-   -              2 UsIjn-26/2020-14

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja „V. R.” d. d., sa sjedištem u P., zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima iz O. d. „B., Š., D. i S.” d. o. o. iz Z., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, zastupanog po zastupniku po zakonu S. P., magistru prava i zaposleniku (opća punomoć pohranjena u uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem .. Su-…), uz sudjelovanje zainteresirane osobe „T. T.” d. o. o., sa sjedištem u D., zastupanog po opunomoćeniku O. D., odvjetniku u D., radi davanja koncesije na pomorskom dobru, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 8. lipnja 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika te prokurista i opunomoćenika zainteresirane osobe, 16. lipnja 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o  j e

        

1. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske KLASA: UP/II-342-22/20-01/53, URBROJ: 530-03-1-1-1-20-5 od 21. listopada 2020. i predmet vraća na ponovni postupak.

 

2. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kuna.

 

3. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je pravovremeno 8. prosinca 2020. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-342-22/20-01/53, URBROJ: 530-03-1-1-1-20-5 od 21. listopada 2020. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da, u biti, osporeno rješenje ne sadrži razloge rješavanja upravne stvari glede bitnih  činjenica, okolnosti i pravnih pitanja i ocjenu osnovanosti žalbenih navoda. Vezano za bitne povrede postupka, istaknuo je da je Zakon o koncesijama predstavlja krovni propis kojim se utvrđuju načela i pravila dok se specifično uređenje prepušta posebnim zakonima, da ZPDML propisuje specijalno dodjelu koncesija na pomorskom dobru, a detaljnije da je ta materija uređena na podzakonskoj razini ponajprije Uredbom o postupku davanja koncesija na pomorskom dobru, da se na taj postupak primjenjuje i ZUP kao općenitiji pravni propis s obzirom na to da je riječ o upravnom postupku, da je davateljica koncesije dužna, u smislu članka 98. stavka 5. i članka 37. stavka 11. ZK-a, obrazložiti odluku o dodjeli koncesije i posebno navesti razloge za odabir najpovoljnije ponude, da su javnopravna tijela bila dužna u konkretnom predmetu utvrditi pravo stanje stvari u skladu s člankom 8. ZUP-a, da se nedostatak obrazloženja ogleda u dijelu u kojem je stručno povjerenstvo ocijenilo neprihvatljivim njegova ulaganja u aquapark u iznosu od 3.112.500,00 kuna, budući da bi to ograničavalo korištenje područja namijenjeno samo nekomercijalnoj djelatnosti i osnovnoj namjeni plaže (plivanje, kupanje), odnosno budući da se koncesijskim odobrenjem planira dati odobrenje za obavljanje djelatnosti komercijalno – rekreacijskog sadržaja ali izvan koncesijskog područja, da je u obavijesti o namjeri davanja koncesije naznačeno da najpovoljniji ponuditelj nema pravo na zagađivanje, ograđivanje ni zabrane pristupa na koncesijsko područje niti postavljati kakve prepreke na niti jednom dijelu područja, osim što je ovlašten gospodarski koristiti prema svojim planovima razvoja, da, prema snimci stvarnog stanja, na površini označenoj crvenim linijama (dio čestice zemlje oznake …, K. O. G., odnosno …, K. O. D.), koja je sastavni dio odluke o davanju koncesije, odabrani ponuditelj nije ovlašten postavljati ležaljke niti bilo kakvu opremu u svrhu gospodarske djelatnosti osim samo komunalne opreme (koševi za otpad i slično), da je ostali dio kopnenog dijela koncesijskog područja odabrani ponuditelj ovlašten koristiti u skladu s gospodarskim vizijama, međutim ni u kojem slučaju na niti jednom dijelu toga područja oprema ne smiju postavljati u prostoru dva metra horizontalno od linije srednjeviševisokih voda i da iz citiranog dijela obavijesti o namjeri davanja koncesija nije razvidno da ne postoji kakva zapreka da se u koncesijskom području predvidi i postavljanje aquaparka te da to pravo proizlazi iz prava koncesionara da koncesijsko područje gospodarski koristi prema planovima razvoja, a što je, tvrdi, prihvatilo i stručno povjerenstvo kao valjani dio ponude. Da postoji mogućnost gradnje, pa time i gradnje aquaparka, tvrdi, proizlazi i iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja na temelju kojeg je najpovoljniji ponuditelj dužan za svaku dužan za svaku eventualno postavljanje/gradnju ili rekonstrukciju ishoditi suglasnost davatelja koncesije i lokacijsku dozvolu odnosno potvrde glavnog projekta. Smatra da javnopravno tijelo nije dalo tumačenje i ocjenu što to znači da koncesionar ima pravo postavljati zapreke osim ako je to u skladu s njegovim gospodarskim planovima, što to znači da je najpovoljniji ponuditelj ovlašten koristiti koncesiju u skladu sa svojim gospodarskim vizijama, ali da ni u kojem slučaju na ijednom dijelu koncesijskog područja koncesionar opremu (ležaljke, suncobrane i slično) ne smiju postavljati u prostoru dva metra horizontalno od linije srednje-više-visoke vode te što to znači da se aquapark dodjeljuje izvan koncesijskog područja