- 1 -              I Kž-Us 6/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 6/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. F. P. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te okr. L. K. i okr. D. D. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2020. broj Kov-Us-15/20, u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e :

 

I. Prihvaća se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, preinačuje se pobijano rješenje u točki II. izreke na način da se odbija prijedlog okr. L. K. i okr. D. D. za izdvajanje kao nezakonitog dokaza zabilješke o pratnji (list 178 – 182).

 

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe okr. L. K. i okr. D. D.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu citiranim u uvodu ove odluke, odbijeni su prijedlozi branitelja okr. L. K. i okr. D. D. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza koji su navedeni pod točkom I. izreke tog rješenja na str. 1.-11. dok su odlukom po toč. II. izreke na temelju čl. 10. st. 2. u vezi st. 335. st. 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08) iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvojene zabilješke o pratnji (list 178.-182.).

 

2. Protiv tog je rješenja u odnosu na odluku pod toč. II. izreke žalbu podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) s prijedlogom da se u tom dijelu pobijano rješenje preinači na način da se zabilješke o pratnji (list 178.-182.) ne izdvoje kao nezakoniti dokazi.

 

3. Okr. L. K. je u odnosu na toč. I. izreke žalbu podnio putem branitelja T. G. i braniteljice R. P. Š. (dva podneska), zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje u toč. I. izreke ukine i predmet u tom dijelu uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Okr. D. D. se žali putem branitelja T. I. i Z. V. (dva podneska), zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje u toč. I. izreke ukine i predmet u tom dijelu uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno odredbi čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalba USKOK-a je osnovana, dok žalbe okrivljenika nisu osnovane.

 

7. Okr. L. K. u žalbi izjavljenoj po branitelju T. G. i okr. D. D. po branitelju T. I. u žalbama na identičan način pobijaju prvostupanjsko rješenje u odnosu na toč. I. izreke navodeći, u sažetom, da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da su proturječni razlozi obrazloženja budući da se u odnosu na toč. I. navodi da se sporni nalog suca istrage ne temelji na nezakonitim dokazima već na policijskim izvidima koji imaju samo spoznajnu vrijednost i nisu dokazi, a da se u odnosu na toč. II. izreke pobijanog rješenja odluka o izdvajanju zabilješki o pratnji obrazlaže na način da se utvrđuje da su policijske radnje promatranja i pratnje nezakoniti dokazi iz čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08.

 

7.1. Međutim, suprotno navedenim prigovoru žalitelja iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, sud prvog stupnja nije u razlozima obrazloženja iznio proturječne razloge kada iznosi argumente zašto odbija prijedloge okrivljenika za izdvajanje dokaza navedenim u toč. I. izreke u odnosu na iznijete razloge koji se odnose na odluku o izdvajanju dokaza iz toč. II. izreke.

 

7.2. Naime, sud prvog stupnja i u odnosu na dokaze iz toč. I. koji su pribavljani vezano za zakonito provedene posebne dokazne radnje na temelju naloga suca istrage i u odnosu na zabilješke o pratnji iz toč. II. izreke iznosi dosljedne i neproturječne razloge zašto smatra da policijski izvidi koje je policija provela na temelju Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09 i 92/13, dalje: ZPPO) nisu dokazi koji bi mogli sami za sebe predstavljati dokaze u kaznenom postupku već imaju spoznajnu vrijednost koji su bili temelje za izdavanje naloga suca istrage o provođenju posebnih dokaznih radnji. Stoga prvostupanjski sud pravilno nalog suca istrage ocjenjuje zakonitim, kao što zakonitim ocjenjuje i sve dokaze iz toč. I. izreke koji su proizašli iz navedenog naloga.

 

7.3. Međutim, sud prvog stupnja, imajući u vidu da je državni odvjetnik u optužnici u popisu dokaza naveo i zabilješke o pratnji (list 178-182.), u takvim je okolnostima ocijenio da bi za dokaznu valjanost tih radnji na kojima državni odvjetnik temelji optužnicu, bio potreban nalog suca istrage iz čl. 332. st. 1. ZKP/08, a kako ga nema, službene zabilješke o praćenju su izdvojene iz spisa kao nezakoniti dokazi.

