavio potvrdu o položenom pravosudnom ispitu, to je ista nedopuštena, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 91.a st. 1. do 3. ZPP.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.