sukladno Planu upravljanja pomorskim dobrom Grada D. za 2020. S tim u vezi smatra i da obrazloženje osporene odluke i odluke o davanju koncesije ne sadrži utvrđeno činjenično stanje i ocjenu izvedenih dokaza, razloge zbog kojih je kao najpovoljnija izabrana ponuda drugog ponuditelja i razloge zbog kojih je njegova ponuda odbijena zbog toga što nije u skladu s natječajnom dokumentacijom. Nadalje, vezano za pripremne radnje prije objave namjere o davanju koncesije, tvrdi da, prema članku 7. ZPDML-a, mogućnost davanja koncesije na pomorskom dobru je jedino moguća ako je utvrđena granica pomorskog dobra i ako je to provedeno u zemljišnim knjigama, da nekretnina oznake čest. zem. …, K. O. G. (stara izmjera) nije proveden upis pomorskog dobra, budući da je upisano javno dobro (što je razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka za tu česticu zemlje) te da, sukladno praksi sudova pa i odluci Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-…, za donošenje odluke o koncesiji mora biti utvrđena granica pomorskog dobra i ona mora biti provedena u zemljišnoj knjizi. Nadalje je istaknuo da se nekretnina oznake čest. zem. …, K. O. G. (stara izmjera), a koja je predmet koncesije, ne može dati u koncesiju zbog razloga iz članka 14. stavka 4. ZK-a te s obzirom na to da u odnosu na nju postoje nerazjašnjeni imovinsko pravni odnosi i s obzirom na to da je ta nekretnina unijeta u njegov temeljni kapital tijekom postupka pretvorbe i privatizacije. (tvrdi da je to razvidno iz podnijetog zahtjeva za reguliranje međusobnih odnosa od 28. studenoga 2019. i zaključka Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: UP/I-943-01/00-02/72, URBROJ: 563-03-02/03-2002-17 od 2. travnja 2020. Vezano za nezakonitost otvaranja ponuda, istaknuo je da članak 16. ZK-a nameće obvezu formiranja stručnog povjerenstva za davanje koncesije koje imenuje davatelj koncesije, da je davatelj koncesije u konkretnom predmetu imenovao stručno povjerenstvo na temelju odluke o imenovanju članova stručnog povjerenstva za koncesiju na pomorskom dobru od 13. studenoga 2019., da nije jasno zbog čega u tom povjerenstvo nije imenovan I. K., da imenovano stručno povjerenstvo nije sudjelovalo u postupku otvaranja ponuda nego ad hoc osnovana komisija, da članovi toga povjerenstva nisu osobe iz kogentne norme članka 33. stavka 5. ZK-a, da prema članku 16. stavku 4. ZK-a stručno povjerenstvo o svom radu vodi zapisnik koji potpisuju svi članovi, da su zapisnike od 28. veljače i 26. svibnja 2020. nisu potpisali svi članovi povjerenstva već samo tajnik I. K. i predsjednica toga povjerenstva N. K., da je zapisnik polazišna osnova i temelj za davanje nalaza stručnog povjerenstva kojim je davatelju koncesiju dano mišljene s prijedlogom za donošenje odluke o koncesiji, da je stručna ocjena povjerenstva mogla biti utemeljena na zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda samo ako je on sastavljen  na način propisan zakonom i koji kao takav ima snagu javne isprave prema članku 76. stavku 5. ZUP-a te da nema mjesta primjeni članka 76. stavka 3. ZUP-a, budući da je specijalnom normom članka 33. ZK-a propisano da zapisnik o pegledu i ocjeni ponuda potpisuju svi njegovi članovi, da zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda od 28. veljače i 26. svibnja 2020. nisu propisno sastavljeni i potpisani od svih njegovih članova i da oni stoga nisu mogli biti valjana podloga za odabir najpovoljnijeg ponuditelja te donošenje osporenih rješenja. Vezano za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, istaknuo je da dio njegove ponude koja se odnosi na gradnju aquapark u vrijednosti od 3.112.500,00 kuna (s PDV-om) nije valoriziran pri završnom ocjenjivanju ponuda, da je stručno tijelo za ocjenu ponuda u nalazu prihvatilo sportsko rekreacijski sadržaj u odnosu na oba ponuditelja ali je i dalje, po njemu nezakonito, smatralo da postavljanje aquparka nije u skladu s odlukom o namjeri davanja koncesije (što nije točno kako je ranije elaborirao), da nije jasno kako je stručno povjerenstvo zaključi da pod gospodarskim iskorištavanjem koncesijskog područja u skladu s planovima razvoja tužitelja ne spada i njegovo pravo na postavljanje aquapark. Zaključio je u tom dijelu da je njegova ponuda u cijelosti zakonita i u skladu s obavijesti o namjere davanja koncesije te da je njegova ponuda ekonomski povoljnija da je to povjerenstvo vrednovalo vrijednost ponude i unijela punu vrijednost investicijskog ulaganja u iznosu od 31.912.245,00 kuna, umjesto umanjenog iznosa od 28.799.745,00 kuna. Najzad, vezano za pogrešnu primjenu materijalnog prava, istaknuo je da su javnopravna tijela povrijedila odredbu članka 23. ZPDML-a, budući da je odluka o davanju koncesije donijeta na temelju stručnog nalaza i mišljenja stručnog tijela za ocjenu ponuda, da je davatelj koncesije, prema članku 23. ZPDML-a, trebalo pregledati nalazi i mišljenje i utvrditi nezakonitosti pri njegovu sastavljanju i da je pogrešno primijenjena i odredba članka 7. stavka 4. ZPDML-a. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika.