 

7.4. Prema tome, razlozi obrazloženja koji se odnose na odluku pod toč. I. izreke pobijanog rješenja nisu u znatnoj proturječnosti s razlozima koji se odnose na odluku iz toč. II. izreke pobijanog rješenja i pobijano se rješenje dade ispitati, a pitanje pravilnost tih razloga koje je iznio sud prvog stupnja je činjenično pitanje o kojemu će obrazloženje uslijediti u nastavku ove odluke.

 

8. U okviru postupovnih prigovora okrivljenici ističu da bi primjenom nezakonito izvedenih dokaza došlo do povrede njihovih prava na jednakost pred sudom i na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

 

8.1. Međutim, kako je sud prvog stupnja u odnosu na toč. I. izreke donio pravilnu odluku da prijedlog okrivljenika za izdvajanje tih dokaza nije osnovan, nema govora o tome da su okrivljenicima pobijanim rješenjem povrijeđena navedena ustavna i konvencijska prava.

 

9. Nadalje, okrivljenici neosnovano tvrde da ne postoji prijedlog USKOK-a sucu istrage za izdavanje posebnih dokaznih radnji. Naime, ovaj je drugostupanjski sud, u okviru ovlasti iz čl. 474. st. 2. ZKP/08, od prvostupanjskog suda kratkim putem iz predmeta Kir-t-Us-213/19 pribavio zahtjev USKOK-a od 20. ožujka 2019., broj POV-10/19 koji se odnosio na izdavanje posebnih dokaznih radnji kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana iz čl. 332. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP/08 prema F. P., M. T., M. P., K. P. i V. T., tako da niti u ovom dijelu žalbe okrivljenika nisu osnovane.

 

10. Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuju žalbe, a nije počinio niti druge postupovne povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Sud prvog stupnja je sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

 

11.1. Okrivljenici su prvotni prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza iz toč. I. izreke temeljili na tvrdnjama da nalog suca istrage od 20. ožujka 2020., broj 13-Kir-t- Us-213/19. nije zakonit, a posljedično tome je da su i nezakoniti svi dokazi koji su proizašli iz takvog naloga suca istrage, jer da policija nije na propisan način iz čl. 68. ZPPO provela analitičku obradu brojeva mobitela i IMEI brojeva, odnosno da nije prikrivene radnje pratnje i promatranja okrivljenika provela sukladno odredbi čl. 80. st. 4. tog zakona, a nalog suca istrage je utemeljen na navedenim radnjama policije.

 

11.2. Međutim, nakon što je sud prvog stupnja, u pogledu tada tih spornih okolnosti nepostojanja odgovarajućih odobrenja nadležnih osoba za provođenje tih policijskih radnji, od načelnika Policijske uprave koprivničko-križevačke V. Š. dobio podatke iz kojih proizlazi da je postojalo odobrenje načelnika policijske uprave za provjere telefonskih kontakata iz čl. 68. ZPPO, odnosno da je postojala zapovijed od 21. listopada 2019. za poduzimanje prikrivene radnje promatranja i pratnje iz čl. 80. tog zakona (utemeljenoj na Aktu glavnog ravnatelja od 8. kolovoza 2014. kojim je ovlast za određivanje tih mjera s Ravnatelja policije prenesena u nadležnost načelnicima Uprave kriminalističke policije i načelnicima policijskih uprava, odnosno na osobe koje ih zamjenjuju), okrivljenici djelomično mijenjaju obrazloženje prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza.

 

11.3. Tvrde da se u konkretnom slučaju radi o kataloškim kaznenim djelima iz čl. 334. ZKP/08, odnosno o kaznenim djelima za koje je zapriječena kazna zatvora preko pet godina, tako da je u svakom slučaju u odnosu na radnje provjere uspostave telekomunikacijskog prometa na temelju čl. 339.a ZKP/08 potreban nalog suca istrage. Tvrde da, za razliku od kaznenih djela za koje su zapriječene blaže kazne i za koja je te provjere ovlaštena poduzeti policija na temelju čl. 68. ZPPO jer tada te radnje imaju spoznajnu vrijednost koja može biti osnova za pribavljanje zakonitih dokaza, u pogledu težih kaznenih djela za provođenje ovih radnji je potreban nalog suca istrage.

