Poslovni broj: 26 Gž-592/2021-3

Poslovni broj: 26 Gž-592/2021-3

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. N., OIB: …, iz Ž., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u O., protiv tuženika D. B. "M.1", OIB: …, iz Ž., K., tuženika B. B. "M.2" OIB: …, iz Ž.,  tuženika T. B. "M.3", OIB: …, iz Ž., tuženice Ž. B. "M.4", OIB: …, iz Ž., i tuženice K. B. rođ. B. "M.5", OIB: …, iz Ž., tuženika M. C., OIB: …, sina T., iz Ž., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., tuženika T. C., OIB: …, iz Ž., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., tuženika A. K., OIB: …, iz Ž., tuženika A. K., OIB: …, iz Ž., tuženika A. S. "Č.", OIB: …, iz Ž., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K. i tuženika L. B., OIB: …, iz Č., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika T. C. i A. S. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj Pn-53/18 od 9. ožujka 2021., dana 16. lipnja 2021.

r i j e š i o j e

Djelomično se odbija a djelomično prihvaća žalba tuženika T. C. i A. S. te se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj Pn-53/18 od 9. ožujka 2021. potvrđuje u dijelu kojim su tuženici T. C. i A. S. obvezani platiti sudsku pristojbu svaki po 200,00 kn, a preinačuje u preostalom dijelu na način da se ukida rješenje broj Pn-53/18 od 8. ožujka 2021. kojim su obvezani platiti pristojbu svaki u daljnjem iznosu od 200,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika T. C. i A. S.. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je rješenjem broj Pn-53/18 od 8. ožujka 2021. naloženo tuženicima T. C. i A. S. platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude svakom u iznosu od 400,00 kn temeljem čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP) i da su navedeni tuženici podnijeli prigovor u kojem navode da odredbama ZSP-a nije propisana obveza plaćanja sudske pristojbe na žalbu protiv presude kojom se pobija samo odluka o parničnom trošku. Pozivom na čl. 3., čl. 4. i čl. 24. ZSP-a prvostupanjski sud zaključuje da su navedeni tuženici u obvezi podmiriti pristojbu i to svaki u iznosu od 400,00 kn uzimajući u obzir visinu troškova koji su zatražili a koji im nije dosuđen presudom protiv koje su izjavili žalbu.

2. Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobijaju tuženici T. C. i A. S. navodeći da žalbu izjavljuju iz svih zakonom predviđenih razloga, a naročito zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navode da u poglavlju koje se odnosi na pravne lijekove prema specijalnoj odredbi Tar. br. 3. Tarife sudskih pristojbi stoji da se za žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po Tar. br. 2. i koja su taksativno pobrojana i pod tom odredbom nije navedena odluka o troškovima postupka pa smatraju da nije propisana obveza plaćanja pristojbe za žalbu protiv odluke o troškovima postupka.

3. Žalba tuženika T. C. i A. S. je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 24. st. 3. i 4. ZSP-a koja propisuje da se pristojba za pravni lijek koji se podnosi samo protiv odluke o troškovima postupka ili o sporednim potraživanjima plaća prema iznosu troškova postupka ili sporednih potraživanja i da se određuje posebno za svaku stranku prema vrijednosti onog dijela odluke koja se pobija pravnim lijekom kada pravni lijek podnosi više stranaka, zaključio da je odredbama ZSP-a propisana obveza plaćanja pristojbe za žalbu protiv odluke o troškovima postupka, kao i da su tuženici obveznici plaćanja pristojbe jer su izjavili žalbu kojom pobijaju presudu u dijelu odluke o troškovima postupka.

5. Žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju stajalište prvostupanjskog suda nemaju uporišta u odredbama ZSP-a, dok je priložena sudska praksa na koju se tuženici pozivaju zasnovana na ranije važećem Zakonu o sudskim pristojbama koji u pogledu normiranja obveze plaćanja pristojbe za žalbu na presudu i rješenja o troškovima postupka nije bio u potpunosti dorečen te je kroz sudsku praksu različito tumačen. Međutim, odredbama mjerodavnog ZSP-a ta je dvojba anulirana izričitom odredbom čl. 24. st. 4. ZSP-a, kao i Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19., u daljnjem tekstu: Tarifa) koja u Tar. br. 3. st. 3. propisuje da se za žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po Tar. br. 2. ili ako se pobija rješenje o troškovima postupka.

6. Međutim, prema Tar. br. 3. st. 2. Tarife za žalbu i reviziju protiv rješenja te prijedlog za ponavljanje postupka plaća se pristojba iz stavka 1. Tar. br. 1., a kako su tuženici zajedno zatražili trošak postupka od 6.150,00 kn, što znači da svaki od njih potražuje navedeni trošak u ½ dijela, to za svakog od njih pristojbena obveza iznosi 200,00 kn, pa je prvostupanjski sud visinu pristojbe za daljnji iznos od 200,00  kn za svakog tuženika odmjerio pogrešnom primjenom materijalnog prava.

6. Kako prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi  po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.), te da je rješenje djelomično zasnovano na pravilnoj a djelomično na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, to je ovaj sud djelomično odbio a djelomično prihvatio žalbu tuženika i odlučio primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi čl. 29. st. 6. ZSP-a kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 16. lipnja 2021.