 

Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su sadržani u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv odluke Ž. s. D.-n. ž. KLASA: UP/I-947-01/19-01/71, URBROJ: 2117/1-04-20-17 od 10. lipnja 2020., kojom je zainteresiranoj osobi „T. T.” d. o. o., kao najpovoljnijem ponuditelju, dana koncesija za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra, plaže C. u D.. Istaknuo je i da prvostupanjsko tijelo, po njegovom traženju i u skladu s člankom 115. ZUP-a, nije dalo odgovor na žalbu, već da je ono upotpunilo postupak, da osporeno prvostupanjsko rješenje sadrži sve elemente obrazloženja te da je odluku utemeljilo na mišljenju i tumačenju stručnog povjerenstva koje je iznijeto u nalazu i mišljenju što, tvrdi, sukladno je članku 23. ZPDML-a. Istaknuo je i da je nekretnina označena čest. zem. 1285 Uredbom Vlade Republike Hrvatske KLASA: 934-01/00-02/07, URBROJ: 5030116-1 od 17. veljače 2000. (NN, br. 22/20) i rješenjem Općinskog suda u D. poslovni broj Z-… od 14. studenoga 2008 cijepana na čestice zemlje oznake … i …, no da je i dalje čestica zemlje … ostala upisana kao javno dobro, iako ona po svojoj prirodi i kulturi u smislu članka 3. i 4. ZPDML-a jest pomorsko dobro o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu K. O. G. te da odredbu članka 7. ZPDML-a ne treba gramatički tumačiti nego u vezi s člankom 17. stavkom 4. ZZK-a, prema kojem se pomorsko dobro upisuje u zemljišnoj knjizi ako to zatraži osoba koja ima za to pravni interes. S tim u vezi tvrdi da je taj prigovor tužitelj iznio tek u žalbi. Istaknuo je da je stručno povjerenstvo ocjenjivalo i ponudu odabranog ponuditelja na isti način i sa financijskim odbitcima te da navodi tužitelja vezano za bespravno korištenje pomorskog dobra i postojanje sudskog spora radi razjašnjenja imovinskopravnih odnosa nisu postojale u vrijeme donošenja odluke o davanju koncesije.