 

11.4. U odnosu na radnje promatranja i pratnje okrivljenici tvrde da one sadržajno odgovaraju posebnim dokaznim radnjama tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta iz čl. 332. st. 1. toč. 4. ZKP/08 te je i u odnosu na te radnje, s obzirom da se predmetna kaznena djela nalaze u katalogu djela iz čl. 334. ZKP/08, bio potreban nalog suca istrage. Kako je citirani nalog suca istrage utemeljen na takvim nezakonitim dokazima koje je provela policija, svi dokazi koji su proistekli iz naloga su nezakoniti dokazi.

 

11.5. Iste tvrdnje iz prijedloga okrivljenici iznose i u žalbama nastojeći dovesti u pitanje pravilnost u tvrđenja suda prvog stupnja.

 

12. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja prihvaća kao ispravna utvrđenja suda prvog stupnja, dok navedene prigovore okrivljenika ocjenjuje neosnovanim.

 

12.1. Naime, u konkretnom slučaju je policija u okviru svojih ovlasti propisanim ZPPO, kroz operativni rad, zakonitom primjenom odredbe čl. 68. navedenog zakona, koja se odnosi na provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti komunikacija, te zakonitom primjenom odredbe čl. 80. ZPPO-a, koja se odnosi na prikrivene radnje promatranja i pratnje, pribavila odgovarajuće podatke i informacije temeljem kojih je USKOK od suca istrage zatražio izdavanje naloga za poduzimanje posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. ZKP/08, a koji je i izdan 20. ožujka 2020. br. Kir-t-Us-213/19 i na temelju kojega su potom i prikupljeni dokazi iz toč. I. izreke pobijane presude.

 

12.2. Sud prvog stupnja pravilno je ukazao da radnje koje je policija poduzela na temelju čl. 68. i 80. ZPPO-a predstavljaju policijske izvide čiji rezultati imaju neformalni karakter i ne mogu predstavljati dokaze u kaznenom postupku, ali tako pribavljeni podaci s obzirom na njihovu spoznajnu vrijednost mogu predstavljati valjanu osnovu za izdavanje zakonitog naloga suca istrage.

 

12.3. Pogrešno žalitelji, krivim tumačenjem odredbe čl. 68. ZPPO i čl. 339.a ZKP/08, smatraju da je i za poduzimanje policijskih izvida iz čl. 68. ZPPO bio potreban nalog suca istrage iz čl. 339.a ZKP/08 jer da su u pitanju kataloška kaznena djela, odnosno kaznena djela za koja je zapriječena kazna zatvora u trajanju preko pet godina.

 

12.4. Naime, prema odredbi čl. 68. ZPPO-a navedeni policijski izvidi mogu se poduzeti u odnosu na sva kaznena djela, neovisno o njihovoj težini, ali rezultati tih radnji ne mogu se koristiti kao dokazi na kojima bi se temeljila optužba. Odluka ovoga suda od 1. listopada 2020. broj I Kž-Us-80/2020-4, na koju se okrivljenici pozivaju u prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza i u žalbama, odnosi se na drugačiju procesnu situaciju jer su u tom predmetu podaci koje je policija prikupila na temelju čl. 68. ZPPO tužitelju predstavljali temelj za podizanje optužnice, što u konkretnom slučaju nije slučaj, jer iz popisa dokaza iz predmetne optužnice proizlazi da se ovdje optužnica USKOK temelji na brojnim dokazima koji su izvedeni vezano za zakonito donesen nalog suca istrage.

 

12.5. Pogrešno okrivljenici u žalbama prikrivene radnje promatranja i pratnje koje je poduzela policija poistovjećuju s posebnim dokaznim radnjama iz čl. 332. st. 1. toč. 4. ZKP/08 za koje je potreban nalog suca istrage, jer je i tu riječ o policijskim izvidima koji su poduzeti zakonito na temelju ZPPO, ali koji također nemaju dokaznu snagu u kaznenom postupku.

 

12.6. Prema izloženom stajalištu žalitelja sudac istrage prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tužitelja za odobrenja naloga za provođenje posebnih dokaznih radnji ne bi mogao ocjenu o postojanja osnova sumnje iz čl. 332. st. 1. ZKP/08 donositi na temelju podataka koje policija prikuplja na temelju zakonito provedenih radnji provjere učestalosti komunikacija iz čl. 68. ZPPO, već bi se i za te radnje trebao prethodno ishoditi nalog suca istrage na temelju čl. 339.a ZKP/08, a tek potom bi se na temelju rezultata tako provedenih radnji moglo tražiti izdavanje naloga suca istrage, što je očito neprihvatljivo.