 

U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba je, u bitnom, ponovio dijelom navode tuženika iz odgovora na tužbu te iznio sadržaj obrazloženja osporene odluke. Istaknula je da tužitelj po odluci o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru na dijelu pomorskog dobra i na čestici zemlje oznake … dostavio ponudu da bi kasnije isticao prigovor vezano za upis te nekretnine kao pomorskog dobra, da tužitelj nije imao primjedbi na zapisnik od 16. siječnja 2020, da je postupak proveden sukladno pozitivnim propisima, da nijedna stranka, ponuditelj u konkretnom postupku nije stavljen u neravnopravan položaj, da je ponuda u dijelu predloženog postavljanja aquparka suprotna odluci o namjeri davanja koncesije i da bi njihovim postavljenjem unutar koncesijskog područja u bitnoj mjeri ograničilo slobodno korištenje utvrđenog akvatorija. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev.

 

Ne iznosi se sadržaj tužiteljeva podneska od 18. svibnja 2021., budući da je njime, u bitnom, ponovio ranije navode koje je iznio u tužbi.

              U dokaznom postupku čitani su: odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja od 10. lipnja 2020., račun, izvod iz zapisnika o otvaranju ponuda od 16. siječnja 2020., rješenje Općinskog suda u D. poslovni broj Z-… od 14. studenog 2008., izvadci iz zemljišne knjige za Z. U. … i …, K. O. G., geodetski elaborat od 4. veljače 2021., kopija katastarskog plana, potvrda D.-n. ž., Povjerenstva za granice pomorskog dobra od 25. veljače 2021. i spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-947-01/19-01/71.

 

Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

 

Tužitelj i zainteresirana osoba su popisale troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka javnopravnih tijela, koje su donijete u postupku davanja koncesije zainteresiranoj osobi „T.T.” d. o. o., kao najpovoljnijem ponuditelju, za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra, plaže C. u D., a na nekretninama oznake … i dijelovima nekretnina oznake …, K. O. G. (stara izmjera), što odgovara nekretninama označenim čest. zem. …, … i … i dijelova nekretnina oznake …, K. O. D. u novoj katastarskoj izmjeri te pripadajućem akvatoriju određenog rubnim koordinatama.

 

Pokazalo se, ponajprije, spornim jesu li bile ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka davanja koncesije na konkretnom dijelu pomorskog dobra, s obzirom na to da cjelovito koncesijsko područje nije upisano, odnosno provedeno u zemljišnoj knjizi u smislu članka 7. stavka 4. ZPDML-a. U tom dijelu nije sporno da cjelovito koncesijsko područje nije upisano, odnosno provedeno u zemljišnoj knjizi. To su izrijekom potvrdili tuženik i zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu.

 

Pokazalo se i spornim je li ponuda odabranog ponuditelja, zainteresirane osoba najpovoljnija te je li tužiteljeva ponuda, ali i odabranog ponuditelja sastavljena sukladno Dokumentaciji za nadmetanje.

 

Pravni režim koncesija na pomorskom dobru u hrvatskom pravnom sustavu, promatrano na zakonskoj razini, uređen je dvojako. Naime, Zakon o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17; stupio na snagu 22. srpnja 2017.), kao opći normativni zakon (lex generalis) uređuje područje koncesija, a Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 158/13, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16, u daljnjem tekstu: ZPDML), kao specijalni propis (lex specialis), uređuje davanje koncesija na pomorskom dobru. S obzirom na to da je postupak davanja koncesija na pomorskom dobru upravni postupak, u njemu se supsidijarno primjenjuju i odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP).

 

Na podzakonskoj razini, postupak davanja koncesije na pomorskom dobru, kriteriji za određivanje visine koncesijske naknade i kriteriji za ocjenu ponuda, uređeni su ponajprije Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj: 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10, 102/11, 83/12 i 10/17, u daljnjem tekstu: Uredba).

 

Stoga sud smatra da se na postupak davanja koncesija na pomorskom dobru, primjenom općih načela primjene prava lex specialis derogat legi generali te lex superior derogat legi inferior, primarno primjenjuju odredbe ZPDML-a kao specijalnoga zakonskog propisa u pogledu koncesija na pomorskom dobru, a podredno odredbe ZK-a kao općega zakonskog propisa koji uređuje područje koncesija, a zatim odredbe ZUP-a, kao još općenitijeg zakonskog propisa koji uređuje upravni postupak općenito, a, posljednje, odredbe Uredbe, budući da je riječ o propisu niže, podzakonske pravne snage.

 

Člankom 7. stavkom 4. ZPDML-a je propisano da se koncesija na pomorskom dobru može dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama.

 

Iščitavajući citiranu normu članka 7. stavka 4. te tumačeći ju gramatički i teleološki ali i u ukupnosti s ostalim normama ZPDML-a, sud smatra da se koncesija na pomorskom dobru može dati samo nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i nakon što je ona u određenim granicama provedena u zemljišnoj knjizi. Taj nužni preduvjet za koncesioniranje, odnosno pokretanje postupka davanja koncesije na pomorskom dobu je bitan ako se uzme u obzir prisutna neusklađenost zemljišnoknjižnog stanja i potreba za jačanjem opće pravne sigurnosti, što je, po ocjeni suda, bila i intencija zakonodavca inkorporiranjem navedene norme u ZPDML.

 

              U samo izloženom osporeno rješenje nije zakonito, a osporeno rješenje sadrži razloge rješavanje upravne stvari koji nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu. Sud mora primijeniti da su javnopravna tijela u konkretnom predmetu pogrešno tumačila i primijenila mjerodavan materijalni propis i da su njihova tumačenja i zaključci u cijelosti arbitrarni u analiziranom dijelu.

 

S obzirom na prirodu i opseg utvrđenih nezakonitosti koje obuhvaćaju konkretan postupak davanja koncesije od samog donošenja odluke o namjeri davanja koncesije, a uzimajući u obzir da u konkretnom predmetu nisu bili ni ispunjeni zakonski (pred)uvjeti za pokretanje postupka davanja koncesije na konkretnom dijelu pomorskog dobra, pokazuje se irelevantnim za suđenje u ovom sporu i nepotrebnim ocjenjivati (ne)osnovanost preostalih navoda stranaka vezano ocjenjivanje ponuda i odabir najpovoljnije ponude.

 

Stoga, a budući da ono nije zakonito, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. u vezi s člankom 31. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu: ZUS), poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.

 

U ponovnom postupku tuženik je dužan, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeve žalbe osobito vodeći računa i o odredbi članka 46. stavka 5. ZUP-a te pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a.

Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točkama 2. i 3. izreke, utemeljena je na odredbama članka 79. ZUS-a i Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te pravnim shvaćanjima koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019. („Narodne novine“, broj: 49/19). Sud je tom odlukom derogirao zaključak sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 6 Su-85/2018-3 od 12. veljače 2018., smatrajući da je on suprotan stajalištu iz odluke toga suda poslovni broj U-I-2753/2012 (prema kojem postupak ne može biti pravičan ako se ne osigura da stranka koja spor izgubi plati protivnoj stranci troškove postupka koji su, u biti, izazvani nezakonitim aktom ili postupanjem države ili javnopravnih tijela) te da se njime na ustavnopravno neprihvatljiv način interpretira jasnu odredbu zakona na štetu prava pojedinaca.

 

S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetnicima, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i podneska od 18. svibnja 2021. i zastupanja na jednom ročištu (8. lipnja 2021.) po 250 bodova, odnosno ukupno 750 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 7.500,00 kuna, što je uvećano za iznos PDV-a od 25% (1.875,00 kuna). Tako je tužitelju dosuđeno ukupno 9.375,00 kuna, koliko je i zatražio, a što je obvezan nadoknaditi tuženik koji nije uspio u sporu i koji je nezakonitom odlukom prouzročio nastanak toga troška.

 

S obzirom na to da zainteresirana osoba nije uspjela u sporu, trebalo je, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom 3. izreke.

 

U Splitu 16. lipnja 2021.

 

    S U D A C

 

     Silvio Čović, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv točke 1. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 66.a stavka 1. ZUS-a, a protiv točke 2. i 3. izreke ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, koja se podnosi ovom sudu i o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa njezino izvršenje (članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).

DNA:

-          opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz OD „B., Š., D. i S.” d. o. o., Z., uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, uz zapisnik o objavi te spis upravnog tijela KLASA: UP/I-947-01/19-01/71,

-          opunomoćeniku zainteresirane osobe O. D., odvjetniku u D., uz zapisnik o objavi,

-          u spis.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Milka Škaro Grozdanić