 

12.7. Jednako tako, iz istih je razloga neprihvatljivo i stajalište žalitelja da policija ne može bez naloga suca istrage provoditi radnje promatranja i pratnje iz čl. 80. st. 2. al. 1. i 2. ZPPO, jer da se tu uvijek radi o posebnim dokaznim radnjama iz čl. 332. st. 1. toč. 4. ZKP/08 za koje je potreban nalog suca istrage.

 

12.8. O razlici između policijske radnje pratnje iz čl. 80. ZPPO i posebne dokazne radnje iz čl. 332. ZKP/08 sudska praksa je definirala pravilan stav koji je naveden u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-682/14-3 (objavljeno u knjizi "Zakon o kaznenom postupku u sudskoj praksi", L. n., knjiga I, str. 560.-561.), a o razlikovanju neformalno provedenih policijskih radnji izvida koji nemaju dokaznu snagu u kaznenom postupku od dokaza koji se provode prema odredbama ZKP/08 Vrhovni sud Republike Hrvatske je izražavao stavove npr. u rješenjima I Kž-Us-147/2017-4, I Kž- 290/2017-4, I Kž-150/17-4, I Kž Us-94/2020-4 te u presudi III Kr 42/2020.

 

12.10. Neosnovano okrivljenici u žalbama ustrajavaju u prigovoru da oni nisu bili obuhvaćeni citiranim nalogom suca istrage jer da su se dokazne radnje koje su njime odobrene odnosile na druge osobe i da su stoga i fotografije (list 157.-158.) nezakoniti dokazi, budući da im je na to pitanje tzv. slučajnog nalaza prvostupanjski sud pravilno odgovorio u obrazloženju svoje odluke (str. 19., zadnji odlomak i str. 20. 1. i 3.-4. odlomak).

 

13. Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe okrivljenika.

 

14. Državni odvjetnik s pravom pobija odluku suda prvog stupnja iz toč. II. izreke pobijene presude jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu postojali zakonski uvjeti da se iz se iz spisa predmeta izdvoje zabilješke o pratnji (list 178.-182.) kao nezakoniti dokazi.

 

14.1. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja (str. 21., 1. odlomak) ističe da sama predstavnica optužbe na sjednici vijeća prihvaća stav da bilješke o pratnji ne predstavljaju dokaz već imaju samo spoznajnu vrijednost, međutim, kraj okolnosti da je USKOK u popisu dokaza uz optužnicu predložio pročitati kao dokaz upravo službene bilješke o pratnji koje su izdane na temelju Zapovijedi od 21. listopada 2019. (list 176.-177.) sud prvog stupnja smatra da se radi o nezakonitim dokazima jer su pribavljeni bez naloga suca istrage, sve u smislu odredbe čl. 10. u vezi čl. 332. st. 1. i čl. 335. st. 7. ZKP/08.

 

14.2. Međutim, s pravom USKOK u žalbi, pozivajući se na sudsku praksu ovoga suda i odluku I Kž-Us-147/2017-4, ističe da su navedeni zapisnici nastali na temelju zakonito provedenih radnji promatranja i pratnje koje je policija provela sukladno odredbi čl. 207. ZKP/08 i čl. 80. ZPPO i da one nisu nastale provođenjem posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. ZKP/08 provedenih bez naloga suca istrage te da stoga nije postojalo uvjeta za njihovo izdvajanje iz sudskog spisa. Radi se o zabilješkama koje je policija sačinila o poduzetim izvidima, a koje nisu dokaz temeljem koje bi se potvrdila optužnica i na kojem bi se mogla temeljiti presuda, ali se one kao sastavni dio kaznene prijave, u smislu odredbe čl. 207. st. 4. ZKP/08, ne izdvajaju iz spisa, kao što je to slučaj s obavijestima iz čl. 86. st. 4. ZKP/08.

 

14.3. Iz naprijed navedenih razloga je u odnosu na toč. II. izreke pobijanog rješenja, prihvaćanjem žalbe USKOK-a u tom dijelu pobijano rješenje preinačeno na način da su odbijeni prijedlozi okrivljenika da se navedene bilješke o pratnji izdvoje iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi.

 

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. i 3. ZKP/08, riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 16. lipnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Dražen Tripalo, v.r.